Buffy i Angel fanfiction

srijeda, 21.12.2005.

24. poglavlje (kraj) - Feniksov uzlet

Zadnje poglavlje "Feniksa"... Sada mi je nekako žao što je gotovo. Navikla sam se prevoditi ga.
Stavila sam vam link do orginalne priče - nisam ga htjela staviti prije da ne dođete u napast i pročitate prije nego prevedem :) Ok, evo nekoliko mogućih nepoznatih pojmova -

- Feniks – nisam objasnila na početku pa objašnjavam na kraju. To je ptica iz egipatske mitologije slična čaplji ili orlu, utjelovljenje boga sunca Ra. Po mitu ona je dolazila svakih 500 godina iz Arabije ili Indije u Heliopolis, izgradila gnijezdo u hramu boga Sunca i u njemu se spalila. Iz njega bi uskrsla pomlađena i tako bi se ciklus ponavljao. Ona je simbol besmrtnosti i u tom smislu ju je preuzelo kršćanstvo. U ovoj priči vjerojatno predstavlja Bufy, ali mogla bi se odnositi i na Angela jer se i on 'vratio' iz mrtvih. Kad bolje promislim možda je od te ptice potekao i izraz 'vatreno krštenje'...
- stol u kuhinji – za one koji se ne sjećaju, Angel tu aludira na kuhinjski stol u ep. «Angela» I Will Remmeber You kad su se on i Buffy... hmm... zabavljali na njemu ;)
- Kip slobode u pijesku i Charlton Heston – ovo je iz genijalnog filma «Planet majmuna» i to orginalnog, a ne onog lošeg remakea. Na samom kraju filma lik Charltona Hestona nalazi na plaži u pjesku zakopan Kip slobode i tako u jednom od najboljih šok trenutaka u filmovima zaprepašteno shvaća da je Planet majmuna zapravo Zemlja, nekadašnji ljudski planet.
- sleng – ulični, šatrovački govor isl.

- upozorenje – malo blagog NC-17 sadržaja

Feniks gori
(Phoneix Burning)
by Yahtzee

DVADESET I ČETVRTO POGLAVLJE – FENIKSOV UZLET

U Komori Vijeća je dugo vremena trajao kaos. Svi su međusobno raspravljali tko je umiješan u prijevaru, tko nije, što se treba učiniti. Ipak na kraju se većina okrenula protiv Čuvara koji su se slagali sa Ishakovim i Markwithovim planovima. Frances je predvodila napad i Buffy nikad nije bila sretnija što čuje njen glas previsok od bjesa. Ishak se branio, ali Markwith je samo pogureno sjedio na stolici i gledao prema Sumiko.

Sumiko je ostala blizu Angela i Buffy.

«Eto ga,» rekao je prilično mlad Čuvar kojeg se Buffy sjećala sa sastanaka. «Sve je zamotano. Kada će ga Mohranska krv sasvim zaliječiti?»

«Koliko se sjećam, za otprilike deset sati,» rekla je Sumiko. «Tobias je jednom pisao o proročanstvu sa tom krvlju, ali to je jedna od stvari koje nisam stigla pogledati u knjižnici.»

«Znači to si tamo radila cijelo vrijeme,» rekao je Angel. Glas mu je još uvijek bio slab, ali zvučao je jače nego prije. «Pitao sam se zašto toliko prečitavaš dnevnike svog Čuvara.»

«Uglavnom sam tražila podatke o ovom stoljeću. Čitala sam dnevnike samo kad si bio u blizini,» rekla je Sumiko. «A često si bio u blizini. Previše si savjestan u svom poslu.»

«Jeste li sigurni da je dobro,» rekla je Buffy. Nije mogla otrgnuti pogled od okrvavljenih zavoja koji su prekrivali Angelove brojne rane. «Zar ne treba antibiotike ili tako nešto?»

«Većina ozlijeda se već zatvorilo,» rekao je doktor. «Sada mu najviše treba odmor.»

«Hvala,» rekao je Angel. Malo je drhtao i Buffy je shvatila da je Komora vjerojatno prehladna za polugolog čovjeka u šoku. U tom trenutku im je netko pružio ogrtač. Buffy ga je uzela i vidjela da je to Agatha.

«Ne bismo te povrijedile, zaista,» rekla je. «Samo -- nikad nisam sumnjala u Vijeće -- »

«Razumijem, Agatha,» rekla je Buffy. «Niste znale. Spriječavali su vas da saznate.»

«I tebe su sprječavali,» rekla je Agatha. «A ipak si shvatila.»

«Aha, ali ja sam paranoidna i sumnjičava,» rekla je Buffy. Izkrenula je glavu prema gore da može vidjeti Xiaoting koja je je sjela u najviši, najudaljeniji dio Komore sa čvrsto prekriženim rukama. «Što je Xioating?»

«Ona -- kako ti ono kažeš? – šizi,» rekla je Agatha i Buffy je jedva ostala ozbiljna na Agathino korištenje te riječi. «Osjeća se vrlo izdanom od Vijeća i veoma se srami što im je tako spremno vjerovala.»

«Reci joj da je u redu,» rekao je Angel. «I mene su uspjeli prevariti, a koliko sam već ovdje, trebao sam ih prozreti.»

«Ponekad je potrebna svježa perspektiva,» rekla je Buffy. Doktor je Angela pridigao u sjedeći položaj i Buffy ga je odmah ogrnula ogrtačem. «Sumiko i ja te možemo iznijeti -- ili možda imaju nosila?»

«Mislim da mogu hodati,» rekao je Angel. «Volio bih hodati. Nisam očekivao da ću odšetati odavde.»

«Pomoći su vam do dizala,» rekla je Sumiko. «Onda se moram vratiti u Komori ako Frances bude trebala pomoć u uvjeravanju.»

«Ja ću joj pomoći u uvjeravanju,» žustro je rekla Agatha.

«Napravi to,» nasmješila se Buffy.

Buffy i Sumiko su stale uz Angela i podigle ga na noge. Ljudi u Komori su zamukli na prizor i Buffy se iznenada osjećala malo neugodno. «Mislim da je Angelu i meni dosta za danas. Netko drugi će morati preuzeti patrolu.»

«Ja ću,» ponudila se Agatha.

«Već znamo da ti je žao,» rekla je Buffy. «Opusti se.»

Ishak nije odgovorio i Buffy je shvatila da nema više nikoga da joj zapovjeda ili da odobrenje -- nikoga sa autoritetom. Bar zasad. «Onda vidimo se sutra, je li tako, Frances?»

Frances se uspravila i nasmješila se. «Naravno. Bit će mi drago razgovarati s tobom. Zapravo sa vas oboje,» rekla je kimnuvši prema Angelu.

Malo digao ruku u pozdravu i Buffy je vidjela kako mu se lice na tren zgrčilo od boli, ali brzo ju je prikrio. «Do sutra, Frances.»

Kad su njih troje krenuli prema vratima Komore, Čuvari su se ponovo počeli svađati. «Sigurno možeš ovako hodati?» rekla je Buffy, još uvijek zabrinuto gledajući njegove grčevite, nesigurne korake. «Jesi li siguran?»

«Siguran sam -- » Utihnuo je u pola rečenice. Buffy je podigla pogled i vidjela da netko stoji ispred njih. Kad je Angel progovorio, glas mu je leden kao nikad prije. «Markwith.»

Markwith je slegnuo ramenima, kao da su on i Buffy samo smetnje. «Znam da sad možete likovati,» rekao je promuklim glasom. «Samo -- samo sam htio razgovarati sa Sumiko -- »

Sumiko je imala staložen izraz. «Prije te nije zanimao razgovor sa mnom,» rekla je. «Ali reci što imaš.»

«Ti i ja -- » Činilo se da je Markwithu užasno neugodno i koliko god ga je prezirala, Buffy je osjetila mrvicu sažaljenja. Što god ga je dovelo pred Sumiko -- bar je to bilo iskreno. «Bilo mi je stalo do tebe. Mislio sam da je tebi stalo do mene. Zar si me varala sve to vrijeme?»

Sumiko je suzila oči. «Ti si taj koji je varao mene. Lagao si svima nama o svojim ciljevima i motivima. Ja sam samo pomogla da se otkrije istina.»

Vidjela je da je Markwith to teško primio; stegnuo je vilicu i ruke su mu drhtale. Ipak glas mu je bio miran kad je rekao. «I to je sve što je to bilo za tebe.»

«Znao si da sam bila udata za svog Čuvara. Da si se potrudio saznati nešto o njemu, vidio bi da je on prije svega bio častan čovjek,» rekla je Sumiko. (Njen glas je otkrivao osjećaje za pokojnog muža koje je Markwith želio.) «Ako si mislio da ćeš zasjeniti uspomenu na njega sa svojim lažima, svojim zločinima za vlastitu korist -- » slegla je ramenima. «Veća si budala.»

Markwith se odmakao pognute glave. Kad su njih troje prošli kraj njega izlazeći iz Komore, Buffy je promrmljala «Joj. To je boljelo.»

Angel izgleda nije s njom dijelio ni tu mrvicu sažaljenja. «Zaslužio je.»

Sumiko im je pomogla u lift i onda ih pozdravila kratko mahnuvši prije nego se vratila u Komoru. Buffy je prebacila Angelovu težinu na svoje zdravo rame i pritisla broj svog kata. Angel ju je pogledao. «Ovaj put kod tebe?»

«Ti imaš zazidan prozor,» rekla je. «Želim da vidiš sunce.»

Angelu se ozarilo cijelo lice i na trenutak su nestale sve modrice i krv; Buffy je vidjela samo osmjeh. «To bi volio.» Onda se osmjeh malo smanjio i ponovo je vidjela bol. «Buffy, prošlu noć sam bio tako ljut na sebe -- mislio sam, imali smo priliku, ja sam imao priliku i propustio sam je jer se nisam usudio nadati -- »

«U redu je,» rekla je Buffy. «Ipak smo dobili još jednu priliku.»

«Zbog tebe,» rekao je Angel. Malo je odmahnuo glavom. «Znaš, ovako te se sjećam.»

«Kao okrvavljenu luđakinju s kolcem u ruci?» nasmijala se Buffy. «Nažalost, to me ne bi iznenadilo.»

«Ne,» rekao je. «Uopće nisam mislio na to.» Buffy je shvatila i osjetivši val ponosa uzvratila mu širokim osmjehom.

Došli su na njen kat, hodnikom polako došli do njenog stana i ušli. Buffy je ispustila uzdah razočaranja kad je kroz prozor vidjela da je nebo već mračno. «Sunce je zašlo,» rekao je Angel.

«Žao mi je,» rekla je Buffy. «Ali, hej, imamo zakazan izlazak sunca za sutra.»

Angel je odmahnuo glavom i Buffy je vidjela da se opet smješi. «Zašlo je, a nisam osjetio. Ništa. To -- to više nije važno.»

Buffy ga je nježno zagrlila pa ga odvela do kreveta. Njegova majica je još uvijek bila raširena na njemu, a do nje položen njen džepni sat. Brzo ih je makla i Angel je zahvalno legao. Ponovo je primjetila okrvavljene zavoje, mrlje osušene krvi po njegovoj koži i odjeći. «Odmah se vraćam,» obećala je i otišla u kupaonicu.

Nakratko se pogledala u zrcalo i razmišljala je li previše sada ga opet dizati na noge da se pogleda u ogledalo, pa odlučila da to može pričekati. Brzo je isprala Angelovu krv sa lica i ruku i onda namočila komad meke tkanine s kojom se vratila do Angela. «Evo, da te malo sredimo.»

Nježno je tapkala po njegovom čelu i Angel je ugledao crvenilo koje je očistila. «Ljudska krv,» rekao je. «Mogu je namirisati, ali ništa mi ne govori. Ne osjećam se gladan od tog mirisa. To je samo -- krv.»

Buffy ga je nastavila čistiti u isto vrijeme se diveći topline kože koju je osjećala pod prstima. Došla mu je do pojasa i nakon kratkog oklijevanja mu počela skidati hlače. «Moram reći,» rekla je. «Mislila sam da će biti drukčije kad te budem skidala.»

«Ni ja to nisam baš ovako zamišljao,» priznao je Angel. Buffy je oprezno brisala krv oko rane koju mu je zadala na bedru.

Tek kad je bila gotova i odmakla se da vidi je li nešto propustila, sjelo joj je. Angel leži na njenom krevetu, gol, gleda je, čovjek je i nema nikakvog proklestvo koje bi ih sprječavalo --

«Buffy -- » rekao je Angel gladno je gledajući. Duboko je udahnula osjetivši poznati val strasti i nepoznati val mogućnosti --

Brzo se svukla i na trenutak stajala gola pred njim. Vrućina u njegovim očima se slagala sa vrlogom osjećaja i želje koji su se pojačavali u njoj. Samo to što ga vidi, što on vidi nju je stvaralo glad koja je mogla biti utažena samo kad budu konačno, istinski zajedno, tijelom i dušom.

Legla je uz Angela, privukla ga uz sebe i on ju je tada pogledao i rekao -- «Au! Oh, oh, ne.»

«Arrgghh,» Buffy je ispustila pokušavajući se nasloniti na svoju ranjenu ruku pa se prebacila na leđa uz njega. «Uh, loša ideja.»

«Dobra ideja,» ispravio ju je Angel. «Krivo vrijeme. Dovraga.»

«Uvijek je nešto,» rekla je Buffy. «Zašto krv Mohre nije proradila nakon prvog uboda?»

«Zato jer su te optužbe bile točne,» rekao je Angel. «Više Sile su pustile da primim kaznu za zločine koje sam počinio. Spasile su me prije nego sam umro za ono što nisam učinio.» Uzdahnuo je pa je pogledao sa tužnim osmjehom. «Čekao sam 350 godina; mogu izdržati još jednu noć. Pogotovo kad znam da ćeš ujutro biti ovdje.»

«Ja sam čekala samo dvije i pol godine,» rekla je Buffy. «Ali mislim da više ne mogu čekati.» Ovaj put se pridigla oslanjajući se na zdravu ruku; iako je još bila umorna i boljelo ju je, ti osjećaji su brzo otišli u pozadinu. Ostalo je samo nešto što je dijelom bila želja, ali uglavnom duboka, prožimajuća nježnost.

Premjestila se tako da je stavila koljena s obje strane njegovih bedara i onda se sagnula i nježno ga poljubila pazeći da se pritom ne naslanja na njega. Uzvratio je poljubac i uzmakao nakon par trenutaka. «Buffy -- jesi li sigurna -- »

«Sigurna sam,» Stavila je dlan po sredini njegovih prsiju, odmah iznad srca. Koža mu je bila topla. Srce mu je kucalo ispod njenog dlana. Prsa su mu se dizala i spuštala dok je disao. Sjećala se hladne mirnoće vampirskog tijela. Čudno kako joj je to malo nedostajalo -- još jedan dio njene prošlosti -- njihove prošlosti -- izbrisan vremenom. «Snaći ćemo se. Vidjet ćeš.»

Angel je svojim dlanom prekrio njen i osjetila je da malo drhti. «Znam da se više ne moramo bojati,» rekao je. «Znam to i ipak -- »

«Ššš,» prošaptala je Buffy naginjući se nad njega po još jedan poljubac. «Dobro ću se pobrinuti za tebe.»
__________________________________________________________________________________________________

Buffy je gledala kroz staklenu kupolu iznad vrta uživajući u ružičastoj boji neba pred zoru. Za nekoliko trenutaka će ga vidjeti i Angel kada ga probudi sa prvim poštenim doručkom nakon više stoljeća --

Brzo je hodala među voćkama tražeći dobre breskve koje je jela prije par tjedana. Trava je bila meka pod njenim bosim nogama, zrak svjež i bistar. Osjećala se kao da bi mogla lebdjeti, poletjeti u visine i onda se opet vratiti Angelu. Zastala je kad je našla drvo; sjetila se Sky kako sjedi ondje sa širokim osmjehom na mladom licu.

- To će me progoniti neko vrijeme - pomislila je. - Vjerojatno zauvijek. Kao zabadanje noža u Faith i slanje Angela u Pakao. Stalno želim da to nestane, ali mislim da nikad neće. Htjela sam spustiti taj teret, ali to ne ide tako. Jednostavno to nosiš sa sobom sve dok ne postane dio tebe i više ne osjećaš težinu. -

Nekad bi postala potištena od takvog razmišljanja, ali sada joj se to činilo jednostavno i istinito, ne nešto zbog čega treba žaliti, nego nešto što je morala spoznati.

Buffy je prišla stablu da ubere nekoliko breskvi za Angela, ali miris voća ju je podsjetio da već duže nije ništa jela. Prva breskva joj je otišla ravno u usta. Slatkoća je bila čisti, fizički užitak i pohlepno ju je pojela, čak nekoliko puta liznuvši sok sa prstiju.

Baš kad je pojela, primjetila je još nekoga u vrtu. Sjedila je naizgled u meditaciji, ali podigla je pogled kad se Buffy približila. «Hej, zdravo, damo koja govori engleski,» rekla je Buffy.

«Dobro jutro, Buffy,» rekla je Sumiko. «Kako je Angel?»

«Odlično,» rekla je Buffy. «Puno bolje. Nakratko se probudio prije par sati i provjerili smo kako je -- sada se, znaš, može kretati naokolo i vratio mu se osjećaj u cijelom tijelu, ponovo je savitljiv i može se oslanjati na ruke ili -- uh -- » pročistila je grlo. Sumiko joj se znalački smiješila. «Dobar je. On je vrlo, vrlo dobro. I trebamo novu temu. Onda, kako se sleglo u Komori? Mislim, što se dogodilo?»

«Većina tvog slenga je razumljiva iz konteksta,» rekla je Sumiko. «Vijeće je poslalo u Kulu većinu Čuvara koji su sabotirali borbu protiv vampira. Ishak je oslobođen toga zbog starosti i zasada je stavljen u kućni pritvor vjerojatno na prilično dugo vremena. Frances je privremeni vođa dok ga službeno ne izaberu, ali mislim da će je izabrati i glasanjem.»

«Bravo, Frances,» nacerila se Buffy. «Prilično je ukočena, ali je okej osoba.»

«I ja to sada shvaćam,» rekla je Sumiko kad je Buffy sjela na travu uz nju. «I prije sam to mislila i čak pomišljala da joj se povjerim. Sa njenom pomoći bi prije nabavila dokaze. Možda na vrijeme da poštedimo Sky. I da tebe poštedim boli što si je morala spriječiti.» Tuga joj se pojavila u očima. «Ali zbog moje sumnjičavosti je ovako ispalo.»

«Tvoja sumnja je totalno spasila stvar,» rekla je Buffy. «Nemoj govoriti protiv nje.» Pogledala je Sumiko i nasmješila se. «Kako si se uspjela suzdržati od govorenja?»

«Ispočetka nije bilo teško,» rekla je Suimiko. «Bila sam u šoku kao i vi. Sve mi se činilo užasno neobično. I znala sam da više nikad neću vidjeti Tobiasa; bilo je noći kad sam mislila da ću umrijeti od same boli usamljenosti. Nisam htjela govoriti. Jedini put kad sam poželjela govoriti je kad je tebi ispočetka bilo teško,» Sumikin izraz se ublažio. «Prije nego si ponovo našla Angela, bojala sam se za tebe. Da je prošlo još nekoliko dana, progovorila bi da mogu razgovarati s tobom.»

Buffy je pognula glavu. «Svejedno si se dobro pobrinula za mene,» rekla je Buffy. «Usput, hvala za to.»

«I meni je pomoglo,» rekla je Sumiko. «Ostale su se usredotočila na to što su Ubojice, a ja sam samo mogla misliti o onome što sam izgubila.»

Šutjela je neko vrijeme i Buffy joj se nasmješila. «Ispričaj mi jednom o Tobiasu.»

«Rado,» rekla je Sumiko.

«Još sam zadivljena kako si nabavila sve te dokaze, kako si ušla u Markwithovu, um, glavu i sve to bez i jedne riječi.»

«Iskreno, bilo je prilično lako. Kada svi misle da ne znaš ništa, možeš raditi što hoćeš. I ako sam htjela saznati nešto, mogla sam namjerno pogriješiti -- ljudi bi mi odmah objašnjavali, iako ih navodno nisam razumjela. Na primjer, pravila sam se da napadam Angela u Komori i ti si mi rekla cijelu priču. Jedino mi je bilo teško -- »

«Što?»

« -- ne prasnuti u smijeh.» Sumiko se smijuljila pa namjestila napeti izraz lica i potapšala se po prsima. «Mi -- smo -- Ubojice. Ubo--ji--ce.»

Buffy je napravila grimasu kad je Sumiko legla na travu smijući se iz sveg srca. «Dosta ti tamo,» rekla je. «Samo smo pokušavale pomoći.»

«Znam,» rekla je Sumiko jedva razgovjetno kroz smijeh. «Ali kako biste razrogačili oči -- »

Dok se Sumiko pokušavala sabrati i Buffy se počela smijati. «Kako si znala da neće biti nikoga tko govori japanski?»

«Nisam znala,» rekla je Sumiko brišući obraze. «Ispočetka sam zapravo glumila amneziju. Bilo bi jednako dobro.»

Buffy se tada nasmješila i mahnula nekom drugom. «Danas smo svi budni u zoru, ha?»

Frances im se približila izgledajući razčupanije i kovrčavije nego ikad prije. «Oh. Nisam mogla spavati. Imam toliko toga na pameti -- »

«Tereti moći,» rekla je Buffy. «Smola.»

«Buffy vam može pomoći,» rekla je Sumiko. «Ona ima planove za ratovanje.»

«Hej!» pobunila se Buffy. «Jučer sam započela revoluciju. Sutra ću započeti rat, ali danas se želim družiti s momkom bez odgovornosti, ok?»

«Uzmi odmora koliko želiš,» rekla je Frances. «Ali trebam nekoga - možda jednu od vas - da vrlo ubrzo preuzme jedan projekt za nas.»

«Kakav projekt?» rekla je Sumiko.

«Propustili smo Ubojicu,» rekla je Frances. «Djevojka pozvana nakon Skyine smrti nije u Nastambi.»

«Znate li tko je?» rekla je Buffy.

«Da, na svu sreću. Kasno sinoć smo primili obavjest iz sjeverne Irske. Petnaestogodišnjakinja Ruth je sljedeća odabrana. Primjetili smo je kad je bila mala, ali zaključili smo da nema potencijala. Očito da proces pronalaženja još nije nepogrešiv.»

Buffy je malo razmislila o tome. «Ne znam je li mi je drago ili žao zbog nje.»

«Trebat će pomoć,» rekla je Sumiko. «I ovog puta, imat će Vijeće koje je na njenoj strani.»

«Upravo tako,» rekla je Frances. «Imamo sreće što je ova tako blizu Londona, ali njeno dovođenje ovdje na trening je svejedno opasno. A mora dobiti trening.»

Sumiko je digla obrvu. «I želite da je mi dovedemo.»

«Cool,» rekla je Buffy. «Izlet.»
__________________________________________________________________________________________________

Kad se Buffy vratila u stan, Angel je već bio budan. Sjedio je na trosjedu i halapljivo jeo pahuljice sa mlijekom kao da je to najbolja hrana na svijetu. Po koži su mu se još vidjeli tragovi jučernjašnjeg suđenja, ali crvenilo rana je već blijedilo. Nevoljko je odvratio pogled od osunčanih ulica, ali ozario se kad ju je ugledao. «Dobro jutro.»

«Donijela sam ti kruške i breskve,» rekla je ispuštajući ih na trosjed. «Nisam htjela da ti ta ptičja hrana bude prvi ljudski doručak nakon milion godina.»

«Šališ se?» rekao je Angel. «Ovo je odlično.»

«Misliš to, ha?» rekla je Buffy i prinjela mu breskvu ustima. «Probaj.»

Zagrizao je i Buffy se naglas nasmijala na iznenađeno oduševljenje u njegovim očima. Dok je Angel polako žvakao, očito uživajući u svakoj aromi, Buffy je uzela zdjelicu s pahuljicama i odložila je na obližnji stol. «Oh, moj Bože,» promrmljao je kroz breskvu. «Ovo je predivno.»

«Drago mi je da ti se sviđa.» Nagnula se i brzo ga poljubila; usne su im bile slatko-ljepljive. Onda ga je pustila da nastavi s proždiranjem breskve. Uzela je i sebi jednu i rekla «Frances je sada velika šefica.»

«Gdje je Ishak?» upitao je Angel i iako se trudio reći to nonšalantno, Buffy je čula povrijeđenost u njegovom tonu.

«Još je ovdje,» rekla je. «Drže ga u kućnom pritvoru. Možeš razgovarati s njim ako hoćeš.»

Angel je nakratko razmislio o tome. «Mislim da hoću,» rekao je. «Ne sada. Ne uskoro. Ali jednom.»

«Onda,» rekla je Buffy. «Moramo se zapitati bi li bilo lakše premjestiti tvoje stvari ovdje gore ili moje stvari k tebi i maknuti ti cigle sa prozora.»

«Sviđa mi se tvoj stan,» rekao je Angel. «Bliže je ostalim Ubojicama, pogled je odličan i čini mi se da se sjećam stola u kuhinji.»

Nacerila se. «Mnogo pogodnosti ovdje u Chez Buffy.»

«Drago mi je što smo konačno ovdje,» Angel ju je pogledao i duboko udahnuo -- predivno, užasno potreban -- zrak. Nagnuo se naprijed i ponovo je poljubio, ovaj put sporije i nježnije. «Nisam mislio da ću ikad biti ovako sretan.»

«Ni ja,» rekla je prolazeći mu rukom kroz kosu koja nije bila onako kratka kao prije. «Ali moramo utvrditi par stvari, može?»

«Što god želiš,» rekao je Angel.

«Prestani s tajnama. Ako ti netko da sudbinu u bočici ili nešto jednake važnosti -- reci mi.»

«Obećajem,» rekao je Angel. Kad ga je sumnjičavo pogledala, uzdahnuo je. «Mislim ozbiljno.»

«Vidjet ćemo,» rekla je Buffy sa napola ozbiljnim mrštenjem. Onda se sasvim uozbiljila. «I, ne želim kvariti ugođaj, ali nešto mora odmah biti jasno.» Duboko je udahnula. «Kad umrem -- »

«Buffy -- » u očima mu se pojavila bol.

«Nemoj me prekidati. Ti si sada čovjek, ali ja sam i dalje Ubojica vampira i svi znamo kako to ide, u redu? Kada umrem, ne daj im da mi uzmu pramen kose. Stavi onaj stari džemper na lomaču sa mnom. Pobrini se da me ne vrate.» Nježno ga je pogledala. «Ovo je moj posljednji život. Život koji ću provesti s tobom. To je sve što ću ikad željeti ili trebati i kad završi bit ću zahvalna na onome što sam imala. Obećaj mi.»

Duboko ju je ljubio dugo vremena. Kad ju je konačno pustio rekao je. «Obećajem.» I ovaj put nije nimalo sumnjala.

«Što je s tobom?» rekla je. «Želiš li ti koji uvjet u predbračnom?»

Angel je odmahnuo glavom. «Sada imam sve što želim.» Ovaj put je ona poljubila njega, naslonila dlanove na njegova prsa da ponovo osjeti bilo njegovog srca. Kada je završila poljubac, rekao je. «Ali molim te možeš li me manje probadati mačem, kolcem i slično.»

«Učinit ću što mogu.» Priljubila se uz njega i dugo vremena su sjedili u tišini, jeli doručak gledajući grad kroz prozor. Buffy se osjećala gotovo omamljena od sreće i neke vrste zahvalnosti -- ne Angelu ili bar ne samo njemu, nego svakome i svemu što ju je dovelo do tog mjesta, tog trenutka. Svemu što ju je oblikovalo u osobu koja može hodati ovim svijetom, bez obzira na cijenu.

- Smrt je moj dar - shvatila je. - Zato jer zbog nje više cijenim život. Čak i teške trenutke, užasne stvari koje sam pokušala zaboraviti. Ti trenuci me čine osobom koja jesam, kao i zabava, sreća i ljubav. Prva Ubojica mi nije govorila da je smrt Ubojičin dar. Smrt je ljudski dar. -

Razmišljanje o Prvoj Ubojici ju je podsjetilo. «Oh, Frances ima misiju za nas, ako je budeš prihvatio.» Kad ju je upitno pogledao nastavila je, «Išli bismo u sjevernu Irsku da pokupimo novu Ubojicu koja se nekako provukla kroz njihov magijski pretraživač.»

«To je prilično dug put,» rekao je Angel. «Opasan.»

«Da, a London je siguran kao šetnja parkom u podne.»

Znatiželjno ju je pogledao. «Stvarno želiš ići, je li?»

«Aha,» rekla je Buffy i sama iznenađena svojim odgovorom. «Stvarno želim. Sviđalo mi se kad sam prvi put mogla pogledati grad pod svojim uvjetima. Koliko god je bila loša situacija – bar sam to sama shvatila. Vidjela svojim očima. I svejedno je bilo mnogo znakova života. Želim vidjeti je li tako i drugdje. Hej, osim toga, možemo otići pogledati Kip slobode sav zakopan u pijesku i imitirati Charltona Hestona.»

«Bi li shvatio tu šalu prije 350 godina?»

«Sumnjam. Onda, jesi li spreman za put, kauboju?»

«Ići ću gdje god ti ideš,» rekao je Angel. «Samo se brinem, to je sve.» Rukom joj odmaknuo kosu sa očiju.

«Ne brini se,» nasmješila se Buffy. «Na sigurnom si dok si uz mene.»

Kraj

Uskoro dugi fanficton - "Projekt 314 Ubojica vampira"...

- 13:17 - Komentari (9) - Isprintaj - #

Krv nije voda - od 3. do 6. djela (kraj)

Sve sam već napisala u prošli put prije početka pa samo par mogućih nepoznatih pojmova -

- polegnuta osmica - simbol vječnosti i beskrajnosti
- 'Lifespan' - životni vijek
- (Irska) obala - Liam (Angel) je rođen u Irskom primorskom gradu Galway, koji je bio PUNO manji i nerazvijeniji u 19. st. (na karti možete vidjeti da danas imaju i zračnu luku u blizini)

- nakrivljena riječ u priči znači da je naglašena

Krv nije voda
(Blood Ties)
by Cynamin

Treći dio: Reakcija

Angel je bio u gotovo maničnom stanju, što nije bio baš lijep prizor. Kao prvo, bio je zaista previše budan za vampira u podne. I u svakom trenutku je radio nešto. Godine prašine i prljavštine su očišćene u rekordnom vremenu iz jedne od soba na drugom katu uglavnom nenastanjenog hotela. Dok je to trajalo oblaci prašine su dokazali da vampiri zaista ne moraju disati. Nakon toga su se odnekud pojavile deke i plahte i krevet je napravljen na najuredniji mogući način. Kad je Angel počeo poravnavati krevet po treći put, Wesley je shvatio da mora intervenirati.

"Angele, molim te!" rekao je sa vrata sobe.

"Što je?" upitao je, dižući pogled sa inspekcije bolno zategnutih pokrivača.

Wesley je uzdahnuo na vampirovo netipično ponašanje. "Samo...zastani malo. Odmori se."

Angel je zastao, ali oči su mu dobile odsutan izraz. "Ne mogu se odmarati," rekao je odlučno. "Ako se počnem odmarati, počet ću razmišljati, a ako počnem razmišljati..."

"Zašto onda ne pokušaš spavati?" predložio je Wesley.

"Ne mogu."

Wesley je bio spreman odustati...ali bojao se da će i sam preći u neko nenormalno stanje ako Angel počne činiti sobu savršenom još jednom. "Možeš li bar prestati uređivati sobu?"

"Mora negdje spavati."

"Znam i siguran sam da će biti veoma zahvalna na smještaju," rekao je Wesley bez traga poruge. "Ali sada se trebaš usredotočiti."

"Na što?" upitao je Angel prvi put u razgovoru gledajući Wesleya u oči. "Na njen pogled u bolnici, smrtni strah? Ili recimo na činjenicu da se još sjećam kakvog je okusa?"

Wesley se suzdržao da se ne strese na Angelove riječi. "Nijedno ne bi bilo baš korisno," rekao je.

"Pokušavam biti koristan, u redu?" Angel je rekao pokazujući prema urednoj sobi. Ponovo je zategao i podvukao pokrivač pod madrac.

"I bio si koristan. Ali moramo odgovoriti na pitanje - kako je došla ovdje?"

"Imaš pravo. To je sad najvažnije." Zastao je, ali je izgledao kao da će u sljedećem trenu nastaviti raditi. Duboko je udahnuo nepotreban zrak. "Imaš li koju teoriju?"

"Ništa, nažalost," rekao je Wesley. "Samo sam kratko razgovarao s Kathy o njenom dolasku ovdje. Ne sjeća se ničeg neobičnog - samo da je u jednom trenutku bila tamo pa ovdje."

Angel je kimnuo, napokon potpuno miran i sjeo na krevet.

"Sjećaš li se nečeg čudnog kad si je...?"

"Ubio?" upitao je Angel, oštro gledajući Wesleya. Odmahnuo je glavom. "Bila je mrtva. To je dovoljno."

Wesley se namrštio. "To se ne slaže sa mojom teorijom o putovanju kroz vrijeme," rekao je. "Ako je otišla prije smrti, trebao bi se sjećati da je nestala."

"Osim ako...moja sjećanja ne odražavaju promjene u prošlosti," rekao je.

"Istina," Wesley se složio. "Mrtva ili nestala u istoj minuti ne bi učinilo veliku razliku za povijest u cjelini, zar ne?" Izgledao je zamišljeno. "Morat ću naći Irske smrtovnice iz tog vremena. Da otkrijemo je li ovo putovanje kroz vrijeme ili...nešto drugo."

Angel je kimnuo.

"Nećeš doći dolje i sam tražiti?" upitao je Wesley.

Angel je odmahnuo glavom i ustao. Brzo je izravnao nabore koje je napravio kad je sjedio i tražio pogledom još nešto za raditi. "Moram biti siguran da je sve u najboljem redu. I ...valjda bi trebao pokušati malo odspavati." Ponovo se smirio na trenutak.

Wesley je kimnuo. "Učini to."

"Wesley?"

Bivši čuvar se ponovo okrenuo prema njemu već u hotelskom hodniku.

"Jedine čarolije ili obredi za putovanje kroz vrijeme za koje sam čuo zahtijevaju duge i komplicirane pripreme i rijetke knjige. Više muke nego što bi si netko prosječan htio priuštiti," rekao je. "Ako je netko doveo moju sestru u budućnost..."

"Vjerojatno je imao prilično neugodne razloge," završio je Wesley.

Angel je potvrdio glavom.

"Pokušat ću nešto naći." Okrenuo se da ode i skoro se sudario s Gunnom koji je došao iza njega.

"Imam nešto drugo za vas," rekao im je.

"Da?" upitao je Wesley.

"O onom slučaju," Gunn je rekao. "Cordelia je stavila na pretraživač da na netu izdvoji sve članke povezane s žrtvama. Ovo se pojavilo." Dao je list papira Wesleyu.

"Obitelj Reesa Jordana zahvaljuje..." čitao je naglas pa zastao. "Ovo jest čudno," složio se.

"Što to?" upitao je Angel.

"Pa, izgleda da je obitelj dobila velikodušnu donacije tvrtke 'Lifespan' nakon smrti žrtve. Ali nigdje ne piše zašto ili čime se bavi 'Lifespan'."

"Još jedna zagonetka," rekao je mrzovoljno Angel.

"Izgleda da je ovo dan zagonetki," dodao je Gunn.

Wesley je ponovo pogledao u list papira. "Da, ali možda ćemo ovu lakše odgonetnuti. Vidjet ću mogu li naći više podataka o 'Lifespan'-u i jesu li povezani s drugim žrtvama." Ponovo je krenuo otići iz sobe. "Gunn?"

Gunn mu je odmahnuo rukom. "Želim razgovarati sa Angelom."

Wesley je kimnuo i ostavio ih same. Angel je gledao Gunna na trenutak, onda otvorio ormar i postavio novije ručnike u kupaonicu, a one od prije stavio u ormar. Nekoliko trenutaka su oboje šutjeli. "Što želiš?" napokon je upitao Angel s rezigniranim tonom.

"Samo sam znatiželjan."

Angel ga je kratko pogledao. "O čemu?"

"Zašto nikad nisi spomenuo sestru."

Angel je skrenuo pogled. "Ne govorim o svojoj obitelji i ne govorim o svojim žrtvama," rekao je jednostavno. "Ona je oboje."

Ton je govorio da tu nema rasprave, ali Gunna je bilo teško omesti. "Nisi ti jedini koji je ubio sestru," rekao je.

"To nije isto," rekao je Angel čvrsto. "Ti nisi ubio svoju sestru - već je bila mrtva. Bila je čudovište, bezdušni vampir, kakav sam bio i ja kad sam ubio svoju."

"Znam to," rekao je Gunn. "Ali se svejedno osjećam isto."

Ponovo je pogledao Gunna. "Ne želim razgovarati o tome," rekao je.

Gunn je odustao. "Kako hoćeš," rekao je. "Ostavit ću te na miru. Hoćeš li se odmoriti prije nego dođe Cordy?"

"Pokušat ću."

Imao je osjećaj da će mu trebati odmor prije nego se opet suoči sa prošlosti.
_______________________________________________________________________

Cordelia je morala priznati da joj je bio žao djevojčice za koju je zadužena. Dobra vijest je bila da je Kathy sad vjerovala u sve što su joj rekli. Loša vijest je bila što je sad bila još izgubljenija nego prije.

Očito joj bilo drago otići iz bolnice. Također se činilo da joj je bilo olakšanje što se Cordelia vratila sama iako ni jedna ni druga nisu ništa rekle o tome. Cordelia joj je donijela jednostavnu odjeću da ima što nositi dok ne odu u pravu kupovinu. Sve je bilo u redu dok nije isprobala kombinaciju majice na špaline i suknju.

"Jesi li sigurna da je ovo komplet?" upitala je s nelagodom gledajući tanke špaline i suknju do koljena.

Cordelia se nasmiješila što je mogla umirujuće. "Izgledaš odlično," rekla je.

Djevojčica se još s nelagodom kretala u čudnoj odjeći.

"Bit će ti drago kad izađemo," pokušala je Cordelia. "Vani je vjerojatno toplije nego što si navikla."

Kathy je oklijevajući kimnula bez riječi dok ju je Cordy ispraćala iz bolnice.

Ni izvan bolnice nije mnogo govorila. Očito je bila iznenađena promjenama koje su se dogodile u dva stoljeća. Nije pokazivala strah, samo neku tugu i rezignaciju. Ma koliko se Cordelia trudila, nije joj htjela reći što misli. I jedan je razlog vjerojatno bio što nije imala ništa zajedničko sa Cordeliom. Bila je sigurna da bi Angel puno bolje mogao pogoditi što joj sad prolazi kroz glavu. On zna odakle je potekla, poznaje je bolje od ikog drugog. Ali nagovoriti Kathy da razgovara sa svojim starijim bratom....koji ju je ubio....? Još je manje znala kako to izvesti.

Pa se smiješila, bila ljubazna i puštala malu da govori ili šuti koliko želi. Na kraju se počela žuriti jer se što prije htjela vratiti u Istrage Angel, a i Kathy se izgleda htjela maknuti s ulice. Trebala je vrijeme za prilagodbu, a sve joj je odjedanput bačeno u lice.

Kathy je iznenada zastala ispred hotela Hyperion,. Cordelia je stala i pogledala djevojčicu. "Kathy? Što je?"

"Liam...živi ovdje?" upitala je.

Cordy je potvrdila glavom. "Živi ovdje." Na Kathyin pogled je objasnila je. "Prije je to bio hotel." I dalje zbunjenost. "Konačište?"

"Aha."

Cordelia se nasmiješila. "Osim toga, nije kao da živi u cijeloj kući. Tu je i ured. A nismo ni počeli uređivati zadnjih nekoliko katova."

Kathy je i dalje gledala veliku zgradu. "Zajedno radite," rekla je sjetivši se.

"Da, tako je."

"Ali što zapravo radite?" upitala je.

Cordelia se samo nasmiješila i nježno stavila ruku na njeno rame. "Vjerovala ili ne, pomažemo ljudima. Ljudima koji imaju...čudne probleme."

Kathy ju je pogledala. "Liam?" upitala je u nevjerici.

"Pa, Angel," Cordelia je rekla mirno, "pomaže, da."

"Angel...?"

"Tako se zove sada," objasnila je Cordelia.

Nije mogla pročitati što je prošlo preko Kathyinog lica. "Oh."

Zakoračila je nekoliko koraka da potakne djevojčicu na ulazak. "Stvarno pokušava činiti dobro," rekla je Cordelia po stoti put, činilo joj se. "Tvoj brat je moj prijatelj."

Kathy je šutjela nekoliko dugih trenutaka i nije se pomakla. Baš kad je Cordelia pomislila da ju je toliko prestrašila da više ne želi razgovarati, napokon je rekla:

"Cordelia?"

"Da?"

Došla je uz Cordeliu. "Hoćeš li mi ispričati...?"

"Ispričati ti što?"

Progutala je. "O mom bratu."

Cordelia se nasmiješila i povela je u hotel. "Biti će mi drago."

Četvrti dio: Povezivanje

Wesley i Angel su šuteći sjedili u predvorju hotela Hyperiona okruženi knjigama, dokumentima i raznim ispisanim listovima papira. Wesley je prelistavao skup papira koje je isprintao ranije tog dana. Angel je po knjigama tražio nešto o putovanju kroz vrijeme.

Otkad se pojavila Angelova sestra hotelom je vladala čudna atmosfera. Svi su se pokušavali ponašati kao obično, ali nije im baš išlo. Wesley je pokušavao u isto vrijeme istraživati zagonetku djevojčice i trenutni slučaj. Cordelia je najviše vremena provodila sa Kathy tako da je nisu puno vidjeli otkad su njih dvije došle u hotel. A Angel... pa bilo je za očekivati da će pojava njegove davno pokojne sestre najviše utjecati na njega. Bio je napet i povučen - i više nego obično.

Angel je naglo zatvorio svoju knjigu i zvuk je odjeknuo tihim predvorjem. "Zabrinut sam za nju," rekao je. To je bilo prvo što je rekao od malog razgovora s Gunnom.

Wesley je iznenađeno digao pogled. "Ha?"

Angel je pokazao glavom prema dvorištu gdje su Cordelia i Kathy ozbiljno razgovarale o nečemu. Temu nije bilo teško pogoditi.

"Još nije razgovarala s tobom?"

Odmahnuo je glavom.

"Daj joj vremena Angele," predložio mu je bivši Čuvar.

Angel je kimnuo. "Znam. Ne...očekujem da razgovara sa mnom. Samo...volio bih da to učini."

"Ona je sad u vrlo zbunjujućim okolnostima," Wesley je naglasio.

"Znam," složio se Angel. I znao je, vjerojatno bolje od bilo koga. On je točno znao odakle je došla.

"Jesi li pronašao nešto?" rekao je Wesley mjenjajući temu.

Angel se namrštio. "Ništa." rekao je rukom pokazujući prema knjizi. "Nema ništa o pravom putovanju kroz vrijeme." Naslonio se u fotelji i zatvorio oči. Nije dobro spavao u zadnje vrijeme. "Što je s tobom?" upitao je nakon nekoliko trenutaka."Imaš li što?"

“Hmm," Wesley je nejasno odgovorio. "Nisam mogao pronaći podatke o njenoj smrti," napokon je rekao.

"I...?" Angel ga je potakao.

"I... da. Našao sam... tvoju ostalu obitelj."

Angel je malo utonuo u fotelju i kimnuo.

"Ipak, nisam još odustao." Brzo je rekao Wesley.

Angel je odmahnuo rukom na to. "Trebala bi biti...sa ostalima."

Wesley je odložio svoje papire. "Da, naravno." Uzdahnuo je. "Onda idemo sa pravim putovanjem kroz vrijeme, zar ne?"

"I dalje nema smisla," Angel je rekao s iritacijom u glasu. "Vidio sam da umire. Osjetio sam da umire. Zašto se jedino ja sjećam toga?"

Wesley je slegnuo ramenima. "Nije mi drago ovo reći, ali...možda tvoje sjećanje odražava ono što se trebalo dogodilo, a ne što se stvarno dogodilo."

Angel ga je iznenađeno pogledao. "Želiš reći da je trebala umrijeti?"

"Pa... zapravo, da."

Pogled mu se ohladio. "Neće umrijeti, Wesley. Neću to dopustiti."

"To nisam ni rekao," složio se Wesley. "Ali...čak i ako je ti nisi ubio, trebala je već odavno biti mrtva. Znaš to."

Potvrdio je glavom. "Znači ovdje govorimo o djelovanju nekoga izvana, zar ne?"

"Upravo tako. Ali tko je to učinio i zašto...?"

"Dobro pitanje."

I tada je Cordelia vrisnula.
***
Kathy je sjedila na klupi u vrtu ispred hotela, skupljenih koljena uz tijelo ispod široke, tamnozelene majice. Sunce kasnog popodneva je bilo vruće na njenom licu i osjećala je čudno zatezanje kože. Vjerojatno će je boljeti kasnije, ali radije je bila ovdje vani, nego unutra... Pogledala je prema vratima u predvorje i na trenutak vidjela široka ramena i tamnu kosu. Kathy je uzdahnula, privukla noge bliže sebi i posvetila pažnju svom društvu u dvorištu.

Cordelia je veselo pričala kako su se ona i Liam - ne, ne Liam, Angel - ponovo sreli u ovom gradu. Kathy je već čula što je bilo dvije godine prije. Postojale su velike rupe u priči...vjerojatno događaji za koje je Cordelia smatrala da nije njeno pravo da ih ispriča. Kathyini osjećaji su postajali sve zbrkaniji što je dulje slušala što govori Cordelia.

"I baš sam trebala postati lagana večera," Cordelia je rekla s neobičnim smješkom dok se prisjećala. "Kad eto Angela, opakog tipa, stoji na vrhu stepenica. Zli vampir je mislio da je Angel bezvezan, ali on mu je pokazao. Spasio me, skočio preko ograde i isto vrijeme je pogođen ono tri puta..."

Kathy je nesvjesno napravila grimasu.

"Aha, bilo je prilično odvratno," Cordelia je potvrdila i sjela uz nju. "Morala sam pomagati u vađenju metaka. Zapravo...hm, nisam puno pomogla. Znam da ga je teško ubiti, ali nisam očekivala da je spreman primiti metke za mene."

Kathy se malo namjestila na klupi bez komentara.

"Hej, jesi li dobro?" upitala je Cordelia oprezno.

Samo ju pogledala.

"Možeš mi reći." rekla je blago dotaknuvši djevojčicu po ramenu.

Kathy je naslonila glavu na koljena. "Ne znam što da mislim," priznala je. "Imala si pravo - nisam kući. Ne znam što da radim."

"Pa," rekla je Cordelia, "što želiš raditi?"

"Osim da se vratim kući?"

Cordelia joj se tužno nasmješila. "Osim toga."

Kathy je pogledala mladu ženu...prijateljicu svog brata. "Želim..."

"Da?

Kathy nije mogla, a da još jednom ne pogleda prema predvorju.

Cordelia se nasmješila. "Razgovarati s njim." Završila je njenu rečenicu.

"Ne znam mogu li to," priznala je Kathy, dodirujući vrat. Još ju je dosta bolio.

"To će biti dobro za tebe," rekla je Cordelia. I ona je pogledala prema predvorju. "Za oboje, čini mi se."

Kathy je zbunjeno pogledala Cordeliju.

Cordelia se malo nasmješila. "Ti si mu obitelj," rekla je blago. "On...ne voli govoriti o prošlosti, nikad zapravo, ali kladim se da mu jako nedostaješ. Mislim, ti si mu sestra! Ja nemam sestre ni brata..." Cordelia je naglo prestala govoriti i lice joj se iskrivilo u grimasi.

"Cordelia?" Kathy je upitala zabrinuto.

"Pozovi.." počela je govoriti, tada joj se lice zgrčilo od boli. Nagnula se naprjed, držeći se za glavu i ispustila nejasan uzvik. Kathy je skočila na noge ne znajući što da učini.

Onda je iznenada kako je i počeo, napad je završio. Cordelia se naslonila u klupi sa još jasnom boli na licu, zatvorenih očiju. Duboko je udahnula. "Wesley!" zazvala je. "Angel!"

I iznenadana je sve živnulo. Kathy je u čudu gledala kad Englez kroz vrata u dvorište. Mičući im sa puta, gledala je kako pomaže Cordeliji da se uspravi sa zabrinutim izrazom lica.

Kutom oka je primjetila kretanje i vratila pogled prema vratima. Liam - Angel - je stajao tamo kao da bi i on pojurio u pomoć da može. Stajao je tik do linije sunca koja ga je ograničavala jednako kao kameni zid. Njegov izraz...Kathy nije mogla odvratiti pogled.

Wesley je uveo Cordeliu u hotel i Kathy ih je pratila. Angel je odmah došao uz Cordeliju, pomažući joj sa se smjesti u fotelju i dao joj čašu vode i pilule. Uzela ih je i brzo ih progutala pa se naslonila na naslon zatvorenih očiju.

"Što joj je?" upitala je Kathy zbunjeno.

Angel je odgovorio ne skrećući pogled sa Cordelije. "Imala je viziju," rekao je. Onda, Cordeliji, "Jesi li dobro? Što si vidjela?"

Otvorila je oči. "Obred. Dvoje zavezanih ljudi. Adresu."

Wesley joj je dodao papir i kemijsku i brzo je zapisala. "Evo," rekla je. Pogledala je osunčane prozore i namrštila se. "Moramo odmah krenuti, ako ćemo ih spasiti."

Angel se uspravio, zgrabio crni kaput i deku. Uzeo je ključeve iz džepa i dobacio ih Wesleyu.

"Ti voziš," rekao je.

Wesley je pogledao ključeve i kimnuo. "Nazvat ćemo Gunna putem," rekao je. Pogledao je Angela koji je namještao deku preko glave i ramena tako da mu i šake budu pokrivene. "Jesi li spreman?" upita je Wesley.

Angel je kimnuo, zaklonjen debelom tkaninom.

"Idemo," promrmljao je Wesley i njih troje su izašli iz hotela.

Kathy im se pridružila prateći ih u stopu.

Peti dio: Stvarnost

Scenu koju su našli je bila vrlo poznata u općenitom smislu. Više spodoba u ogrtačima su stajale oko nešto uzdignutog, improviziranog oltara. Na tkanini koja je prekrivala i oltar i po ogrtačima su bili ispisani neobični znakovi u obliku dvije nazubljene linije sa polegnutom osmicom između njih. Na otaru je bila i velika knjiga, dvije neupaljene svijeće, dvije posudice vjerojatno ispunjene krvlju i veliki obredni nož.

Jedna od spodoba koji je očito bio vođa okupljenih stajao je ispred stola pognute glave usredotočen na knjigu. Ostali su se besciljno kretali oko njega i očito još nisu sudjelovali u obredu. Umjesto toga su se kretali i razgovarali u tihom žamoru.

Okomito prema oltaru su stajala dva stola. Na njima su bile labavo zavezane dvije žrtve obučene u običnu odjeću, a ne u ogrtače kao ostali. Prva je bila starija žena na kojoj se unatoč jednostavnoj odjeći i nakitu moglo vidjeti da je bogata. Druga žena je bila mlađa u tridesetima, obučena u obične traperice i majicu. Lice joj je bilo mršavo, blijede, bolesne boje. Nijedna se nije opirala.

Angel ih je pažljivo promatrao, pripremajući se na djelovanje. "Svi su ljudi," prošaptao je.

Sagnuvši se uz njega, Wesley je upitao gledajući obred koji je počimao. "Jesi li siguran?"

Angel je kimnuo.

Šutjeli su još nekoliko trenutaka. Dok su gledali, figura u tamnijem ogrtaču je digla glavu i žamor je smjesta zamuknuo. Oni do njega su bez vidljivog signala počeli paliti svijeće. Ozračje očekivanja se proširilo grupom.

"Nije im prvi put," komentirao je Wesley. "Previše su izvježbani."

"Hoćemo li brbljati ili učiniti nešto?" prekinuo ga je Gunn.

"Naravno," rekao je Wesley. "Gunn obiđi ih i otiđi do glavnog ulaza. Moramo osigurati da te žene izađu. Ja ću ih pokušati osloboditi. Cordelia..."

"Ostati ću sa Kathy," rekla je gledajući prema Angelovoj mlađoj sestri. Djevojčica je istovremeno izgledala prestrašeno i iznenađeno. Ne bi ni bila tu da nisu odlučili da je bolje da bude s njima nego da ih sama čeka u autu.

"U redu," složio se Wesley. "Angel....."

Vampir je očito bio spreman za borbu, njegovo cijelo tijelo napeto.

Wesley je s neugodom primijetio Angelov odlučan izraz. "Samo nemoj ubiti nekoga."

Angel se uspravio bez komentara. Izašao je iza gomile kutija ne skrivajući se više. Na licu mu je titrao smiješak. "Ma vidi ti to!" uzviknuo je. Cijela grupa ga je zapanjeno pogledala. "Očekivao sam zabavu, ali ovo... !

Vođa se odvojio od svojih začuđenih sljedbenika. "Prijatelju, mislim da si zalutao u krivo skladište," rekao je hladno.

"Nisam," rekao je Angel gledajući zavezane žene. "Mislim da sam baš na pravom mjestu." Pokazao je svoje vampirsko lice.

Grupa se uspaničila i krenula u bijeg.

Vođa ih je uzalud pokušao zaustaviti. "Budale!" vikao je, ali oni su i dalje trčali oko njega tražeći bilo koji izlaz iz zgrade. Ljut i znajući tko je kriv za ometanje, zgrabio je nož i krenuo na Angela. "Upropastio si obred!"

Angel je rubom oka vidio da Wesley odvezuje žene.

Kaos i vrištanje je ispunilo prostoriju kad je vođa zamahnuo na Angela izrađenim nožem. Iznenađen naglom agresijom Angel se nije uspio izmaknuti do kraja. Oštrica je prorezala njegov rukav i zarezala kožu. Angel je siknuo na bol plitke razderotine i uzmaknuo.

Vođa je iskoristio taj mali prostor i zgrabio knjigu sa oltara. Bez pokušaja daljnjeg napada na Angela, okrenuo se i pobjegao među ostale prema izlazu. Angel je zarežao i potrčao za njim, ali u njega su se zabili dva uspaničena čovjeka u bijegu. Nisu ga htjeli zaustaviti, samo su htjeli pobjeći kao i ostali, ali dok su se makli od njega, vođa mu se izgubio sa vida.

"Kvragu!" opsovao je Angel.

Ipak je njihov mali upad u skladište bio uspješan u glavnom cilju. Obje žene su bile oslobođene i neće ih ozlijediti, ubiti ili učiniti im što god je bilo planirano za njih. Starija žena je pobjegla sa grupom sljedbenika. Mlađa žena je sjedila na stolu i odupirala se Wesleyu koji joj je pokušavao odvezati gležnjeve.

"Kako ste mogli? Kako ste mogli?" stalno je ponavljala. Počela je zvučati histerično.

"Gospođo, molim vas!" Wesley je uzviknuo. Branio se od njenih ruku dok je odvezivao konopac.

Smirivši se od svoje nedovršene borbe, Angel je vratio ljudski izgled i prišao Wesleyu. "Što se događa?" upitao je zbunjen ženinim ponašanjem.

"Pa.. neugodna je," uspio je reći Wesley.

Gunn im pridružio trenutak kasnije malo zadihan. "Druga žena je sama izašla," rekao je. "Izgledala je ljutito." Pogledao je Angela. "Dobar stampedo."

Angel se kratko nasmješio.

"Tko ste do vraga vi?!" Žena je zavikala na njih.

"Mi .." počeo je Wesley.

Nije čekala odgovor. "Znate li što ste učinili?" vrisnula je.

"Spasili smo vas," rekao je strpljivo Wesley.

"Ne želim biti spašena!" zavikala je konačno izvlačeći jednu nogu iz konopca. Izgledala je ljuto i uvrijeđeno.

Sva tri muškarca su je začuđeno gledala.

"Mislili smo da vam spašavamo život," rekao je Gunn.

Ljuto ga je pogledala. "Odlično," rekla je ogorčeno. "Možete li me spasiti za dvije godine? Ili za pet godina?"

"Bolesni ste," tiho je rekao Angel.

"Angel!" prijekorno je rekla Cordelia krivo shvaćajući što je htio reći. Ona se tek sada približila sa Kathy iza sebe tako da je propustila prvi dio razgovora.

Angel i žena su ignorirali komentar. "Pa što ako jesam?" rekla je.

"I zbog toga ste to učinili?" upitao je Angela. "Većina ljudi nisu dobrovoljne žrtve."

"Imam svoje razloge," rekla je.

Angel je izgledao zgroženo. "Razloge za samoubojstvo?"

Nije mu odgovorila na to.

"Imate li obitelj?" upitao je Angel sa mnogo blažim tonom. "Muža? Djecu?"

"Imam," oprezno je odgovorila.

"Mislite da im radite uslugu?"

"Znam da im radim uslugu," odgovorila je. "Možete li zamisliti koliko bi neki ljudi platili za samo nekoliko godina života?"

"Mogu," rekao je Angel sa tonom koji je govorio da je shvaća bolje nego što je očekivala. Raširila je oči. Nastavio je mirno i uvjerljivo. "Misliš da bi tvoja obitelj ovo željela?" upitao je opet blagim tonom. "Sva moja obitelj je davno umrla." Tiho je rekao.

Iznad ženine glave je pogledao Kathy u oči. Čuo je sestru kako je naglo dahnula. "Dao bi gotovo sve da provedem još jednu minutu s njima," rekao je. "Da samo razgovaram s njima, da su živi..."

Ponovo je pogledao u ženine oči. "Nemoj uzeti svojoj obitelji zajedničko vrijeme koje vam je preostalo," zamolio je.

Žena je samo gledala u njega, ušutkana njegovim iskrenim riječima.

"Razgovaraj s njima," rekao joj je Angel i izašao sa ostalima iz tihog skladišta.

Šesti dio: Utočište

Našla ga je na zadnjem katu hotela, u sobi koja je bila poluraspadnutom stanju. Drvo se vidjelo gdje se gips trunio sa zidova. Prozor je bio gola rupa u zidu. On samo crna silueta nasuprot vanjskog svijetla.

Ničim nije odavao da je svjestan Kathyine prisutnosti i dugo je skupljala hrabrost da progovori. Prisilila se da uđe u sobu i konačno je stala uz svog brata sa prozorom između njih. I ona je pogledala vani. Nepoznati grad se činio hladan i neprijateljski. "Stvarno se sve promijenilo," rekla je jedva šapatom.

Odgovorio je nakon male stanke. "Promijenilo se," složio se. "Izvana."

Pogledala ga je. Prvi put ga je stvarno pogledala. Sa očima prikovanim na svijetla grada, umjetno svijetlo ga je činilo još bljeđim. Na njegovom licu je bio izraz kojeg nikad nije vidjela... prije nego je umro.

"I ti si se promijenio," rekla je. "Ali više iznutra."

"Možda," rekao je, ali nije bilo sigurnosti u njegovom glasu.

"Prije si više govorio."

Angel ju je pogledao, iznenađen njenim laganim tonom. Usta su mu trgnula u pokušaju smiješka. "Valjda."

Ponovo su oboje šutjeli. Kathy se odmah uozbiljila. "Razgovarala sam sa Cordeliom. O tebi. I o vampirima."

Upitno ju je pogledao.

"Stvarno si umro," rekla je s malim drhtajem. Prvi put je to rekla na glas. Bilo joj je teško to govoriti i gledati ga. Mrtvaci ne bi trebali hodati uokolo! "Ono je kući došao demon, ne moj brat."

"Pa... tako je."

Duboko je udahnula i nastavila. "I sad...imaš i dušu. Tada nisi imao," rekla je sređujući činjenice u glavi.

Angel je kimnuo.

"Znači promijenio si se," rekla je uvjereno.

"Kathy," rekao je Angel nesretno, gledajući kroz prozor.

"Da?"

"Nije tako jednostavno," rekao je. "Možda nisam isti kao kad.... sam te ubio. Ali nisam više ni čovjek."

Tvrdoglavo ga je pogledala. "I bi li me sad ubio, Angel?"

Šok na njegom licu nije mogao biti lažan. "Ne!" rekao je glasno ponovo je gledajući u oči.

Nasmiješila se. "Vidiš! Promijenio si se. Osim toga..." nacerila se prema njemu razvedravajući ugođaj. Posegnula je rukom prema njegovoj glavi. "Što si učinio svojoj kosi?"

Angel se odmakao od njenog dodira s tragom zabavljanja i neugode na licu. "Sviđa mi se takva," promrmljao je.

Kathy se široko nasmiješila na to. "Ti to pokušavaš zadiviti nekoga?"

"Ne, ja..." naglo je shvatio da ga Kathy zadirkuje i nasmješio se. Izgledao je gotovo onako kakav je bio prije smrti. Ipak u očima je ostalo nešto čega prije nikad nije bilo - duboka tuga. "Bože, nedostajala si mi," rekao je.

"I ti si meni nedostajao," rekla je Kathy. "Kad si otišao."

Nisu ništa govorili nekoliko trenutaka. Soba je bila tiha. "Hvala," prekinuo je Angel tišinu.

"Za što?"

Slegnuo je ramenima. "Što si došla razgovarati sa mnom," objasnio je. "Zašto si došla ovdje gore?"

"Tražila sam te," odgovorila je jednostavno.

"Da, ali..." zastao je trenutak. "Zašto si odlučila razgovarati sa mnom?"

Razmišljala je nakratko. Morala je objasniti. Zato jer je sada slika čudovišta bila zamijenjena slikom njenog drukčijeg, mnogo ozbiljnijeg brata. Ali to se zapravo dogodilo zbog Cordelie. "Cordelia," napokon je rekla.

"Cordelia?" zbunjeno je upitao.

Kathy je kimnula. "Vrlo lijepo govori o tebi."

"Zaista?"

"To te čudi?"

Činilo se da je Angelu nelagodno. "Nedavno smo imali problema." Zastao je pa se ispravio. "Ja sam imao problema. Oni su samo bili... u blizini."

Kathy nije shvaćala što je želio reći, ali imala je osjećaj da ne želi objašnjavati. "Ipak," rekla je."kazala mi je da si joj spasio život."

Angel je kimnuo. "Pa, ona je... prilično posebna. I nisam je mogao ne spa... "

Kathy je bila iznenađena s nečim u njegovom tonu. "Liame," upitala ga je. "Sviđa li ti se?"

Malo se nasmijao. "Ne na taj način. Ima netko drugi koga v..." zastao je i ponovo je nestala sva vedrina. Još nešto što joj ne želi objasniti. Pogledao ju je. "Cordelia mi je više .. kao sestra." Rekao je s nešto nelagode.

"Aha," Kathy mu je dala mali, utješni smiješak. Oklijevajući je uzvratio.

Ponovo je pogledala na grad ispred njih. Izgledao je lijepo, ali čudno. I potpuno nepoznato, toliko drukčije od njenog doma. Od toga se osjetila još više izgubljenom. Ali sad bar više nije bila sama. "Ovo je dobro mjesto za kričanje," rekla je tiho.

"Što?"

"Nemoj reći da si zaboravio," rekla je tužno. "Kad biste se ti i otac posvađali ponekad bi sa mnom otišao na obalu ... "

"Da...sjećam se," rekao je žurno.

Kathy se malo nasmiješila. "Hoćeš li kričati sa mnom?" upitala je pružajući mu ruku.

Kratko se nasmijao na silu. "Cordelia i Wesley su dolje," počeo je. "Mislit će..."

"Već su otišli kući," rekla je Kathy.

"Kathy, ne..."

Začuđeno ga je pogledala. "Tako si ozbiljan. Kričanje bi ti dobro došlo. Da oslobodiš osjećaje..."

"Dogode se loše stvari kad oslobodim osjećaje."

"Onda bar stoj uz mene dok ja kričim?" Kathy nije htjela odustati.

Nasmijao se i uhvatio je za ruku. Nije ništa rekla kad je osjetila hladnoću njegove kože.

"Onda?" rekao je nakon stanke.

Šutjela je trenutak pa slegla ramenima. "Nije zabavno kričati ako mi se nitko neće pridružiti," izazvala je. Ipak je bilo jasno da se Angel neće predomisliti. "Zašto si došao ovdje gore?" upitala je. "Sumorno je."

Uzdahnuo je. "Ona žena," počeo je.

"Spasio si joj život," rekla je Kathy pomalo zadivljeno. Nikad ne bi očekivala da će njen brat svake noći spašavati živote.

"Nije htjela biti spašena," odgovorio je uznemireno.

Kathy ga je pogledala. Bilo je još nešto što joj nije rekao. "Je li se to već dogodilo?"

Kimnuo je. "Ponekad se događa. Svejedno me svaki put iznenadi. Kako netko može samo odbaciti svoj život..."

"Ljubomoran si na nju!" rekla je naglo Kathy.

"Ja... da, valjda jesam."

"Ali zašto?" rekla je Kathy potpuno zbunjeno. "Ona umire! A ti... ti ćeš živjeti vječno."

"Ne, ne," naglašeno je odmahivao glavom. "Ona je živa."

I dalje nije shvaćala.

"Ja sam mrtav Kathy," objasnio joj je dižući njihove sklopljene ruke ispred nje. "Imaš li osjećaj da je ovo živo?" upitao je.

Kathy je odgovorila svojim pitanjem. "Želiš živjeti?" upitala je. "Želiš umrijeti?"

Angel je potvrdio glavom. "Jednog dana," rekao je. "Ali ne mogu biti živ i... spašavati živote." Naglo je promijenio temu razgovora. "Što je s tobom? Zašto si željela kričati?"

Kathy je ponovo pogledala kroz prozor. "Promijenio si temu."

"Znam."

"Nedostaje mi dom," rekla je. "Nedostaje mi majka i otac... i Anna i sve. Jedino tebe poznajem ovdje." Suza joj je skliznula niz obraz.

"Ššš," tiho je rekao i zagrlio je. Prvi put ju je zagrlio otkad je došla tu i suze su joj slobodno potekle. "U redu je," prošaptao je. Nakon nekog vremena se smirila. "Hoćeš li opet razgovarati sa mnom?" napokon je upitao. "Hoćeš li mi dopustiti da ti pomognem?"

Šmrcnula je i tužno se nasmijala. "Hoću," složila se.

I bit će joj drago.

Kraj

- 10:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 10.12.2005.

Video spotovi

Ovo je arhiv spotova. Širi opis (mojih) spotova je pod linkovima 'Riječi pjesme'. Zvjezdica znači da je spot dobio više dobrih kritika

Ako želite dowloadirati neki spot jednostavnije i kvalitetnije nego preko Youtube-a samo mi javite preko maila pa ću vam staviti link na Rapid Share. To vrijedi samo za moje spotove.

Moji Buffyverse video spotovi

NOVO!

Angelus (Dragula) by Rob Zombie*- spot o Angelusu iz njegovog gledišta. Najbolji negativac Buffyversa. Kadrovi najviše iz BtVS-a, a i nešto malo iz AtS-a. Riječi pjesme

___________________________________________________________

Boulevard of Borken Dreams by Green Day* - Unatoč ljudima oko nje Buffy se na kraju uvijek osjeća sama... Ovdje sam koristila svih 7 sezona. Riječi pjesme

Thousand Miles by Vanessa Carlton - Buffyine misli o Angelu prije nego skoči u vrtlog - on je poginuo u 3. sezoni "BtVS-a" (nije važno kako)... Jednostavni AU spot, ep. "Gift". Riječi pjesme

Exodus by Evanescence - Buffy je sama u L.A.-u nakon što pošalje Angela u pakao... ep. "Anne" i dijelovi "Becoming 2". Riječi pjesme

Tuđi (ali isto odlični) spotovi:

Girlpower
Vrlo kratki, zabavni akcijski spot :)

Ovaj bi se mogao povezati sa pričom "U životu" jer je tema ista

Everywhere
Odličan video o Buffy/ Angelu iz Buffy POV-a

Love Song
Odličan Angelov POV na B/A

Buffy Kombat
Još malo akcije uvijek dobro dođe

- 13:26 - Komentari (7) - Isprintaj - #

23. poglavlje - Savjest kralja

Predzadnje poglavlje. Dugo ste ga čekali (kao i uvijek, vjerojatno dodajete na ovo), pa vas neću puno gnjaviti uvodom. Ionako imate dodatak na kraju.

Evo mogućih nepoznatih pojmova -

- savjest kralja - Kean joj je u prošlom snu rekao citat iz Hamleta «Predstava je zamka prava u koju će uhvatiti savjest kralja.» U ovom poglavlju ćete otkriti o kojoj predstavi i kralju se radi. Sjetite se za što je Buffy rekla da je «Predstava da ljudi navijaju.»
- Sun Tzu i Umijeće ratovanja (izvor Wikipedija) - Sun-Tzu bio je savjetnik na dvorovima kineskih careva i značajno je utjecao na filozofsku misao cijele kineske kulture.Njegovo najpoznatije djelo je "Umijeće ratovanja" - napisano za cara Ho Lu-a iz dinastije Wu. Inače ti njegovi savjeti za ratovanje se odlično mogu upotrijebiti u neratnim životnim situacijama. Našla sam ovaj odličan site gdje je prijevod "Umijeća..." na engleski, razni načini upotrebe filozifije itd. Nadam se da ću uskoro naći vremena (na netu) da pročitam jer izgleda stvarno zanimljivo...
- Monarh - vladar zemlje koji vlast obično dobiva pravom rođenja

- općenita napomena - da ne zaboravite - ovo je fanfiction. I kao i sav fanfiction u njemu mogu umrijeti svi likovi. Ovdje ih ne štiti želja producentske kuće da zarađuju na njima. Pisac fanfictiona može učiniti sa likovima što god hoće

Feniks gori
(Phoneix Burning)
by Yahtzee

DVADEST I TREĆE POGLAVLJE - SAVJEST KRALJA

Buffy je poput hipnotizera iz starih filmova pred licem njihala stari džepni sat koji joj je dala Frances. Kazaljke su se polako kretale; sekunde su otkucavale poput tihih otkucaja srca. Kroz prozor je mogla vidjeti kako svijetlo postaje postaje sve tamnije žuto kako se sunce počelo spuštati prema horizontu. Ljudi su se počeli okupljati oko Nastambe i žamoriti sve glasnije željeći ući.

Ruka ju je još muklo boljela. Stomak joj je bio prazan, a mozak malo omamljen.

Ali bila je spremna.

Buffy je hitro zavrtjela lanac tako da joj je sat upao u ruku. Pažljivo ga je položila na krevet uz Angelovu majicu. Uzela je što je trebala i otišla do ulaznih vrata. Čuvari su se napeli u oprezu kad su se otvorila. Na sreću bili su to isti Čuvari od jučer. Bili su na oprezu, ali Buffy nije napravila ni jedan agresivan pokret.

«Spremna sam,» rekla je. Bijelo su je pogledali. «Spremna sam za suđenje.»

Jedan stražar je upitno pogledao drugoga. Buffy je nastavila, «Markwith je rekao da mogu doći. Čuli ste ga. Nemam snage, ne mogu vas nadvladati. Samo me odvedite tamo.»

«Ako Markwith kaže da se moraš vratiti ovdje, vratit ćeš se,» rekao je jedan stražar grubo je stegnuvši za ranjenu ruku.

Ničim nije pokazala bol. «Neće to tražiti,» rekla je.
________________________________________________________________________________

Odveli su je u Ishakovu dvoranu. Kada je Buffy ušla kroz vrata svi su reagirali -- neki su iznenađeno dahnuli, neki su zurili, a nekoliko je izgledalo dovoljno bijesno da ubiju. Xiatong je bila među zadnjima i Agatha je neprimjetno stala između njih. Sumiko se približila na duljinu ruke od Buffy, ali nije ništa učinila.

Markwith je digao obrvu. «Pa, ovo će biti zanimljivo.»

«Moram biti tamo,» rekla je Buffy. «Imate moju časnu riječ da neću pokušati osloboditi Angela. Pratit ću pravila. Samo -- moram biti tamo.»

Očekivano, na Ishakovu licu se vidjela krivnja, ali izgledao je i iskreno uzrujano i uznemireno. «Buffy, vidjela si kakva su ta suđenja, zar ne? Znaš kako će to izgledati.»

«Znam,» odgovorila je smireno. «Zato moram biti ondje.»

Ishak je odmahnuo glavom. «Mislim da to nije -- »

«Ne,» rekao je Marwith. «Razmislite, Ishake. Ljudi će vjerojatno sumnjati u Buffy zbog njene veze s Angelom. Nema boljeg načina da ih uvjerimo u njenu odanost Vijeću. Može nas poštedjeti mjeseci vraćanja povjerenja u nju.»

«Ako ljudi vide kako plače ili gubi svijest, neće biti veoma uvjereni,» rekao je Ishak.

«Neću se slomiti,» obećala je Buffy. «Spremna sam. Mogu to izdržati. Moram.»

Markwith joj se približio. «Ovo je vrlo lijep znak poslušnosti, iako malo zakasnio. Nećeš zamjeriti ako samo -- provjerim -- »

Brzo ju je pretražio da vidi ima li skriveno oružje. Nije našao ništa. Ali kad je došao do ruku, ispružila ih je da vidi kolac u njenoj ruci.

Markwith ju je iznenađeno pogledao.«Ja ću to učiniti. Samo to tražim,» rekla je.

«Ne dolazi u obzir!» Frances se žurno približila, čak i sa suzama u očima. «Buffy, to je previše. Nije moguće da to želiš učiniti -- »

«Već sam to jednom učinila, Frances. Čitala si o tome u Gilesovim dnevnicima, zar ne?» Kad je Frances kimnula, potvrdivši svima u prostoriji, nastavila je. «Onda je to bilo potrebno. Sada je opet potrebno.»

«Naravno da to želi učiniti,» rekao je Mrakwith. «Dat će mu brzu smrt.»

«Neću to učiniti,» rekla je Buffy. «Ubost ću ga za svaki zločin koji kažete. Za svaki. Kunem se.»

«I mislim da ti vjerujem,» rekao je Marwith.

«Želite da nastavim patrolirati nakon ovoga,» rekla je Buffy. «I sada vam govorim, neću vas više ni u čemu slušati, ako mi ovo ne dopustite. Znam posljedice. Radit ću po pravilima.»

«Ishak?» rekla je Frances.

Ishak ju je gledao dugo vremena. Konačno je rekao, «Ako ne bude po pravilima iz bilo kojeg razloga, zamjenit ćemo te.»

«Ja ću te zamjeniti,» rekla je Xiaoting neugodno tihim glasom.

«Ako ubiješ Angela prije nego proglasimo smrtnu presudu, izgubit ćeš slobodu,» rekao je Ishak.

«Nije mi se baš svidjela Kula, ne žuri mi se tamo,» rekla je Buffy.

«Dobro onda,» rekao je Ishak odmahujući glavom. «Ljudi su se okupili. Idemo u Komoru.»

Ishak je krenuo prema vratima. Markwith je malo zastao uz Buffy, spustio glavu uz nju i šapnuo. «Pazi što radiš. Ne zaboravi -- ponijeli smo blaster.»

Buffy se prisilila da ostane mirna. Markwith je požurio i otišao uz Ishaka. Xiaoting i Agatha su krenule iza njega, a Sumiko i Buffy su išle uz njih. Iza su ih slijedili ostali Čuvari. Iza Buffy je hodala Frances i šapnula joj «Jesi li dobro? Jučer mi nisu dali da te posjetim.»

«Dobro sam,» rekla je Buffy. «Ali hvala na trudu. Iskreno ti hvala.» Kad je malo okrenula glavu, vidjela je da joj se Frances pokušava nasmješiti.

Buffy je uzvratila smiješak najbolje što je mogla i ponovo vratila pogled ispred sebe. Kad su im se na vidiku pojavila vrata Komore, pomislila je - Završio je lakši dio. Ali ako teži dio ne uspije --

Čvrsto je trepnula. Danas je provela i previše vremena zamišljajući plan B koji je završavao sa pretvaranjem Angela u prašinu dok ona istovremeno vadi kolac iz njega i zabija ga u vlastito srce.

Umjesto toga je duboko udahnula i ulazeći u Komoru ispraznila um od svih misli.

Strop je već bio otvoren i gomila je bila glasna -- nisu navijali, više su vikali. U Komori je hučao isti bijesni, zahtjevni zvuk kojeg je čula na prošlom suđenju, ali umnožen sa tisuću. Buffy je malo posrnula kad ju je preplavio -- kao da su bijes i krvožednost rulje dobili utjelovljenje i mogu je udariti u stomak. Nastavila je hodati bez stanke.

Kako su se Čuvari počeli smještati po sjedištima bliže centru, Ishak je krenuo prema svojoj stolici. Buffy je očajnički prošaptala, «Što moram učiniti?»

«Stani uz Ishakovu stolicu,» rekao je Markwith ne okrečući se. «I dođi u središte kad bude vrijeme.»

Buffy je pokušala slijediti Markwithove naredbe, ali Sumiko ju je zgrabila za ruku. Buffy se istrgnula, ali Sumiko se pokušala progurati ispred nje. «Ne, dovraga,» rekla je Buffy. «Ja ću ovo učiniti. Ja,» ponovila je, pokazujući na sebe. Sumiko ju je gledala pa je pokušala gurnuti natrag prema sjedištima. «Ne!» ponovila je Buffy drhtavim glasom. «Briga me koliko ga mrziš. Nije me briga koliko ti to želiš učiniti. Ja moram učiniti ovo! Moram! Ne tjeraj me da te udarim -- »

Ponovo je odgurnula Sumiko. Ona je stajala mirno na trenutak pa digla ruku do Buffyinog lica, položivši dlan na njen obraz. Kad ju je Buffy pogledala u oči vidjela je da su pune suza. Buffy je uvukla drhtav udah i stavila ruku preko Sumikine. «U redu je,» prošaptala je. «Zaista. Pusti me da ovo učinim.»

Sumiko ju je razumijela ili jednostavno odustala jer se okrenula i otišla da stane uz Xiaoting i Agathu.

Ishak je izbjegavao da je pogleda u oči kad je sjeo na svoju stolicu. «Buffy, zaista mi je žao što je došlo do ovoga,» rekao je.

«Vjerujem vam,» rekla je Buffy. «I to je najgore što mogu reći o vama. Ne želite da se ovo dogodi, ali nećete ništa učiniti da to spriječite.»

Ishak se malo trznuo na njene riječi, ali digao je svoju stolicu na uobičajen položaj i podigao ruke. Amfiteatar je odmah utihnuo; tišina je bila mnogo zlokobnija od galame. Buffy je kratko zadrhtala.

«Građani Londona!» uzviknuo je Ishak. «Upravo smo izgubili jednu od naših voljenih Ubojica. I iako bi ta tragedija bila dovoljna da nam slomi srca, moramo podnijeti još jednu. Život Sky Kahurangi je je oduzela ruka jednog od naših. Život joj je oduzeo vampir Angel kojem je Vijeće dugo vremena poklanjalo povjerenje. Njegova izdaja nas je koštala jedne zaštitnice grada i pokazala nam da smo nerazumno zanemarivali njegove prijašnje zločine. I za te zločine, dovodimo Angela na suđenje.»

Na Ishakov pokret rukom, otvorila su se jedna od bočnih vrata. Krupni Čuvari su ušli držeći Angela među sobom.

Gomila je počela vrištati -- doslovno urlati sa bijesom kakvog Buffy nikad nije čula. Sva njena samokontrola se gotovo slomila kad je ugledala Angela; bio je prljav s okovanim rukama. Bio je samo u hlačama i po tijelu i licu je vidjela posjekotine i modrice kojih nije bilo kad ga je vidjela prošli put.

Imao je pognutu glavu, ali kad su dovukli u centar kruga, polako ju je podigao i pogledao ravno u nju. Na Angelovom licu se prvo pokazalo iznenađenje, a onda nekakva tužna zahvalnost od čega su Buffy zapekle oči.

Nekoliko puta je odlučno trepnula i pokušala mu se nasmješiti. «Volim te,» oblikovao je ustima.

«I ja tebe volim,» prošaptala je.

Gomila je nastavila galamiti. Ishak ih je pustio prilično dugo vremena.

Konačno je ponovo digao ruke. Kad se su stišali -- ovaj put im je trebalo nekoliko trenutaka -- rekao je tiho. «Sada otiđi u centar. Izvrši obećanje.»

Stražari su se odmakli od Angela kad mu se približila Buffy sa kolcem u ruci. Angel se malo njihao na nogama, ali oči su mu bile bistre.

«Vampir Angel je 150 godina brutalno ubijao ljude Europe, Azije i Amerike,» počeo je Markwith. «Nepoznato je što je učinio u 350 godina otkad je počeo glumiti dobrotu. Ubijao je mlade, nevine i stare. Angel je kriv za bezbrojne zločine -- »

«Stanite,» rekla je glasno Buffy. Žamor se proširio gomilom. Angel ju je gledao.

«Sjeti se svog obećanja!» ubacio se Markwith

«Rekla sam da ću slijediti pravila!» rekla je Buffy snažnim glasom koji je odjeknuo Komorom. «A pravila kažu da je pravo Ubojice da govori sveto. To znači da ne može biti oduzeto ni pod kojim okolnostima.» Onda je sumnjičavo zastala i kratko pogledala prema Frances. «To znači 'sveto', zar ne?» Frances je brzo kimnula očiju raširenih u nevjerici.

Ishak ju je gledao sa mračnim izrazom lica. Markwith ju je strijeljao očima. «Govori, onda,» rekao je Ishak.

«Izvršit ću kaznu Vijeća,» rekla je Buffy. «Učinit ću što traže od mene. Ali nakon ovoga danas neću više slijediti njihove naredbe. Oni -- oni će vas pokušati uvjeriti,» rukom je pokazala na okupljene Čuvare. «Da je to zbog toga što su ovo učinili Angelu. Zato jer vjerujem da je nevin -- i zaista to vjerujem. Ali pravi razlog što odustajem je jer se odbijam boriti u ratu u kojem mi ne dopuštaju da pobjedim.»

Ljudi su malo zažamorili na to -- nisu očekivali da će to reći. Ipak su slušali, a to je bilo više nego što se nadala.

Markwith je sada zurio u nju. Nestao je njegov uobičajen izraz superiornosti -- njegov pogled je bio intenzivan, čak i tjeskoban. To je ohrabrilo Buffy i nastavila je. «Upitajte se zašto Vijeće zabranjuje magiju, a koristi je. Zapitajte se zašto Vijeće nikome ne da da nauče ili koriste magiju kojom se štite.»

«Dosta je bilo -- » rekao je Ishak.

Krupni Čuvari su krenuli prema njoj i Buffy se ukočila, ali ljudi su počeli vikati. Mogla je samo razabrati tu i tamo poneku riječ, ali čula je da stalno ponavljaju, «Pustite je da govori!» Nekoliko ljudi je ustalo kad su se Čuvari približili Buffy -- činilo se da su spremni popeti se preko pregrade i doći u centar. Ishak brzo signalizirao Čuvarima da se odmaknu, pogledom strijeljajući Buffy.

Digla je ruku da utiša ljude i svi su odmah ušutjeli. Ponovo je podigla pogled prema gomili. «I obični ljudi mogu ubijati vampire i demone. Ne samo Ubojica. Vijeće ima brdo oružja. Zapitajte se zašto vas ne naoružaju i poduče. Zapitajte se zašto Čuvari ne uzmu samostrele u ruke i u ophodnjama pomognu u osiguranju grada.»

Kratko je udahnula malo zraka i nastavila. «Zapitajte se zašto su neki od vas vidjeli Čuvare i Ubojice kako sudjeluju u paležima. Sigurno znate za to. U ovom gradu se vijest raširi preko noći; kladim se da svi znate. Samo ste previše uplašeni da pitate.»

Raširila je ruke pokretom obuhvativši cijelu prostoriju. «Pogledajte oko sebe. Živite u prenatrpanim sobama u nezaštićenim zgradama. Nemate što za jesti, a Čuvari žive u palači. Imaju sve što požele -- sve što vi trebate -- i sve drže za sebe. I zašto im to dopuštate?» nasmijala se. «Zato jer vam Vijeće stalno govori da se borimo u ratu. I nastavit će se boriti, ali nikad neće pobjediti jer kad se to dogodi, nećete ih više trebati. Sva moć i bogatstvo će nestati. Dan kada pobjede u ratu za vas, oni će izgubiti.»

Frances ju je gledala sa izrazom čistog užasa; Buffy je shvatila da ona to zaista dosad nije shvatila. I oko pola Čuvara je imalo isti izraz zaprepaštenog saznanja. Druga polovica, uključujući Ishaka i Markwitha, su je gledali sa hladnim bjesom.

Iznad njih ljudi su mrmljali sve glasnije i glasnije. Ishak je digao ruku. Ovaj put im je trebalo dugo vremena da se utišaju. «Čuli smo dovoljno o maštarijama ove djevojke. Možda da netko druge preuzme njeno mjesto -- »

«Ne,» rekla je Buffy. «Rekla sam što sam htjela. Učinit ću što zahtjevate. Izrecite zločine.»

Angel ju je promatrao sa mješavinom divljenja i ponosa. Uspio se nasmješiti kad se ponovo okrenula prema njemu «Uvjerila si ih,» rekao je. «Mogu otići kad znam da si pobjedila."

Buffy je spustila glavu, odvračajući pogled s njegovih očiju. «Ne gledaj me,» očajnički je prošaptala. «Inače neću moći ovo napraviti.»

Odgovorio je nakon kratke stanke. «Morat -- morat ću te gledati na kraju.»

Buffy nije bila sigurna može li odgovoriti na glas. Samo je kimnula i stegnula kolac.

Gomila je sad izgledala i zvučala vrlo nezadovoljno, a Čuvari kojima do sada nije bila jasna situcija, međusobno su mrmljali i kretali se među sjedištima. «Ovaj sud ima povijesne dokumente i dokaze za sljedeća 23 zločina: ubojstvo Gregorya Abbota -- »

Buffy se prisilila da zabije kolac u Angelovo rame. Prigušio je zvuk boli, a ona je progutala jecaj. Ljudi su zaurlali, ali nisu navijali.

«Mučenje i ubojstvo 18 opatica u samostanu Gospe od Vječne Patnje -- »

Buffy je ovaj put pogodila Angelovu ruku i nije se mogao suzdržati od kratkog uzvika boli.

- Oh, Bože - pomislila je. - Oh, Bože, molim te da ovo izdržim, molim te da ovo izdržimo --

«Ubojstvo Corrine Debevais -- »

Ovaj put ubod u njegovo bedro. Krv na njenoj ruci. Krv na podu.

«Ubojstvo Anthonya Crenshava -- »

U slabine. Angel je posrnuo unatrag. Buffy se prisilila da ga slijedi i ostane blizu.

Gomila je bila sve glasnija. Čula je kako zahtjevaju od Vijeća da stane.

Buffy je znala da neće stati. Ishakov glas je samo postajao sve sigurniji. Izivikivao je imena jedno za drugim. Buffy je zadavala ubode jedan za drugim. Srce joj je tuklo i prožimala ju je mješavina užasa i mučnine. Morala je nastaviti. Angel je pao na koljena i morala je nastaviti, morala je to činiti, ovaj put nije mogla pobjeći --

- Nije uspjelo, - pomislila je očajnički. - Nije uspjelo. -

«Ubojstvo Jenny Calendar.»

Buffy je raširila oči. Od užasa je izgubila broj, ali znala je da je Jennyina smrt među posljednjim zločinima. - Ovo je kraj - pomislila je. - Ovo je kraj. -

Zabola mu je kolac u rame uz prvu ranu i Angel je kriknuo. Jecala je. Jedva je prošaptao, «Još samo malo -- još samo dvoje -- » konačno je digao glavu prema njenom licu, da bude zadnje što će vidjeti. Lice mu je bilo poprskano krvlju. Pitala se koliko krvi je na njoj.

«Mučenje Ruperta Gilesa -- »

Buffy je ponovno zabila kolac u rame. - Još dva uboda, - pomislila je. - Jedan za Angela, drugi za mene. -

Ishak je rekao, «I na kraju za ubojstvo Sky Kahuragi - Ubojice vampira, ovaj sud te osuđuje na -- »

Zasljepljujuće bijelo svjetlo je okružilo Angela, zablještalo iz njega. Buffy je iznenađeno dahnula. Nezadovoljni uzvici gomile su se pretvorili u uzvike panike i šoka. Angel se ukočio, leđa svinutih prema natrag i zabačene glave kao da mu tijelom prolazi struja. Na trenutak je bio sleđen u svjetlu --zatvorenih očiju, otvorenih usta. Buffy je bila previše iznenađena da bi mu pomogla. Onda je svjetlo naglo nestalo, a on se mlitavo srušio na pod.

Buffy je kroz omaglicu primjetila da je Frances krenula prema njima. Angel je i dalje imao zatvorene oči. Ležao je sasvim nepomično.

Buffy je u nevjerici zurila u njegovo slomljeno, okrvavljeno tijelo. - Prekasno - pomislila je. - Proradilo je -- proradilo je prekasno -- previše sam ga ozlijedila --

Otvorio je oči. Duboko je udahnuo pa polako izdahnuo. Pa ponovio. Ponovio još jednom. Pogledao je prema njoj u omamljenom čudu. Ona je zateturala prema natrag zureći u svoj kolac. Sjajio se tamno crveno od Angelove krvi -- ali duboko u drvenim urezima kolca su se se nazirali srebrni tragovi krvi Mohra demona u kojoj se natapao cijeli dan.

Frances je došla uz Angela i pažljivo ga dodirnula. Onda je prislonila dlan na njegova prsa i nasmješila se. Uspravila se i izjavila. «Angel je postao čovjek.»

«Čudo!» povikao je netko u gomili i svi su to počeli ponavljati. Bili su sretni, i više nego sretni, pomahnitali su od oduševljenja na dokaz Angelove nevinosti i potvrdu Buffyine polu-božanstvenosti. Buffy se spustila na koljena i privukla Angela u krilo.

«O, Bože, Angele, žao mi je što sam te morala ozlijediti -- »

Angel je odmahnuo glavom. «Ti nikad ne odustaješ, je li?»

«Ne više,» prošaptala je. Podigla je pogled na Frances. «Treba mu doktor -- »

Markwith je užasnuto zurio u ludnicu u amfiteatru. I Ishak je gledao, ali izraz mu je bio tužna rezignacija. Frances je uzviknula, «Angelova krivnja ili nevinost svejedno mora biti utvrđena -- »

Ljudi su počeli vikati «Uuuu!» ne dajući joj da završi, ali Buffy je ponovo digla ruku da ih utiša. Frances je nastavila, «Kao čovjek, Angel ima pravo na zaštitu zakona. I na potpunu istragu smrti Ubojice Sky. Budite sigurni da nećemo stati dok ne otkrijemo istinu. Moramo početi sa tom istragom i Angelu pružiti liječničku pomoć. Pođite kućama!»

Gomila je ponovo oduševljeno zakričala. Ishak je spustio svoju stolicu kad se kupola počela zatvarati.

Buffy je poljubila Angela u čelo. «Drži se, Angele. Dat ćemo ti tranfuziju ili tako nešto -- mogu donirati krv -- »

«Dovoljno si učinila,» rekao je Angel. Bio je slab, ali izgledao je više pri svijesti nego maloprije. «Bit ću dobro. Krv Mohranskog demona -- »

«Tako je,» rekla je Frances. Polovice kupole su konačne počele prijanjati jedna uz drugu. «Ima pravo. Rane bi trebale brzo zacijeliti. Ali svejedno trebaš liječnika -- »

«Želiš uništiti ovo Vijeće!» uzviknuo je Markwith kad se kupola sasvim zatvorila.

Buffy ga je ljutito pogledala. «Samo sam rekla istinu. Konačno.»

Ustao je Čuvar kojeg nije upoznala. «Ako govori istinu, možda Vijeće treba biti uništeno. Ili bar početi raditi ono zbog čega je stvoreno -- »

«Slijedila sam ove procedure tako dugo da se nikad nisam zapitala čemu služe. Mislim da sada svi znamo,» rekla je Frances.

Ishak je dosad imao pognutu glavu, ali je tada podigao pogled na njih. «Sa ovim Vijećem se mora upravljati kao i dosad. Znate koliko dobra smo učinili u prošlosti. Nemojte sada sumnjati u nas jer uzrujana djevojka želi pomoći svom ljubavniku. Svi želite vjerovati da ne govori istinu. Vjerujte onda u to.»

«Ovdje ste vi pravi vampiri,» rekla je Buffy. «Gori vampiri nego što je Angel ikad bio. Gori i od Keana. Njegova publika je bar znala cijenu za ulaz.»

Čuvari su se počeli svađati međusobno uznemireno se krečući među sjedištima. Već su bile jasno odvojene dvije male skupine -- pokvareni i zaprepašteni -- ali većina je još bila nesigurna, zbunjena i uzrujana. Buffy je osjećala da situacija postaje sve napetija. Angel je prošaptao, «Buffy, oni ne patroliraju, ali znaju se boriti -- »

«Razumijem,» rekla je i posegnula iza leđa zgrabivši kolac koji je maloprije ispustila.

Markwith ju je gledao. «Ne znam kako si ovo izvela, ali ovo nije bilo čudo Viših Sila,» rekao je.

«Nije?» rekla je Buffy. «Mislim da su Više Sile imale puno veze sa ovim. I nikad nećete uvjeriti građane Londona da nisu.»

«Građani Londona vjeruju što želimo da vjeruju,» rekao je Markwith.

«Upravo je pred trideset tisuća ljudi vratila mrtvaca u život,» rekla je Frances. «Nakon toga ćete teško poljuljati povjerenje u nju.»

«Čak i kad objasnimo cijelu istinu iza Skyine smrti?» rekao je Markwith. «Angel je zasigurno sudjelovao, ali znamo da na drugome leži cijela krivnja.»

«Da,» rekla je Buffy. «Ubila sam Sky. Ubijala je vještice -- ljudska bića. Vidjela sam je i pokušala me ubiti. Pa sam ja ubila nju.»

Svi Čuvari su reagirali na ovo, ali na različite načine. Neki su bjesno gledali u nju, drugi u Markwitha. Agatha je rukama poklopila usta, a Xiaoting se namrštila u zbunjenosti i čuđenju.

«Čuli smo priznanje. Istraga može početi. Za sada, Buffy mora otići u Kulu.»

Buffy je Angela pažljivo spustila na zemlju i uspravila se. «Ne idem bez borbe.»

«Ako Buffy ode u Kulu, neće više izaći. I -- i ne možete je odvesti. Neću vam dopustiti,» rekla je Frances. Izravnala je ramena i Buffy se nadala da je Frances bolja u borbi nego što je bila na treninzima.

«Xiaoting? Agatha? Dovedite Buffy,» rekao je Ishak.

Xiaoting je krenula bez oklijevanja. Agatha je plakala, ali je slijedila Xiaoting. Frances je malo problijedila. Buffy je duboko udahnula. Ovo nije željela, ali učinit će što mora --

Čula je šuštanje odjeće i uz sebe ugledala Sumiko sa spremnim mačem. Buffy je zagrizla usnu i promrmljala, «Pa, to je još netko na našoj strani.»

«Ja sam sve što trebaš,» rekla je Sumiko. Buffy se zabuljila u nju. Čula je Francesin zaprepašten udah.

«Buffy govori istinu,» izjavila je Sumiko. Na zvuk njenog glasa, kojim je govorila savršeno jasan britanski engleski, cijelo Vijeće je zamuklo u šoku. Markwith je zakoračio prema naprijed, otvorenih usta, ali ništa nije izgovorio. Sumiko je nastavila, «Imam dokaze za njene tvrdnje o djelima Vijeća protiv ljudi koji koriste magiju izvan Nastambe. Uzela sam dokumente iz Markwithova stana i odnijela ih u svoj. I ako itko sumnja u Buffyine izjave o Sky, mogu čuti da ih potvrđuje sam Aaron Markwith.»

Jednom rukom je pustila mač i posegnula u džep izvadivši mali diktafon. «Mislila sam da se ne znaš kako to radi,» rekla je Buffy nesposobna da složi smisleniju rečenicu.

«Da čuješ reprodukciju, pritisneš play,» promrmljala je Sumiko. «Za snimanje, pritisneš record. Princip je prilično jednostavan, zar ne?»

«Ti -- ti govoriš engleski,» rekao je Ishak.

«Vaša moć zapažanja je zadivljujuća,» rekla je Sumiko.

Markwith ju je gledao sa nečim što je izgledalo kao iskrena bol. «Lagala si mi,» rekao je. «Lagala si nam -- zašto nam nisi rekla?»

«Varka je osnova ratovanja,» rekla je Sumiko. «Tako, kad smo sposobni za napad, moramo izgledati nesposobni. Kad koristimo svoje snage, moramo izgledati neaktivno. Sun Tzu, Umjeće ratovanja. Prvo što sam ugledala kad sam se probudila su bila sredstva crne magije. Najcrnje magije koja se ne može koristiti u svrhe dobra. Znala sam da ne mogu vjerovati ljudima oko sebe. Zato sam se pretvarala da sam u neznanju da me ostali zanemare. Izgleda da će ljudi reći gotovo sve osobi za koju misle da ih ne razumije.»

Markwith se zacrvenio. Frances se dovoljno sabrala da kaže, «Shvatila si iste stvari kao i Buffy. I odlučila si naći dokaze.»

«Nisam poput Buffy shvatila motive Vijeća,» rekla je. «Nisam znala zašto počinjavaju umorstva, ali znala sam da to rade. I tako sam šutjela dok ne dobijem dokaz i priliku. Pobjedit će onaj tko, spreman, čeka da zatekne neprijatelja nespremnog. Ponovo Sun Tzu. Moj Čuvar me naučio tome. Bio je istinski ratnik i učenjak i znao je svoj životni posao. Nije se igrao monarha. Iako da vidi vas ovdje rekao bi da vas je i ratovanje i znanje trebalo bolje pripremiti.»

Raspoloženje u prostoriji se značajno promjenilo -- grupa uz Markwitha i Ishaka je bila manja, a druga je bila zamjetno veća. Agatha se sasvim opustila i počela otvoreno plakati, ali od olakšanja. Xiaoting je nesigurno prekrižila ruke, tako se u isto vrijeme govorom tijela braneći od Buffy i pokazujući da je neće napasti.

Buffy se ponovo spustila uz Angela. «Ne mogu vjerovati,» rekao je u čudu.

«Ni ja,» rekla je. «Ali uspjeli smo, Angele. Uspjeli smo.»

Sumiko se sagnula uz njih. «Jeste li dobro?»

«Zakon si,» rekla je Buffy. «Inače, to je kompliment.»

Sumiko se nasmješila. «Četrnaest godina sam živjela kao Ubojica,» rekla je. «Zar si mislila da je to bila samo sreća?»

****

Objašnjene sna u prošlom poglavlju (ne čitajte ako niste pročitali ovo poglavlje!)

Mali dodatak kao i ona slika okovanog Angela ( nisam se mogla suzdržati jer je tako dobro pristajala priči, a i lanci pristaju Angelu zar ne? ;-) Usput, oprostite što sam vas prepala sa 'svatko može poginuti' itd., ali nisam htjela da budete uvjereni u happy end. Znam da ja nisam bila kad sam prvi put čitala. Pisci fanfictiona znaju biti okrutniji od Jossa.

Ne znam za vas, ali ja sam tek sada prevodeći shvatila (nakon 5-tog prečitavnja) da je u Buffyinom snu na simbolični način rečeno gotovo sve što će se dogoditi u sljedećem poglavlju. Zato ovo nisam prije stavila jer bi vam sve otkrila prije vremena.
Prije nego počnem s objašnjavanjem evo tri pretpostavke odakle dolazi Buffyin san (bar u ovom fanficu).

1.To je pomoć od Viših Sila (otprilike kako je sa snovima u seriji)
2. Postoji staro vjerovanje da se duh živih ljudi u snu kreće u međusvijetu između živih i mrtvih. Po tome Buffyini prijatelji su je došli savjetovati u snu.
3. Sve u snu je Buffyina podsvijest koja joj pokušava objasniti nešto što još nije svijesno shvatila

Ja sam za treću opciju ili kombinaciju 2. i 3. Iako su Više Sile ili nešto slično pomagali Buffy u ubijanju demona, gotovo nikad nismo vidjeli da pomažu u nečemu osobnom. Osim toga san je malo previše jasan za Više Sile. Treća opcija mi se čini najvjerojatnijom jer svi likovi izgledaju onako kako ih Buffy vidi i sjeća ih se. Tako je npr. Dawn djevočica jer je se Buffy sjeća kao bespomoćnog djeteta, Cordelia je u uniformi navijačice, a Wesley je u odijelu, Tara drijema jer je i u Buffyinom životu bila dosta neprimjetna itd. Sada na razjašnjavanje simboličkog...

-Bronze - pojavljuje se u svim snovima u ovom fanficu i mislim da predstavlja Buffyin život ili bolje rečeno situaciju u njenom životu. Tako u prvom snu u poznatom okolišu Bronza se pojavljuju Čuvari negodujući na Buffyin omiljeni klub. Drugim riječima ne sviđa im se kako se ona ponašala u svom životu i sad su je vratili i sve žele promjeniti. Ona se probudi u njemu što znači da je još uvijek unutra i nije našla izlaz iz loše situacije.
- Noor -- ona joj govori da ne voli Bronze, jer je sada (Buffyin život, a i Noorin život prije nego je umrla) pod kontrolom pokvarenih Čuvara. Noor je potiče da nađe izlaz dok još može jer su nju spriječili
- Angel -- govori da je ostavio pokrov (zaštitu) u Komori Vijeća tj. da su se Čuvari sasvim okrenuli protiv njega i ona mora donijeti pokrov (vratiti povjerenje) Također govori da će možda morati otići bez njega tj. da će on možda umrijeti prije nego ona uspije nešto popraviti
- ključ -- predstavlja pomoć u izlasku. I Frances i Noor su joj pomogle. Frances joj je dala Mohrinu krv i rekla joj zašto je Čuvari nisu htjeli dati Angelu, a Noor je rekla da su one Ubojice, stvorene za borbu, a ne za zaštitu i luksuz
- zasljepljujuće sunce - možda to znači da će prije nego postigne što želi izgubiti nadu u uspjeh
- stol Sunnydaleske srednje škole u Komori -- on je za Buffy u srednjoj bio nezbježan simbol planiranja borbe protiv demona. Međutim umjesto da je pun knjiga na njemu je novac. Čuvarima je moć i lagodan život postao važniji od borbe protiv demona.
- Anya -- ona prestavlja stav častohlepnih Čuvara
- Wesley -- on je uredio Vijeće tako da pomaže Ubojicama i ljudima, a Čuvari su ga poslije pošasti sasvim izokrenuli - «potrgali svo lišće u vrtu». Zato on govori da maknu novac (moć, bogastvo) jer on samo potiče sebično razmišljanje
- Dawn - sjedi na Ishakovoj stolici možda govoreći da Vijeće moraju preuzeti mlade snage (Frances i drugi) da bi opstalo. Ishakovo vrijeme je završilo
- Spike - on odnosi pokrov Angelu možda tako nagovještavjući da će ono što se dogodilo njemu (mučenje i pogubljenje u Komori) dogoditi i Angelu, ali njega neće ubiti nego spasiti
- pita - ona možda simbolizira pravednost i «nazore iz starog doba» kako ih je nazvao Markwith. Vijeće se ponaša kao da je pravednost zastarjela i glupa; radije pomažu sebi
- Komora slična vrtu - Wesley želi da dekadentnu komoru prekrije novi život, da se Vijeće vrati u svoju prvobitnu svrhu
- sunce i svjetlost - predstavljaju iskrenost i saznanje. Angel kaže Buffy da mora pustiti da uđe svijetlost - mora svima reći istinu i razotkriti laži i varke. Također sunce i Angel bez pokrova nagovještava da će Angel postati čovjek
- «Moraš znati što vidjeti» riječi Buffyine majke - ovo isto joj je rekao Angel u snu u ep. Innocence kad Buffy sazna da je izgubio dušu i ona tako otkrije da je gđica Calendar nije ono za što se predstavlja. Te riječi uglavnom znače da već ima sve činjenice, samo mora izvesti zaključak

Ne znam koje je moguće značenje Gilesa, Willow, Xandera i Cordelie osim što ih Buffy željela ponovo vidjeti. Ako mislite da znate javite mi :-)

- 05:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.12.2005.

Krv nije voda - 1. i 2. dio

Ovo dolje je jedna poluduga priča (poslat ću je u dva dijela). Odvija se negdje u 2. sezoni Angela, nakon što se oporavio od cijele zbrke sa Darlom i počeo raditi za Wesleya i Cordeliu. Inače ovo je primjer priče u kojoj je mala radnja rješena, a veća radnja ostala nedovršena. Cynamin uglavnom (zapravo uvijek) piše Buffy/Angel priče i ova je jedina čista AtS priča bez Buffy. Šteta što je nije nastavila - dobra orginalna priča.

- Kathy - Angelova sestra (ili bolje rečeno Liamova sestra - Angel se tako zvao dok je bio čovjek). Ono malo što smo ih vidjeli zajedno u seriji se činilo da su prilično bliski. Kad je nakon svađe s ocem otišao iz kuće jedino je njoj rekao da će se ponovo vidjeti. Ubio ju je kad je postao vampir (iako samo ubojstvo nismo vidjeli) i rekao je ocu prije nego ga je ubio da ga je pozvala u kuću misleći da je anđeo. Tako smo saznali odakle mu ideja za novo ime (Angelus - lat. anđeo)
- upozorenje - malo krvavo (pa Angel je glavni lik, što ste očekivali !?)

- jedna nakrivljena riječ znači da je naglašena, više nakrivljenih riječi ili rečenica znači da se radi o prošlosti

Krv nije voda
(Blood Ties)
by Cynamin

Prolog: Iznova ispisana prošlost

Zemlja sa groblja je nedavno pala s njegove kose i tijela, a bol buđenja se pretvorila u sjećanje. Ali glad... ona je još bjesnjela u njemu i bjesnjet će zauvijek. Sada je čitavo selo mirisalo na strah i on se zlobno nasmiješio. To mu je davalo osjećaj moći.

A ovo... ovo će biti njegova najbolja žrtva dosad.

Novi vampir je nabrao nos u gađenju. Glupo... zaključavaju se u kuće i misle da će ih spasiti nešto patetično poput češnjaka. Praznovjerni i neuki, a njegov otac je jedan od njih. Ne zna moć onoga što je postao.

Poznata vrata su se otvorila samo malo. Malo, tamno oko je gledalo kroz pukotinu i začuo se uzdah iznenađenja. Vrata su se otvorila šire i mala, tamnokosa djevojčica zaprepašteno je digla pogled prema njemu.

Vampir se nasmiješio. "Pozdrav, Kathy."

Ona se zbunjeno nasmiješila. "Ti si mrtav! Imao si pogreb... i grob."

"Da, imao sam," složio se, još stojeći s vanjske strane praga. "Ali rekao sam ti da ćemo se opet sresti, zar nisam? Nikad nisam pogazio tebi zadanu riječ."

Nasmiješila se. "Da, nikad nisi." Zadivljen izraz joj se pojavio na licu. "Jesi li sada anđeo?"

Potisnuo je smjeh na njeno pitanje. Njegovo postojanje nije imalo nikakve veze sa rajem. "Možda," rekao je. "Zar me nećeš pozvati da uđem, Kathy?"

Širom je otvorila vrata. "Naravno! Uđi!" uzviknula je sretno.

Nevidljiva barijera je nestala na te riječi i vampir je prešao prag s iznenadnim pobjedničkim osjećajem. I još uvijek je bio tako gladan...

Kathy je i dalje govorila. Bila mu je okrenuta leđima dok ga je uvodila u kuću. "Majka i Otac će biti tako sretni," govorila je. "Čak i Otac. Nije mislio ozbiljno kad te izgnao iz kuće. Kad mu ispričam da si nam se vratio iz Raja..."

Osjetio je kako mu lice mijenja. Njegovi novi oštri zubi su se pojavili reagirajući na njegovu glad. "Ne još, slatka Kathy," rekao je promuklo.

"Liam...?

Pitanje je presječeno nemilosrdnim stiskom na vratu. Grubo ju je stegnuo rukom i raširila je oči kad je ugledala njegovo užasno lice. "Da," rekao je. "I toliko više od toga." Privukao ju je bliže, uživajući u njenom strahu. "Da sada uzmem novo ime?" prošaptao joj je u uho...tako blizu vratu. "Zamisli... ti si ona koja mi je dala ime. Kako ti se sviđa Angelus?"

"Molim te..." prošaptala je, gušeći se. "Nisam..."

"Ah, ali jesi." Tada ju je uhvatio za ramena dopuštajući da ponovo diše. "Izvoli vrištati, ako želiš," rekao je i divlje joj zabio zube vrat.

I vrištala je... na trenutak. Samo nekoliko trenutaka nakon što mu je njena vruća krv ispunila usta, njen vrisak je prestao. I njegove ruke su bile prazne. Vampir je zbunjeno zatreptao. Njegova mala, ljudska sestra... njegov prvi korak kidanja veza sa patetičnim, ljudskim životom...nestala. Nestala bez traga.

"Što se do...?"

Tada su koraci odjeknuli kroz kuću. Trčeći zbog vriska. Njegova majka.... "Liam?"

Mladi vampir se nasmiješio, usana još crvenih od sestrine krvi. "Ne više, majko," podrugnuo se. Ne Liam - sviđalo mu se ime Angelus. I pobrinut će se da ga se ovo selo ubrzo nauči bojati. Nakon toga Irska, a onda...tko zna?

Noćna zabava je tek počela.

Prvi dio: Uskrsnuće

Bio je veoma dobar u mirisanju krvi. Moglo bi se reći odličan. Svježa krv, stara krv, demonska, ljudska, mala posjekotina ili po život opasna rana...mnogo je mogao saznati po mirisu krvi. Nekad je uživao u tom mirisu, u učenju svih tih finih varijacija. Demon koji je posjedovao njegovo tijelo želio ju je, gladovao za njom i uvijek bio budan za taj miris.

Sad je bilo drukčije. Nije više slavio u krvi. Sada je taj izrazito razvijen osjet služio za samo dvije stvari: održavanje njegovog tijela jakim i održavanju drugih na životu. Drugih kojima bi prije sto godina uzeo život zbog iste te krvi.

Angel je sam hodao ulicom u vrijeme kad je noć najmračnija. Osjetljivi ljudi su već spavali, ali uvijek je bilo mnogo ljudi kojima je trebala zaštita. Demoni koji su ubijali ljude, najviše su voljeli noć.

Maloprije se iznenada pojavio miris krvi. Tako ga je snažno preplavio da se pitao kako ga nije osjetio ranije. To je bio miris ljudske krvi, svježe, u opasnoj količini i pun straha. I još nešto...maglovito poznato. Pratio ga je, ubrzavajući korak s osjećajem da bi još nešto trebao znati iz mirisa. Kao da ga nije osjetio prvi put...

Sitne, gotovo neprimjetne kapljice krvi su ležale na pločniku. Angel ih je slijedio kao trag. Briga za život te osobe bila mu je prvo na umu kad su njegovi koraci prešli u trk. A bio je i...znatiželjan.

Bio je blizu. Teško disanje je sad odjekivalo ulicom. Mučno disanje. Dva duga koraka da dođe iza ugla...

Njegova sestra, sjedi poput odbačene lutke uz zid njegovog obiteljskog doma, mrtva... Ugrizna rana na vratu govori zašto nije krvarila.

Bila je naslonjena na zid zgrade kao odjek iz prošlosti. Njena haljina stoljećima izvan vremena. Krv iz rane na vratu je tekla u potočiću i obojala njen ovratnik u grimizno. Zurila je u njega sa užasnutim, raširenim očima.

"Liam...?"

I tada su je strah i gubitak krvi nadvladali i svijest joj se pretvorila u crnilo. Počela je kliziti ustranu. Angel je priskočio i uhvatio djevojčicu. Zasad je još bila živa.

- Kathy? -

Nije bilo vremena da ga obuzme šok ili krivnja. Otrgao je traku s njene haljine da mu posluži kao zavoj. Maknuo je njenu dugu, tamnu kosu sa rane na vratu i omotao tkaninu. Obuhvatio ju je rukama i digao sa pločnika. Tada je pojurio brzinom koju bi samo drugi vampir mogao dostići.

Morao ju je odnijeti u bolnicu. Odmah. Prije nego bude prekasno.

-...već je 250 godina prekasno...-

Ali učinit će sve da spasi jednu od svojih žrtava...svoju vlastitu sestru.
_______________________________________________________________________________

"Gdje je?!"

Wesley je umorno protrljao oči. "Ne znam," rekao je po treći put.

Mlada žena je nervozno hodala gore-dolje po predvorju hotela. "Trebao bi biti ovdje!"

"I bit će, Cordelia," Wesley je rekao strpljivo. "Ako ništa drugo, vratit će se prije zore. Ipak stanuje ovdje."

Cordelia ga je oštro pogledala. "Neću čekati do zore da se Angel pojavi."

"Nisam takvo nešto sugerirao," glatko je rekao Wesley. "Zapravo sad nam baš i ne treba...."

"Nije u tome stvar," rekla je. "Ti si sad šef. I to znači da bi Angel trebao biti ovdje kad mu kažeš da bude ovdje, a on nije ovdje!"

"Cordelia!" Wesley ju je prekinuo s iritacijom.

"Što je? Zar nisam u pravu?"

Wesley nije odgovorio na to. "Doći će, u redu? Prilično je mirno u zadnje vrijeme. Nisi tjednima imala viziju. Angel je... vjerojatno trebao nešto obaviti."

"Misliš tražiti nevolju," rekao je treći član male grupe. Mladi crnac se naslanjao leđima na pult.

"Pa...da, prilično moguće."

"I to te ne brine?" upitala je Cordelia.

"Zna se brinuti za sebe," olako je odgovorio Gunn.

Wesley je gledao Cordeliu na trenutak. "Jesi li ti zabrinuta za njega?"

"Nisam," brzo je odgovorila Cordelia. Onda se namrštila. "Dobro, možda malo. Mislim, baš smo se počeli vraćati na staro...a on je magnet za nevolje."

"Cura govori istinu," Gunn se složio.

"Da, ali..." Wesley se namrštio. "Mislim da bi sad trebali posvetiti pažnju slučaju, zar ne?"

Cordelia je uzdahnula. "Valjda," rekla je nesigurno.

"Dobro, onda. Što znamo?"

Gunn je prvi odgovorio. "Pojavilo se još jedno tijelo. Isto područje."

"Uzrok smrti?"

"Nepoznat," Cordelia je čitala iz novina. "Martini Roberts je nedavno dijagnosticiran neizlječiv oblik raka. Hm, ali to je nije ubilo."

"Zar to nije više stvar za policiju?" upitao je Gunn.

"Hej, plaćaju nas za ovo," naglasila je Cordelia. "Jedini srodnik žrtve...." ponovo je pogledala u novine ispred sebe. "druge po redu - Jero Alizar."

"Svejedno...ovo izgleda prilično...obično."

"Imaju li žrtve nešto zajedničko?" ubacio se Wesley.

"Pa-" počela je Cordelia, ali ju je prekinulo zvono telefona. Nasmiješila se kad je digla slušalicu pripremajući svoj tajnički glas. "Istrage Angel, mi pomažemo-" Naglo se namrštila. "Gdje si dovraga nestao?"

Wesley i Gunn su okrenuli glave prema njoj.

"Trebao si biti - "počela je Cordelia. Zastala je sa ljutim izrazom. "Ti si gdje? Zašto- ?" Ljutnja je nestala s njena lica i vidljivo je problijedila. "Zezaš se, zar ne?" Još jedna stanka."Dobro, kopčam. Dolazimo."

Zaklopila je slušalicu sa zbunjenim izrazom lica.

"Onda?" upitao je Gunn.

"Ovo je bio Angel."

"Da, to smo shvatili..." rekao je Wesley.

"On je u... bolnici. Želi da dođemo."

"A zašto je Angel u bolnici?"

Cordelia je imala čudan izraz lica. "Reći ću vam putem," rekla je uzimajući torbicu. "Ovo moram vidjeti da bih povjerovala."

Drugi dio: Prepoznavanje

Njen veseli pozdrav ga je prvi dočekao kad se vratio kući i mladić Liam se nije mogao ne nasmiješiti. Bez obzira što ga je uzrujalo tog dana, ona ga je uvijek znala oraspoložiti.

Potrčala je pretsobljem. Tako odlična mala osoba... Sa svojih 8 godina voljela ga je bezuvjetno kako samo dijete može. Ponekad mu se činilo da mu je ona jedina prava obitelj.

Kathy se iznenada zaplela o nabore svoje haljine i pala. Sjela je na pod malo omamljena, izgledajući spremna na plač. Liam je brzo došao uz nju i digao je na noge.

Ohrabrujući joj se nasmiješio."Bit ćeš dobro, malena," rekao je lagano otresajući prašinu s nje.

"Dobro," složila se sa šmrcanjem spriječenih suza. Tada se nasmijala i zagrlila svog starijeg brata oko ramena koliko je mogla sa svojim malim rukama. "Pozdrav," rekla je.

Liam joj je uzvratio zagrljaj jednom rukom. "Pozdrav i tebi, Kathy," rekao je.

Kathy se s vragolastim osmijehom odvojila od njega i odjurila. Zastala je nakon nekoliko koraka, izazivajući ga pogledom da je lovi. Liam se nasmijao i potrčao za njom.

Sjećanja, davno zaboravljena su ponekad znala obuzeti Angela. Za razliku od stoljeća koja je proživio kao vampir, sjećanja na njegov kraći, ljudski život su izbljedila i pretvorila se u nejasne, zamućene slike. Ali Kathy...

Kathy je bila stvarna, ovdje, sada. Ozlijeđena, možda na samrti, trebala bi biti mrtva. Mrtva jer ju je ubio prije više od dva stoljeća. Osjećao je miris njene krvi na sebi. Odjek sjećanja...kako je ubija...

Angel je uzdahnuo i naslonio glavu na ruke. Potpuno obuzet. Dok nije razmišljao o davno prošlim vremenima, sa svojim natprirodno oštrim osjetilima je pozorno pratio užurbanu bolnicu. Pokušavajući naći bilo koji nagovještaj o Kathynoj sudbini...slušao je i nadao se da će preživjeti ovaj put. Ali bio je jedino preplavljen mirisom krvi sa svoje odjeće, neugodno prodornim mirisom dezinficijensa, žamorom i mirisom ljudi u čekaonici, zvukovima udaraca srca i bolničkih uređaja.

Netko se nakašljao tik do njega i Angel je skočio na noge. Ugledao iznenađene poglede Cordelie, Wesleya i Gunna. Kad je ugledao tri zabrinuta lica, bezuspješno se pokušao nasmiješiti i rukom prošao kroz kosu. "Oprostite," rekao je.

"Nervozan?" rekla je Cordelia.

Angel je kimnuo. "Malo." Ponovo je sjeo.

Došlo je do neugodne tišine dok su njih troje s očekivanjem gledali Angela. Nije rekao ništa, ispočetka nesvjestan njihovih pogleda, još uvijek pozorno slušajući aktivnosti bolnice, promatrajući užurbane sestre i doktore u prolazu, čekajući nekakve vijesti.

"Angele, što se događa?" napokon ga je upitao Wesley.

Uzdahnuo je. "Nisam siguran," rekao je. "Našao sam svoju...sestru."

"Sestru?" zbunjeno je rekao je Gunn. "Nije, znaš..."

Odmahnuo je glavom. "Živa je," rekao je tiho. "Čovjek je."

"Umm...zar to nije nemoguće?" naglasila je Cordelia. "Mislim, ako govoriš doslovno, da imate istog oca i majku, a nije vampir, onda ništa ne shvaćam."

"Da," kratko se složio Angel.

Wesley je rekao šapatom, jedva čujnim u punoj bolnici. "Oprosti što ovo pitam," rekao je, "ali zar nisi ubio svoju sestru?"

Cordelia je dahnula, a Gunn je ispustio zvuk gađenja.

Nije podigao pogled. "Jesam," odgovorio je.

Wesley je uzdahnuo. "Angel, je li ti palo na pamet - "

On više nije slušao. Doktor se probijao kroz gužvu u čekaonici očito tražeći nekoga. Kad je ugledao Angela krenuo je prema njemu. Angel je ustao, a njegovi prijatelji su ušutjeli.

Rijetko kad je bio tako nervozan kao u tih nekoliko sekundi dok je doktor prelazio prostoriju. - Molim Te, neka bude dobro. Znam da sam ja kriv što je ovdje, ali učinit ću sve... -

Doktor je konačno došao pred njega. "Gospodine...Angel?" upitao je, pogledavši u papire u ruci.

"Samo Angel," nestrpljivo je odgovorio vampir. "Kako je?"

"Ja sam Dr. Tarnor," doktor je počeo. "Djevojčica koju ste doveli..."

"Moja sestra," objasnio je Angel. "Kathy."

Doktor se susreo s njegovim zabrinutim pogledom. "Izgubila je mnogo krvi," počeo je objašnjavati.

"Molim vas," prekinuo ga je Angel. "Samo mi recite hoće li biti dobro."

"Još se nije probudila, ali vjerovatno će biti dobro."

Angela je ispunilo olakšanje i malo se nasmiješio. "Odlično," rekao je. "Odlično."

Doktor je još uvijek bio sasvim ozbiljan. "Onda, ima li obitelj koju trebamo obavijestiti? Njene roditelje?"

Angel je odmahnuo glavom, ne želeći razmišljati o roditeljima. "Ne... oni su mrtvi. Ja sam jedina obitelj koju ima."

Doktor je kimnuo. "U redu. Možete li mi ukratko reći što se dogodilo?"

Angel je progutao, nestrpljiv da je vidi i na trenutak ne znajući što da odgovori. Brzo je izmislio priču. "Vraćala se sa...kostimirane zabave," rekao je tako objašnjavajući zastarjelu odjeću. "Napala ju je nekakva životinja. Nisam je uspio dobro vidjeti." Ozbiljno je pogledao doktora. "Mogu li je sad vidjeti?"

Gledao ih na trenutak i onda rekao, "Samo nakratko. Još je u nesvijesti. Treba se odmarati, a i nije vrijeme posjeta."

Angel je kimnuo i sljedeći njegova upustva požurio prema sestrinoj sobi. - Hvala Bogu...živa je. Hvala ti. -

"Angele!" oštro ga je zazvao Wesley, ubrzavajući da ga dostigne dok je gotovo trčao niz hodnik. "Molim te, moram razgovarati s tobom."

Angel je jedva zamjetno usporio korak. "Što je?" rekao je u žurbi.

Wesley je nekoliko trenutaka hvatao dah. "Kao što sam rekao," počeo je objašnjavati, "jesi li siguran da je to tvoja sestra?"

Angel ga je oštro pogledao. "Naravno da jest!" rekao je.

"Ne kažem da ti ne vjerujem," rekao je Wesley mirno. "Ali...ne znamo što se događa."

Došli su pred sobu gdje ih je doktor uputio. Angel je naglo zastao ispred vrata. Vidio ju je unutra, kroz prozor na vratima, kako leži na krevetu s omotanim vratom. "Prepoznala me," tiho je rekao. "Nazvala me je..." nije izgovorio sljedeću riječ. Nije koristio to ime od noći kad ju je ubio. Kad je mislio da ju je ubio.

"Oh," rekao je Wesley jednakim tonom. Tada je dobio zabrinut izraz. "Oh, Bože."

"Što je?"

"Prepoznala te? Pokušat ću slučajno pogoditi tko joj je zadao ranu na vratu."

"Znaš da sam to bio ja," oštro je rekao Angel.

"Da. I zamisli što bi se moglo dogoditi da to kaže doktorima kad se probudi." Pogledao je ozbiljno Angela. "Moramo ovo veoma pažljivo izvesti. Vjerojatno se tebe sada prilično...užasno boji."

Angel je progutao i pogledao u djevojčicu koja je još mirno spavala. Nije znao...Nije razmišljao. Unatoč svemu nije ni pomislio da bi ga se mogla bojati. Nije to htio zamišljati. "Što predlažeš?" upitao je.

_______________________________________________________________________________

- Koji joj je bio vrag kad se zaposlila kod vampira? -

Cordelia Chase je bila u mnogo čudnih situacija otkad je srednjoj školi saznala da postoje vampiri, demoni i druga slična stvorenja. Bila je skoro žrtvovana i ubijena na druge načine više puta. Bila je uključena u čudne rituale i čarolije. Govornik na njenoj maturi se pretvorio u demona koji je htio pojesti maturante. To je dobila odrastanjem na Ždrijelu pakla.

Ali više nije bila na Ždrijelu pakla. U L.A.-u su jedini demoni trebali biti televizijske vrste i ona je trebala biti lijepa glumica koju su spašavali od njih na ekranu. Ili ne - lijepa glumica koja je spašavala. Da, to je bolji imidž.

Ipak, njena glumačka karijera nije uspjela. Umjesto toga, postala je zaposlenik bivšeg stanovnika Sunnydalea - Angela, vampira, ali dobrog. Uglavnom. Po noći se borio s silama mraka i slično. I onda je tek postalo čudno.

Bilo je kao da je sve što je doživjela u Sunnydaleu tek uvod za stvarno čudne događaje. Došle su vizije, migrene sa slikama od Višim Silama da usmjere njihovu čudnu grupicu gdje je potrebna pomoć. Tada je uvrnuta odvjetnička tvrtka iz pakla vratila sirea njenog šefa i na neko vrijeme ga pretvorila u još depresivnijeg vampira ako je to moguće. Više nije mogla okrenuti leđa čudnim stvarima. Ali je bar pomislila da ne može postati čudnije nego što već jest.

Ali postalo je čudnije. I tako je Cordelia, potencjalna filmska zvijezda, završila u bolnici uz krevet djevočice koja je trebala biti mrtva prije dva stoljeća. Nema veze što ju je ubio vampir koji je sad pozitivac. I nema veze što je ona njegova sestra.

Aha, ova situacija je bila istinski jedinstvena.

"A što ti očekuješ da ja učinim?" uzrujanim šapatom je upitala Cordelia.

Wesley je izgledao malo izgubljeno. "Samo...pokušaj je smiriti. Sigurno će biti uznemirena i zbunjena. Moraš joj pomoći da shvati što se dogodilo."

"Zvuči kao da je to vrlo lako," promrmljala je Cordelia.

"Samo pokušaj," inzistirao je Wesley. "Ne želimo da izazove paniku, niti da privuče pozornost psihijatra. Ili još gore, pozornost policije na Angela."

Cordelia je se još malo bunila, ali znala je da će pristati. "Znači ukratko, 'zdravo, ti si 250 godina u budućnosti, i usput - molim te ne bježi vrišteći od Angela jer je sad dobar iako je vampir.' Jesam li shvatila?"

"Liama," Angel je rekao.

"Što?"

Netremice je gledao u sobu. "Zna me kao Liama," objasnio je. "Ne Angela."

"I ja ću biti ovdje ako ti treba potpora," rekao je Wesley. "Ako treba potvrditi tvoju priču."

Cordelia je kimnula i krenula otvoriti vrata.

"Cordelia."

Pogledala je prema Angelu koji je sad gledao u nju. "Da?"

"Hvala ti," rekao je.

Ona je samo kimnula i ušla u bolničku sobu.

U prošlih nekoliko godina Cordelia je stvarno zamrzila bolnice. Nekoliko puta je ona bila pacijent, a i njeni prijatelji. Ipak morala je biti ovdje jer su odlučili da je ona najbolji izbor za umirivanje uplašene djevojčice. Tako nije imala izbor.

Privukla je stolicu bliže krevetu i sjela. Sad kad je mogla pažljivije pogledati djevojčicu mogla je vidjeti sličnosti s Angelom. Dovoljno sličnosti da se vidi srodnost. Neke crte lica i ista boja kose. Cordelia ne bi bila iznenađena da ugleda i oči iste boje kad se probudi. Njeno bljedilo je samo pojačavalo sličnost. Naravno u njenom slučaju je to bilo zbog gubitka krvi, a ne zbog skrivanja od sunca.

Vrijeme se vuklo i promatrala je djevojčicu kako sporo diše. Bilo je kasno i Cordeliju su počeli uspavljivati jednolični zvukovi aparata ma koliko se trudila ostati budnom. Što ako zaspe i dođe neki doktor i izbaci ih prije nego se mala probudi. Jesu li razmišljali o tome?

Tihi jauk je trgnuo Cordeliju iz razmišljanja. Naglo je otvorila oči i susrela se sa od straha raširenim, tamnim očima djevojčice kraj koje je sjedila.

-Oh-oh -

"Ššš," rekla je, pokušavajući je umiriti. Nije imala baš iskustva sa starijom djecom. Ne kao da bi to iskustvo puno pomoglo u ovom slučaju..."Sve je u redu."

Djevojčica - Angelova sestra Kathy - pogledala ju sa ustrašeno i zbunjeno. "Ja..." pokušala je.

"Sve je u redu," ponovila je Cordelia. "Dobro ti je. U bolnici si."

Izgledalo je da ju je to malo smirilo iako su joj oči i dalje bile raširene više nego normalno. Pogledala je Cordeliju, "Gdje sam?" rekla je.

Cordelia je trebao trenutak da odgonetne njen jaki, irski naglasak.
"Kao što sam rekla, u bolnici si."

Malo sumnje je na trenutak nadvladalo njen strah. "Ne poznajem tvoj naglasak," rekla je. Tada s više sumnje, "Ne poznajem tebe."

Cordelia nije bila od onih koji su obilazili istinu. Ipak, pokušala je biti što blaža. "Daleko si od kuće, Kathy," rekla je nježno.

"A tko si ti?"

"Zovem se Cordelia," odgovorila je. Na očekivanje na licu djevojčice je dodala. "Ja sam prijateljica tvog brata."

Kathyina rekcija nije bila kakvu je Cordy željela, ali očekivali su nešto slično. Ruka joj je poletjela prema zavijenom vratu dok je isto vrijeme sjela u krevetu i pokušala što više uzmaknuti od Cordelije.

"Polako," rekla je Cordelia, dižući ruke. "U redu je. Pusti me da objasnim."

"Što da objasniš?" zahtijevala je Kathy povišenim glasom. "On je čudovište!"

Cordelia je progutala i ostala mirna. "Vampir, da," složila se. "Ali stvari... nisu baš onakve kako ti misliš. Molim te, saslušaj me. Obećajem, ništa ti se neće dogoditi."

"Obećaješ?" upitala je s nadom.

"Obećajem. Ovdje ti se ništa loše neće dogoditi." Cordelia je digla ruku kao da se zaklinje. "Saslušaj me. Samo to."

Djevojčica se namrštila, ali je ponovno legla. "Slušam," rekla je.

Cordy je uzdahnula. "Ovo će zvučati jako čudno i šašavo, ali kunem se da je istina," rekla je. "U Americi si. Skoro na drugoj strani Zemlje prema onome gdje si bila. I umrla si - trebala si umrijeti - prije dvjesto pedeset godina. Ne znamo kako si se pojavila ovdje."

Kathy ju je samo gledala nekoliko trenutaka. "Ti...ti lažeš," rekla je sa potpunim poricanjem u glasu.

"Ne."

"Ne lažeš?" upitala je zbunjeno.

"Ne lažem. Časna riječ." Cordelia se samo mogla nadati da će joj povjerovati.

"Pa kako onda poznaš mog brata?" upitala je Kathy s oprezom. I još uvijek strahom. Cordelia je razumjela. Ako je znala što joj je brat... što je bio, kako da vjeruje da ima prijatelje.

"Radim s njim."

Kathy je buljila u nju. "Radiš?" upitala je. Nasmijala se tužno. "Sad znam da lažeš. On nikad nije radio."

Cordelia je uzdahnula. "Slušaj, ne lažem." Glas joj je postao glasniji nego je htjela.

"Ti si luda," inzistirala je Kathy. "Ovo je sve laž. Želim kući!"

"Ne možeš kući," pokušavala joj je objasniti. "Tvoja kuća je preko oceana i više od dva stoljeća u prošlosti!" Da, postajala je pomalo frustrirana.

"To nije moguće!" usprotivila se Kathy. "Jučer sam bila kući. I ne može se putovati kroz vrijeme."

Nije znala što da kaže na to. "Wesley!"

Englez se gotovo istog trena pojavio na vratima. "Da?" Pogledao je prema krevetu i nasmiješio se kad je vidio djevojčicu budnu. "Kathy. Drago mi je što ti je bolje."

Kathy se samo namrštila. "Ona je luda," insistirala je.

"Cordelia je posve zdrava, uvjeravam te," glatko je odgovorio Wesley i stao uz drugu stranu kreveta. "Ovo je 2001. godina."

Ako je moguće, Kathy je još više problijedila. "Ovo je istinito?" upitala je, očito se predajući... i odustajući od nade.

Wesley je kimnuo. "Da istina je."

"Onda...sva moja obitelj je mrtva." Sada je izgledala spremna za plač.

"Zapravo...jest," tužno se složio Wesley. "Ali tvoj brat..."

"- je mrtav," bila je uporna Kathy.

"Tvoj brat," rekla je Cordelia malo ljuta zbog njenih riječi. "te donio ovdje."

"A i zbog njega sam ovdje," rekla je Kathy ponovo dotaknuvši rukom vrat. Trgla se na bol. "Kako možete biti prijatelji čudovišta?"

"Tvoj brat nije čudovište!" uzrujano ju je pokušala uvjeriti Cordelia. Znala je da djevojčica tako govori jer ne zna, ali nije si mogla pomoći.

"Nije tako jednostavno," rekao je Wesley i dalje smiren. "Mnogo je vremena prošlo. Stvari su se promijenile. On je zapravo prilično jedinstven među..." Zaustavio ga je izraz Kathyna lica. Tvrdoglavost, prikrivena ljutnja, strah, zbunjenost...i jedva potisnuta tuga. "Vjerovala ili ne," rekao je. "Ako želiš otići odavde, ne smiješ govoriti o tome doktorima koji te pregledavaju. Većina ljudi ne vjeruje u vampire. Rekli smo da te napala divlja životinja i bojim se da te neće pustiti da odeš ako im kažeš istinu."

"Je li to prijetnja?" Njen strah je sad bio djelomično usmjeren na ljude oko nje.

"Ne," odgovorio je Wesley. "Samo ti govorim istinu."

"Želim ti pomoći," rekla je Cordelia. "Svi ti želimo pomoći. Ako dopustiš i tebi želim biti prijateljica."

Kathyin izraz se malo omekšao. "Stvarno to misliš?" Sada je bila spremna uhvatiti se za najtanju slamčicu nade.

"Mislim."

I dalje je bila tužna. "I... ne mogu otići kući?"

Wesley joj se tužno nasmiješio. "Tvoj dom je davno nestao," rekao je. "Čak i kad bismo te znali poslati natrag, davno si umrla. Ne znamo ni kako si dospjela ovdje."

Spustila je pogled. "Oh," šapnula je.

"Kathy", rekao je Wesley. "Sjećaš li se kako si došla ovdje?"

Pogledala ga je i zatreptala. Cordeliji se činilo da je ugledala začetke suza u njenim očima. "Mislila sam da se vratio iz mrtvih," rekla je tužno i nije bilo potrebe pitati o kome govori. "Ali...nije. Ugrizao me...i onda sam bila negdje drugdje. U mraku. I on je bio tamo...i onda sam se probudila."

"Našao te," rekla je Cordelia nježno. "Donio te ovdje da ti liječnici pomognu."

"Zašto?" upitala je. "Zašto me ubiti pa liječiti?" Izgledala je tako tužno i izgubljeno da je Cordelia bila stvarno ganuta.

"To je duga priča," počela je.

Vrata su se ponovo otvorila i zavladala je potpuna tišina. Angel je stajao tamo sa mučnim izrazom lica. Pogledao ih je, a onda pogledao Wesleya u oči da se spriječi u gledanju nečeg drugog. "Doktor je rekao da je možemo povesti kući kad donesemo neku odjeću za nju," rekao je tiho.

Cordelia je osjetila kako se Kathy skupila uz rub kreveta. "Naći ću nešto," rekla je ljubazno. Mislim da ćemo mi cure morati u kupovinu cijele nove garderobe."

Angel se usudio na trenutak pogledati Kathy, a onda je brzo skrenuo pogled. Kimnuo je i izašao, zatvarajući vrata za sobom.

Cordelia ju je isto pogledala i ponovo ugledala strah, zbunjenost i izgubljenost. I jest izgubljena, shvatila je. Izgubila je svoj dom, svoje vrijeme...i svoju obitelj od ruke svog mrtvog brata. Cordelia nije imala najmanjeg pojma kako da poboljša situaciju.

Ali kupovina je bila dobar početak.

******