Marketing
Projekt 314 Ubojica vampira (Ostaci III.)
Projekt 314 Ubojica vampira
(The Slayer 314 Project)
by Philip S.
OSTACI
5. dio
Mala grupa ljudi je hodala niz tunel kanalizacije koji im je pronašao Spike. Vampir koji se stalno žalio je otišao naprijed i obavjestio ih da samo par ljudi stoji između njih i bivše Inicijativine baze.
Tu u podzemlju se više nitko nije pretvarao. Stražari su bili u vojnim unifromama i naoružani do zuba.
Rose McNamara i Giles su hodali na začelju grupe i bivši Čuvar je ispričao pridošlici što se dogodilo u zadnja dva tjedna. Izostavio je par pojedinosti poput Angelove prisutnosti i svoje vlastite sumnje o tome što se dogodilo Buffy.
Ipak čak i bez toga, priča je zvučala prilično fantastično za nekoga tko je znao mnogo teorije o sličnim stvarima, ali gotovo nimalo prakse. Giles se prisjetio Wesleya Wihdama-Prycea i kako mu je mlađi Čuvar jednom ponosno rekao da se već suočio s vampirom. U kontroliranim uvjetima. Naravno, gđica McNamara nije bila ni približno tako pompozna.
«Glavu gore, klinci!» Spike se javio ispred njih. «Vojničići su iza sljedećeg ugla. I nisu naoružani SF omamljivačima.»
«U redu!» rekla je Buffy. «Svi neborci ostaju ovdje! To uključuje i tebe, gđice Čuvarice!»
«Znam se braniti,» odgovorila je Rose.
«Nije me briga ako možeš srediti deset vampira sa jednom rukom!» odsjekla je Buffy. «Ne poznajem te, ne vjerujem ti i ne želim da mi radiš nešto iza leđa dok sam usred borbe! Ostani ovdje ili ću te prisiliti da ostaneš!»
«Počinje mi se sviđati,» komentirao je Spike.
«Gđice McNamara, zašto vi, Anya i Willow ne biste ostali ovdje da... čuvate put za povlačenje.»
«Aha, baš!» frknula je Anya. «Kao da sam uopće željela doći ovdje.»
Willow je izgledala malo uvrijeđeno što je Giles htio da ostane u pozadini, ali je ipak mrzovoljno kimnula. Nakon njenih nedavnih podivljalih čarolija nije se mogla protiviti. Buffy je upozoravajuće pogledala Xandera i Gilesa, ali nije im rekla da ostanu sa ostalima.
«Jedno od vas će morati srediti vojničiće,» Spike je prošaptao kad su skrenuli u sljedeći tunel.
«Misliš, netko tko nije kastriran?» Xander je uzvratio šapatom.
«Tiho, vas dvoje!» siknuo je Giles.
Buffy i Faith su se sporazumjele brzim pogledom, navika koja se polako vraćala iz njihovih zajedničkih borbi otprije. Počele su se tiho približavati dvjema tamnim siluetama. U polumraku ih je odavao žar cigareta.
«Da bar dovrše sa čišćenjem ovdje,» promrmljao je prvi.
«Da bar nisam izvukao mjesto u kanalizaciji,» drugi je odgovorio.
Par sekundi kasnije ni jedan nije više ništa želio jer su ih dva sinkronizirana udarca poslala u zemlju snova.
«Mačji kašalj prema vampirima.» Promrmljala je Faith s jasnim tonom napetosti unatoč šali. Napadanje ljudi nakon svega što se dogodilo u prošlosti joj je ostavilo gorak okus u ustima.
«Nemoj nas ureći, može?» rekao je Xander kad je sa ostalima sustigao Ubojice.
Faith je nešto odgovorila, ali Buffy nije čula što. Na tren joj se zamutilo pred očimo i prizor ispred nje se promjenio. Umjesto tunela kanalizacije je vidjela hodnik, bijelih zidova zacrnjenih vatrom. Zrak je ispunjavalo vrištanje, sirene, mučni zadah sprženog ljudskog mesa.
- Izaći! Moram izaći! -
Vidjela je sebe u plamenu. Vatra joj je proždirala tijelo, gutala je i sve je mogla vidjeti. Posvuda paklenska vrućina, crveni žar joj je izjedao kožu. Sjećala se boli. Tako mnogo boli.
«Buffy?»
Glas ju je vratio u kanalizacijiski tunel gdje su je gledala tri zabrinuta lica zajedno sa jednim vampirom sa izrazom dosađivanja.
«Malo si se izgubila na trenutak,» rekao joj je Xander držeći joj ruku na ramenu.
«Oprosti, ja...» protresla je glavu. «Sjećanje, valjda. O noći eksplozije.»
«Nešto novo?» upitao je Giles sa čudnim izrazom lica kojeg nije mogla odgonetnuti.
«Ne. Samo... samo bol. Vatra. Potreba da izađem.»
Giles je kimnuo, ali je i dalje imao čudan izraz.
«Možda ćeš imati još bljeskova sjećanja kad uđemo u unutra. Ipak se potrudi ostati usredotočena na sadašnjost. Ako budeš odsutna kad uđemo u bazu moglo bi biti katastrofalnih posljedica.»
«Samo reci: Nemoj odlutati!» rekao je Xander. «Opet ti sa tvojim dugim rečenicama, G-man!»
Grupa se ponovo počela kretati sa Buffy i Faith odmah iza Spikea i Xanderom i Gilesom na začelju. Nakon nekoliko minuta su došli do srušenog zida tunela. – Ne, ne srušenog – pomislila je Buffy. – Rastopljenog. - Iza zida je bio drugi tunel, ali očito nije imao veze sa kanalizacijom.
Bio joj je poznat taj tunel ili bar tuneli poput njega. Bijeli zidovi i strop ispresjecani bijelim šipkama, hladni i sterilni. I njih je vatra dobro oštetila, ali izgleda da je netko počistio većinu nereda.
«Ušli smo,» šapnula je ostalima.
U isto vrijeme dok je to govorila, osjetila kako joj novo sjećanje bljeska u umu. Nasilno.
Ne može se micati. Previše boli da se kreće. Svaki pokušaj je bio čista agonija, kao da ju je netko ispunio kipućom vodom. Zašto toliko boli? Što joj se događa? Glava joj je bila ispunjena trzavim slikama i vrištanjem.
Još boli, ali sada je znala što je ta bol. Bol rođenja, umjetna inteligencija sada zvana Anne se probudila po prvi put, rodila se u svijet vatre i vrištanja, boli i agonije. Digitalni vrisak koji se pridružio njenom dok se svijet oko nje raspadao u užarenim krhotinama.
Mogla se kretati, nakon što ju je bol spriječavala da se pokrene, da pobjegne. Toliko vatre posvuda, ali sada se mogla kretati. Pobjeći od ove noćne more, vrištanja, ovog komadića Pakla na Zemlji. Vidjela je zapaljene ljude kako vrište, pokušavaju ugasiti vatru koja ih je koristila kao gorivo. Zrak je bio nabijen energijom, svjetlucao je svuda oko nje.
Još jedan vrisak. Žena sa svjetlećim rukama. Vještica? Anne je spominjala nešto o vještici koja je sudjelovala u pokusu. Vještica je bila obavijena vatrom, tijelo joj se istinktivno grčilo, ali oči su joj bile prazne. Tako potpuno prazne, ništa nije bilo iza njih.
Buffy se sjećala da je okrenula glavu na drugu stranu, pokušavajući saznati gdje je. Tamo je bilo još nešto. Još netko. Još je netko umirao u vatri sa prazninom iza očiju.
«Trgni se!» Faith ju je uštipnula za ruku vrativši je u sadašnjost.
Što je to bilo? Sjećala se tog prizora od prije – svog buđenja nakon što je pokus pošao po zlu. Zapaljena, zbunjena, puna boli, Anne kako se budi u njoj. Samo misli o bijegu. Ali ipak je tu bilo još nešto. Nešto što je vidjela, ali nije vidjela. Nešto što je zaboravila.
Nije se mogla otresti osjećaja da je to nešto važno.
Tiho je u čula Annein glas u pozadini uma.
*Nemoj ići tamo, Buffy!* molila je UI. *Molim te, nemoj ići tamo!*
Buffy nije slušala i grupa je nastavila svoj put kroz ostatke Inicjative.
6. dio
Nekim čudom ga nisu ni jednom zaustavili na putu od Los Angelesa do Sunnydalea iako je prekršio svako ograničenje brzine koje je njegov stari automobil mogao prekršiti. Na sekretarici u uredu je ostavio poruku za Cordy i Wesleya, obavjestivši ih što je saznao sa što manje riječi.
Nije znao hoće li shvatiti išta. Glupi mobitel je otkazao na pola poruke. Te proklete stvari nikad nisu radile.
Angel je ušao na područje Sunnydalea i iz navike pogledao na sat. Do izlaska sunca je ostalo mnogo vremena. Dovoljno vremena da ih nađe ili se bar nadao da je dovoljno.
Kad bi samo pomislio što bi se moglo dogoditi... ne, neće sada razmišljati o tome.
Iznenada mu je zazvonio mobitel. – Tipično – pomislio je. – Sada kad nemam vremena, prokleta stvar je ponovo proradila. Tko god ih je izmislio mora biti neka vrsta zle sile. –
Bez usporavanja je izvukao mobitel i otvorio ga.
«Da?»
«Angele? Ovdje Wesley,» rekao je najnoviji član Istraga Angel.
«Stvarno nemam vremena, Wesley,» odgovorio je nestrpljivo Angel.
«To sam shvatio iz polovične poruke koju si ostavio na automatskoj sekretarici. Nešto o Buffy...»
«Da, ali sada nemam vremena. U Sunnydaleu sam i moram ih naći.»
«Razumijem Angele, zaista, ali Cordelia je upravo imala viziju koja bi te mogla zanimati. I prije nego pitaš, radi se o Buffy.»
Angelovi članci su pobijelili kad je stegnuo volan gotovo ga otrgnuvši. Oči su mu bile prikovane na cestu dok je manervirao kroz uličice najbržim putem prema Gilesovom stanu ne kočeći zbog mačaka i pješaka.
«Da?» upitao je bojeći se odgovora.
«Izgleda da će se dogoditi nešto veliko u nečemu što izgleda poput ruševina nekog laboratorija. Cordelia je vidjela Buffy i nekoliko njenih prijatelja ondje.»
- Ruševine laboratorija? To može biti samo Inicijativina baza. - Angel okrenuo auto u suprotnom smijeru, gume su zaškripale na asfaltu. Na trenutak je gotovo izgubio kontrolu nad zanesenim vozilom, ali onda je opet bio na cesti i jurio je prema Sunnydaleskom koledžu.
«Još nešto?» upitao je Wesleya.
«Izgleda da je ova vizija bila manje jasna od prošle, pa Cordelia nije vidjela mnogo pojedinosti.» rekao je Wesley. «Rekla je samo nešto o velikoj boli i Buffy kako se svađa sa sobom prije ...»
«... prije čega?» upitao je kad Wesley nije nastavio.
«... prije ... prije nego je prestala postojati,» završio je bivši Čuvar.
Angel je samo kimnuo. Već je znao da se dogodilo nešto užasno što bi moglo završiti samo sa ... ne, neće razmišljati o tome. Ne još. Ne dok ne vidi svojim očima.
«Angele, jesi li tamo?» upitao je Wesley.
«Ovdje sam, Wesley. Je li vidjela još nešto?»
Stanka. «Angele, kaže ti požuriš!» Wesley je konačno odgovorio ozbiljnim tonom.
Angel je kimnuo, kratko se pozdravio i prekinuo vezu. Wesley nije znao mnogo o odnosu Cordelie i Skubijevaca, pogotovo s Buffy, ali je znao dovoljno da bi shvatio da Cordelia nikad ne bi rekla Angelu da požuri pomoći Buffy ako se ne radi o nečemu zaista ozbiljnom.
Kampus sveučilišta mu se pojavio u videokrugu još uvijek izgledajući kao ratna zona. Područje oko velikog kratera je bio zatvoreno i oko njega je stajalo mnogo ljudi. Angel je znao da su svi vojnici. General Allen je postao vrlo razgovorljiv suočen sa bijesnim vampirom. S obzirom na rizik cijele operacije, Angel je bio siguran da ovdje ima dovoljno vatrene snage da se zaustavi vojska.
Ili možda odbjegli magični, androidski super vojnik.
Na sreću general je Angelu također dao sredstvo za ulazak u zatvoreno područje. Angel je zaustavio auto uz škripanje kočnica uz sam rub ograničenog područja i odmah su mu se počeli približavati dva naoružana stražara. Imali su FEMA jakne, ali Angel je vidio obrise oružja ispod njih.
Ti ljudi su se kretali poput izvježbanih ubojica.
«Oprostite, gospodine!» prijateljski je rekao jedan stražar, sa jednom rukom opušteno oslonjenom blizu skrivenog oružja. «Ovdje je zabranjem pristup. Molim udaljite svoj automobil!»
«Ja sam iz generalovog ureda,» rekao je Angel i izvukao pristupnu iskaznicu koju mu je dao general Allen.
Stražari su gledali jedan drugog jedan dugi trenutak.
«Nismo obavješteni o posjetiocima noćas,» rekao je jedan od njih.
«Samo radim ovdje, u redu?» Angel je rekao sa nestrpljenjem koje nije morao glumiti.
Jedan je izvukao skener i prešao preko iskaznice. Naprava je ispustila kratak zvuk i čovjekov izraz se malo opustio.
«Oprostite zbog zadržavanja, gospodine,» rekao je vračajući mu iskaznicu. «Moramo održavati sigurnost.»
«Naravno.» Angel je rekao saginjući se da se provuče ispod žute trake koja je okruživala područje. «Koliko ljudi je sada dolje?» rekao je pokazujući prema krateru.
«Nitko, gospodine,» rekao je stražar. «Specijalisti će se vratiti ujutro. Imamo zapovijedi da nikoga ne puštamo dolje bez specijalista.»
- Logično – pomislio je Angel. – Walshine opasne igračke bi mogle raznijeti vojnike ako ne znaju što rade. -
«Da ih probudim, gospodine?»
«Nema potrebe. Samo ću baciti pogled. Neću dugo.»
Stražar nije izgledao sasvim uvjeren, ali Angel mu nije dao vremena da prigovori. Krenuo je prema krateru sa odlučnim korakom koji je davao dojam nekoga tko ima svako pravu da bude tu i radi što god želi. Stražar ga nije zazvao.
Možda će nazvati generala. S obzirom da je general vjerojatno još uvijek bio u nesvjesti na podu svog ureda, Angel je sumnjao da će ga itko smetati još nekih pola sata.
Kako bilo, ovo neće trajati dugo.
Potrčao je čim ga stražari više nisu mogli vidjeti. Samo se nadao da je došao na vrijeme.
A ne dva tjedna prekasno.
***
Post je objavljen 20.04.2006. u 02:26 sati.