Buffy i Angel fanfiction

utorak, 25.04.2006.

Kratki pogled

Image Hosted by ImageShack.us


Jedna zanimljiva priča po mom mišljenju. Likovi u alterativnoj stvarnosti koji doslovno odu u alterativnu stvarnost - shvatit ćete kad pročitate. Iako prije početka priče piše oznaka PG-13, gledajući prema drugom PG-13 fanfictionu ovdje, ova priča je više predikat R sa naginjanjem prema NC-17. Tako je to kad različiti pisci različito shvaćaju oznake.

- Hollywood Bowl (izvor Wikipedia) - moderni amfiteatar u Hollywoodu. Otvoren je 1922. i otad se uglavnom koristi za koncerte. Tu po ljeti nastupa filharmonija Los Angelesa. Tu su nastupila i mnoga poznata glazbena imena ukljućujući Franka Sinatru, Beatlese, Pink Floyd i mnogi drugi. Na linku Wikipedije možete vidjeti i par slika amfiteatra.
- ime Buffy - vjerojatno niste znali da je to skraćeni oblik imena Elizabeth. Tek toliko da znate...
- Angelove (Liamove) godine kad je pretvoren u vampira - u AtS-u je pokazano da je Liam imao 26 godina (1727. - 1753.) Međutim u fanfictionu se to koleba od 23 do 28 kod autora koji su pisali prije tog podatka ili nisu gledali AtS (ili su to promjenili iz nekog razloga u priči)
- Derač (eng. Ripper) - Gilesov nadimak iz 'divljih' mladih dana kad se zabavljao prizivanjem demona

Kategorija priče: AU, angst, mračni fic
Upozorenje: djelomično krvavo
Gore spomenuti predikat R koji ide prema NC-17
You have been warned! eek


Kratki pogled
(Glimpse)
by Indie


E-mail: indiefic@hotmail.com
Predikat: PG-13
Ukratko: Ovaj fic se događa u stvarnosti koja se odvaja od AtS canona nakon 2. sezone. Nekoliko godina nakon Buffyine smrti. Nikad je nisu vratili iz mrtvih. Nema Connora. Nema opakog Wesleya (misli na to kakav je postao Wesley nakon cijelog fiaska sa Connorom; ovdje je i dalje kakav je bio prije toga op. prev.).

---

«I to je još jedna razlika između naših dimenzija,» rekao je Wesley što je bilo vrlo blago rečeno.

Angel je kroz prozor prilagođenog terenca gledao ruševine koje su nekad bile lijepe zgrade. Kad su prije dva tjedna došli u ovu dimenziju, pitali su se zašto ovaj Los Angeles izgleda tako drukčije. Da, to je jest drugi svijet, sa drugom povijesti, ali svejedno bi neke stvari trebale biti iste. Zar ne?

«Ako ti tako kažeš,» promrmljao je odsutno Liam, očima prikovanim na cestu dok je nemarno upravljao vozilom sa jednom rukom na volanu.

Angel je odvratio pogled. Nije volio gledati Liama – verziju sebe u ovoj dimenziji. Angel nikad nije vidio tako nemarnog, neozbiljnog, umišljenog i glupog mladića kao što je bio Liam. (Mlad, glup i pun sranja kako je Cordelia sažela kad je mislila da ne sluša.) Liam je sramotio svoju stariju, mrtviju verziju jer je davao ekipi Istraga Angel uvid u njihovog neustrašivog vođu koji Angel zasigurno nije htio da ikad dobiju. Neka misle da je oduvijek bio ovakav, ozbiljan, mračan, pun mudrosti i znanja. Umjesto toga su se upoznali sa živućom, dišućom verzijom njega koji je jeo, opijao se, pušio, kurvao se i psovao kao da ne postoji sutra. Liam je zapravo bio par godina stariji od godina kad je Angel pretvoren u vampira, ali te dodatne godine nisu puno pomogle u sazrijevanju. Kad bi Angel bio iskren sa sobom, a to se neće dogoditi, priznao bi sebi da nije problem što je ekipa I.A.-a preko Liama vidjela što je Angel mogao biti, nego što im je pokazivao što je Angel bio.

Wesley – pa, zapravo oba Wesleya – nisu uspjeli Angelu dati zadovoljavajuće objašnjenje zašto dva svijeta imaju toliko razlika, a opet toliko sličnosti. Bilo je u najmanju ruku uznemiravajuće. Cijela ekipa Istraga Angel je shvatila da ništa ne smiju uzimati zdravo za gotovo. Ništa. Na primjer u ovoj dimenziji su sve Ubojice bile mladići i zbog toga je Liam vozio. Kao Ubojica vampira, Liam je bio glavni. (Ako je Liam htio voziti crni Escalade pojačan čelikom, to je bilo njegovo pravo. To je bilo jedno od rijetkih stvari u kojem se Angelu činilo da se on i njegova druga verzija potpuno slažu.) Liamova potpora je bilo Vijeće Čuvara sa sjedištem u Los Angelesu sa Rupertom "Zovite me Derač" Gilesom na čelu.

Od toga je Angela boljela glava. Stalno su se pojavljivali ljudi koje su poznavali on i njegova ekipa iz I.A.-a, ali veze između njih su često bile ekstremno različite od onih na koje su navikli. U ovom svijetu, Liam je imao mlađeg brata Rileya. Angel se skoro ozlijedio kad je saznao taj mali podatak. Ipak najveći šok je bio sam grad. Kad su došli, gotovo odmah je postalo jasno da je situacija drukčija. Ovaj Los Angeles je bio ogromna skupina divovskih nebodera. Sve je bilo moderno, geometrijski i čisto. Drugi Wesley – tko je bio Amerikanac i volio da ga zovu «Pryce» - ispričao im je o potresima 1967. godine. Izgleda da je Los Angeles bio porušen do temelja zajednom sa većim dijelom države Kalifornije. Zemljište gdje je nekad bio Hollywood Bowl je sada bilo otok šezdeset milja udaljen od Kalifornijske obale. Grad se ponovo podigao, pobjednički se uzdižući prema nebu nad ruševinama. Pobjeda je imala visoku cijenu. Gradeći prema visini, stanovnici su posljedično stvorili Podsvijet, demonsko igralište. Podsvijet kojim su se trenutačno vozili.

Angel je bio ovdje da uzme artefakt kojeg su trebali u njegovoj dimenziji. Nije ga bilo puno briga za Liama, njegove probleme ili Podsvijet. Angela nije bilo briga za ništa. Tako je bilo već duže vremena.

Wesley i Cordelia nisu ništa govorili, ali Angel je osjećao njihovu nervozu. Svaki put kad bi Liam ili netko od njegovih suradnika tražio uslugu od nekoga ili doveo nekog novog u sjedište, zrak je gotovo brujao od neugodne napetosti. Wesley i Cordelia su čekali Buffy. Ili bolje rečeno, čekali su da se Angel raspadne kad se suoči sa Buffy iz ove dimenzije. Ako je cijela ekipa iz I.A.-a imala dvojnike... ako su vidjeli dvojnike Willow, Gilesa, Oza, Xandera i Spikea... bilo je samo pitanje vremena, zar ne? Angelova Buffy je bila mrtva, skočila je u razderotinu među dimenzijama da spasi svijet, ali ova dimenzija sigurno ima svoju mladu ženu sa svjetlom kosom, velikim zelenim očima i sa srcem dovoljno snažnim da spasi svemir. To su bar mislili Wesley i Cordelia.

Angel nije bio tako siguran da je ova dimenzija dom nekom sličnom Buffy. Liam je imao ožiljke – i pritom je mislio na emocionalne, iako je imao i tjelesne od kojih je naočitiji bio istaknuti ožiljak od ugriza na vratu. Liam se skrivao iza svog bravada. Gubio se u piću, ženama i lovu. Da mu nije toliko antipatičan, Angel bi im rekao da misli da je Liam izgubio nekog bliskog, nekoga čija odsutnost izjeda svrhu koja ga je pokretala... nekoga poput Buffy. I tako dok su ostali zadržavali dah očekujući ulazak duha u sobu, Angel je bio puno skeptičniji.

Liam je zaustavio terenac ispred oronule zgrade. Brujala je od aktivnosti. «Ovo je Caritas,» rekao je. «Neutralno područje. Možemo se propitati zna li tko što o tvom artefaktu.»

Svi su izašli iz automobila i ušli u demonsku kantinu. Angelu nije promaklo da Liam hoda iza njega, držeći ga na oku kao uvijek. Mladić je bio sumnjičav prema njemu gotovo do granice paranoje.

Bar je bio veći od njihovog Caritasa, mračniji i prljaviji. Liam je sjeo za jedan stol i ostali su mu se pridružili. Mali demon je svima počeo davati pića. Na njihove zbunjene poglede, demon je pokazao svoju glavu. «Mogu čitati misli,» rekao je odgovarajući na neizgovorena pitanja.

«Zgodno,» rekao je Angel sa smiješkom prije nego je ispio nekoliko gutljaja 0-pozitivne. Primjetio je kako je Liam odvratio pogled.

Učinivši to, Liam je na sebe privukao neželjenu pažnju. Vampirica sa vampirskim licem je došla uz njega i posegla da jednim dugim, krvavo crvenim noktom prođe po ožiljku na njegovom vratu. Trgao se i odgurnuo joj ruku.

«Osjetljivi smo, je li?» rekla je ljubaznim tonom.

«Nisam zainteresiran,» odsjekao je Liam.

«Nemoj lagati, srce,» vampirica je nastavila. «Znam ovisnika kad ga vidim.»

Liam se okrenuo u stolici i prije nego je vampirica shvatila što se događa, stajao je iza nje pribijajući je na stol, rukom joj stežući vrat. Nagnuo se, usnama joj gotovo dodirujući uho. «Nisam zainteresiran,» ponovio je prijetećim šapatom.

****

«Onda, zna li tko koji je ono vrag bio večeras?» upitala je Cordelia.

Ekipa Istraga Angel se povukla u svoje sobe, duboko u zgradama sjedišta Vijeća. Svi upitni pogledi su se okrenuli prema Angelu. S neugodom se pomakao na svom mjestu gdje se naslanjao na zid. «Hej, ja nemam nikakav ožiljak,» rekao je, otvorivši ovratnik svoje košulje. «On i ja možemo imati iste gene, ali nemam pojma što mu je, u redu?»

Cordelia se namrštila. Fred je s neugodom podigla pogled prema njima. «Što je vampirica mislila pod ovisnikom?» rekla je sa nervoznim smiješkom.

Kratko pogledavši Angela Wesley je rekao «Vjerujem da je insinuirala da Liam...» Nije završio rečenicu i ponovo je pogledao Angela.

«Za Boga miloga,» prasnuo je Angel, «ja nisam on! Nikad mi nije bila navika dopuštanje vampirima da se hrane na meni.»

Fred je vidljivo problijedila. «Na to je mislila?» rekla je sa grimasom.

«Aha, jeste li vidjeli taj izložbeni primjerak?» upitala ih je Cordelia. «Odrastala sam u Sunnydaleu i znam kako izgleda ožiljak od jednog ugriza. To na njegovom vratu bi moglo dobiti nagradne milje zbog česte upotrebe.»

«Hoćeš reći da Liam... Ubojica... dopušta vampirima da mu sišu krv?» rekla je zaprepašteno Fred. «Mnogo?»

«Izgleda da se radi tome, da,» rekao je Wesley.

«Niste nam sve rekli,» rekla je Cordelia, gledajući Wesleya i Angela sa suženim očima. «Vas dvoje niste baš šokirani.»

«O, svakako je šokantno,» uzvratio je Wesley. «To se ne događa često, ali postoji. Zapravo me Giles nazvao prije nekoliko godina u vezi toga. U Sunnydaleu je postojala skupina vampira koji su se hranili od ljudi koji su im plaćali. Moglo bi se reći, neka vrsta vampirske javne kuće.»

Wes je ušutio na trenutak, kopajući po sjećanju. «Ali koliko se sjećam, nikad nisam čuo da je Ubojica voljno dopustila vampiru da joj pije krv.» Naglo je ušutio i brzo progutao. «Pa, osim onog jednog puta,» rekao je sa krivnjom gledajući prema Angelu.

«Onda su ti izvori loši,» odsjekao je Angel. «Ja nisam bio prvi. Bila je Ubojica u 5. stoljeću koja je dopustila vampiru da joj ispije krv.»

«Dobro onda,» rekao je Wesley sa iritacijom u tonu što mu netko soli pamet. «U svakom slučaju to ne objašnjava zašto Liam to radi.»

«Ne znam,» rekao je Gunn sliježući ramenima. «To je težak posao. Možda treba malo nasilnog odmora da se ispuše.»

«Aha,» frknula je Cordelia. «Ako živi po pravilima Faithinog priručnika za ubijanje vampira.»

«Slušajte!» razdraženo ih je prekinuo Angel. «Nije me ni najmanje briga ako nudi vrat svakom vampiru odavde do New Yorka. Samo želim naći taj vražji artefakt i otići odavde.»

«Mislim da to želi i Liam,» rekao je tiho Wesley.

Svi su se okrenuli prema njemu. Angel je prekrižio ruke preko prsa i sa očekivanjem pogledao odmetnutog lovca na demone. «Liam ne izgleda kao vrlo druželjubiva osoba,» rekao je Wesley. «Sumnjam da bi u normalnim okolnostima jedva čekao pomoći putnicima iz druge dimenzije.»

«Što znači...?» upitao je Angel.

«Što znači da želi da što prije odemo. Pogotovo Angel. Nešto skriva od nas.»

****

«Imam dobre vijesti,» rekao je Pryce, dobacivši Angelu malu kutijicu kad su on i njegova ekipa ušli u veliku zajedničku prostoriju.

Angel je držao kutijicu dok su se ostali okupljali oko njega. Oprezno ju je otvorio. Sjaj plavog kristala mu je obojio lice u modro. «To smo tražili,» rekao je Angel zadovoljno, zatvarajući kutijicu.

«Drago nam je da smo bili od pomoći,» rekao im je Pryce. «Pobrinut ćemo se da magovi Vijeća počnu raditi na otvaranju portala u vašu dimenziju. Mora da jedva čekate povratak kući.»

«Itekako,» Wesley je rekao pomalo hladno, gledajući svog dvojnika. Nije odobravao Wesleya iz ove dimenzije ništa više nego što je Angel odobravao Liama. Pryce je bio nemaran i neuredan. Stalno se činilo da se zaboravio obrijati i nije se odvajao od svojih iznošenih traperica i kožnih jakni. Nije volio igrati po pravilima. Wesley je istovremeno bio ljubomoran i posramljen zbog njega.

«Problem?» upitao je Pryce jednako oštro.

Angel je upozoravajuće pogledao Wesleya i ostao potpuno ignoriran. «Samo se pitam kako ste došli do tog otkrića,» rekao je Wesley. «Tražimo taj artefakt tjednima, a sad se pojavio iz vedra neba?»

Pryce se hladno nasmješio. «Jučer ga je locirao netko tko surađuje s Vijećem.»

«Tko točno?» bio je uporan Wesley.

Pryce je šutio dugo vremena. «Nitko važan,» rekao je na kraju. «Pustit ću vas da se spakirate. Magovi bi trebali uspjeti otvoriti portal do sutona.»

«Onda, što skrivaju?» upitala je Fred.

«Ne znam,» rekao je Wesley. Pogledao je Angela koji je slegnuo ramenima.

«Ali znam da je Liam bio prisutan kad god je Vijeće u ovoj dimenziji kontaktiralo s nama,» nastavio je Wesley. «To što ga sada nema mi je u najmanju ruku sumnjivo.»

*****

Angel je mrzio činjenicu da ga i nakon gotovo tri stoljeća postojanja može nadvladati znatiželja. Otvoreno se bunio kad je Wesley predložio da se razdvoje i potraže Liama. Ipak kad su krenuli u potragu, Angel je shvatio da ga žarko želi naći. A sa vampirski izoštrenim osjetilima je imao prednost pred drugima.

Liamov trag je Angela vodio duboko u niže razine kompleksa Vijeća. Prolaz za prolazom ga je vodio sve niže dok Angel nije shvatio da se dijelovi zgrade vjerojatno nalaze ispod površine zemlje u razini s podzemnim razinama Podsvijeta. Liam se nije puno trudio da zamaskira svoj trag, iako se imao razloga skrivati ako je urota za skrivanjem nečega tako raširena kao što je Wesley mislio.

Angel je skrenuo za ugao i našao se u ogromnoj prostoriji - očito se radilo o nekakvom skladištu. U udaljenom kutu je bila mala prostorija, neka vrsta ureda. Unutra je gorjelo svijetlo, ali prozori su bili od mutnog stakla. Angel se približio.

Čuo je neke zvukove i znao je da je Liam unutra sa bar još jednom osobom. Angel je osjetio i miris Liamove krvi. «Uhvaćen na djelu,» tiho je promrmljao.

Vrata su bila pritvorena i Angel stao tako da može gledati kroz pukotinu između okvira i vrata. Stisnuo je usta u tanku crtu na prizor koji je ugledao.

Ured je bio običan ured, ništa više. U njemu je bio stol, metalni ormarić za dokumente i uredska stolica. Liam je sjedio na stolici, nagnut prema natrag. Njegova majica je bila nemarno bačena na stol. Ali to nije bilo zanimljiv dio. Zanimljiv dio je bila vampirica koja mu je sjedila u krilu, bedrima ga držeći oko pasa, rukama mu pritiskajući podlaktice na naslone stolice, sa licem pripijenim uz njegov vrat. Njena majica je bila bačena uz njegovu i njene blijede grudi su se oslanjale na njegova prsa. Tanki, grimizni potočići krvi su joj bježali kraj ustiju, tekli niz Liamov vrat i prsa, oboje ih bojajući crvenilom.

Angel je čuo mokre, sisajuće zvukove koje su stvarale njena usta i kratke, duboke zvukove koje je ispuštala. Liam je glasno disao, čvrsto stisnutih očiju, rukama tako jako stežući naslone stolice da su mu zglobovi pobijelili. Zajednički su se kretali jedno uz drugo unatoč odjeći.

«Za Ubojicu stvarno imaš zanimljive na - » Navike. Angel je namjeravao reći navike. Ali ta misao, zajedno sa svim ostalima je nestala kad je vampirica okrenula svoje demonsko lice prema njemu. Stajao je tu, zureći u njene žute oči, naborano čelo, njene zakrvavljene usne i bradu. Bilo je moguće da nikad nije vidio ništa ljepše. «Buffy?» uspio je šapnuti.

Angelovu omamljenost je prekinuo Wesley naglo otvorivši vrata. «Aha! Znali smo - »

Wesleyev pobjednički govor se naglo prekinuo kad ga je Angel odgurnuo, ušao u ured i zatvorio vrata za sobom. Vampirska Buffy i Liam su se grlili sa uznemirenim i uspaničenim izrazima. Angel je bez riječi zgrabio njihove majice i dobacio ih paru. Okrenuvši se na peti, napustio je ured.

*****

Uslijedio je kaos. Svi Angelovi prijatelji su se gotovo odmah vratili i krenuli za Angelom jer su znali da jedino on ima šanse da pronađe Liama. Pryce je s druge strane naredio da prate ekipu iz I.A. ... Kad je Angel izašao iz ureda, činilo se da je u skladište došlo pola Vijeća uključujući i Derača. Kad su Liam i vampirska Buffy sada sa ljudskim licem, napokon izašli, situacija je eksplodirala.

Brzo je postalo jasno da većina u Vijeću Čuvara ne samo da zna za Liamov vampirski problem, nego da je to vrlo osjetljiva tema. Derač je vikao na oboje u paru, koreći i grdeći ih na sve moguće načine, prije nego je uhvatio vampirsku Buffy za nadlakticu i odveo je iz prostorije. Većina iz Angelove ekipe je to gledala sa otvorenim ustima poput riba na suhom.

*****

Angel je pročistio grlo sa nelagodom, nervozno prebacujući težinu s jedne noge na drugu. Pala je noć i portal je bio beznadno zaboravljen od cijele zbrke. Možda će sutra otići kući. Ali zasada su bili ovdje. Na krovu Vijeća je našao Liama kako zuri u noć.

«Gdje je ona?» upitao je Angel.

Liam je slegnuo ramenima. «Ne znam.»

Angel je stisnuo zube. Stvarno je pokušavao pustiti na miru svoju verziju u ovoj dimenziji, pogotovo otkad je otkrio da je slab na određenu lijepu plavušu. Ali Angel je sada trebao odgovore. «Zar nisi nimalo zabrinut?» zahtjevao je. «Vijeće u mom svijetu nije poznato po brizi i suosjećanju za vampire.»

Liam se okrenuo, prostrijelivši ga bijesnim pogledom. «Tako je i sa ovim Vijećem, ali stvarno sumnjam da bi Derač naudio svojoj kćeri, bila ona vampir ili ne.»

«Kćeri?» Angelu je srce potonulo u pete. Nije si to priznao, ali dosad se nadao da možda... «Onda, ona je iz ove dimnezije?» upitao je tiho. «Nije se samo... pojavila... jednog dana?»

Liam ga je zgađeno pogledao. «Pojavila?» otrovno je ponovio. «Znam je cijeli život. Zajedno smo se igrali kad smo bili djeca, zajedno smo išli u školu, mi...» Glas mu se slomio i naglo je okrenuo glavu nekoliko puta čvrsto trepnuvši. «Ne, nije se samo pojavila,» rekao je bezizražajno.

«Samo sam - »

Počeo se ispričavati, ali Liam je ljutito otpuhnuo, naglo se okrenuo i otišao prema ulazu u unutrašnjost zgrade. Angel ga je gledao kako odlazi. Nije zamjerao Liamu. Da je on na njegovom mjestu, ne bi reagirao puno bolje.

Uzdahnuo je i prošao rukom kroz kosu. Ramena su mu se opustila. Samo se nekoliko puta u životu osjećao tako poraženo. Nije bio ni svijestan da je sebi dopustio nadu da je ona možda nekako njegova Buffy, zatočena u ovoj alternativnoj dimenziji...

«Što joj se dogodilo?»

Angel se okrenuo i ugledao vampirsku Buffy kako se naslanja na zid nekoliko metara dalje. Otuširala se i promjenila odjeću, sada je bila odjevena u crnu dolčevitu dugih rukava, dugu crnu suknju od imitacije kože i crne čizme sa niskom petom. Njena duga plava kosa je bila skupljena u nisku, čvrstu punđu. Koža joj je bila sasvim blijeda i Angelu je bilo lako vidjeti da je vampirica. Ipak je svejedno bila tako nalik... «Što se dogodilo...?» ponovio je, tražeći da razjasni.

Prijekorno mu se nasmješila. «Tvojoj Elizabeth,» rekla je kao da je odgovor očit. Što je i bio.

«Elizabeth,» rekao je polako Angel. «Ime ti je Elizabeth?»

Kimnula je.

Kratko se nasmijao i malo promjenio položaj stavljajući ruke u džepove. «U mom svijetu se zvala Buffy,» rekao je.

Elizabeth je razmišljala o tome na trenutak pa se namrštila. «To bi bilo prava koma,» rekla je.

«Nije,» rekao je Angel. «Bilo je... bilo je dobro. Sviđalo joj se njeno ime. Pristajalo joj je.»

Elizabeth se odgurnula od zida i prekrižila ruke preko prsa. Polako se približila. «I mislio si da sam ja možda tvoja Buffy,» rekla je.

Angel je kimnuo, oči su mu se vlažno zasjajile na noćnim svjetlima grada. «Prilično patetično, zar ne?» promuklo je upitao.

Zastala je nekih pola metra ispred njega i tužno odmahnula glavom. «Ne. Ako ste se ti i Buffy voljeli upola koliko se volimo Liam i ja, onda ne, nije patetično.»

Angel je odmahnuo glavom, morajući otrgnuti pogled od njenih prodornih očiju. "Skočila je u razderotinu među dimenzijama,» objasnio je. «Nije bilo dokaza da je to mogla preživjeti, ali...»

«Nadao si se,» završila je rečenicu.

«Nadao sam se,» potvrdio je. Jedna suza mu je skliznula niz obraz.

Elizabeth je uzmakla od njega sa suzama u očima. Nasmijala se, ali nije bilo ni prizvuka veselja u tom zvuku. «Vidim te ovakvog i moj prvi poriv je da te zagrlim, da te nekako utješim,» rekla je nesigurnim glasom. «Ali ti nisi Liam i to mu uopće ne bi bilo drago.»

«Ne krivim ga,» rekao je suho Angel. «Ni meni to ne bi bilo drago. Nije mi bilo drago...»

Elizabeth ga je gledala, nagnuvši glavu na stranu. «Tvoja Buffy...» oprezno je počela. «Bila je sa drugima...»

Nije rekla ljubavnicima i Angel joj je bio zahvalan na tome. «Nismo bili zajedno,» rekao je stisnuta grla.

Elizabeth se umorno nasmijala. «Liam i ja smo trenutačno u fazi 'razdvojenosti',» rekla je. «Iako nas to uglavnom ne usporava.»

Angel se malo nasmješio, sjećajući se dogovora da krenu polako za kojim je uslijedio slomljeni kuhinjski stol. «Znam na što misliš,» rekao je.

Elizabeth je otišla do ruba krova i zagledala se u grad kao što je ranije radio Liam. Duboko je udahnula nepotrebni zrak i zatvorila oči. Nakon nekoliko dugih trenutaka se nasmješila i ponovo se okrenula prema Angelu. «Ispričavam se za njega što je...»

«Kreten?» rekao je Angel.

Namrštila se. «Mislila sam reći težak,» ispravila je. «Osjeća se ugroženo od tebe.»

Znači odatle neprijateljstvo. Iako ni sada nije imalo puno smisla. «Ugroženo?» upitao je Angel.

«Je li tvoja Buffy... jeste li oboje bili vampiri?»

Angel je odmahnuo glavom. «Ona je bila čovjek, Ubojica vampira.»

Elizabeth je digla jednu tanku obrvu. «Ako zanemarim čudnost da su cure Ubojice,» rekla je. «Kako se to dogodilo? Osjećam tvoju dob. Nijedna smrtna družica nije mogla biti uz tebe koliko već postojiš.»

Angel se ponovo pomakao sa nelagodom. «Buffy i ja... nismo bili kao ti i Liam. Nismo odrasli zajedno. Živio sam i umro stoljećima prije njenog rođenja.»

Elizabeth se tužno nasmješila. «I svejedno ste se našli,» uzdahnula je. «Nadala sam se da ste našli neko rješenje za razliku u godinama.»

Angelu nije trebalo objašnjenje. Znao je na što misli. Znao je da su ona i Liam vršnjaci, ali mu nije promaklo da Elizabeth izgleda kao Buffy kad ju je vidio prvi put, ispred srednje škole Hemmery. Razlika u njihovom starenju je već postala dovoljno izražena da bi bila problem. Iz iskustva je znao da će s vremenom postajati sve teže. «Ostavio sam je,» tiho je priznao Angel.

Elizabeth je kimnula, pokret izražavajući mješavinu slaganja i shvaćanja.

«I ja sam ostavila njega.»

«Da pogodim,» rekao je sarkastično Angel. «Nije to dobro prihvatio?»

Elizabeth se nasmijala. «Moglo bi se tako reći,» složila se.

«I sada moja prisutnost pogoršava situaciju.»

Tužno je potvrdila glavom. «Sve smo prošli zajedno,» rekla je. «Osim vampirizma.»

Angel ju pogledao sa sažaljenjem. «Buffy i ja smo počeli drukčije,» rekao je. «U tom pogledu nam je možda bilo lakše.»

Odsutno se nasmješila. «Možda,» rekla je. «Razgovarala sam sa tvojim Pryceom i on mi je rekao da su vaši vampiri drukčiji od naših.»

«Pa, pretpostavljam da još imaš dušu. To je drukčije od većine. Ja sam iznimka u pravilu.»

«O, i ja sam čudakinja zbog duše,» brzo ga je ispravila. «Mislila sam na nešto drugo. Tvoj Pryce kaže da naši vampiri imaju strožu i arhaičniju strukturu od vampira u tvom svijetu.»

Angel je slegnuo ramenima. «Postoje neki klanovi, neke obitelji, ali uglavnom je svaki vampir za sebe.»

«Ne ovdje,» rekla je tiho. «Vampiri u Podsvijetu znaju svoju liniju tisućama generacija unatrag. To nam je u krvi.»

Angel ju je gledao, prvi put zapažajući napetost u njenom izrazu. Dobro se držala, vjerojatno za Liamovo dobro, ali očito nešto nije bilo u redu. «Jesi li ti dio te strukture?»

Odmahnula je glavom, zagrlivši se oko pasa. «Ja sam odmetnica,» rekla je. «Živim bez Gospodara.»

Angel je digao obrve. «Znači boriš se protiv tradicije.»

«I nagona,» odgovorila je bolnim šapatom.

Angel zakoračio prema njoj prije nego je shvatio što radi. Drhtala je. Ali bilo je tu još nešto. Mirisala je. Tako. Prokleto. Dobro. Uzmaknuo je gledajući je raširenim očima.

Kratko se stresla i pogledala ga. «Moje srce i duša pripadaju Liamu,» rekla je. «Ali... zvijer... u meni pripada Gospodaru. Dosad je bilo lako boriti se protiv tog nagona.»

Angel je ovlažio svoje suhe usne. «Dok ja nisam došao,» rekao je.

Uzimala je zrak kroz nos u brzim udasima i Angel je vidio da su joj zjenice tako proširene da su joj oči izgledale crne. «Liam nije paranoičan,» rekla je tiho.

*****

«Isuse, hoćeš li se više smiriti!» prasnula je Cordelia, gurnuvši Angela u rame.

Svi su se trgnuli zaklanjajući oči kad se uz bljesak ispred njih otvorio portal. Angel je posljednji put preko ramena pogledao Elizabeth koja je stajala u Liamovom čvrstom zagrljaju. «Idemo,» rekao je i zakoračio u vrtlog svjetla.

Kraj


- 14:30 - Komentari (8) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.04.2006.

Projekt 314 Ubojica vampira (Ostaci IV.)

Image Hosted by ImageShack.us



- predikat R


Projekt 314 Ubojica vampira
(The Slayer 314 Project)
by Philip S.



OSTACI

7. dio

Buffy, Faith, Giles, Xander i Spike su ušli u Inicijativinu bazu koje se Buffy mutno sjećala. Velika prostorija sa laboratorijskom jamom u sredini, mnogo hodnika koji su vodili u druge dijelove baze.

Uglavnom su ostali samo obrisi. Eksplozija je rastopila većinu zidova i raznu opremu koje se Buffy sjećala. Sve je izgledalo rastopljeno i nagoreno.

Za čudo nisu sreli nikog otkad su ušli u bazu. Izgleda da su ostavili mjesto prazno po noći i jedini ljudi koje je Spike mogao namirisati su bili izvan baze.

«Bilo je vrijeme da i mi imamo malo sreće,» promrmljala je Buffy.

Giles je gledao uništenu prostoriju. Izgledala je drukčije od mjesta u kojem je zamišljao Buffy u svojim noćnim morama zadnja dva tjedna. U noćnim morama gdje su ti ljudi mučili njegovu Ubojicu, a on nije mogao ništa učiniti da joj pomogne.

Xander je vidio Gilesov izraz i pogodio o čemu misli. Nikad nije sreo tog Rileya ili prof. Walsh, ali je želio da su ovdje da im može naplatiti za ono što napravili njegovoj prijateljici. Nikad u životu nije osjetio takvo olakšanje kao kad su Faith i on prije dva tjedna našli Buffy živu. Nadao se da će to ružno poglavlje biti zatvoreno noćas. Nakon svega Buffy je zaslužila malo odmora.

Faith se pokušavala sjetiti je li vidjela to mjesto u snu. Još ga nije sasvim shvatila. Nešto je imalo smisla. Angelov dolazak, njeno sudjelovanje u pomaganju Buffy, odlazak Gilesu. Ipak još nije znala što znači da je Buffy obučena u grimizni kombinezon jela mala lica. Ili zašto joj je Spike pio krv iz rane na stomaku. Ako ništa drugo, izblajhani vampir će prije crknuti nego to uspije učiniti.

Spike je gledao oko sebe, prepoznajući prostorije odakle je pobjegao nakon što su mu usadili čip. Čip koji ga je čak i sad prisiljavao da se lijepo igra sa Ubojicom. Koliko god bilo zabavno gledati je ovako uznemirenu, želio ju je mrtvu. Mrtvu od njegovih ruku. A to je značilo da se mora riješiti čipa. Možda će mu nešto ovdje pomoći u tom poduhvatu.

Buffy je vidjela mjesto gdje su joj nešto učinili i ponovo je dobila kratke bljeskove sjećanja.

Walshova.

Vještica sa sjajnim rukama.

Zapaljeni ljudi sa praznim očima.

Vatra posvuda.

Izdajica Riley se nakratko pojavio, također zapaljen je padao niz stepenice blizu lifta.

Shvatila je da nešto nedostaje. Nešto užasno važno što je vidjela tijekom te noćne more, nešto što je nekako potisnula i zaboravila.

«Anne?» promrmljala je sebi, nadajući se da će joj umjetna inteligencija pomoći, sada kada nije bilo povratka.

*Rekla sam ti da ne dolaziš ovdje.* rekla je Anne vrlo tužnim glasom.

«Zašto? Moram znati istinu, Anne. Ne želiš mi reći pa moram saznati sama.»

*Jesi li pomislila da neke istine nije dobro znati?*

«O čemu govoriš?» zahtjevala je Buffy, ali nije dobila odgovor. Na što je Anne mislila? Koja je istina tako strašna da mora biti skrivena od nje? Što joj se dogodilo ovdje?

«K vragu, mrzim ovo,» promrmljao je Spike.

«Što?»

«Smrad,» odgovorio joj je. «Spaljeno meso. U tim sprženim leševima nema ni kapi krvi. Čovjek bi pomislio da će nakon ovolike eksplozije ostati malo krvi za mene.»

«Jeo bi mrtve?» upitala je Faith. «Stvarno si jadan.»

«Nisam jedini, gđice Ubojice-želim-se-iskupiti-za-svoje-grijehe-kao-veliki-pederko. Kad promislim, mogli bismo biti odličan tim. Ti ubijaš ljude, ja im pijem krv.»

Buffy je vidjela kako se Faith ukočila na Spikeove riječi, vidjela kako uništavaju krhke zidove samopouzdanja koje je uspjela podići u zadnja dva tjedna.

«Začepi njušku, Spike!» Buffy ga je udarila šakom u lice tako da se srušio na leđa. Prošla je uz njega i stavila ruku na rame skamenjene Faith, na što se Ubojica trgla.

«Ne slušaj ga, može?» rekla joj je Buffy. «Mora se drukčije zabavljati otkad ne može gristi ljude.»

Faith je kimnula, ali Buffy je mogla vidjeti da njene riječi nisu puno pomogle. Tamnokosa Ubojica se htjela iskupiti za svoje greške i Buffy je sad to vjerovala. I pomoći će joj u tome.

Čim sazna što joj se dogodilo ovdje dolje.

«Ne vidim tijela,» rekao je Xander gledajući po prostoriji. «Ne da mi to nije drago.»

«Vjerojatno su ih već odnijeli,» Giles je kimnuo. «Iako sumnjam da je mnogo ostalo od njih. Po izgledu zidova, mora da su temperature bile ogromne.»

Nije to izrekao, ali Buffy je svejedno čula. Kako je to preživjela? Kako se uspjela izvući iz takve vatre bez ogrebotine? Nije znala. Sjećala se da je gorjela, ali nije bilo ni jedne opekotine kad se probudila.

Morala je saznati.

Spike se uspravio na noge izgledajući bjesno, ali zasad nije ništa komentirao. Buffy se sjetila što je rekao maloprije.

«Još možeš namirisati tijela?» upitala ga je. «Jesu još ovdje negdje?»

«Aha,» rekao je mrzovoljno. «Smrad dolazi odatle. Vjerojatno su ih svih strpali u nekakvu hladnjaču.»

Buffy je pogledala u smjeru gdje je pokazivao. U udaljenom kutu velike prostorije su bili nekakvi oblici slični kontenjerima koji su očito bili doneseni nakon eksplozije.

«Bolje da povirimo što ima unutra,» rekla je Buffy. Prije nego se itko mogao usprotiviti, krenula je brzim korakom prema njima. Sustigli su je kad je došla do prvog kontenjera.

«Unutra?» upitala je Spikea.

«Aha. Bolje zadrži dah, mala!»

Spike je potegao klizna vrata ustranu i Faith, Giles i Xander su uzmakli kad ih je dosegao smrad sprženog i raspadajućeg mesa.

«Isuse!» dahnuo je Xander.

Začudo Buffy uopće nije smetao smrad. Zar joj od toga ne bi trebalo biti mučno ili tako nešto?

U kontenjeru je bilo nekoliko redova tijela, sva pokrivena bijelim plahtama. Neki obrisi ispod plahta su bili premali za ljudska tijela kao da im nedostaju dijelovi. Neke plahte su ponegdje utonule u udubine i bile su natopljene tekućinama o kojima Buffy nije htjela razmišljati.

«Buffy, možda ne bismo smjeli ... » počeo je Giles.

Ne dajući mu vremena da završi, Buffy je ušla u kontenjer nimalo ometena hladnoćom i smradom i počela brzo dizati plahte. Neke su stvarale užasan vlažan zvuk kad ih je digla, ponekad sa sobom trgajući komadiće sprženog mesa. Buffy nije obraćala pažnju, samo je gledala lica.

*Nemoj, Buffy! Preklinjem te ...* Anne se javila u Buffyinoj glavi, ali ona ju je ignorirala.

Ostaci lica. Ostaci ljudskih tijela, uništeni vatrom. Neki su bili bar djelomično gotovo netaknuti i dosta njih je prepoznala. Ljudi koje je vidjela u Rileyevom studenskom domu ili po kampusu. Svi su bili Inicjativini vojnici. Svi su mrtvi.

«Buffy, molim te ... » rekao je Giles sa ulaza.

«Buffy, stani!» odjeknuo je novi glas. Buffy je podigla pogled baš kad je otrgnula još jednu plahtu. Ugledala poznatu siluetu kako ispunjava ulaz kad je odgurnuo Gilesa ustranu.

«Angel?» upitala je tiho.

«Buffy, idemo odavde prije ... » glas mu ju je zamukao kad je vidio nešto uz nju. Vidjela je kako je Giles nijemo otvorio usta gledajući u istom smjeru.

Buffy je spustila pogled, stežući otrgnutu plahtu u šaci. Tijelo je bilo sprženo i ružno od glave do pete, gotovo bez kože, pougljenjene i spaljene utrobe.

Bizarno, dio tijela je bilo gotovo neoštećen. Dio ruke, komadić prsa i lice. Dijelovi lica. Ostaci lica. Lice koje joj je bilo poznato. Tako poznato da Buffy na trenutak nije shvaćala što gleda.

«Moj Bože!» čula je kako netko mrmlja.

Poznavala je to lice. Poznavala je te mrtve, prazne oči koje su zurile u nju.

Buffy je gledala ostatke svog lica, svog tijela i jedino je čula Anneino jecanje u glavi.
_________________________________________________________________________________________

8. dio

Angel je gledao prizor pred sobom, gledao kako Buffy gleda svoje posmrtne ostatke i bio je siguran da se njegovo mrtvo srce ponovo slama. Vidio je to na video zapisima. Vidio je androida Adama 1 kako ustaje i odlazi. Vidio je Buffy, svoju voljenu Buffy, beživotnu na podu kako nestaje pod vatrom.

Ali nije vjerovao dosad. Buffy je bila mrtva.

Adam 1 nije.

«Ne!» Čuo je kako šapće Buffy ili ne-Buffy. Angel nije znao što da misli. Po svemu što je znao, po svemu što je vidio, znao je da ovo nije, ne može biti Buffy. Buffy je mrtva. A ipak ju je vidio prije dva tjedna, grlio ju je, razgovarao s njom. Kako on, od svih, nije primjetio?

Nije znao. Jednostavno nije znao.

«Vidim duplo,» promrmljao je Xander. «Neka mi netko kaže da sam pijan ili nešto!»

«Blagi Bože!» Giles je mogao samo izreći.

«Dvije Ubojice?» upitao je zbunjeno Spike. «Koji vrag ... ?»

«Buffy?» tiho je upitala Faith.

Adam 1. Napravljen od Protejeve kože, boga tisuću mjena. Walshova je htjela da Ubojičin um bude nacrt za njenog super vojnika, htjela je staviti Buffyine borbene instinkte, sjećanja i iskustvo u svog ratnika.

Izgleda da je previše dobro uspjela u tome.

«Anne?» Buffy se obratila svojoj tihoj cimerici jedva čujnim glasom. «Anne, ja ... ne ... Anne?»

*Tako mi je žao, Buffy,* rekao je glas u njenoj glavi. *Nadala sam se ...*

«Što?» upitala je Buffy ne mogavši otrgnuti pogled od nagorenih ostataka svojeg lica. SVOJEG lica. Mrtva je. Njeno tijelo je ovdje, u ovoj hladnjači. Mrtvo.

*Nisam htjela da ovako saznaš,* prošaptala je Anne. *Oprosti.*

«Što da saznam?» zavikala je Buffy. «Što se dogodilo ovdje? Kako sam ... kako mogu biti ... nisam mrtva! Znam da nisam mrtva! Ovdje sam! Ne mogu biti mrtva!»

I dalje je zurila u tijelo. «Ovo je trik!» šapnula je sebi. «Da, nekakav trik. Iluzija. Nešto da me izlude.»

«Izgleda da djeluje,» rekao je Spike.

«Umukni!» Angel ga je zgrabio i izbacio ga iz kontenjera tako da je odletio preko pola vanjske prostorije. Onda se okrenuo i počeo polako prilaziti... tko god ona bila.

«Buffy?» šapnuo je.

«Jesam li?» okrenula se prema njemu sa licem sleđenim u strahu. «Jesam li? Buffy? Kako mogu biti Buffy kad je Buffy mrtva? Što sam?»

Gledala je u svoje ruke. To nisu njene ruke. Njene ruke su spaljene, unakažene, uništene vatrom. Sjećala se toga. Sjećala se kad je gorjela. Kad je to pomislila prsti su joj se promjenili pred očima. Koža se ogulila, postala crna i spržena, crveni plikovi su joj prekrili ruke.

«Ne!» vrisnula je. «Ne!»

*Kontroliraj se, Buffy!* Anne joj je vrisnula u glavi. *Gubiš kontrolu nad oblikom!*

Angel i ostali su mogli samo gledati u morbidnoj fascinaciji kako Buffyine ruke, njeno cijelo tijelo drhti, mjenja se. Grimizni metal je zamjenio meku kožu, postao spaljena koža, postao ponovo grimizan. Buffyno lice je izbljedjelo, postalo bezličan krom da bi se sekundu kasnije vratilo sa suzama koje su tekle niz obraze.

«Što su mi učinili?» vrisnula je padajući na koljena.

Angel je prišao bliže ne znajući što će učiniti kad dođe tamo. Nije uspio saznati. Stvar koja je nosila Buffyino lice je skočila natrag na noge, odbacila Angela ustranu kao da je krpena lutka i potrčala prema izlazu.

Faith je zakoračila prema njoj, misleći je nekako zaustaviti i našla se u zraku sekundu kasnije, leteći preko vanjske prostorije da bi se sudarila sa izblajhanim vampirom koji je upravo ustajao. Zajedno su se zakotrljali po podu i Faith je osjetila oštru bol kad su se sudarili s nečim.

Spustivši pogled vidjela je da joj se oštri komad metala zabio u stomak. Rana je bila tek ogrebotina, ali je krvarila.

«Vrlo lijepo od tebe, mala!» rekao je Spike, ležeći ispod nje. Nekoliko kapi krvi su završile u njegovim ustima prije nego se uspjela iskoprcati sa njega.

«Odlično!» promrmljala je. «Jebeni proročki snovi!»

Kad se konačno uspravila Buffy ili tko god je bila je već odavno otišla.

*

«Moramo je pronaći,» rekao je Giles nakon što im je Angel ispričao što je saznao. «Ne znamo u kakvom je psihičkom stanju čak i da znamo tko je u tom androidu.»

«Misliš da to nije Buffy?» upitala ga je Willow sa suzama u očima. Njena prijateljica ne može biti mrtva. U ova zadnja tjedna, to je bila Buffy. Bila je sigurna. Nikakva kopija je ne bi mogla prevariti.

Zar ne?

«Na žalost, ne možemo znati,» rekao je Angel izgledajući umornije nego što ga je Willow ikad vidjela. «Možda kad je nađemo ... možemo saznati koliko Buffy je u tome... što god da jest sada.»

Faith je sjedila na trosjedu sa licem u rukama. Bila je svijesna da Čuvarica Rose McNamara sjedi u blizini i promatra je.

Izgleda da je ona sada jedina Ubojica. Buffy ili bar njeno tijelo je mrtvo. Što se tiče ostaloga, to još moraju otkriti. Ali Faith je sada Ubojica. Jedina cura na svijetu i slična sranja.

Tiho je obećala odsutnoj prijateljici da će biti dorasla tome.

«Idemo je onda tražiti!» Faith je ustala i pogledala Angela.

«Nazvao sam Wesleya i Cordeliu. Dolaze iz Los Angelesa. Što je više ljudi traži to bolje.»

«A kad je nađemo?» upitao je tiho Xander.

Giles je uzdahnuo. «Onda ... ćemo vidjeti što dalje.»

Svi su kimnuli i krenuli u potragu.

*

U tami uma androida umjetna inteligencija zvana Anne je pokušavala smisliti što učiniti.

*Imate li koju ideju?* upitala je prisutne.

*Kako bih znala?* rekla je prof. Walsh. *Ja sigurno nisam namjeravala završiti ovdje.*

*Nisi jedina!* uzvratila joj je vještica Colleen Wing.

Riley je samo nastavio šutjeti.


Kraj Ostataka


- 16:24 - Komentari (8) - Isprintaj - #

Projekt 314 Ubojica vampira (Ostaci III.)

Image Hosted by ImageShack.us

Projekt 314 Ubojica vampira
(The Slayer 314 Project)
by Philip S.



OSTACI

5. dio

Mala grupa ljudi je hodala niz tunel kanalizacije koji im je pronašao Spike. Vampir koji se stalno žalio je otišao naprijed i obavjestio ih da samo par ljudi stoji između njih i bivše Inicijativine baze.

Tu u podzemlju se više nitko nije pretvarao. Stražari su bili u vojnim unifromama i naoružani do zuba.

Rose McNamara i Giles su hodali na začelju grupe i bivši Čuvar je ispričao pridošlici što se dogodilo u zadnja dva tjedna. Izostavio je par pojedinosti poput Angelove prisutnosti i svoje vlastite sumnje o tome što se dogodilo Buffy.

Ipak čak i bez toga, priča je zvučala prilično fantastično za nekoga tko je znao mnogo teorije o sličnim stvarima, ali gotovo nimalo prakse. Giles se prisjetio Wesleya Wihdama-Prycea i kako mu je mlađi Čuvar jednom ponosno rekao da se već suočio s vampirom. U kontroliranim uvjetima. Naravno, gđica McNamara nije bila ni približno tako pompozna.

«Glavu gore, klinci!» Spike se javio ispred njih. «Vojničići su iza sljedećeg ugla. I nisu naoružani SF omamljivačima.»

«U redu!» rekla je Buffy. «Svi neborci ostaju ovdje! To uključuje i tebe, gđice Čuvarice!»

«Znam se braniti,» odgovorila je Rose.

«Nije me briga ako možeš srediti deset vampira sa jednom rukom!» odsjekla je Buffy. «Ne poznajem te, ne vjerujem ti i ne želim da mi radiš nešto iza leđa dok sam usred borbe! Ostani ovdje ili ću te prisiliti da ostaneš!»

«Počinje mi se sviđati,» komentirao je Spike.

«Gđice McNamara, zašto vi, Anya i Willow ne biste ostali ovdje da... čuvate put za povlačenje.»

«Aha, baš!» frknula je Anya. «Kao da sam uopće željela doći ovdje.»

Willow je izgledala malo uvrijeđeno što je Giles htio da ostane u pozadini, ali je ipak mrzovoljno kimnula. Nakon njenih nedavnih podivljalih čarolija nije se mogla protiviti. Buffy je upozoravajuće pogledala Xandera i Gilesa, ali nije im rekla da ostanu sa ostalima.

«Jedno od vas će morati srediti vojničiće,» Spike je prošaptao kad su skrenuli u sljedeći tunel.

«Misliš, netko tko nije kastriran?» Xander je uzvratio šapatom.

«Tiho, vas dvoje!» siknuo je Giles.

Buffy i Faith su se sporazumjele brzim pogledom, navika koja se polako vraćala iz njihovih zajedničkih borbi otprije. Počele su se tiho približavati dvjema tamnim siluetama. U polumraku ih je odavao žar cigareta.

«Da bar dovrše sa čišćenjem ovdje,» promrmljao je prvi.

«Da bar nisam izvukao mjesto u kanalizaciji,» drugi je odgovorio.

Par sekundi kasnije ni jedan nije više ništa želio jer su ih dva sinkronizirana udarca poslala u zemlju snova.

«Mačji kašalj prema vampirima.» Promrmljala je Faith s jasnim tonom napetosti unatoč šali. Napadanje ljudi nakon svega što se dogodilo u prošlosti joj je ostavilo gorak okus u ustima.

«Nemoj nas ureći, može?» rekao je Xander kad je sa ostalima sustigao Ubojice.

Faith je nešto odgovorila, ali Buffy nije čula što. Na tren joj se zamutilo pred očimo i prizor ispred nje se promjenio. Umjesto tunela kanalizacije je vidjela hodnik, bijelih zidova zacrnjenih vatrom. Zrak je ispunjavalo vrištanje, sirene, mučni zadah sprženog ljudskog mesa.

- Izaći! Moram izaći! -

Vidjela je sebe u plamenu. Vatra joj je proždirala tijelo, gutala je i sve je mogla vidjeti. Posvuda paklenska vrućina, crveni žar joj je izjedao kožu. Sjećala se boli. Tako mnogo boli.

«Buffy?»

Glas ju je vratio u kanalizacijiski tunel gdje su je gledala tri zabrinuta lica zajedno sa jednim vampirom sa izrazom dosađivanja.

«Malo si se izgubila na trenutak,» rekao joj je Xander držeći joj ruku na ramenu.

«Oprosti, ja...» protresla je glavu. «Sjećanje, valjda. O noći eksplozije.»

«Nešto novo?» upitao je Giles sa čudnim izrazom lica kojeg nije mogla odgonetnuti.

«Ne. Samo... samo bol. Vatra. Potreba da izađem.»

Giles je kimnuo, ali je i dalje imao čudan izraz.

«Možda ćeš imati još bljeskova sjećanja kad uđemo u unutra. Ipak se potrudi ostati usredotočena na sadašnjost. Ako budeš odsutna kad uđemo u bazu moglo bi biti katastrofalnih posljedica.»

«Samo reci: Nemoj odlutati!» rekao je Xander. «Opet ti sa tvojim dugim rečenicama, G-man!»

Grupa se ponovo počela kretati sa Buffy i Faith odmah iza Spikea i Xanderom i Gilesom na začelju. Nakon nekoliko minuta su došli do srušenog zida tunela. – Ne, ne srušenog – pomislila je Buffy. – Rastopljenog. - Iza zida je bio drugi tunel, ali očito nije imao veze sa kanalizacijom.

Bio joj je poznat taj tunel ili bar tuneli poput njega. Bijeli zidovi i strop ispresjecani bijelim šipkama, hladni i sterilni. I njih je vatra dobro oštetila, ali izgleda da je netko počistio većinu nereda.

«Ušli smo,» šapnula je ostalima.

U isto vrijeme dok je to govorila, osjetila kako joj novo sjećanje bljeska u umu. Nasilno.

Ne može se micati. Previše boli da se kreće. Svaki pokušaj je bio čista agonija, kao da ju je netko ispunio kipućom vodom. Zašto toliko boli? Što joj se događa? Glava joj je bila ispunjena trzavim slikama i vrištanjem.

Još boli, ali sada je znala što je ta bol. Bol rođenja, umjetna inteligencija sada zvana Anne se probudila po prvi put, rodila se u svijet vatre i vrištanja, boli i agonije. Digitalni vrisak koji se pridružio njenom dok se svijet oko nje raspadao u užarenim krhotinama.

Mogla se kretati, nakon što ju je bol spriječavala da se pokrene, da pobjegne. Toliko vatre posvuda, ali sada se mogla kretati. Pobjeći od ove noćne more, vrištanja, ovog komadića Pakla na Zemlji. Vidjela je zapaljene ljude kako vrište, pokušavaju ugasiti vatru koja ih je koristila kao gorivo. Zrak je bio nabijen energijom, svjetlucao je svuda oko nje.

Još jedan vrisak. Žena sa svjetlećim rukama. Vještica? Anne je spominjala nešto o vještici koja je sudjelovala u pokusu. Vještica je bila obavijena vatrom, tijelo joj se istinktivno grčilo, ali oči su joj bile prazne. Tako potpuno prazne, ništa nije bilo iza njih.

Buffy se sjećala da je okrenula glavu na drugu stranu, pokušavajući saznati gdje je. Tamo je bilo još nešto. Još netko. Još je netko umirao u vatri sa prazninom iza očiju.

«Trgni se!» Faith ju je uštipnula za ruku vrativši je u sadašnjost.

Što je to bilo? Sjećala se tog prizora od prije – svog buđenja nakon što je pokus pošao po zlu. Zapaljena, zbunjena, puna boli, Anne kako se budi u njoj. Samo misli o bijegu. Ali ipak je tu bilo još nešto. Nešto što je vidjela, ali nije vidjela. Nešto što je zaboravila.

Nije se mogla otresti osjećaja da je to nešto važno.

Tiho je u čula Annein glas u pozadini uma.

*Nemoj ići tamo, Buffy!* molila je UI. *Molim te, nemoj ići tamo!*

Buffy nije slušala i grupa je nastavila svoj put kroz ostatke Inicjative.


6. dio

Nekim čudom ga nisu ni jednom zaustavili na putu od Los Angelesa do Sunnydalea iako je prekršio svako ograničenje brzine koje je njegov stari automobil mogao prekršiti. Na sekretarici u uredu je ostavio poruku za Cordy i Wesleya, obavjestivši ih što je saznao sa što manje riječi.

Nije znao hoće li shvatiti išta. Glupi mobitel je otkazao na pola poruke. Te proklete stvari nikad nisu radile.

Angel je ušao na područje Sunnydalea i iz navike pogledao na sat. Do izlaska sunca je ostalo mnogo vremena. Dovoljno vremena da ih nađe ili se bar nadao da je dovoljno.

Kad bi samo pomislio što bi se moglo dogoditi... ne, neće sada razmišljati o tome.

Iznenada mu je zazvonio mobitel. – Tipično – pomislio je. – Sada kad nemam vremena, prokleta stvar je ponovo proradila. Tko god ih je izmislio mora biti neka vrsta zle sile. –

Bez usporavanja je izvukao mobitel i otvorio ga.

«Da?»

«Angele? Ovdje Wesley,» rekao je najnoviji član Istraga Angel.

«Stvarno nemam vremena, Wesley,» odgovorio je nestrpljivo Angel.

«To sam shvatio iz polovične poruke koju si ostavio na automatskoj sekretarici. Nešto o Buffy...»

«Da, ali sada nemam vremena. U Sunnydaleu sam i moram ih naći.»

«Razumijem Angele, zaista, ali Cordelia je upravo imala viziju koja bi te mogla zanimati. I prije nego pitaš, radi se o Buffy.»

Angelovi članci su pobijelili kad je stegnuo volan gotovo ga otrgnuvši. Oči su mu bile prikovane na cestu dok je manervirao kroz uličice najbržim putem prema Gilesovom stanu ne kočeći zbog mačaka i pješaka.

«Da?» upitao je bojeći se odgovora.

«Izgleda da će se dogoditi nešto veliko u nečemu što izgleda poput ruševina nekog laboratorija. Cordelia je vidjela Buffy i nekoliko njenih prijatelja ondje.»

- Ruševine laboratorija? To može biti samo Inicijativina baza. - Angel okrenuo auto u suprotnom smijeru, gume su zaškripale na asfaltu. Na trenutak je gotovo izgubio kontrolu nad zanesenim vozilom, ali onda je opet bio na cesti i jurio je prema Sunnydaleskom koledžu.

«Još nešto?» upitao je Wesleya.

«Izgleda da je ova vizija bila manje jasna od prošle, pa Cordelia nije vidjela mnogo pojedinosti.» rekao je Wesley. «Rekla je samo nešto o velikoj boli i Buffy kako se svađa sa sobom prije ...»

«... prije čega?» upitao je kad Wesley nije nastavio.

«... prije ... prije nego je prestala postojati,» završio je bivši Čuvar.

Angel je samo kimnuo. Već je znao da se dogodilo nešto užasno što bi moglo završiti samo sa ... ne, neće razmišljati o tome. Ne još. Ne dok ne vidi svojim očima.

«Angele, jesi li tamo?» upitao je Wesley.

«Ovdje sam, Wesley. Je li vidjela još nešto?»

Stanka. «Angele, kaže ti požuriš!» Wesley je konačno odgovorio ozbiljnim tonom.

Angel je kimnuo, kratko se pozdravio i prekinuo vezu. Wesley nije znao mnogo o odnosu Cordelie i Skubijevaca, pogotovo s Buffy, ali je znao dovoljno da bi shvatio da Cordelia nikad ne bi rekla Angelu da požuri pomoći Buffy ako se ne radi o nečemu zaista ozbiljnom.

Kampus sveučilišta mu se pojavio u videokrugu još uvijek izgledajući kao ratna zona. Područje oko velikog kratera je bio zatvoreno i oko njega je stajalo mnogo ljudi. Angel je znao da su svi vojnici. General Allen je postao vrlo razgovorljiv suočen sa bijesnim vampirom. S obzirom na rizik cijele operacije, Angel je bio siguran da ovdje ima dovoljno vatrene snage da se zaustavi vojska.

Ili možda odbjegli magični, androidski super vojnik.

Na sreću general je Angelu također dao sredstvo za ulazak u zatvoreno područje. Angel je zaustavio auto uz škripanje kočnica uz sam rub ograničenog područja i odmah su mu se počeli približavati dva naoružana stražara. Imali su FEMA jakne, ali Angel je vidio obrise oružja ispod njih.

Ti ljudi su se kretali poput izvježbanih ubojica.

«Oprostite, gospodine!» prijateljski je rekao jedan stražar, sa jednom rukom opušteno oslonjenom blizu skrivenog oružja. «Ovdje je zabranjem pristup. Molim udaljite svoj automobil!»

«Ja sam iz generalovog ureda,» rekao je Angel i izvukao pristupnu iskaznicu koju mu je dao general Allen.

Stražari su gledali jedan drugog jedan dugi trenutak.

«Nismo obavješteni o posjetiocima noćas,» rekao je jedan od njih.

«Samo radim ovdje, u redu?» Angel je rekao sa nestrpljenjem koje nije morao glumiti.

Jedan je izvukao skener i prešao preko iskaznice. Naprava je ispustila kratak zvuk i čovjekov izraz se malo opustio.

«Oprostite zbog zadržavanja, gospodine,» rekao je vračajući mu iskaznicu. «Moramo održavati sigurnost.»

«Naravno.» Angel je rekao saginjući se da se provuče ispod žute trake koja je okruživala područje. «Koliko ljudi je sada dolje?» rekao je pokazujući prema krateru.

«Nitko, gospodine,» rekao je stražar. «Specijalisti će se vratiti ujutro. Imamo zapovijedi da nikoga ne puštamo dolje bez specijalista.»

- Logično – pomislio je Angel. – Walshine opasne igračke bi mogle raznijeti vojnike ako ne znaju što rade. -

«Da ih probudim, gospodine?»

«Nema potrebe. Samo ću baciti pogled. Neću dugo.»

Stražar nije izgledao sasvim uvjeren, ali Angel mu nije dao vremena da prigovori. Krenuo je prema krateru sa odlučnim korakom koji je davao dojam nekoga tko ima svako pravu da bude tu i radi što god želi. Stražar ga nije zazvao.

Možda će nazvati generala. S obzirom da je general vjerojatno još uvijek bio u nesvjesti na podu svog ureda, Angel je sumnjao da će ga itko smetati još nekih pola sata.

Kako bilo, ovo neće trajati dugo.

Potrčao je čim ga stražari više nisu mogli vidjeti. Samo se nadao da je došao na vrijeme.

A ne dva tjedna prekasno.

***



- 02:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svijet živih

Image Hosted by ImageShack.us




































U ovoj priči se radi o (naglom) psihičkom prijelazu iz New York skitnice u Sunnydaleskog Angela, a tu je i još jedna ideja zašto i kada je Angel napravio svoju tetovažu. Također je tu i vrlo kratki osvrt na njegovo stanje prije nego je postao skitnica – prikazano u S2 AtS-a kad je u 50-tima bio u hotelu Hyperion. Ovu priču imam već davno i to je doslovno prvi fanfiction koji sam pročitala i prevela. Bilo je to u ljeto u vrijeme stanke između druge i treće sezone. Prije toga nisam ni znala što je fanfiction. Čekala sam ovako dugo sa objavljivanjem jer mi se čini da bi priča mogla biti pa … bolja. Pogotovo iz sadašnje perspektive kada sam pročitala hrpu fanfictiona. Nemojte me krivo shvatiti, ne kažem da nije dobra, ali je ne bi svrstala među prvih deset. Ali, hej, možda ćete vi imati drukčije mišljenje kad pročitate. U svakom slučaju, to mi je prvi prijevod pa zaslužuje da ga stavim ovdje. Vrijeme radnje u sadašnjosti je kasna S1 ili rana S2 BtVS-a. Usput, ova slika gore je sken prave slike naslikane vodenim bojama. Ovo je reklamni uzorak - tip ih prodaje preko neta.

- Svijet živih - naslov je zapravo dio izraza 'Vratiti se u svijet živih' (eng. 'Back to the land of the living.' ...čini mi se da tako ide)
- «Becoming 1» – predzadnja ep. S2 u kojoj smo saznali da je Whistler Angelu pokazao Buffy i prije nego se upoznao s njom u Sunnydaleu
- «Enemies» - ep. iz S3 kad se Angel pretvarao da je izgubio dušu da bi iz Faith izvukao informacije o gradonačelniku. Ovaj dolje dijalog je bio na početku ep. nakon što su on i Buffy u kinu slučajno išli gledati film izgleda NC-17 sadržaja :)


Kategorija:Angel POV, angst, past fic


Svijet živih
(Land of the Living)
by Labyrinth


---

Whistler: Zaudaraš na smrt. Moram reći, ne pristaje ti imidž skitnice.
Angel: Miči se od mene.

«Becoming 1»

Buffy: Ne želim da se tako uzbuđuješ. Mislim, ne smijemo raditi ništa od toga. Ti bi izgubio dušu, a ja ionako nemam kimono...
Angel: Buffy, ne trebaju mi filmovi da se uzbudim. Sasvim je dovoljno da sam uz tebe. To ne znači da ću izgubiti kontrolu ili biti frustriran. Lijepo je osjećati nešto.

«Enemies»

dod. prev.


Skoro im je došao u videokrug kad je čuo svoje ime. Zastao je i poslušao. U redu, nije smio prisluškivati, ali govorile su o njemu. Je li se to računa u prisluškivanje?

Bilo je dovoljno čudno što su sjedile na pokrivaču na ploči grobnice u bizarnoj verziji izleta. Činilo mu se da uče zajedno kad je vidio nekoliko knjiga između njih. - Ili možda tračaju - pomislio je kad je ugledao vrećice s grickalicama na knjigama. Kolci položeni na pokrivač su mu rekli da samo ubijaju vrijeme dok čekaju člana nemrtvih da im se pridruži. Zbog nekog razloga cijeli prizor mu se činio smiješnim.

«Što misliš odakle mu? Mislim, to nekako nije u njegovu stilu, zar ne?» Willow je upitala otkidajući komadić kroasana i ubacujući ga u usta.

«Da, znam. Valjda nikad nisam razmišljala odakle mu ili zašto je ima» odgovorila je Buffy malo se mršteći. Nije da nije razmišljala o tome nego nije našla nikakve odgovore. Mislila je da ga tako dobro poznaje, ali nikad nije volio puno govoriti o svojoj prošlosti. «Ali imaš pravo, zaista je malo neobično, zar ne?»

Willow se složila kimnuvši glavom. Angel se naslonio na stablo slušajući kako dalje raspravljaju. Smješeći se, pitao se kako su se za ime svijeta zakačile na njegovu tetovažu. Zaključio je da se radi o 'ženskim razgovorima'... o tome kako biti 'normalna cura' kako je Buffy stalno govorila. Osmijeh je polako izblijedio kad su ga misli vratile do odgovora na njihova pitanja.

****

«Onda, ideš li?» Whistler je upitao s blagim izrazom zabavljanja na licu. Znao je da je Angelusu ili Angelu kako se zvao otkad je došao u SAD, sudbina zapečaćena čim je ugledao djevojku. Ali svejedno je bilo smiješno čuti to od vampira. «Nije li to što bih trebao učiniti?» suho je odgovorio Angel. «I kako znaš da će otići tamo? Nekakvo demonsko šesto čulo ili što?»

Smijuljeći se, Whisler je gledao vampira i priznao sebi da mu se nekako sviđa. Um mu je bio gotovo brz kao i jezik... bar kad je bio sit. «Za nas je to sedmo čulo. Mi jednostavno već znamo. Postoje neke stvari koje ti ne mogu objasniti. Morat ćeš to prihvatiti.» Gledajući vampira kako pakira svoju nedavno kupljenu odjeću, demon se malo nasmješio. «Osim toga kako bih se zabavio kad bih ti sve rekao?»

Za to je dobio pogled od Angela sagnutog nad kovčegom, ali ni jedne riječi. Angelove misli su bile zbrkane dok se pitao što je bilo u toj djevojci da se već osjećao tako zaštitnički. Mora da mu je nešto promaklo. Bio je već dugo vremena sam, postao je imun na usamljenost, pa to nije moglo biti uzrok. Možda je samo gubio razum.

Whistler ga je pozorno gledao, gotovo mu čitajući misli. Polako je prišao vampiru i oklijevajući mu stavio ruku na rame. »Ne možeš sebe smatrati mrtvim i očekivati da ćeš joj moći pomoći. Ne možeš jednostavno odlučiti ne osjećati ništa.»

«Mrtav sam već par stoljeća i to se ne može promjeniti.» Njegov glas je bio gotovo bezizražajan, ali Whistler je čuo notu rezignacije.

Demon je uzdahnuo maknuvši ruku. Sad se sjetio zašto se nije trudio biti ozbiljan s njim. Nije funkcjoniralo. A morati će ako želi da Ubojica vampira preživi.

«Znaš na što mislim. Osjećaš se mrtvim... praznim.. iznutra. Zaboravio si kako je osjećati bilo što. Koliko je prošlo otkad si osjetio bilo kakvu emociju? Ili imaš osjećaje i govoriš sebi da ih nema?»

Angel se okrenuo i pogledao ga, dižući spakirani kovčeg. «Ne dovoljno dugo. Ne trebaju mi osjećaji da joj pomognem. Samo moram biti oprezan.» Potpuno je zanemario posljednje pitanje.

I sa tim riječima, vampir je izašao u hladnu noć i otišao, putem prema svom novom životu. Prema životu koji je trebao ako je želio nastaviti postojati.

****

Ležeći na boku na krevetu svoje hotelske sobe, pogledao je zastrte prozore i zatvorio oči pokušavajući se opustiti. Smetao mu je pljesniv miris sobe, iritirala ga je prašina koja je lebdjela u zraci sunca, smetali su ga zvukovi ostalih stanara u «Inn»-u.... zapravo mu je sve išlo na živce. Bez obzira što učinio, nikako se nije mogao opustiti, nije mogao zaustaviti kovitlac misli u glavi. Nešto ga je tjeralo da krene u Sunnydale što je brže moguće, a on je to uporno pokušavao odgoditi. Smislio je toliko isprika u tih nekoliko dana, ali znao da su to samo... isprike. Nije mu se sviđao zaštitnički osjećaj koji je probudila u njemu i činilo je sve da ga potisne. Nije bilo u redu. Ona je ubojica vampira, on je vampir. Nema smisla. To neće ići. Nije htio priznati da se u njemu trzalo i nešto više. Nešto što još nije mogao imenovati. Nešto što je odlučio zanemariti.

Bio je tako dugo mrtav. Ne samo fizički mrtav, nego mrtav i na mnoge druge načine. Osjećaji mu ništa nisu značili. Toliko dugo nije osjećao da je gotovo zaboravio što su osjećaji. A sad se osjećao zaštinički. To mu se nije sviđalo. Nimalo.

Dodir i sve povezano s njim je također izbljedjelo u ništavilo. Nije više osjećao hladnoću, kišu, vrućinu, čak ni bol. Jednostavno je obamro, izvana i iznutra. Na to nije utjecao ni život na ulici. Jedva je primjećivao prljavštinu, glad i vremenske nepogode. Hranio se štakorima tek toliko da preživi. Bio je prevelika kukavica da bi se izgladnjivao do smrti, iako se katkad pitao je li to pravo rješenje. Je li se ikad mogao iskupiti za ono što je činio? Teško. Bi li mogao pokušati? Možda.

Stavivši ruku na oči, stisnuo je zube dok nisu zaškripali, pokušavajući zaustaviti misli koje su mu se vrtjele ukrug u glavi. Ne uspjevajući, pokušao je spavati, ali ga ni san nije htio. Postavši nemiran, ustao je i počeo hodati gore-dolje, pažljivo izbjegavajući par sunčevih zraka koje su se provukle uz rub prljavoplavih zastora.

Ovo neće biti lako. Volio je svoj neegzistirajući život kakav je bio. Nitko ga nije gnjavio i mogao je živjeti sam, ne osjećajući ništa. Obamro je čak i prema svegutajućoj krivnji. Nije bilo moguće zaboraviti što je bio, ali to je već prihvatio. Jedino je morao čekati da potpuno utone u zaborav i zaista postane ništa.

Ali sad je to bilo završeno i gotovo. Samo pogled na tu djevojku već je probudio osjećaj u njemu koji nije osjetio više od 150 godina. Je li osjećao zaštitnički prema ikome, u oba svoja života? Nije se mogao sjetiti. Samo je znao da mu se to ne sviđa. I što je Whistler uopće znao? Naravno da joj je mogao pomagati ne osjećajući ništa za nju. Do vraga, nije mu se trebala ni sviđati da bi joj pomogao, zar ne? Ne da mu je bila odbojna, ali nije se htio povezivati na bilo koji način. Whistler ništa nije shvaćao.

Bacajući se na krevet, ponovno je zatvorio oči, a prizori s Ubojicom odvili su mu se pred očima. Gledajući je u njenom domu, gotovo je osjećao njezinu izoliranost. Njene suze su prodrle u njega na način koji je smatrao nemogućim. Gledajući je kroz prozor dok je tiho plakala u kupaonici, htio ju je zagrliti. Utješiti je... obrisati joj suze i reći joj da će sve biti u redu ma koliko to neistinito bilo. Ne samo što joj je predano nešto što sad jedva može svladati, nego i njeni roditelji... i on je shvatio što će se dogoditi, a prvi put ih je vidio i čuo. Znao je da neće trajati dugo. Whistler je bio u pravu, bit će joj teško.

Uzdišući, gledao je u strop, pokušavajući ignorirati osjećaje koji su se polako budili u njemu. Bili su prisiljeni toliko dugo spavati da ih nije prepoznao kad su došli.

Razmišljajući o sudbini, najedanput se razbjesnio zbog sudbine te djevojke. Tko je bila sudbina da je izabere za to?! Da stavi njezin život u toliku opasnost? Što im je dalo pravo da dopuste da nevina gleda u lice zla? Tko su oni da stave teret svijeta na njena ramena? Ona je tako mlada! Ne bi li trebala imati priliku da bude mlada? Priliku da se zabavlja, šali, uči... priliku da odraste bez toliko nasilja? Sudbina joj neće dati tu priliku. «Dovraga!» rekao je ni sam nije znao kome. Već odavno nije vjerovao da ga netko sluša.

Misli su mu naglo skrenule prema njegovoj obitelji i preplavi ga gubitak. Gubitak što ih nikad nije dobro upoznao. Što ih je toliko puta razočarao. Kad bi sve mogao učiniti ponovno pokušao bi im udovoljiti ovaj put. Da shvate da ih nikad nije htio povrijediti. Čak i lekcije i pravila koja su mu nametali, a on ih je mrzio, su sad bile dragocjena uspomena. Ali bilo je prekasno da im pokaže koliko mu znače jer su već odavno mrtvi, i to od njegove ruke, i gubitak nikad neće biti ublažen. Možda kad bi imao svoju obitelj, možda bi se mogao iskupiti, ali ni to se nikad neće dogoditi. Još jedan gubitak među mnogima s kojima će se morati suočiti u budućnosti.

Kako su osjećaji ponovno isplivali na površinu, tako se pojavila i svijest o stvarima oko njega. Isprekidano je osjećao hladnoću u sobi, gruboću pokrivača ispod sebe, suhoću zraka koji je ispunjavao njegove nosnice i pluća, blagi povjetarac koji je dolazio kroz loše zatvoren prozor. Dok se budio njegov osjet dodira, zatvorio je oči. Počelo ga je preplavljivati preopterećenje osjetila.

Ne, neće to dopustiti. Bilo je još samo nekoliko osjećaja koji su čekali da ih se sjeti, a on nije htio. Dlanovima pritiskajući sljepoočnice, osjećao je kako se dižu i zarežao je, naglo udahnuvši zrak koji mu nije trebao: «Ne!!»

- O Bože - pomislio je - kako sam to mogao učiniti tim ljudima? Možda nisu svi bili nedužni, ali nisu zaslužili takvu smrt. - Suze su potekle iz njegovih zatvorenih očiju, ali nije ih brisao. Zaslužio je umrijeti. Trebao je umrijeti. Klan ga je trebao ubiti, umjesto prokleti. Ali ne, oni su znali kako će ga natjerati da pati. Znali su da netko sa dušom čak ni sebi neće moći opravdati stvari koje je činio. Nitko nije mogao opravdati mučenje koje je tako volio; tuđu bol i patnju u kojima je toliko uživao. Nosit će krivnju vječno, baš kako su i planirali.

A samoća... Bože, mislio je da će ga usisati. Poslije svih ovih godina kojih ju je potiskivao, vratila se iz dubine da ga cijelog proguta. Utopiti će se u njoj. Uzet će što je ostalo od njegove poderane duše i ostaviti samo olupinu. Digao se u sjedeći položaj na rub kreveta i zakopao lice u dlanove. Prožet usamljenošću bio je potpuno nepripremljen na sljedeći osjećaj koji ga je ispunio.

O ne, ovo neće ići ovako. Neće to dopustiti. Ali još jednom mu je slika ubojice vampira ispunila um i ljubav koju osjeća za nju baci ga sa kreveta na koljena. U samo jedan dan je uspjela srušiti sve zidove i barijere koje je izgradio oko sebe. Našla je put u njegovo ohladnjelo srce, a da nije ni znala. Nasloniši se leđima na krevet, zagrlio je koljena i čvrsto stisnuo oči dok su svi osjećaji koje je ikad imao dolazili na površinu, igrajući se pustošenja sa njegovim umom i dušom...

Sati su prošli dok su se grčevito stegnuti mišići polako opuštali, a osjećaji smirili. Još su bili tamo, ali više nisu divljali. Polako je digao glavu i žmirkajući pogledao prema prozoru odakle se između zastora još uvijek provlačila ona zraka sunca u kojoj je lijeno lebdjela prašina. Sada je bila zlatno-žute boje kasnopodnevnog sunca. Ukočeno se uspravio na noge i shvatio da se prvi put osjeća živim otkad su ga prokleli. Osjeća se živim... ne više obamro prema svemu što ga okružuje... ili prema sebi. Dok je rukom trljao oči da ih razbistri, palo mu je na pamet kako je komentirao Whistlerovu odjeću dok je sam u to vrijeme bio odjeven kao najgora skitnica. Smrdljiv sa odjećom od koje je neka na njemu bila sigurno nekoliko godina. Promuklo se nasmijao i zvuk mu je zazvučao sablasno nepoznato u tišini sobe. Prije nego se prepustio ulici, prao se više puta dnevno, ali nikad se nije osjećao dovoljno čisto. Nije bilo tog sapuna koji ga je mogao oprati. Ubrzo nakon što ga je Whistler doslovno i simbolično izvukao iz smeća, ponovo je upao u naviku opsesivnog tuširanja sa jednakim učinkom kao i prije. Ali sada, sada mu se po prvi put činilo da možda postoji mala mogućnost da će mu sapun jednog dana biti dovoljan. Sjedajući natrag na krevet, naslonio je glavu na ruke, razmišljajući o svemu u isto vrijeme. Sada je razumio. Morao je označiti ovu promjenu... i grozničavo je razmišljao kako. Učinit će to kao i prošli put. Donijevši odluku, legao je na krevet, čekajući da padne noć. Možda nikad neće saznati da je zbog nje, ali će je vidjeti... iako on nikad neće. Ni drugu nikad nije vidio, ali ju je uvijek osjećao ondje.

****

Osjećajući kako mu se igle zabadaju u leđa nasmješio se boli, oslanjao se na nju. Nije je tako dugo osjetio, pa mu je bilo drago iako ga je bolo. Kad je zujanje prestalo i igla izvađena pogledao je preko ramena u umjetnika.

«Kako izgleda?» upitao je, želeći da se bar još jednom može vidjeti u zrcalu. Želeći se uvjeriti svojim očima da je omrznuti znak zauvijek nestao.

«Izgleda dobro, čovječe» umjetnik mu je odgovorio uzimajući zrcalo, «Želite pogledati? Ne vidi se ni točkica one prijašnje. Nadam se da je to ono što ste htjeli.»

Brzo ustajući, Angel je uhvatio svoju košulju sa stola i brzo je obukao. Izbjegavajući zrcalo, odmahnuo je glavom vadeći nekoliko novčanica . «Ne treba, pogledat ću kad crvenilo izbljedi. Onda uvijek izgledaju bolje... Bar je prijašnja izgledala. I da, htio sam da nestane. Loše uspomene, razumijete?»

Zadovoljno se smješeći, umjetnik je kimnuo uzimajući novac čudne mušterije. Većina mušterija je htjela vidjeti rad prije nego mu plati, ali nije to spominjao ovom tipu. Novac je novac i ako se nije htio uvjeriti da je sve u redu, tko je on da se žali? «Radi se o komadu, je li tako?» upitao je ne očekujući odgovor. «Komadi su loša vijest. Samo te uvale u nevolju.»

Zakoračivši u noć, duboko je udahnuo i malo se nasmješio. Bilo je vrijeme da pođe čekati Ubojicu vampira. Morao je odmah krenuti, ako joj je htio biti koristan. Hodajući niz ulicu, zastao je ispred izloga zlatarne. Zapazivši srebrni križ, znao je čim ga je ugledao... dvije stvari koje će noćas učiniti biti će za nju. Dvije učinjene i jedna izbrisana.

****

Gledajući po praznom stanu, znao je da je to ono što treba. Ovdje će čekati njen dolazak. Otvorio je crnu kutijicu u ruci i ignorirajući užas koji mu je ulijevao, pogledao je srebrni križ. Lagano ga dotaknuvši prstom, probola ga je bol, njegove misli za nju. Zatvorivši kutijicu, zadnji put se ogledao i izašao, zatvorivši vrata za sobom. Bilo je vrijeme da ovdje započne život.

****

«Pa što misliš, otkad je ima?» Willow je ponovno upitala stavljajući još grickalica u usta. «I znači li 'A', Angel?»

Buffy je izgledala zamišljeno dok je posezala za čipsom. «Pa još je prilično nova. Mislim, ne izgleda izbljedjelo ili razliveno. A pokreti mišića bi je razmazali pa pretpostavljam da nije baš stara.» Willow ju je gledala sa vragolastim smiješkom. «I vjerojatno znači Angel, što bi drugo značilo?»

«Znači, ipak si razmišljala o tome,» rekla je je Willow sa širim osmjehom. Bila je sretna što joj je prijateljica raspoložena. To je bilo dobro. Buffy ju je pogledala s malim smiješkom. «Da, valjda jesam.»

Smješeći se, Angel je izašao iz sjene pročistivši grlo. Bilo je vrijeme da prekine 'ženski razgovor', prije nego postane još zanimljivije. Osim toga ako bude stajao malo duže mogao bi doći u napast da joj kaže istinu.

Mačka je bila za njega. Bila je slobodna. Imala je krila da ga odvede gdje je želio ići, ali je kao i sve mačke bila odana samo odabranima. Motiv je bio jednostavan... od njegovog naroda. Za gubitak njegove obitelji i za ono što im je učinio. Cijela slika je bila za zaštitu. Zaštitu od onoga što je bio prije. Zaštitu od onoga što bi ponovo mogao postati. Zaštita za ljude koje voli i za osobu koju voli.

'A' je bio najjednostavniji dio dizajna. 'Alive'... zbog nje se osjećao živim. To je bilo potpuno zbog nje... ona ga je vratila iz tame. Ali to je priča koju joj neće ispričati... bar još neko vrijeme. A druga priča? To joj nikad neće ispričati. Nikad joj neće ispričati kako ga je njezin znak riješio znaka smrti, boli i zla. Trn na njegovoj koži i u njegovom srcu. Trn koji je sa jednog mjesta uklonjen iglama, a sa drugog najčišćom dušom koju je upoznao. Sa srcem koje je već osvojilo njegovo.

Kraj


Bilješka autora: Trn je Keltski simbol smrti, zla i vraga. Za priču je pretpostavljeno da je Angelus dobio tu tetovažu dok je putovao s Darlom, možda na njen zahtjev. Kad Giles govori o tetovaži u epizodi «Angel», ostavlja nam dojam da je stara. Ipak nikad ne spominje o kakvoj se tetovaži radi i ne govori ništa kad je Buffy opiše. Može se pretpostaviti, iako je Čuvar u dnevniku zabilježio da ima znak, da se nitko nije dovoljno približio da bi vidio o čemu se radi... Pa nitko tko je preživio da bi nam pričao o tome. (LOL op.prev.)


- 01:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Prijevodi priča obožavatelja tj. fanfictiona temeljenog na serijama "Buffy - ubojica vampira" i "Angel", slike, video spotovi i razne zanimljvosti u vezi tih serija (eseji, sociološke rasprave itd.) Opširnije u 'Uvodu'...

Linkovi

Sadržaj