Buffy i Angel fanfiction

četvrtak, 26.01.2006.

Projekt 314 Ubojica vampira (Šaptanje III.)

Image Hosted by ImageShack.us

Ipak nastavak nije došao puno brže. Što ja mogu, prsti mi odbijaju suradnju na nula stupnjeva. Jedan mogući nepoznati pojam prije nego nastavite čitati fanfic.

- ošamućivač/puška koja gađa strujom - prijevod za taser gun. Nažalost ne znam kako je to preveo Mirel Komad. Koliko se sjećam bila je neka zgodna riječ, ali nikako se ne mogu sjetiti koja. Inače to oružje stvarno postoji kao što možete provjeriti na linku.


Projekt 314 Ubojica vampira
(The Slayer 314 Project)
by Philip S.


ŠAPTANJE


6. dio : Buffy

Sjećam se vatre. Prekriva me poput pokrivača, plamenovi me miluju poput ljubavnika. Poput Angela. Ne, Angel me ostavio. Sama sam. Samo vatra, vatra koja me želi progutati. Tako mnogo vatre. Još uvijek je osjećam na koži, užasna bol. Čujem sebe kako vrištim.

«Buffy?» Glas. Ne moj vrišteći glas. Drugi glas.

Angel?

«Buffy, čuješ li me?» Opet taj glas. Divan, topao, dodir moje tamne ljubavi. Angel? Kako on može biti ovdje? Ovo mora biti san. Samo san.

Sjećam se kiše na licu kad sam pobjegla od vatre. Hladne zemlje i tame koja je utišala bol. Mora da sam još tamo. Ovo je samo san, čeznem za rukama nekoga tko me napustio. On nije ovdje. Više me ne želi. Samo san.

*Nije san, budalice!* Netko mi šapće u uho. Tko je to?

«Buffy!» Opet drugi glas. Angel?

*Angel!* Šapat se slaže. Odakle dolazi?

Još glasova. Mislim da neke poznajem. Xander? Giles? Sve mi je tako zbrkano. Netko se svađa. Spike? Što Spike radi ovdje?

*Bezopasan je!* Kaže mi šapat. *Ne može nikoga ozlijediti jer u glavi ima čip za modifikaciju ponašanja. Jadni vrag.*

Ovo postaje previše čudno. Angelov glas. Netko mi šapće. Što se događa? Gdje je nestala vatra? Sjećam se eksplozija, boli. Kako sam živa nakon takve boli?

«Buffy!»

Oči mi se same otvore i vidim lice iznad sebe. Njegovo lice. Ovdje je. Nije san.

Angel!

«Mislim da je budna.» Angel kaže nekome koga ne vidim.

«Angel?» Moram znati. Je li ovo ipak san? Je li stvarno ovdje?

*Ovdje je!* Opet šapat. Tko mi šapće?

«Ovdje sam, Buffy.» Kaže mi, glas mu je tako ugodno mek i umirujući. Zar sam zaboravila kako mu dobro zvuči glas? Vidjela sam ga prije samo dva tjedna, zar ne? U Los Angelesu? Na Dan zahvalnosti? Samo nekoliko minuta, ali vidjela sam ga.

*Ne samo nekoliko minuta!*

«Buffy, kako se osjećaš?» Još jedan glas mi odvraća pažnju od šapata. Giles? Naginje se nad mene, oči iza naočala su zabrinute.

Konačno uspjevam pogledati oko sebe. Nalazim se u Gilesovom stanu, u spavaćoj sobi. Ležim na krevetu sa pokrivačima navučenim do brade. Angel je ovdje, sjedi uz krevet. Svojom hladnijom, većom rukom me čvrsto drži za ruku. I Giles je u sobi sa pušećom šalicom čaja u rukama. Čujem glasove izvana. Xander? Willow? Spike?

«Što se dogodilo?» Pitam ih, glas mi zvuči tako tiho i slabo. Zašto se ne mogu sjetiti ničeg osim vatre? Što su mi učinili?

«Buffy!» Willow uđe u sobu i brzo dođe s druge strane kreveta i uhvati me za slobodnu ruku. «Jesi li dobro?»

Zbunjena sam. Jesam li dobro? Nemam pojma. Mozak kao da mi je umotan u pamuk.

«Što se dogodilo?» Ponovo ih pitam. Moram znati.

«Pa, nadali smo se da ćeš ti to reći nama.» Kaže Giles. Ne mogu ga pogledati. Oči su mi prikovane na Angela koji me gleda sa svojim posebnim pogledom kojim me uvijek gledao. Kao da sam mu najvažnija na svijetu. Parker me nikad nije tako gledao. A Riley...Riley?

«Willow nam je rekla da si otišla u dom Lowell,» nastavlja Giles, «sastati se sa svojim, hm, prijateljem Rileyem. Onda je dom Lowell eksplodirao i to je sve što znamo.»

Vatra. Tako mnogo vatre. Rileyevo lice. On je bio tamo, zar ne?

*Agent Riley Finn. Zamisli, tajno ime mu je Jorgovan jedan.* Tko ovdje šapće? Jorgovan jedan? Kakvo je to glupo ime?

Angel me i dalje gleda. Mislim da se malo trznuo kad je Giles spomenuo da mi je Riley prijatelj. Je li to znači da me Angel još uvijek... znači li?

«Buffy, možeš li se sjetiti što se dogodilo u domu Lowell?» Pita me Giles.

Pokušavam se sjetiti. Tako je mnogo zbrkanih slika. Vatra, mnogo vatre. Nešto eksplodira. Bol, struja prolazi kroz mene. Riley, da. On... je li to on učinio? Zašto me toliko boli glava?

*Valjda su morale biti nekave nuspojave združivanja.*

«Kakvog združivanja?» Promrmljam tek onda shvativši da sam upitala na glas.

«Buffy?» Pita Angel, zabrinutost se zrcali u njegovim tamnim očima.

«Sjećam... sjećam se da sam razgovarala sa Rileyem. On je jedan od onih vojnika.»

«Riley?» Kaže Willow u nevjerici. «On je vojnik?»

«Da... naišla sam na njega dok smo se borili sa Gospodom. Pomogao mi je. Čini mi se.» Zbunjena sam, zašto su mi sjećanja tako mutna? «Nosio je uniformu i imao je nekakvu pušku koja je gađala strujom.»

*Ošamućivač.* Kaže mi šapat. *Koristili su ga da imobiliziraju podzemnike. To je ulickani naziv za vampire i druge demone.*

«Dobro, tko mi šapće cijelo vrijeme!» Zavičem odmah se hvatajući za glavu zbog pojačane glavobolje. Zašto ne prestane više boljeti?

«Šapće?» Angel kaže, namrštitvši čelo. Znam taj izraz. Pokušava naći opasnost, pretražuje sobu svojim super vampirskim osjetilima. Zar ga on ne čuje?

*Stvarno bi bilo čudo da čuje.* Kaže šapat sa prizvukom smijeha.

«Buffy?» pita Giles, izgledajući još zabrinutije nego prije. «Kako se osjećaš? Možda da ipak odemo po doktora.»

«Ne, ne, dobro sam. Valjda sam umorna. Isuse, glava me tako boli.»

«Što se dogodilo sa tim... Rileyem?» Kaže Angel sa naglašeno bezizražajnim tonom.

*Izgleda da mu je još stalo, ha?*

Gubim li razum?

«Pa, ja... razgovarali smo kad smo pobijedili Gospodu. Bio je iznenađen kako ja već znam puno o njihovim vojnim operacijama. Naravno, nisam spominjala Spikea. I htio je znati tko sam. Već je shvatio da nisam obična studentica. Pa sam... rekla sam mu da sam Ubojica vampira.»

«Što si učinila?» kaže mi Giles malo povišenim glasom. «Buffy, znaš koliko je važno da tajiš svoj indentitet Ubojice...»

«Gilese, u redu je.» Smirujem ga. «Već je znao da se nešto događa. Osim toga, nije uopće znao što je Ubojica. Samo me bijelo pogledao.»

*To ti misliš.* Ponovo se ubacuje šapat. Moram ga ignorirati. Samo halucinacija, nuspojava od boli. Nestat će ako ga ignoriram. Nadam se.

«To je bilo... jučer? Koji je ovo uopće dan?»

«Danas je srijeda, Buffy.» Kaže Angel. «Eksplozija je bila jučer navečer.»

Srijeda? «Pa... razgovarali smo u nedjelju. Onda me Riley nazvao u utorak ujutro i rekao mi da opet želi razgovarati. Otišla sam u dom Lowell i onda...»

Vatra. Bol. Tako mnogo boli.

«Onda?» Giles me pita.

Čini mi se kao da mi se glava zapalila. Mora da sam uzviknula ili tako nešto jer su Angelove ruke iznenada oko mene, drže me u čvrstom zagrljaju. Lice mi je naslonjeno na njegova prsa i osjećam njegovu hladnu kožu kroz košulju koju nosi.

«Možda da je pustimo da se malo oporavi.» Gilesov glas se udaljuje.

«Ja ću ostati ovdje.» Kaže Angel. Rekao je da će ostati. «Pokušajte naći još nešto o toj vojnoj operaciji. Willow, ako je taj... Riley dio toga možda možeš naći nešto korisno u dokumentima koledža.»

«Dat ću sve od sebe. Buffy? Odmaraj se, može? Mi ćemo ovo srediti, bez brige.»

Čujem udaljavanje njihovih koraka i iznenada smo Angel i ja sami. U spavaćoj sobi.

«Odmori se.» Kaže Angel polako me spuštajući natrag na krevet.

«Ostati ćeš sa mnom?» Pitam ga i mrzim kako mi je slab glas. Što mi se dogodilo? Što mi je ovo učinilo?

«Dok god me trebaš.» Kaže Angel, uputivši mi svoj patentirani nakrivljeni smiješak od kojeg mi se čini da sam se rastopila iznutra.

*Zar baš ne poželiš da imamo kuhinjski stol u blizini?* Pita me šapat.

«Daj začepi!» tiho odgovaram šapatu dok tonem u san, osjećajući se smireno zbog njegove blizine.
__________________________________________________________________________

7. dio: Riley
utorak ujutro


Još mi se vrti u glavi od svega što sam doznao u zadnja dva dana. U nedjelju navečer sam se borio protiv stvorenja iz bajke koja su ukrala glasove svih u Sunnydalu da za nešto mogu dobiti sedam srca. Znao sam da se događaju mnoge čudne stvari u ovom varljivo tihom gradiću, ali ovo...

Buffy. Buffy Summers. Studentica. Prelijepa plavuša sa neodoljivim osmjehom. Mislim da sam se zatreskao u nju čim sam je ugledao. Sunce ju je obasjavalo, sjajilo se u njenoj kosi, isticalo boje njene šarene ljetne haljine. Bila je tako lijepa.

Sve to više nije važno. Ne nakon onoga što sam saznao u nedjelju ujutro. Buffy Summers, ta sitna plavuša je Ubojica vampira. Jedina Ubojica, kako je rekla. Ona koja visi na grobljima. Odabrana.

Ona koju Inicjativa traži otkad smo došli ovdje.

Sjećam se kad nam je Walshova dala kratki opis. Ubojica vampira. Natprirodni ratnik, čovjek sa demonskom snagom, sa svim moćima vampira, ali bez njihovih slabosti. Već se stoljećima bori da zaštiti čovječanstvo.

Walshova je želi. Vlada je želi. Iako javnost toga nije svijesna, svijet je ispunjen stvorenjima koje znanost ne može objasniti. Ljudi nisu na vrhu hranidbenog lanca, ni blizu. Mi vladamo svijetom, ali samo zato jer nas ima mnogo. Moramo se pobrinuti da ostane tako. Moramo zaštiti civile od stvorenja koje napadaju iz noći.

Za to trebamo Ubojicu vampira.

Zvučalo je puno bolje i uvjerljivije kad je Ubojica bila apstraktna. Ništa stvarnija o svih vrsta demona o kojima smo čitali. Sigurno ne ljudsko biće. Natprirodni entitet, ništa ljudskiji od demona ili vampira. Njegova svrha je zaštita ljudi pa nije loše ako ga upotrijebimo za to, zar ne?

Ali Ubojica je djevojka. Prelijepa plavokosa djevojka sa nevjerojatnim osmjehom.

Ipak, izvršio sam svoju dužnost. Obavjestio sam Walshovu da smo našli Ubojicu. Rekao sam da nam je zapravo cijelo vrijeme bila pod nosom. Walshova ispočetka nije vjerovala da je Ubojica studentica sa njenih predavanja. Uvjerio sam je.

Zašto sam je dovraga morao uvjeriti?

Walshova je htjela da uhvatimo Ubojicu i opet sam izvršio svoju dužnost. Riley Finn, dobar mali vojnik, uvijek sluša zapovijedi. Nazvao sam je, rekao joj da moramo razgovarati, pitao može li doći k meni u dom.

Čekali smo je. Sedam vojnika iz Inicjative naoružani ošamućivačima. Ušla je ništa ne sumnjajući. Napokon, pozvao ju je njen prijatelj Riley. Usred dana. Kakva opasnost bi tu mogla biti?

Prvi pogodak ju je bacio na koljena. Ruksak u kojem je nosila bilježnice za predavanja je pao iz njenih ruku, rasipajući sve po podu. Tijelo joj se treslo od struje, ali oči su joj bile potpuno nepomične. Samo su gledale mene, bezglasno vrištale pitanje.

Zašto? Zašto sam to učinio?

Zapravo se digla nakon prvog pogotka. Digla se na noge, iako malo nestabilno i pokušala se boriti. Ostala je ležati tek nakon još dva pogotka. Srušila se na pod i više se nije micala.

Zatvorila je oči i optužujući vrisak je utihnuo.

«Probudi se, Riley!»

Grahamov glas me vraća u sadašnjost. Tako je. Moram ovo gledati. Gledati spektakularan finale projekta 314. Vjerojatno Walshina ulaznica za besmrtnost. Možda će nazvati školu po njoj ili tako nešto. Gledam sa ruba jame gdje sve pripremaju.

Buffy je dolje.

Još se nije osvijestila i moram priznati da sam zahvalan na tome. Sigurno su joj dali tko zna kakve droge da im ne pravi probleme. Ne možemo dopustiti da djevojka koja nevine spašava od čudovišta poremeti važni pokus, zar ne? Diže mi se želudac.

Walshino ljubljeno remekdjelo leži blizu operacijskog stola na koji je privezana Buffy. Svaki put kad ga vidim hladni žmarci mi prođu niz kralježnicu. Tajno ime mu je Adam 1 i ako sve bude Walshinom planu, to će postati najmoćniji ratnik protiv čudovišta na svijetu.

Ali onda će Ubojica biti mrtva. Buffy će biti mrtva.

Adam 1. Pažljivo sam pratio sve izvještaje koje su nam davali, ali naravno dali su samo neke općenite informacije. Adam 1, napravljen od nečega što se zove prometejski metal, spoj moderne metalurgije i prastare magije. Neuništiv. Neće ga moći oštetiti nijedno oružje, tehnološko ni magično. Savršen vojnik.

Možda sam previše puta gledao Terminatora, ali ježim se od te stvari. Čak i sada kad još nije aktiviran.

Dva metra grimiznog metala, bez lica, na njemu se odražavaju znanstvenici koji rade oko njega. Ima oblik čovjeka ili možda parodije čovjeka. Samo dvije ruke, dvije noge i glatki trup.

Bojim se te stvari.

«Izgleda da će nas taj dečko izbaciti iz posla, ha?» Kaže Forrest uz mene. «Kad ga aktiviraju, ljigavcima je bolje da daju petama vjetra.»

Ništa ne odgovaram, pogled mi ponovo skreće prema nesvjesnoj Buffy. Neki znanstvenici opet pregledavaju metalni aparat koji joj je pričvršćen za glavu. Ona je ključan sastojak. Ona će usavršiti Walshinog supervojnika. Jedan natprirodni ratnik umire, još moćniji preuzima njeno mjesto. Pošteno, zar ne?

Buffy će biti mrtva.

«Aktiviraj napajanje iz jezgre!» Kaže Walshova sa mjesta gdje nadzire pripreme.

Strojevi oko nas počinju brujati kako energija ulazi u njih. Crveni sjaj ispunjava jamu i ledeni trnci mi ježe kožu. Ni jedan normalni generator ne bi mogao stvoriti energiju za ovako nešto. Znam odakle dolazi energija i to me nimalo ne smiruje.

«Optimalna razina energije!» Netko viče Walshovoj.

«Počnite prvu fazu!»

Prekidači su okrenuti, ljudi zauzimaju svoje položaje. Mlada žena stane uz Buffy, krckajući člancima da pripremi prste. Rekli su mi za nju. Vještica. Walshova je rekla da za ovo trebamo znanost i magiju pa je Inicjativa dovela vješticu, čak ju je odobrila vlada i sve.

Mrzim ovo.

Vještica počinje govoriti, a grimizni sjaj okružuje Adama. Svjetlo se prijeteći odražava od njegove kromirane površine i moram se boriti s nagonom da skrenem pogled. Moram ovo gledati. Ako ništa drugo, moram gledati.

Vrisak para tišinu laboratorija i vidim da se Buffy probudila. Grimizno svijetlo ju je okružila i ona vrišti. Bože, zašto tako vrišti? Rekli su da je neće boljeti. Trebala je ostati u nesvjesti cijelo vrijeme. Rekli su da je to za veće dobro. Zašto je toliko boli?

Više ne mogu gledati. Buffy, žao mi je, ali ne mogu gledati. Okrećem leđa da odem, jedva se suzdržavam da ne potrčim. Forrest nešto kaže, ali ne čujem ga od vrištanja.

Gotovo sam izašao kad vrištanje prestane.

«Počnite drugu fazu!» Čujem Walshin glas.

«Žao mi je, Buffy.» Kažem tiho. Morali smo ovo učiniti. Za veće dobro. Da učinimo svijet sigurnijim. Ili tako nešto. Možda ću i povjerovati ako to kažem dovoljno puta.

Želim pobjeći od ovog mjesta i gotovo sam u dizalu kad se zemlja počne tresti.

«Imamo problem sa jezgrom!» Netko viče kroz sve jaču buku.

«Stabiliziraj!» Viče Walshova.

«Gašenje! Hitno gašenje!»

Stepenište se iznenada urušava ispod mene. Netko počne bolno vrištati, ali ne znam tko. Glas ni ne zvuči ljudski.

Nešto eksplodira ispred mene. Udaram u zemlju i okružuje me tama.

****

- 16:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

Chiaroscuro

Image Hosted by ImageShack.us

Ova priča mi se svidjela jer je nekako pjesnički napisana. Autorica je iskoristila činjenicu da Angel zna crtati. U serijama su uglavnom pokazivali tu njegovu vještinu kad blago rečeno nije bio najbolje – u «Buffy» kada nije imao dušu, u «Angelu» kada je bio opsjednut Darlom. Ali s obzirom kako dobro crta, sigurno je crtao i prije/kasnije od tih događaja. Ne znam gdje je orginalna priča, a googlanjem je nisam našla pa ništa od linka. Vrijeme radnje je negdje u 1. sezoni «Angela»

- Chiaroscuro – slika napravljena od više nijansi iste boje. U ovom slučaju se radi o crtežu olovkom.


Chiaroscuro
by Ezra


Predikat: PG
Sadržaj: Angel crta dok čeka da padne noć
Upozorenje za spojlere: 3. sezona «Buffy» ep. Graduation Day, općenito 1. sezona «Angela»
Poricanje vlasništva: (nažalost) ni jedan od ovih likova nije moj. Oni su vlasništvo Jossa i co.

Mail: ezra5@angelfire.com (dod. prev.)

-----

Sjedi i črsto drži olovku. Gleda u prazni papir pred sobom. Gotovo ga ne želi dodirnuti, crtati po njemu. Sada ima neograničeni potencijal, prazan je, čistoća koja može nešto postati, ali dosad ništa nije bila. Misli da će danas možda crtati nešto drugo.

Može namirisati sunčevu svijetlost iza zastrtih prozora i pita se što bi ona mogla raditi. Može je zamisliti na suncu, njena svijetlo plava kosa i koža se sjaje toplinom života. I ona se smiješi.

Vidi je u svom umu i mršti se u koncentraciji. Možda upravo ide na predavanje ili ruča sa Willow. Možda je čak u kupovini, razgledava izloge svake trgovine odjećom i cipelama i pijucka svoj kapučino. Voli kupovati.

Ruka mu se pažljivo kreće preko čistog papira ispod slabog svijetla stolne lampe. Uvijek misli da će crtati nešto drugo. Cordelia mu uvijek govori da crta cvijeće, pejsaže, nju ili čak Wesleya. «Crtaj što ti je najdraže,» ona mu govori, a on joj tiho odgovara da to i radi.

Možda je Buffy dosad došla kući, možda je u svojoj sobi, leži na krevetu i piše domaći rad ili oštri kolce za patrolu. Zamišlja je kako ide prema Gilesovom stanu u toplim bojama sutona. Možda trenira i on zatvara oči da vidi njeno savršeno, sitno tijelo kako se kreće u elegantnim i ubojitim pokretima. Snažna je i vidi je kako miče nestašne pramenove zlatne kose sa odlučnog i usredotočenog lica. Samo ponekad njen tvrdi, ozbiljan pogled omekšava vragolast smiješak i pametna dosjetka koju dobacuje Gilesu koji je promatra.

On crta tu živost. Napreže se da vidi detalje. Bljesak u njenom oku, sjaj znoja na njenoj toploj koži. U svojoj usamljenoj, tihoj sobi, on osjeća da pada noć i čvršće steže olovku. Strah mu se polako počinje uvlačiti pod kožu dok se pokušava usredotočiti na obrise koji se stvaraju pod njegovom vještom rukom.

Zato jer je alternativa zastrašujuća.

Možda je na groblju, sama u tami izvršava svoju dužnost Odabrane.
Možda se bori za život.
Možda je uplašena.

Mršti se dok je gleda u svojoj glavi, bljesak plave kose, hitre udarce šakama i nogama, blokove, tihi fijuk u teškom, noćnom zraku kad izvuče kolac. Ruka mu drhti dok prelazi preko papira.

Možda umire.

Olovka naglo puca, više ne može izdržati pritisak prstiju. On ni ne primjećuje, previše je zaokupljen svojim zamišljenim mučenjem. Zna da Ubojice umiru mlade. Potrebna mu je sva snaga volje da ne izjuri iz svoje tihe sobe i ode k njoj.

Možda će zazvoniti telefon i to će biti Giles. Neće trebati ništa reći jer će Angel već znati.

Oštro udahne i odmahuje glavom. Otvara tamne oči da vidi što je stvorio. Sa nekad prazne stranice mu se smiješi Buffy, živa i puna ljubavi. Svijetlo u njenim očima je jedino svijetlo na njegovoj prokletoj duši i na trenutak za njega ne postoji ništa osim tog crteža, tog osmjeha. To je sve.

Nikad neće crtati ništa drugo.

Kraj


- 01:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 17.01.2006.

Projekt 314 Ubojica vampira (Šaptanje II.)

Image Hosted by ImageShack.us

Nema nepoznatih pojmova ako ste gledali "Buffy" i "Angel"-a pa sam samo htjela reći da će sljedeći nastavak doći puno brže od ovoga :)

- Faith - ime bi na hrvatski bilo Vjera
- fate – sudbina
obje riječi se gotovo isto odgovaraju
- predikat PG-13 zbog jedne uvredljive riječi

Projekt 314 Ubojica vampira
(The Slayer 314 Project)
by Philip S.


ŠAPTANJE


4. dio: Giles

Sigurno su drugi Čuvari za vrijeme svoje službe svjedočili čudnijim i bolnijim događajima od ovoga. Nažalost nemam vremena ni strpljenja tražiti po dnevnicima Čuvara.

Buffy je nestala, možda je... ne, nije mrtva! Neću to vjerovati dok ne vidim tijelo svojim očima i uvjerim se da se ne radi o nekakvoj dvojnici. Tek to će me moći uvjeriti da je moju Ubojicu dostigla sudbina svih Ubojica.

Angelov povratak me u isto vrijeme smiruje i zabrinjava. Brinem se jer sumnjam da bi mu te tajanstvene Više Sile poslale viziju ako se ne radi o pravoj krizi. S druge strane me smiruje jer znam da će učiniti sve da joj pomogne, bez obzira na izglede, sa posvemašnjom nebrigom za vlastitu sigurnost.

A tu je i Faith.

Moram priznati da sam se nadao da se nikad neće dignuti sa svog bolničkog kreveta jer nisam imao ni najmanjeg pojma kako postupati s njom ako se to dogodi. Još uvijek ne znam.

Faith je upala u moj stan prije sat vremena i počela vikati na mene. Pitala me je gdje je Buffy. Ispočetka sam mislio da će me napasti, pokušati napasti Buffy ako je nađe. Onda sam joj vidio oči.

Mislim da nisam vidio takav strah u nečijim očima otkad je Buffy mislila da će Angel umrijeti od Fathinog otrova. Faith je govorila o nečemu što je sanjala, kako sam joj u snu rekao da dođe i posjeti me. O snu u kojem je Angel pjevao o kraju svijeta, a Buffy gorjela i govorila da će uskoro biti bolje.

Proročki snovi Ubojica. Većinom su korisni tek kad se prokazani događaj dogodi. Zadnji put kad je Buffy sanjala takav san, upozoravao nas je na dolazak Gospode, ali smo shvatili o čemu se radi tek kad su već došli. Nadam se da ovo neće biti isto.

Sada sam iskreno zahvalan na Angelovom prisustvu. Bio je spreman boriti se sa Faith čim je ušla u moj stan, ali nije došlo do toga. Faith nije napala njega, ni mene, ni Willow. Nakon što prestala mahnito govoriti samo je sjela na moj trosjed sa izgledom uplašena djeteta.

«Nešto se dogodilo B,» Stalno tiho ponavlja.

Angel i ja smo se tiho udaljili i dogovorili se za primirje zasada. Zadnje što je Faith učinila je da je pokušala ubiti Angela, ali Buffy je bila uvjerena da joj je Faith dala savjet kako da pobjedi gradonačelnika dok su obje bile u nesvjesti u bolnici. Možda ju je vrijeme u komi zaista promjenilo.

Angel joj zasad vjeruje što me ne čudi. Angel misli da svi zaslužuju drugu priliku, osim njega samoga. I tako sada Faith sjedi na trosjedu, a on je naizmjenice nadgleda i hoda gore-dolje jer nema što drugo raditi. Willow je za računalom. Pokušava naći moguću lokaciju tih vojnih prostorija i sve što može izvući iz stroja.

I svi čekamo još jednog gosta čijem se dolasku baš ne radujem.

«Otvori vražja vrata!» Čuje se glas izvana i vidim kako se Angel ukočio.

«Smiri se više! Stigli smo.» Xander otvara vrata gurnuvši Spikea unutra. Deka kojom je pokriven se vidljivo dimi. Xander polako uđe za njim, pokazujući kako opušteno može ići na suncu. A onda primjeti Angela.

«Što smrtko radi ovdje?» Pita sa ljutitim izrazom.

«Što?» Spike podigne pogled. «Oh, odlično, vražji pederko!»

Angel ništa ne odgovara, ali njegov bijesni pogled mnogo govori. Spike mu uzvraća pogled i napetost između dva vampira se može gotovo rezati. Oz nam je ispričao o susretu Angela i Spikea u Los Angelesu. Volio bih da ih nismo trebali dovesti na isto mjesto.

«Spike!» Obraćam se plavokosom vampiru. «Jesi li čuo za incident na koledžu?»

«Velika eksplozija.» Naceri se Spike. «Vjerojatno je hrpa ljudi izgorjela kao šibice. Prava šteta što nisam gledao.»

Angel se pokrene brže nego što mogu vidjeti i u sljedećem trenutku je pribio Spikea uz zid, oboje sa demonskim licima.

«Buffy je bila negdje u toj eksploziji!» Angel reži u Spikeovo lice. «Giles mi je rekao da si bio kod tih vojnika gdje su te neutralizirali. Mene nije briga za čip. Sprašit ću ovdje i sada ako ne budeš išao s nama u ono što je ostalo iza eksplozije i ne pokažeš nam sve što znaš. Jesmo li se razumijeli, dečko?»

Vidim da je Spike zaustio da odgovori sa jednim od svojih uobičajenih komentara, ali ušutkava ga nešto u Angelovim očima. Bijes i zabrinutost se isijavaju iz Angela i uvjeren sam da je spreman učiniti što je rekao. Izgleda da je uvjerio i Spikea.

«Dobro, pederko!» Samo mu odgovara. «Igrat ćemo se kako hoćeš! Ali ne krivi me ako dolje nađemo Ubojičin sprženi leš! A usput, nadam se da hoćemo.»

Na trenutak mislim da će Angel svejedno kolcem probosti Spikea, ali on ga pušta.

«Ima još osam sati do sutona. Ići ćemo kroz kanalizaciju i pokušati naći neki ulaz bez izlaska na površinu. Nazovite me na mobitel, ako se nešto dogodi!»

Samo kimam, malo iznenađen kako je Angel lako preuzeo vodstvo. Izgleda da ga je promjenilo vrijeme provedeno u L.A.-u.

«Tko je slatkica?» pita Spike gledajući Faith.

Bože, skoro sam zaboravio da je ovdje kako nije rekla ni riječ već neko vrijeme. Faith ga pogleda sa izrazom prepoznavanja u očima. Je li ga srela otkad je došla u Sunnydale? Mislim da nije.

«Ja sam Faith.» Kratko odgovara. «Idem s vama.»

«Ne!» odgovara Angel.

«B me treba!» govori Faith. «Moram... moram nešto učiniti. Nešto joj se dogodilo i... moram biti tamo. Molim te, Angele!»

Angel promatra tamnokosu Ubojica i vidim da joj je neugodno od njegovog intezivnog pogleda. Sada vidim da se Angel stvarno promjenio. Ima više samopouzdanja. Jači je nego prije. Faith ne odvraća pogled unatoč svojoj očitoj nervozi.

«U redu. Ti sa površine provjeri zemljište oko koledža. Ako nađeš neke tragove Buffy, nekoga u uniformi i slično, nazovi me!»

«Možda bi netko od nas trebao ići s njom?» nesigurno pita Willow.

Ježim se na pomisao Willow ili Xandera samih sa Faith. Primjećujem da je Xander malo problijedio, nesvjesno dirajući vrat. Faith ga je skoro udavila. Skoro je nožem ubila Willow. Toliko toga je učinila ovoj djeci. Možemo li joj stvarno vjerovati?

Ne možemo. Ali izgleda da Angel može.

«Ne, to nije dobra zamisao.» Govori Angel. «Ako su uhvatili Buffy i možda otkrili tko je, tražit će njene prijatelje. Nitko ne poznaje Faith.»

Što se tiče objašnjenja, odlično je. Nema veze sa pravim razlogom, ali odlično je.

«Nazvat ću te čim nešto nađem,» kaže Faith prilazeći korak bliže Angelu. «Neću... neću je iznevjeriti Angele. Obećajem. Ne ponovo!»

Angel kimne, možda videći nešto u njenim očima što ga uvjerava u njenu iskrenost. Ili se možda pretvara da vidi što smjera. Ne znam.

Da bar znam da je Buffy na sigurnom.


5. dio: Xander

«Što izvodiš?»

Automatski se trzam na glas. Dovraga! Svi ovi mjeseci i još sam napet uz nju. Kad je gledam, samo vidim nju i mene u onoj motelskoj sobi na krevetu, ona iznad mene dok me polako davi sa užitkom u tamnim očima.

«Pardon na očitome,» kažem Faith, «ali ne osjećam se baš opušteno jer ti sama tražiš Buffy, ok?»

Pogleda me i očekujem smiješak na njenom licu praćen sa komentarom da je ne bi mogao spriječiti ako želi povrijediti Buffy i da sam samo slabašni kreten.

Bog zna da sam to sto puta rekao sam sebi.

Začudo to se ne događa. Faith mi samo dobacuje isti uplašeni pogled koji ima otkad se pojavila kod Gilesa i pitam se je li to zaista gluma.

«Usporavaš me.» Kratko odgovara nastavljaući prelaziti preko zemljišta kampusa. Pola sakunde razmišljam koliko sam blesav što sam tu, pa je nastavljam pratiti.

«Koliko vidim nemaš pojma gdje tražiti,» kažem joj. «Pa ne vidim kako te usporavam. Osim ako želiš lakše pobjeći kad te otkrije policija.»

Nema čak ni spreman oštri odgovor. Nešto ju je definitivno promjenilo. Prije kome bi zbog tog komentara dobio prijeteći odgovor ili nož pod grlom, ali ne ovu šutnju.

Što joj se dogodilo?

«Moram je naći.» Faith samo kaže. «Nešto joj se dogodilo i moram je naći.»

«Zašto? Zato jer te smjestila u bolnicu kad si otrovala Angela? Želiš uzvratiti uslugu?»

Oštro okreće glavu prema meni i kočim se u očekivanju udarca, ali to se ne događa. Mora da stvarno želim smrt ili tako nešto, kada je pratim i govorim takve stvari. Koji mi je vrag? I koji je njoj, kad smo kod toga?

«Pusti me na miru, Xandere!» Faith nastavlja hodati, ruku zabijenih u džepove, oči joj brzo kruže naokolo da... što? Nađe... Buffy? Priliku da stvori kaos? Više nemam pojma. Psihopatska Ubojica vampira iz pakla ili bivša psihopatska Ubojica koja se želi iskupiti. Stvarno ne znam.

Usprkos zdravom razumu i dalje idem za njom.

«Koji dio u 'ostavi me na miru' nisi shvatio?» Faith gunđa kad je sustignem. Ne gleda me, oči joj kruže kao ludi radar. Ne, ne zaboravi to! Ne koristi tu riječ! Nije pametno izazivati sudbinu. Ili Faith.

«I ja želim naći Buffy.» Odgovaram. «I još bolje ako te usput mogu držati na oku.»

Faith ništa ne odgovora i neko vrijeme hodamo šuteći. Kampus je još u kaosu, svugdje su vatrogasci i radnici. Gori još nekoliko vatri i dim se podiže prema nebu. Ima mnogo ljudi oko područja gdje je dom Lowell ili što je ostalo od njega.

Ima i mnogo studenata. Promatraju veliku rupu u zemlju. Zar nemaju pametnijeg posla? Ne znam, recimo plaćeni posao? Da prestanu s uzvišenim ponašanjem prema onima koji nisu studenti? Prestani, Xander! Tvoji problemi sad nisu važni. Sada je važna Buffy. Moramo pronaći Buffy.

«Zašto si to učinila, Faith?» Izgovaram pitanje gotovo bez svijesne namjere.

«Što?»

«Zašto si nas izdala? Zaboravi to! Razumijem što te nije bilo briga za nas ostale, ali zašto si izdala Buffy? Pokušavala ti je biti prijateljica, kad bi joj ja rekao da samo gubi vrijeme. Zašto si je izdala?»

«Nisam htjela.»

«Pokušaj ponovo!»

«Ne, ja... otišla sam Gradonačelniku sa velikim planom. Upast ću među njegove ljude, saznati sve o njemu, dovoljno da ga sredim. Mislila sam da će tako opet sve biti u redu. Da ću tako izbrisati onu... pogrešku koju sam učinila.»

Misliš, što si ubila onog tipa u uličici? Na sreću imam dovoljno pameti da to ne izgovorim na glas.

«Ali onda je... njemu... bilo stalo. Bilo mu je stalo do mene. Bio je drag prema meni... prvi put sam se osjećala... voljenom. Nikad prije... me netko nije volio. Nisam ni znala kako je to.»

Imam spreman odgovor na to, ali ne izgovaram ga. Tko kaže da nemam samokotrole?

«I mislila sam... mislila sam zašto da izdam tog čovjeka koji me voli samo da bi udovoljila ljudima koji nisu ni htjeli da dođem.»

«Znači počela si raditi prljavi posao za njega jer ti je kupovao sladoled?» U redu, nemam samoktrole. Tuži me. Samo me nemoj nasmrt pretući!

Ona zausti da kaže nešto, vjerojatno nešto vrlo neugodno ili - još strašnije – nešto značajno, kad se odjednom ukoči. Stoji nepomično i neugodno me podsjeća na veliku, prašumsku mačku koja se sprema napasti.

Sve je ok dok ja nisam cilj...

Faith se naglo pokrene, potrči prema jednoj skupini grmlja. Već mi je gotovo izvan videokruga kad konačno pođem za njom. Ton glasova koje čujem dok se približavam me podsjeća da izazivam svoju sreću.

Ispred začujem povik, dublje u grmlju. Prolazim kraj nekoliko ostataka eksplozije koji se puše i nešto slomljenog drveća. Blizu smo mjesta nesreće i izgleda da je Faith našla nevolju. Zašto me to ne čudi? Odjekne jasan zvuk kako je netko udario drugoga. Jako.

Izbijam na čistinu i gotovo se sudarim sa Faith koja zatetura prema meni. Krvari iz rasječene usne i izgleda kao da će sutra imati lijepu modricu. Tko bi mogao...

Misli mi se zakoče kad vidim drugu osobu na čistini. Ne prepoznajem je odmah. Naravno, nikad je nisam vidio ovakvu. Prljavu kao da se probijala kroz močvaru i golu. Jesam li spomenuo golu? Golu Buffy? Ne znam da li da se onesvijestim ili kričim od radosti.

Buffy stoji u polusagnutom položaju na čistini i gleda nas divljim očima. Kosa joj visi u sljepljenim pramenovima preko lica i čini se da nas ne prepoznaje. Ima stisnute šake i zadihana je.

Jesam li spomenuo da je gola?

«Buffy!» obraćam joj se zakoračivši prema njoj. Faith ostaje na istoj udaljenosti, na oprezu nakon što je dobila šaku u lice. Buffyine oči me prate, ali svako malo grozničavo gleda oko sebe kao da traži nešto.

«Buffy, to sam ja! Xander!» Ovo je već neugodni podsjetnik na Buffyinu nezgodu s pivom prije nekoliko tjedana. Nadam se da će ovo završiti jednako brzo. Čak i ovoj situaciji ne mogu si pomoći da je ne gledam... da li ima ozljede, da, samo zbog mogućih ozljeda. Užasno je prljava, pokrivena prljavštinom i blatom, ali inače izgleda da je dobro.

Osim tog pogleda u očima. Izgleda uplašeno i spremna napasti svakoga tko joj se približi.

Kako sam dosad preživio ovako glup?

«Buffy, sve je u redu!» Govorim joj prilazeći još jedan korak bliže. Trza se dalje od mene kao ranjena životinja.

«Smiri se! Došao sam ti pomoći!»

Još jedan korak. Ovaj put se ne trza. Pogled joj se čini malo stabilniji i sada me stvarno gleda.

«Xa-Xander?» Jedva čujem nesigurnu riječ.

«Da, Xander! To sam ja! Buffy, mogu li doći bliže?»

Oklijeva, gledajući me divljim očima, pa skreće pogled prema Faith.

«Ti... poznajem te.» Kaže Buffy.

Mislim da to nije dobro.

Maglovit oblik projuri kraj mene i kad se stignem okrenuti, Buffy je na Faith, bespoštedno je udara šakama. Faith diže ruke da zaštiti lice, ali ne uzvraća.

«Povrijedila si me!» Buffy viče. «Povrijedila Angela! Povrijedila mene!»

Dok pokušavam smisliti što učiniti jer psihopatsku Ubojicu mlati nadam se privremeno psihopatska Ubojica, Faith se iznenada uspijeva izvući ispod Buffy i uzmiče nekoliko koraka da dobije malo razmaka. Buffy je za sekundu opet udara.

Nikad nisam vidio da se Buffy ovako bori. Bez tehnike, bez cool pokreta. Ponaša se kao divlja životinja, napada u panici. Ne Faith. Kada Buffy skoči prema njoj, Faith samo uzmakne u stranu, dođe Buffy iza leđa i rukama joj obuhvati vrat. Steže je, držeći je u kravati na koju bi joj zavidili i hrvači sa TV-a. U normalnim okolnostima nikad ne bi mogla ovako lako uhvatiti Buffy.

Buffy se luđački bori, dajući sve od sebe da dohvati Faith, ali druga Ubojica samo zagnjuri lice u Buffyinu dugu kosu da ga zaštiti i dalje je drži. Buffyini nokti ostavljaju duge, krvave ogrebotine na njenim podlakticama, ali Faith ne pušta.

U stvarnom životu treba dugo da se nekoga onesvijesti gušenjem. Na TV-u uvijek uspjeva za oko minutu. Sleđeno gledam dok Faith polako guši Buffy spuštajući je na zemlju, moja prijateljica se sve sporije kreće, njeni životinjski krikovi postaju tihi i bespomoćni. Na trenutak se pitam bi li trebao pomoći Buffy protiv Faith, ali mislim da to sada to nije najbolja ideja.

Faith je konačno pušta i Buffy mlitavo pada, prljava, gola hrpica na zemlji. Nekako je to što je gola prestalo biti važno. U trenu sam uz nju, ne misleći više što bi Faith mogla reći ili učiniti. U naručju držim svoju prijateljicu i pokušavam smisliti što činiti dalje.

«Onda, da pozovem ostale?» Kaže Faith, više sa prizvukom pitanja, nego izjave. Teško diše, umorna od kratke borbe nakon mjeseci ležanja. Samo kimam, oči me peku dok držim Buffy uz sebe. Popravit ćemo ovo, vidjet ćeš. Buffy, ti si Ubojica vampira. Glavna Ubojica, ništa te ne može zaustaviti. Popravit ćemo ovo, obećajem.

Tako mi je drago što si živa.

*****

- 14:29 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 05.01.2006.

Projekt 314 Ubojica vampira (Šaptanje I.)

Image Hosted by ImageShack.us

I evo prvog dugog fanfictiona u ovoj godini! Ova slika gore je djelo Philipa S-a. Ukratko nekoliko stvari o ovoj priči. Ovo je alterativna stvarnost - razvoj radnje je puno drukčiji nakon ep. Hush u 4. sezoni (kad nitko nije mogao govoriti). Sastoji se od tri priče ili ako hoćete poglavlja: Šaptanje, Ostaci i Indentiteti. Te podpriče su podijeljene u otprilike 10-tak djelova. U prvoj priči svaki dio ima drugi POV (gledište) i pisana je iz prvog lica. To je veoma neobično za dužu priču, ali ovdje je uspjelo. Druge dvije su pisane na uobičajeni način (iz 3. lica). Stavit ću link do orginalne priče kad dođe do kraja na blogu. Par mogućih nepoznatih pojmova isl. prije priče -

- Zar se nije pakirala u svom stanu i razgovarala sa B? - ovo je asocijacija na Buffyin san u kojem je Faith pomogla Buffy da pobijedi gradonačelnika. U to vrijeme su obje bile u nesvjesnom stanju: Faith u komi, a Buffy u nesvjesti od gubitka krvi.
- projekt 314 - u seriji je to bila šifra za Adama (onog demonoidnog Frankestaina) Kao Joss i Philip je radio varijaciju na nešto već viđeno za projekt 314 u svom fanficu (čitajte pa ćete otkriti što)
- napomena - u ovom dijelu sezone Spike i svi ostali su mislili da ne može nikoga napadati, ne samo ljude
- upozorenje - malo krvavo (predikad R)


Projekt 314 Ubojica vampira
(The Slayer 314 Project)
by Philip S.


ŠAPTANJE


1. dio: Buffy

Vatra je svugdje oko mene. Toliko mnogo vatre. Osjećam kako mi gori na koži, proždire mi tijelo, utapa me u boli. Zašto toliko boli? Gorim i ne mogu zaustaviti bol. Može li netko prekinuti bol?

Bljesak. Netko vrišti ispred mene. Čovjek u bijelom laboratorijskom ogrtaču. Zapaljen je kao i ja. Prodornim krikovima objavljuje svoju bol. Ja ne vrištim. Zašto ne mogu vrištati? Zapaljeno tijelo besmisleno trči, očajnički tražeći utočište od plamenova. Zašto ja ne mogu bježati?

Bljesak. Prostorija oko mene je postala pakao. Bijeli zidovi pucaju i boja na njima se rastapa, vatra ih proždire kao dijete šećernu vunu, diže se do stropa. Halogena svijetla eksplodiraju u kiši užarene plastike i stakla.

Toliko je vrištanja.

Ljudi su posvuda, gore, vrište, umiru. Neki nose bijele laboratorijske ogrtače koje plamenovi vole jer su tako zapaljivi. Drugi su u uniformama, zelenoj odjeći koja jednako žarko gori. U daljini galame alarmi zaglušeni vrištanjem.

Toliko je boli. Zrak kao da je natopljen njome i svejedno i dalje ne mogu vrištati. Užareni prsti agonije mi se zabadaju u oči, režu mi meso poput noževa. Bol je deset puta gora od osjećaja očnjaka oštrih poput bodeža kad se zabijaju u vrat. Želim vrištati.

Bez upozorenja popušta sila koja me držala nepomičnom i padam na zemlju. Ruke i noge mi se ne miču. Prostorija se okreće oko mene, zapaljena tijela, začađeni zidovi, vatra, divlji ples od kojeg mi se vrti u glavi. Nejasno osjećam užareni metalni pod sobom.

Bol nestaje i zamjenjuje je ugodna otupljenost.

Treba mi neko vrijeme da shvatim da odsustvo boli vjerojatno nije dobar znak.

Tijelo leži uz mene. Mlada žena, licem okrenuta prema meni. Oči su joj otvorene i zuri u mene s onom superiornom dosadom koju samo mrtvi mogu postići. U njenim očima vidim samo užasnu prazninu iako joj je izgorjelo već pola tijela.

Netko počne vrištati, netko u blizini. Tko sada vrišti? Čujem mnogo vrištanja, ali ovaj vrisak je tako blizu, gotovo ga mogu osjetiti uz uši. Vatra se približava, pritišće me sa svih strana i dalje ne mogu vidjeti tko vrišti.

Još netko se pridružuje vrisku, sa vrištanjem tako užasnim da mi razdire misli. Netko umire u agoniji, tisuću demona je razdiru i želi podijeliti bol sa cijelim svijetom. Njen vrisak šalje nove valove boli kroz mene i krv mi se čini kao užarena lava u žilama.

Moram ustati. Vatra me okružuje, poseže prema meni svojim plamenim jezicima, pokušavajući me progutati. Moram izaći, moram pobjeći. Ne želim umrijeti! Nemam ni devetnaest godina, ne želim umrijeti! Ali nemam snage u nogama i rukama. Zašto toliko boli kad ne mogu ni pokrenuti noge i ruke?

Tu negdje shvatim da je jedan od dva vrišteća glasa u blizini moj.

Zemlja podamnom se kreće i podrhtava, grmljavina eksplozija odjekuje prostorijom. Još uvijek čujem ljude kako vrište, ali sada iz veće daljine. Oni koji još mogu vrištati su oni koji još uvijek bježe, pokušavaju pobjeći odavde. Vatra me sasvim okružila. Moram ustati!

Osjećam kao da mi se koža želi oguliti sa tijela usput otkidajući krvave komadiće mesa, ali se konačno uspjevam pokrenuti. Još jedno tijelo je do mene. Je li to ono koje vrišti zajedno sa mojim glasom? Je li jedan ili više glasova? Više nisam sigurna. Ne mogu prestati vrištati. Zašto ne mogu prestati? Tko je ona druga koja vrišti?

Nema vremena, ne mogu ostati ovdje! Svaki pokret je čista agonija, ali moram izaći. Vidim svoje ruke i vatra pleše na njima, koži mi je pocrnjela i počinje nestajati. Ne mogu sada razmišljati o tome! Previše je boli! Moram pobjeći odavde! Oči mi pronalaze vrata i uspjevam se pokrenuti između naleta silovitih grčeva. Vrata! Izlaz!

Hodnici prolaze uz mene u magli. Vatra je posvuda, podrhtavanje još eksplozija i pukotine se šire stropovima i podovima, sve se raspada. Ljudi još uvijek vrište, pokušavaju pobjeći iz ove podzemne smrtonosne klopke. Lica se pojavljuju i nestaju u dimu, sva vrište u panici, neka gore. Toliko je vatre.

Zrcalo iskrivljeno od vrućine. Nisam više u podzemnom laboratoriju, na površini sam. Da, prepoznajem ovo. Dom Lowell, zgrada koja skriva ulaz. Kako sam došla gore? Ne sjećam se uspinjanja stepenicama. Iskrivljeno ogledalo pokazuje nešto što ne mogu biti ja.

Kako mogu još uvijek gorjeti i biti živa?

Kuća se ruši oko mene, još vatre, još vrištanja. Pod popušta pod mojim nogama i dajem se u trk bez razmišljanja, bol potiskujem u pozadinu. Izaći! Moram izaći!

Bljesak! Sjećam se da su me doveli ovdje. Netko me doveo i izdao. Momak, netko tko mi se sviđao. Riley? Bol me trese, udar struje. Zašto mi je to učinio? Zašto je to učinio?

Nešto ekspodira baš ispred mene i udarni val me podiže kao vjetar list. Vatra, zidovi, iznenada sam vani. Pločnik mi se približava, nešto tvrdo mi udara o glavu. Još vrištanja, vatra, bol.

Zašto me toliko boli?

Prekriva me blaga hladnoća i shvaćam da pada kiša, kapljice olakšanja na mojoj spaljenoj koži. Osjećam da mi se nešto pokreće u glavi, grli me nježnim rukama, poput djeteta me privija uz tijelo mekog ništavila, utišava bol prelijepom pjesmom.

Tama dolazi da me proguta i ne odupirem se.
___________________________________________________________________________

2. dio: Angel

Cordelia je imala viziju prije dva sata i sedamnaest minuta. Vjerojatno je još uvijek boli i naizmjence zahvaljuje i proklinje Doyla što joj je prenio taj dar. Nije imala vremena da se privikne, pogotovo jer je Doylova smrt još tako svježa i bolna.

Kako bilo, pet minuta nakon vizije sam bio u svom automobilu na putu prema Sunnydaleu, zahvaljujući Višim Silama što ima još nekoliko sati do zore. Zapravo, sunce me ne bi zaustavilo. Prebojani prozori znaju biti odlični ako negdje hoćeš stići u žurbi.

Prije tri minute sam došao u Sunnydale i odmah sam vidio da nešto nije u redu. Nije mi trebala vizija. Veliki stup dima koji se dizao prema nebu iznad zemljišta koledža je bio dovoljan pokazatelj. Cordy je u viziji vidjela vatru. Nekakve podzemne prostorije, ispunjene zapaljenim tijelima i vrištanjem.

Buffy usred svega toga.

Do zore ima četrdeset i šest minuta, ali noć je svjetla kao dan. Ostavio sam automobil prilično daleko od koledža jer su ulice zakrčene kolima vatrogasaca i hitne pomoći, uspaničenim ljudima i znatiželjnicima. Prolaze dragocjene minute dok se proguravam kroz ljude prema mjestu nesreće.

Okolina koledža je u plamenu. Najviše vatre je oko velike rupe u zemlji. Izgleda kao da je nešto eksplodiralo ispod zemlje i onda se urušilo. Ostala vatra je vjerojatno sekundarna, zapaljena letećim ostacima orginalne vatre. Vatrogasci daju sve od sebe da obuzdaju plamenove.

Pokušavam osjetiti Buffy. Nekad smo mogli osjetiti jedno drugo kad smo bili blizu. Tražim to poznato treperenje iznutra koje mi govori da je druga polovica moje duše u blizini, ali ne osjećam ništa. Možda je previše smetnji. Dim, vatra, toliko ljudi.

Ponovo gledam na sat. Trideset i jedna minuta do zore. Nema vremena za pretraživanje ovako velikog područja u tako malo vremena. Panika mi govori da svejedno započnem. Buffy je negdje tamo, možda ozlijeđena, možda umire.

Pokušavam se smiriti logikom. Cordyina vizija je bila nejasna, pokazala je samo da je Buffy nekako umješana u ovo. Možda uopće nije ovdje. Možda je otišla na vrijeme i sada je kući na sigurnom.

Ostali. Moram provjeriti jesu li dobro. Willow živi negdje na kampusu. Sjećam se da je rekla da živi u domu s Buffy. Možda su obje tamo, pokušavaju otkriti što se događa.

U redu, razmisli malo. Negdje moraju biti dokumenti, popis gdje mogu naći njihov dom i broj sobe. Zaboravi to! Predugo traje. Ovdje je mnogo studenata. Netko od njih bi ih trebao poznavati, znati gdje žive. Tražim pgledom nekoga koga ću pitati.

Još bolje. Primjećujem Willow u blizini. Izgleda kao da je upravo izašla iz kreveta. Trčim prema njoj, svjestan da nemam puno vremena. Ubrzo ću se morati skloniti od sunca. Willow gleda vatru i ne primjećuje me sve dok joj ne stavim ruku na rame.

«Što... Angel? Ti... ti si ovdje? Nisi... »

Spreman na pitanje odmahujem glavom. «Ne, Willow. Nisam zao. Što se dogodilo? Cordelia je imala viziju i... »

«Cordelia je imala viziju?» pita me potpuno zbunjena.

«Duga priča!» odgovaram. «Uglavnom, rekla mi je da se ovdje događa nešto loše i da je Buffy umješana. Što znaš?»

Willow raširenih očiju gleda od mene do vatre. Po njenom izrazu se čini da nema pojma što se dogodilo.

«Angel, ja... Buffy mi je rekla da se ide sastati sa prijateljem, da, prijateljem. Rekla je da imaju nešto razgovarati. To je bilo... jučer. Da, jučer ujutro. Od tada... je nisam vidjela, ali nisam se zabrinula. Mislim, ona... ona je Ubojica, zar ne? Normalno je da se ne vrati cijele noći, zar ne? Patroliranje i sve to.»

Vidim da je prestrašena, boji se da se nešto dogodilo njenoj najboljoj prijateljici. Suosjećam s tobom, Willow. Sama pomisao da je ozlijeđena... ne, ne razmišljaj o tome. Ostani sabran!

«Taj njen prijatelj,» pitam Willow. «Znaš li gdje živi?»

Willow potvrđuje glavom i pokazuje prema gorućoj rupi u zemlji.

«Dom Lowell. Tamo.»

**
Sunce me natjeralo da se maknem sa otvorenog. Nisam htio ostaviti Willow onako uznemirenu, ali nisam mogao ostati. Rekao sam joj da otiđe do Gilesa što prije može, a ja sam krenuo tamo kroz kanalizaciju.

U ovim tunelima sam rekao Buffy da ću je ostaviti. Jesam li mogao izabrati gore mjesto za to malo otkriće?

Nemam vremena za uspomene i žaljenje. Možda Giles zna više od Willow - zašto je Buffy otišla u tu kuću, što se tamo moglo dogoditi. Automatski hodam poznatim podzemnim tunelima i nemam jasnog sjećanja kako sam došao ispred Gilesovih vrata, kaputom se štiteći od sunca.

Willow dolazi u gotovo isto vrijeme i odmah ulazi, previše uzrujana za kucanje i pozdravljanje. Sliježem ramenima i slijedim je. Drago mi je što mi Giles nije povukao poziv u kuću. Bivši Čuvar diže pogled sa televizije. Giles ima televiziju? Onda primjećujem da gleda vijesti, na kojima je trenutačno velika rupa u zemlji.

«Angel? Što... Willow, što se dogodilo? Upalio sam vijesti i ugledao dim iznad koledža i... »

«Nešto je raznijelo dom Lowell.» odgovara Willow i glas joj zvuči kao da je u šoku. «Buffy se išla tamo sastati sa Rileyem i... baš sam išla po nju jer smo mislile ići u knjižnicu po neke knjige za psihologiju. Iznenada je sve eksplodiralo. Jednostavno je eksplodiralo iz čista mira, bez upozorenja, samo bum i posvuda je bila vatra i... »

Utišavam je sa rukom na ramenu i kao da je sva snaga nestala iz nje. Sjeda teško na trosjed i vidim suze u njenim očima.

«Gilese, Buffy je bila ondje.» govori drhtavo. «Što ako je.. ako je...»

Gilesovo lice ne pokazuje ništa, ali sa dva stoljeća iskustva lako vidim kroz masku. Voli je poput kćeri koju nije imao i pomisao da je više nema... to ne može biti. Znao bih da je mrtva, znao bih. Živa je. Mora biti.

«Znate li zašto je išla u taj dom?» pitam ih.

Razmjene poglede pa Giles skida naočale i čisti ih maramicom.

«Buffyin prijatelj živi u domu Lowell, Angele,» kaže mi Giles. «Zove se Riley Finn i on je...» Ne završava rečenicu i jasno mi je što je htio reći. Buffyin prijatelj. Momak. Dovraga.

To sam htio za nju, zar ne? Nekog normalnog s kim može dijeliti život. Nekog tko je može odvesti na sunce, možda joj dati djecu jednog dana, s kim može ostarjeti.

Već mrzim Rileya Finna.

«Jesu li rekli što je moglo uzrokovati eksploziju?» Pitam ga pokazujući prema televizoru.

«Sumnjaju na plin ili možda studensku psinu koja je pošla po zlu, ali zasad nema činjenica.»

«A što je s tom rupom u zemlji?» pitam ga. «Po veličini kratera se čini da je ispod doma postojala pećina ili tunel.»

Giles vraća pogled na TV. Čini se dosad nije ni pomislio na to. Ponovo upućuje Willow značajan pogled.

«Misliš...?» pita ga vještica kad vidi njegov izraz.

«Moguće je,» odgovara on. Osjećam se isključen iz razgovora.

«O čemu govorite?»

Giles uzdiše i ponovo počinje čistiti naočale.

«U zadnja dva tjedna smo primjetili pojavu nekakve vojne organizacije u Sunnydaleu. Buffy je vidjela vojnike na ulici i onda se pojavio Spike i više nije mogao napadati. Rekao nam je...»
________________________________________________________________________

3. dio: Faith

Tiho! Faith spava.

Iskreno govoreći, spava već dugo vremena. Mjesecima, otkad su našli njeno slomljeno tijelo u prikolici kamiona sa ranom u trbuhu kao da ju je netko proboo nožem.

Netko tko je bila njena prijateljica.

Ipak, doktori kažu da ne spava ovako dugo zbog te rane. Ona je davno zacijelila. Nitko ne zna što se dogodilo Faith, ali izgleda da je pala sa visine, pala na glavu.

Faith spava, ali oči joj se kreću ispod vjeđa, vide slike koje nisu stvarne, ne mogu biti stvarne. Zar ne?

Tko zna što sanjaju Ubojice vampira?

Na znaku na vratima Bronza piše «NATJECANJE U DISKO PLESANJU». Disko? Faith se ne sjeća da je išla u Bronze. Nekako joj se čini da tu nije više dobrodošla. Zar se tu nije družila sa svojim prijateljima? Ne, ne svojim prijateljima. Prijatelji koje je mogla imati i imala, ali to je bilo davno.

Oni nisu njeni prijatelji.

Prizor iza vrata odgovara temi večeri. Po klubu se vrtlože svijetla u svim bojama i velika srebrna disko-kugla visi sa stropa. Stara glazba trešti iz zvučnika. Visoki muški glasovi. Bee Gees?

«Faith, dušo!» netko joj dovikuje i ona se okreće tek tada shvaćajući da je i ona obučena u skladu sa temom večeri. Suknja (ona nikad ne nosi suknje, zar ne?), čizme sa visokim potplatima, šarena bluza. Kosa joj je mnogo duža nego što se sjeća i u nju su upletene šarene vrpce.

Poznaje čovjeka koji joj se obratio, zar ne? Sredovječni tip, britanski naglasak. Kosa mu ne bi trebala biti takva, tako duga i sa zaliscima. Crveno odijelo od poliestera? Zar nije uvijek nosio tvid?

«Giles?» pita ga. Nije sigurna da mu je to ime.

«Pleši ili umri, dušo!» viče joj krečući se uz glazbu. «Pleši ili umri!»

Ne želi plesati s njim. Ne, skoro je sigurna da je došla plesati s nekim drugim. Ili se sastati s nekim, to joj nije još jasno.

«Potraži me kad se vratiš, dušo!» Giles viče za njom kad ona krene prema plesnom podiju. Nova pjesma Bee Geesa se počinje prolamati iz zvučnika i netko se sudari s njom.

«Život je precjenjen, Ubojice!» Novi glas. I novo lice. Poznaje li tog muškarca sa izblajhanom plavom kosom i britanskim naglaskom? (Zašto toliko ljudi ovdje ima britanski naglasak?) Ne, misli da ga ne poznaje. Ne pristaje mu bijelo odijelo koje nosi. Ne slaže se sa kožnim, vojnim čizmama i crnim, kožnim kaputom koji mu je prebačen preko ruke.

«Ubojica?» pita nepoznatog čovjeka, koji udiše samo kad želi uvući dim svoje cigarete. «Ja nisam Ubojica vampira!»

«Misliš?» ne zvuči uvjereno.

«Nije me briga za spašavanje nevinih ljudi i ubijanje vampira!»

Smije joj se i ona vidi oštre zube u njegovim ustima. Kako stanu unutra? Predugi su.

«Tako treba!» Nazdravlja joj pićem koje maloprije nije imao. Čaša je puna tamnocrvene tekućine. Staklo kucne o njenu čašu. «Ali što je s njom?» Pita vampir, pokazujući prema šanku.

Tamo sjedi djevojka plave kose, obučena samo u grimizni konbinezon koji je prekriva od vrata pa sve do gležnjeva i zapešća, tako uzak da ništa ne prepušta mašti. Jednom rukom se odsutno poigrava nožem, prelazeći prstom preko oštrice, zasijecajući kožu bez krvarenja. Drugom rukom uzima masline iz male posude na šanku.

Zašto masline kriče?

«B?» prošapće Faith. Sukobljeni osjećaji. Njena sestra, njena neprijateljica. Pomagala joj je, borila se protiv nje, voljela je, probola je.

«Krvariš, ljubavi!» Kaže plavokosi vampir. «Mogu li malo probati?»

Njena bluza je natopljena krvlju koja kapa na pod. Sada nova grupa svira na pozornici. Nizak tip sa čupavom vučjom glavom svira gitaru. Plavuša i crvenokosa su za sintesajzerom, dijeleći poljupce između nota. Tamnokosi dečko (Xander? Da, zove se Xander) udara po bubnjevima.

«Ispričavam se!» Plavokosi vampir stavlja slamku u Faithinu ranu i počinje sisati. Ona uopće ne primjećuje. B još uvijek sjedi za šankom, ali se široko osmjehuje nekom tko se pojavio na pozornici.

«Počnite širiti vijesti!» Angel pjeva i bend ga prati. «Ubojica vampira stiže danas!»

«Nisam Ubojica vampira...» šapće Faith. Zašto nitko ne razumije da nije Ubojica vampira? (Više nema pravo da se tako naziva.)

«Zato što želi sudjelovati,» nastavlja Angel. «U kraju svijeta!»

Faith shvaća da male masline koje Buffy jede nisu masline. Mala lica, vrište dok ih guta. Zašto vrište?

«Vratit će se u grad koji nikad ne spava!» nastavlja Angel.

«Prestanite!» viče Faith, ali nitko je ne sluša. Vampir i dalje sretno siše njenu krv.
Giles pleše na plesnom podiju.

«I iako nije broj jedan, kraljica groblja, vrh Ubojica, nije broj jedan ... »

Angel diže zadnju notu, glas postaje tako visok da Faith mora pritisnuti ruke na uši. Buffy ustaje sa barske stolice i zapali se prolazeći uz stol sa crnim svijećama.

«B! Ti si...» Faith pokušava vikom nadglasati prodorni zvuk, pokušava upozoriti Buffy što joj se događa.

«Ne brini se zbog toga!» kaže Buffy. Cijelo tijelo joj je sada obavijeno vatrom. «Uskoro ću biti dobra kao nova!»

Zapaljena ruka poseže da je dodirne po obrazu i druga Ubojica zavrišti.

«Buffy!»

Faith se naglo uspravlja u sjedeći položaj na krevetu, pokušavajući shvatiti gdje se nalazi. Zašto je u bolničkom krevetu? Zar se nije pakirala u svom stanu i razgovarala sa B? Ili se borila protiv nje? Nije sigurna.

Digitalni sat je na noćnom ormariću i na njemu piše datum. Današnji datum.

«Šest mjeseci?» progovara šapatom. Glas joj je promukao od nekorištenja.

Što se dogodilo? Gradonačelnik? Buffy? Angel? Toliko pomiješanih slika. Zar je to stvarno učinila? Otrovana strijela? Čovjek u uličici? Onaj ljubazni stari profesor? Ne, to nije moguće!

Giles! Giles joj je rekao da ga potraži kad se vrati!

Mora otići do Gilesa! Odmah!

****

- 14:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

nedjelja, 01.01.2006.

Druženje

Image Hosted by ImageShack.us

Sretna nova 2006. godina, puno sreće i zdravlja !! Prijatelj je popravio komp tako da ćete uskoro dobiti i prve nastavke nove duge priče. I da, pogledajte reklamu dolje, stvarno je zgodna. Nije glupa kako reklame znaju biti. Ok, da prijeđemo na priču. Ovo je jedna dosta lagana priča, ali nije fluffy, uglavnom iz Angelovog gledišta. Događa se u drugoj sezoni malo prije nego je Angel izgubio dušu. U vrijeme relativne bezbrižnosti kad nisu znali za klauzulu sreće u proklestvu.

- ep. What's My Line? - kad je Buffy spasila Angela od Spikea i Drusille , a njih dvoje je zatrpala zapaljena crkva (i skubijevci su mislili da su mrtvi)
- ep. Suprise - između ostalog kad su Buffy i Angel spavali zajedno
- hemoglobin - krvni protein koji krvi daje crvenu boju i omogućuje joj prenošenje kisika
- onion (eng. luk) - crveni luk ili kapula po dalmatinski. Buffy je pogrešno izgovorila riječ anion (negativno nabijen ion)
- nakrivljene riječi u priči su naglašene


Druženje
(Hangin' Out)
by Ralkana


Poricanje vlasništva – Ne posjedujem ih; oni su od Jossa, Mutant Enemya i ostalih Viših Sila. Da su moji, mislim da bi bili puno, puno sretniji.
Vrijeme radnje - Događa se negdje između ep. What's My Line? i ep. Surprise.
Spojleri –Općenito za sve prije ep. Surprise.
Komentare i kritike poslane na Ralkana47@yahoo.com ću vrlo cijeniti. Hvala!


Angel je tiho hodao gotovo praznim hodnicima Sunnydaleske srednje škole. Nekoliko učenika koji su se mimoišli s njim su mu dobacili sumnjičave poglede. Trudio se pogledati ih uz ljubazni smiješak i ponašati se kao da pripada tu. Većina se opustila na to, neki su mu i uzvratili osmjeh. Malo je odmahnuo glavom. Istina je da bi mogao otići do bilo kojeg od njih i reći im da je demon od 240 godina koji pije krv i naglas bi mu se smijali sve dok ne bi promijenio lice i zabio im zube u vrat. Ali nepoznati odrasli odmah pobuđuje sumnju. Pitao se kako je čovječanstvo dosad preživjelo s takvim mentalitetom.

Otresao je mračne misli kada se približio vratima knjižnice. Prije nego je ušao pogledao je kroz mali prozor na njima. Od prizora koji je ugledao ga je u isto vrijeme preplavilo olakšanje i napetost. Olakšanje jer je Buffy bila tamo, živa, zdrava i neozlijeđena. Napetost zato jer su ona, Xander i Willow bili pognuti nad knjigama. Još knjiga je bilo rašireno po stolu. Namrštio je čelo dok je razmišljao o čemu se radi. Nije čuo da se nešto sprema u Sunnydaleu pa što onda istražuju tako koncentrirano?

Zadubljen u misli nije osjetio da mu se netko približava dok nije došao odmah iza njega. Okrenuo se da se suoči sa pridošlicom i samo zbog svojih natprirodnih refleksa uspio zaustaviti udarac koji je zamalo zadao Gilesu. Čuvar je raširio oči i automatski čvršće stegao knjige koje je nosio.

«Angel!»

«Giles. Oprosti, iznenadio si me.»

«U redu je. Nema štete.» Pogledao je iza vampira u knjižnicu. «Još su zadubljeni, koliko vidim.»

«Što istražuju? Prilično je mirno otkad su Spike i Dru...» Nije dovršio rečenicu; smrt njegove 'djece' je pobudila pomiješane osjećaje kao i obično. Tuga zbog onoga što je njegov demon učinilo tako davno se mješala s olakšanjem što je napokon gotovo. Ponovo je pogledao Gilesa i iznenađeno vidio da se Englez smješka.

«Vjerujem da se muče sa periodičnim sustavom elemenata. Ili kako sam čuo od Buffy, periodnim sustavom mentalnih nepogoda,» rekao je. Angel je znao da izgleda zbunjeno jer se Giles malo nasmijao. «Sutra imaju kontrolni iz kemije.»

«Uče za test?»

«Aha.» Vrata su se otvorila i smiješak se pojavio na njegovom naočitom licu kad je vidio tko je to rekao. «Velika frka. Mislila sam da sam ti čula glas... što radiš ovdje?»

Prije nego je mogao odgovoriti, digla se na prste i poljubila ga. Bio je to brzi poljubac, tek doticaj usnama i odvojili su se prije nego se začulo nakašljavanje iza njih. Buffy je pogledala preko Angelovog ramena sa vragolastim smješkom.

«Ma Giles... da sam znala da ćeš se tako zacrveniti kad ga poljubim, češće bi ga ljubila!» Istegla se do Angelovog uha i prošli su ga žmarci kad je osjetio njen topli dah na svojoj hladnijoj koži. «Iako mi ne treba razlog da te češće ljubim...»

«Da, pa, mogli bismo ući u knjižnicu da nam Angel može reći razlog svog posjeta.»

Ušli su i odmah odvukli pozornost od knjiga. Willow mu se otvoreno osmjehnula, ali vidio je iskru iritacije u Xanderovim očima.

«Smrtko!» uzviknuo je, ignorirajući ljute poglede od Buffy, Willow i Angela i strogi pogled od Gilesa. «Što te dovodi ovdje?»

Angel ih je svih pogledao; znatiželjno su čekali njegov odgovor. Slegnuo je ramenima. «Samo sam došao vidjeti jeste li čuli što novo o Sunnydaleskom... noćnom životu.»

Buffy je raširila oči. «Zašto? Što si čuo?» Počela je brže govoriti. «Je li opasno? Moramo to ubiti. Odmah.»

Stavio joj je ruku na rame, pokušavajući je smiriti. «Ne... ništa nisam čuo. Zato sam došao. Mirno je.»

«Previše mirno. Kladim se da se nešto događa; moramo ići.»

«Buffy, moraš učiti za sutra,» zabrinuto je rekla Willow.

«Will, ja sam Ubojica! Sveta dužnost, sjećaš se? Moram ići ubijati!»

«Buffy, nemaš što ubijati,» rekao je Giles, malo zbunjen na naglu energičnost.

«Možda imam. U tren oka nešto može izaći iz zle hibernacije. Ždrijelo pakla bi se moglo otvoriti i svih nas progutati.»

«S obzirom da sjedimo na njemu, mislim da ćemo prvi doznati, Buff,» rekao je Xander, dobacivši mu razdraženi pogled.

«Buffy, ako si zabrinuta, ja ću otići u kratku ophodnju. Ne moraš - »

«Ne!» zgrabila ga je za ruku. «Ja sam Ubojica, to je moj posao. Mislim... ja bih trebala ići. Možemo ići zajedno.»

Angel je pogledao u njene molećive oči i znao je da je molba dvoznačna. Nije htjela biti ovdje, ali nije ni htjela da on ode. To saznanje, saznanje da ga netko želi uz sebe ga je ogrijalo iznutra.

«Vani se ništa ne događa; ako hoćeš možemo u ophodnju prije nego odeš kući.»

Ljutito je pogledala knjige sa tihim gunđanjem. Angel joj je kratko stisnuo ruku i okrenuo se Gilesu.

«Nisi ništa čuo, zar ne? Pretpostavljam da bi rekao Buffy.»

Čuvar je odmahnuo glavom. «Ništa, sve je prilično mirno u zadnje vrijeme.» Oči su mu živnule. «Ali dobio sam dvije knjige o kojima smo razgovarali neki dan.»

Angel je malo raširio oči od znatiželje. «Dorvanijske pentatekstove?» Na Gilesovo kimanje vampir je dodao gotovo zadivljeno. «Bili su izgubljeni stoljećima.»

«Pa bilo je prilično... uh, teško saznati gdje se nalaze. Imam drugi i peti svezak. Još uvijek pokušavam naći ostale. Želiš ih pogledati?» upitao je, pokazujući prema svom uredu.

Angel je odmah krenuo u tom smijeru, ali zaustavio ga je čvrst stisak male ruke na njegovom laktu. Okrenuo se i ugledao Buffy u punom sjaju durenja. Nije mogao mogao odoljeti i sagnuo se da brzo poljubi njenu punu donju usnu.

«Sjedi,» šapnuo je. «Potuci kemiju. Odmah ću se vratiti.»

Gotovo je ušao u ured kad je svojim nadprirodno oštrim sluhom čuo kako mrmlja, «Upomoć. Momak mi se pretvorio u Gilesa... da mu skratim muke?»

«U ovim uvjetima bi to bilo ubojstvo iz milosrđa,» suho je odvratio Xander. Angel se napola okrenuo da dečka prostrijeli pogledom, ali ga je zaustavio veseli osmijeh na Xanderovom licu. Samo se šalio; Xander možda nije Angelov najveći obožavatelj, ali vampir više nije očekivao kolac u leđa svaki put kad je dečko bio u blizini. Ušao je u ured i našao Čuvara usredotočenog na dvije velike, rijetke knjige.


* * * * *


Angel je na stolu listao Gilesov najnoviliji vrijedni dodatak knjižnici demonologije. Stari tekst je bio fascinantan, ali nije mu posvećivao punu pažnju. Pogled mu je stalno bježao prema maloj grupi oko njega. Obavijali su ga Buffyini tihi zvukovi frustracije, Willowine tihe, ali uvjerljive riječi i Xanderove neprestane šale.

Buffy je ponovo uzdahnula i s treskom zatvorila knjigu na što su se njeni prijatelji iznenađeno trgnuli. «Mrzim ovo! Nikad mi to neće trebati, Will! Moram znati razliku između Velkarskog i Bretelskog demona, a ne razliku... između kationa i oniona.»

«Pa,» Xander je razvlačio glasom. «Kation je pozitivno nabijen ion, a onion je povrće koje je odličan dodatak u mnogim receptima.» Na Buffyin pogled je namjestio prestrašen izraz i dodao, «Možda je vrijeme za pauzu.»

Buffy je odmah živnula, a Willow je iživcirano digla pogled. «Xander! Imali smo pauzu prije petnaest minuta!»

«Da, ali gladan sam.»

«Xandere, za ručak si pojeo pet kriški pizze. Plus vrećica pomfrita, čokoladicu snickers i sok nakon škole.»

«Ja sam dečko u razvoju!» Izvadio je vrećicu kokica iz ruksaka i prijekorno pogledao Buffy kad je odmah posegla i uzela punu šaku. Mršteći se, posegnuo je u vrećicu i bacio kokicu na nju.

Angelova knjiga je ležala zaboravljena na stolu dok je on gledao trojku pred sobom, potpuno zadubljen u prizor. Započeli su kratki rat kokicama i knjižnica se ispunila uzvicima i smjehom dok su bacali kokice jedan na drugog, ponekad ih stavljajući u usta, ali uglavnom se radije gađajući s njima. Angel je primjetio da su svjesni svoje okoline čak i dok se zabavljaju i paze da bitka ostane ograničena na stol i pitao se koliko bi mladih njihovih godina bilo tako obazrivo. Trepnuo je kad ga je iz misli trgla kokica koja ga je pogodila u nos. Digao je pogled i vidio Buffy kako mu se vragolasto smješka.

«Otvori usta,» zapovijedila je. Prije nego je mogao poslušati ili protestirati, Xander je otvorio svoja.

«Mislim da si krivo pročitala etiketu, Buffster. Kokice sa okusom sira, ne hemoglobina.»

Nagovještaj smiješka koji je igrao na kutovima Angelovih usta je naglo nestao i odvratio je pogled. Dečko je uzviknuo kad ga je Willow zvučno udarila nogom ispod stola i siknula, «Xandere!»

Angel se osjećao malo bolje kad je vidio kako Buffy bijesno gleda malog. «Xandere, donesi mi sok. I, hej, baš ti hvala što častiš.»

«Hej -- » Ali izgleda da je shvatio da ozbiljno misli, jer je gotovo odmah prekinuo protest. Uzdahnuo je. «Dobro,» promrmljao je, odgurnuo svoju stolicu od stola i krenuo prema izlazu knjižnice.

«I za mene sok, molim!» Willow je sa smješkom viknula za njim i promrmljao je nešto nejasno prije nego su se vrata zatvorila za njim.

Buffy se ugrizla za usnu. «Angele - »

«U redu je, Buffy.»

«Ne, nije! Bože, ponekad zna biti takav kreten!»

«Ne sviđam mu se. Ni on se meni baš ne sviđa . Ne očekujem da će se to uskoro promijeniti, a ni ti to ne očekuješ. U redu je, tako jednostavno stoje stvari,» rekao je uz polusmiješak. Buffy je okrenula očima.

«Dobro, mudrijašu. Svejedno.»

Angel je posegnuo preko stola i uzeo nekoliko kokica iz napola prazne vrećice. Jednu joj je ubacio u usta i raspoloženje mu se popravilo dok je gledao kao žvače i smiješi mu se. Taj smješak ga je privukao i nagnuo se i na kratko joj uhvatio usne svojima, smiješeći se na toplinu njene kože i tihi, sretni zvuk koji je ispustila. Pogledao je prema Willow i vidio da je naslonila glavu na ruku i sretno se smiješi prema njima. Trenutak mu je pokvario Xander kad je bučno stavio limenke soka ispred djevojaka.

«Izvolite, moje dame. Vaše - » Zagrcnuo se kad mu je Angel vješto ubacio kokicu u grlo. Kašljao je nekoliko trenutaka i onda ljutito pogledao vampira, koji je imao jedva primjetan smiješak na licu.

«Brzi refleksi,» rekao je Angel na hihotanje djevojaka.

«Dobar pogodak, dragi!»

Bijes je na trenutak sijevnuo u Xanderovim tamnim očima, ali onda je uzdahnuo. «Da,» rekao je gunđavo. «To je bio prilično dobar pogodak. Za mrtvaca.» Kokica se odbila od njegovog uha i okrenuo se prema Willow. «S druge strane, to uopće nije bilo dobro. Onda hoćeš rat, je li, gđice Rosenberg? Vrijeme je za tešku artiljeriju!»

Skočio je prema njoj i ona uzviknula kad ju je počeo nemilosrdno škakljati.

Buffy se smijala dok se Willow bezuspješno branila od Xanderovih prstiju i istovremeno mu prijetila. Ubojica se trgla kad su je Angelove ruke uhvatile i povukle je u njegovo krilo.

«Nećeš pomoći prijateljici? S druge strane,» promrmljao je dok se njegova ruka približavala njenom stomaku. «Možda će tebi trebati pomoć... »

Izvila se ustranu da izbjegne njegove prste. «Da se nisi usudio – Angel!» zahihotala se. Kaos se nastavio nekoliko minuta dok ga nije prekinuo strog glas.

«Što se ovdje događa?»

Svi su se smirili istog trena i iako je Giles izgledao strogo, zapravo se jedva suzdržavao od smjeha na prizor tri tinejđera i 240-godišnjeg vampira kako ga gledaju kao da ih je uhvatio u krađi slatkiša.

«Dopustio sam vam da koristite knjižnicu za učenje očekujući da će to biti tiha aktivnost. A sada kad sam se vratio, kokice su posvuda i čuo sam krikove koji su se vjerojatno čuli na drugom kraju škole.»

Četvoro je odmah promrmljalo isprike i Gilesa je dodatno zabavilo kad je čuo Angelov duboki bariton pomiješan sa ostalim glasovima. Okrenuo se postrance da sakrije smiješak.

«Jasno je da ste završili sa učenjem za danas. Idite kući. Ali molim vas, sredite prije nego odete. I Buffy, brza patrola... »

«Znam ja u kojem grmu leži zec,» Buffy je promrmljala spremajući knjige u torbu. «Samo nas hoće izbaciti da ja idem van i ubijam negativce.»

«Nema negativaca u zadnje vrijeme, sjećaš se?» Xander je odgovorio, skupljajući kokice sa poda.

«Ššš! Uklet ćeš nas!» rekla je Willow.

«Osim toga,» dečko je nastavio. «Prije si bila sva nabrijana za razbijanje negativaca.»

«Aha, ali onda sam mislila da ću cijelu noć mlatiti kemiju umjesto vampira. Čim sam se počela zabavljati sa momkom -- usput, vratit ću ti za škakljanje,» zaprijetila je pogledavši Angela koji kupio kokice sa stola.

Dok je slušao njihovo čavrljanje, shvatio je da se osjeća sasvim uključeno uz Buffy i njene prijateljima. Večeras je zadirkivao svoju djevojku i ona je zadirkivala njega, Xander se prema njemu ponašao rivalski – iako malo previše neprijateljski, i na kraju je na njega vikao predstavnik autoriteta u njihovim životima, muškarac od kojeg je stariji par stoljeća. Nije se sjećao je li se ikad osjećao tako uključeno, tako živo, čak i kad je zaista bio živ.

Bilo je vremena u prošlosti kad je mislio da je blizu tom osjećaju, ali njegovi novostečeni saveznici ili mogući prijatelji bi uvijek otkrili njegovu pravu prirodu i otjerali ga. Angel se više nije sjećao koliko puta je pobjegao u noć, ostavljajući snove o pripadanju među vriskovima i krikovima užasa. Ali Buffy i njena obitelj su ga poznavali. Vidjeli su njegovo istinsko lice, svijesni su njegove prošlosti i ne zamjeraju mu zbog toga – osim možda Xandera, pomislio je sa smješkom.

Angel se bez riječi pridružio maloj grupi na izlasku iz knjižnice. Rukom je lagano zagrlio Buffy i nije mogao potisnuti osmjeh koji mu se raširio licem poput zore. Osjećao se ispunjeno. Poljubio je Buffyinu zlatnu glavu i svim snagama ignorirao glasić koji je tiho mrmljao u njemu, Molim te, Bože, da ovo potraje...

kraj

- 11:20 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2006 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Prijevodi priča obožavatelja tj. fanfictiona temeljenog na serijama "Buffy - ubojica vampira" i "Angel", slike, video spotovi i razne zanimljvosti u vezi tih serija (eseji, sociološke rasprave itd.) Opširnije u 'Uvodu'...

Linkovi

Sadržaj