Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/buffyiangel

Marketing

Projekt 314 Ubojica vampira (Šaptanje II.)

Image Hosted by ImageShack.us

Nema nepoznatih pojmova ako ste gledali "Buffy" i "Angel"-a pa sam samo htjela reći da će sljedeći nastavak doći puno brže od ovoga :)

- Faith - ime bi na hrvatski bilo Vjera
- fate – sudbina
obje riječi se gotovo isto odgovaraju
- predikat PG-13 zbog jedne uvredljive riječi

Projekt 314 Ubojica vampira
(The Slayer 314 Project)
by Philip S.


ŠAPTANJE


4. dio: Giles

Sigurno su drugi Čuvari za vrijeme svoje službe svjedočili čudnijim i bolnijim događajima od ovoga. Nažalost nemam vremena ni strpljenja tražiti po dnevnicima Čuvara.

Buffy je nestala, možda je... ne, nije mrtva! Neću to vjerovati dok ne vidim tijelo svojim očima i uvjerim se da se ne radi o nekakvoj dvojnici. Tek to će me moći uvjeriti da je moju Ubojicu dostigla sudbina svih Ubojica.

Angelov povratak me u isto vrijeme smiruje i zabrinjava. Brinem se jer sumnjam da bi mu te tajanstvene Više Sile poslale viziju ako se ne radi o pravoj krizi. S druge strane me smiruje jer znam da će učiniti sve da joj pomogne, bez obzira na izglede, sa posvemašnjom nebrigom za vlastitu sigurnost.

A tu je i Faith.

Moram priznati da sam se nadao da se nikad neće dignuti sa svog bolničkog kreveta jer nisam imao ni najmanjeg pojma kako postupati s njom ako se to dogodi. Još uvijek ne znam.

Faith je upala u moj stan prije sat vremena i počela vikati na mene. Pitala me je gdje je Buffy. Ispočetka sam mislio da će me napasti, pokušati napasti Buffy ako je nađe. Onda sam joj vidio oči.

Mislim da nisam vidio takav strah u nečijim očima otkad je Buffy mislila da će Angel umrijeti od Fathinog otrova. Faith je govorila o nečemu što je sanjala, kako sam joj u snu rekao da dođe i posjeti me. O snu u kojem je Angel pjevao o kraju svijeta, a Buffy gorjela i govorila da će uskoro biti bolje.

Proročki snovi Ubojica. Većinom su korisni tek kad se prokazani događaj dogodi. Zadnji put kad je Buffy sanjala takav san, upozoravao nas je na dolazak Gospode, ali smo shvatili o čemu se radi tek kad su već došli. Nadam se da ovo neće biti isto.

Sada sam iskreno zahvalan na Angelovom prisustvu. Bio je spreman boriti se sa Faith čim je ušla u moj stan, ali nije došlo do toga. Faith nije napala njega, ni mene, ni Willow. Nakon što prestala mahnito govoriti samo je sjela na moj trosjed sa izgledom uplašena djeteta.

«Nešto se dogodilo B,» Stalno tiho ponavlja.

Angel i ja smo se tiho udaljili i dogovorili se za primirje zasada. Zadnje što je Faith učinila je da je pokušala ubiti Angela, ali Buffy je bila uvjerena da joj je Faith dala savjet kako da pobjedi gradonačelnika dok su obje bile u nesvjesti u bolnici. Možda ju je vrijeme u komi zaista promjenilo.

Angel joj zasad vjeruje što me ne čudi. Angel misli da svi zaslužuju drugu priliku, osim njega samoga. I tako sada Faith sjedi na trosjedu, a on je naizmjenice nadgleda i hoda gore-dolje jer nema što drugo raditi. Willow je za računalom. Pokušava naći moguću lokaciju tih vojnih prostorija i sve što može izvući iz stroja.

I svi čekamo još jednog gosta čijem se dolasku baš ne radujem.

«Otvori vražja vrata!» Čuje se glas izvana i vidim kako se Angel ukočio.

«Smiri se više! Stigli smo.» Xander otvara vrata gurnuvši Spikea unutra. Deka kojom je pokriven se vidljivo dimi. Xander polako uđe za njim, pokazujući kako opušteno može ići na suncu. A onda primjeti Angela.

«Što smrtko radi ovdje?» Pita sa ljutitim izrazom.

«Što?» Spike podigne pogled. «Oh, odlično, vražji pederko!»

Angel ništa ne odgovara, ali njegov bijesni pogled mnogo govori. Spike mu uzvraća pogled i napetost između dva vampira se može gotovo rezati. Oz nam je ispričao o susretu Angela i Spikea u Los Angelesu. Volio bih da ih nismo trebali dovesti na isto mjesto.

«Spike!» Obraćam se plavokosom vampiru. «Jesi li čuo za incident na koledžu?»

«Velika eksplozija.» Naceri se Spike. «Vjerojatno je hrpa ljudi izgorjela kao šibice. Prava šteta što nisam gledao.»

Angel se pokrene brže nego što mogu vidjeti i u sljedećem trenutku je pribio Spikea uz zid, oboje sa demonskim licima.

«Buffy je bila negdje u toj eksploziji!» Angel reži u Spikeovo lice. «Giles mi je rekao da si bio kod tih vojnika gdje su te neutralizirali. Mene nije briga za čip. Sprašit ću ovdje i sada ako ne budeš išao s nama u ono što je ostalo iza eksplozije i ne pokažeš nam sve što znaš. Jesmo li se razumijeli, dečko?»

Vidim da je Spike zaustio da odgovori sa jednim od svojih uobičajenih komentara, ali ušutkava ga nešto u Angelovim očima. Bijes i zabrinutost se isijavaju iz Angela i uvjeren sam da je spreman učiniti što je rekao. Izgleda da je uvjerio i Spikea.

«Dobro, pederko!» Samo mu odgovara. «Igrat ćemo se kako hoćeš! Ali ne krivi me ako dolje nađemo Ubojičin sprženi leš! A usput, nadam se da hoćemo.»

Na trenutak mislim da će Angel svejedno kolcem probosti Spikea, ali on ga pušta.

«Ima još osam sati do sutona. Ići ćemo kroz kanalizaciju i pokušati naći neki ulaz bez izlaska na površinu. Nazovite me na mobitel, ako se nešto dogodi!»

Samo kimam, malo iznenađen kako je Angel lako preuzeo vodstvo. Izgleda da ga je promjenilo vrijeme provedeno u L.A.-u.

«Tko je slatkica?» pita Spike gledajući Faith.

Bože, skoro sam zaboravio da je ovdje kako nije rekla ni riječ već neko vrijeme. Faith ga pogleda sa izrazom prepoznavanja u očima. Je li ga srela otkad je došla u Sunnydale? Mislim da nije.

«Ja sam Faith.» Kratko odgovara. «Idem s vama.»

«Ne!» odgovara Angel.

«B me treba!» govori Faith. «Moram... moram nešto učiniti. Nešto joj se dogodilo i... moram biti tamo. Molim te, Angele!»

Angel promatra tamnokosu Ubojica i vidim da joj je neugodno od njegovog intezivnog pogleda. Sada vidim da se Angel stvarno promjenio. Ima više samopouzdanja. Jači je nego prije. Faith ne odvraća pogled unatoč svojoj očitoj nervozi.

«U redu. Ti sa površine provjeri zemljište oko koledža. Ako nađeš neke tragove Buffy, nekoga u uniformi i slično, nazovi me!»

«Možda bi netko od nas trebao ići s njom?» nesigurno pita Willow.

Ježim se na pomisao Willow ili Xandera samih sa Faith. Primjećujem da je Xander malo problijedio, nesvjesno dirajući vrat. Faith ga je skoro udavila. Skoro je nožem ubila Willow. Toliko toga je učinila ovoj djeci. Možemo li joj stvarno vjerovati?

Ne možemo. Ali izgleda da Angel može.

«Ne, to nije dobra zamisao.» Govori Angel. «Ako su uhvatili Buffy i možda otkrili tko je, tražit će njene prijatelje. Nitko ne poznaje Faith.»

Što se tiče objašnjenja, odlično je. Nema veze sa pravim razlogom, ali odlično je.

«Nazvat ću te čim nešto nađem,» kaže Faith prilazeći korak bliže Angelu. «Neću... neću je iznevjeriti Angele. Obećajem. Ne ponovo!»

Angel kimne, možda videći nešto u njenim očima što ga uvjerava u njenu iskrenost. Ili se možda pretvara da vidi što smjera. Ne znam.

Da bar znam da je Buffy na sigurnom.


5. dio: Xander

«Što izvodiš?»

Automatski se trzam na glas. Dovraga! Svi ovi mjeseci i još sam napet uz nju. Kad je gledam, samo vidim nju i mene u onoj motelskoj sobi na krevetu, ona iznad mene dok me polako davi sa užitkom u tamnim očima.

«Pardon na očitome,» kažem Faith, «ali ne osjećam se baš opušteno jer ti sama tražiš Buffy, ok?»

Pogleda me i očekujem smiješak na njenom licu praćen sa komentarom da je ne bi mogao spriječiti ako želi povrijediti Buffy i da sam samo slabašni kreten.

Bog zna da sam to sto puta rekao sam sebi.

Začudo to se ne događa. Faith mi samo dobacuje isti uplašeni pogled koji ima otkad se pojavila kod Gilesa i pitam se je li to zaista gluma.

«Usporavaš me.» Kratko odgovara nastavljaući prelaziti preko zemljišta kampusa. Pola sakunde razmišljam koliko sam blesav što sam tu, pa je nastavljam pratiti.

«Koliko vidim nemaš pojma gdje tražiti,» kažem joj. «Pa ne vidim kako te usporavam. Osim ako želiš lakše pobjeći kad te otkrije policija.»

Nema čak ni spreman oštri odgovor. Nešto ju je definitivno promjenilo. Prije kome bi zbog tog komentara dobio prijeteći odgovor ili nož pod grlom, ali ne ovu šutnju.

Što joj se dogodilo?

«Moram je naći.» Faith samo kaže. «Nešto joj se dogodilo i moram je naći.»

«Zašto? Zato jer te smjestila u bolnicu kad si otrovala Angela? Želiš uzvratiti uslugu?»

Oštro okreće glavu prema meni i kočim se u očekivanju udarca, ali to se ne događa. Mora da stvarno želim smrt ili tako nešto, kada je pratim i govorim takve stvari. Koji mi je vrag? I koji je njoj, kad smo kod toga?

«Pusti me na miru, Xandere!» Faith nastavlja hodati, ruku zabijenih u džepove, oči joj brzo kruže naokolo da... što? Nađe... Buffy? Priliku da stvori kaos? Više nemam pojma. Psihopatska Ubojica vampira iz pakla ili bivša psihopatska Ubojica koja se želi iskupiti. Stvarno ne znam.

Usprkos zdravom razumu i dalje idem za njom.

«Koji dio u 'ostavi me na miru' nisi shvatio?» Faith gunđa kad je sustignem. Ne gleda me, oči joj kruže kao ludi radar. Ne, ne zaboravi to! Ne koristi tu riječ! Nije pametno izazivati sudbinu. Ili Faith.

«I ja želim naći Buffy.» Odgovaram. «I još bolje ako te usput mogu držati na oku.»

Faith ništa ne odgovora i neko vrijeme hodamo šuteći. Kampus je još u kaosu, svugdje su vatrogasci i radnici. Gori još nekoliko vatri i dim se podiže prema nebu. Ima mnogo ljudi oko područja gdje je dom Lowell ili što je ostalo od njega.

Ima i mnogo studenata. Promatraju veliku rupu u zemlju. Zar nemaju pametnijeg posla? Ne znam, recimo plaćeni posao? Da prestanu s uzvišenim ponašanjem prema onima koji nisu studenti? Prestani, Xander! Tvoji problemi sad nisu važni. Sada je važna Buffy. Moramo pronaći Buffy.

«Zašto si to učinila, Faith?» Izgovaram pitanje gotovo bez svijesne namjere.

«Što?»

«Zašto si nas izdala? Zaboravi to! Razumijem što te nije bilo briga za nas ostale, ali zašto si izdala Buffy? Pokušavala ti je biti prijateljica, kad bi joj ja rekao da samo gubi vrijeme. Zašto si je izdala?»

«Nisam htjela.»

«Pokušaj ponovo!»

«Ne, ja... otišla sam Gradonačelniku sa velikim planom. Upast ću među njegove ljude, saznati sve o njemu, dovoljno da ga sredim. Mislila sam da će tako opet sve biti u redu. Da ću tako izbrisati onu... pogrešku koju sam učinila.»

Misliš, što si ubila onog tipa u uličici? Na sreću imam dovoljno pameti da to ne izgovorim na glas.

«Ali onda je... njemu... bilo stalo. Bilo mu je stalo do mene. Bio je drag prema meni... prvi put sam se osjećala... voljenom. Nikad prije... me netko nije volio. Nisam ni znala kako je to.»

Imam spreman odgovor na to, ali ne izgovaram ga. Tko kaže da nemam samokotrole?

«I mislila sam... mislila sam zašto da izdam tog čovjeka koji me voli samo da bi udovoljila ljudima koji nisu ni htjeli da dođem.»

«Znači počela si raditi prljavi posao za njega jer ti je kupovao sladoled?» U redu, nemam samoktrole. Tuži me. Samo me nemoj nasmrt pretući!

Ona zausti da kaže nešto, vjerojatno nešto vrlo neugodno ili - još strašnije – nešto značajno, kad se odjednom ukoči. Stoji nepomično i neugodno me podsjeća na veliku, prašumsku mačku koja se sprema napasti.

Sve je ok dok ja nisam cilj...

Faith se naglo pokrene, potrči prema jednoj skupini grmlja. Već mi je gotovo izvan videokruga kad konačno pođem za njom. Ton glasova koje čujem dok se približavam me podsjeća da izazivam svoju sreću.

Ispred začujem povik, dublje u grmlju. Prolazim kraj nekoliko ostataka eksplozije koji se puše i nešto slomljenog drveća. Blizu smo mjesta nesreće i izgleda da je Faith našla nevolju. Zašto me to ne čudi? Odjekne jasan zvuk kako je netko udario drugoga. Jako.

Izbijam na čistinu i gotovo se sudarim sa Faith koja zatetura prema meni. Krvari iz rasječene usne i izgleda kao da će sutra imati lijepu modricu. Tko bi mogao...

Misli mi se zakoče kad vidim drugu osobu na čistini. Ne prepoznajem je odmah. Naravno, nikad je nisam vidio ovakvu. Prljavu kao da se probijala kroz močvaru i golu. Jesam li spomenuo golu? Golu Buffy? Ne znam da li da se onesvijestim ili kričim od radosti.

Buffy stoji u polusagnutom položaju na čistini i gleda nas divljim očima. Kosa joj visi u sljepljenim pramenovima preko lica i čini se da nas ne prepoznaje. Ima stisnute šake i zadihana je.

Jesam li spomenuo da je gola?

«Buffy!» obraćam joj se zakoračivši prema njoj. Faith ostaje na istoj udaljenosti, na oprezu nakon što je dobila šaku u lice. Buffyine oči me prate, ali svako malo grozničavo gleda oko sebe kao da traži nešto.

«Buffy, to sam ja! Xander!» Ovo je već neugodni podsjetnik na Buffyinu nezgodu s pivom prije nekoliko tjedana. Nadam se da će ovo završiti jednako brzo. Čak i ovoj situaciji ne mogu si pomoći da je ne gledam... da li ima ozljede, da, samo zbog mogućih ozljeda. Užasno je prljava, pokrivena prljavštinom i blatom, ali inače izgleda da je dobro.

Osim tog pogleda u očima. Izgleda uplašeno i spremna napasti svakoga tko joj se približi.

Kako sam dosad preživio ovako glup?

«Buffy, sve je u redu!» Govorim joj prilazeći još jedan korak bliže. Trza se dalje od mene kao ranjena životinja.

«Smiri se! Došao sam ti pomoći!»

Još jedan korak. Ovaj put se ne trza. Pogled joj se čini malo stabilniji i sada me stvarno gleda.

«Xa-Xander?» Jedva čujem nesigurnu riječ.

«Da, Xander! To sam ja! Buffy, mogu li doći bliže?»

Oklijeva, gledajući me divljim očima, pa skreće pogled prema Faith.

«Ti... poznajem te.» Kaže Buffy.

Mislim da to nije dobro.

Maglovit oblik projuri kraj mene i kad se stignem okrenuti, Buffy je na Faith, bespoštedno je udara šakama. Faith diže ruke da zaštiti lice, ali ne uzvraća.

«Povrijedila si me!» Buffy viče. «Povrijedila Angela! Povrijedila mene!»

Dok pokušavam smisliti što učiniti jer psihopatsku Ubojicu mlati nadam se privremeno psihopatska Ubojica, Faith se iznenada uspijeva izvući ispod Buffy i uzmiče nekoliko koraka da dobije malo razmaka. Buffy je za sekundu opet udara.

Nikad nisam vidio da se Buffy ovako bori. Bez tehnike, bez cool pokreta. Ponaša se kao divlja životinja, napada u panici. Ne Faith. Kada Buffy skoči prema njoj, Faith samo uzmakne u stranu, dođe Buffy iza leđa i rukama joj obuhvati vrat. Steže je, držeći je u kravati na koju bi joj zavidili i hrvači sa TV-a. U normalnim okolnostima nikad ne bi mogla ovako lako uhvatiti Buffy.

Buffy se luđački bori, dajući sve od sebe da dohvati Faith, ali druga Ubojica samo zagnjuri lice u Buffyinu dugu kosu da ga zaštiti i dalje je drži. Buffyini nokti ostavljaju duge, krvave ogrebotine na njenim podlakticama, ali Faith ne pušta.

U stvarnom životu treba dugo da se nekoga onesvijesti gušenjem. Na TV-u uvijek uspjeva za oko minutu. Sleđeno gledam dok Faith polako guši Buffy spuštajući je na zemlju, moja prijateljica se sve sporije kreće, njeni životinjski krikovi postaju tihi i bespomoćni. Na trenutak se pitam bi li trebao pomoći Buffy protiv Faith, ali mislim da to sada to nije najbolja ideja.

Faith je konačno pušta i Buffy mlitavo pada, prljava, gola hrpica na zemlji. Nekako je to što je gola prestalo biti važno. U trenu sam uz nju, ne misleći više što bi Faith mogla reći ili učiniti. U naručju držim svoju prijateljicu i pokušavam smisliti što činiti dalje.

«Onda, da pozovem ostale?» Kaže Faith, više sa prizvukom pitanja, nego izjave. Teško diše, umorna od kratke borbe nakon mjeseci ležanja. Samo kimam, oči me peku dok držim Buffy uz sebe. Popravit ćemo ovo, vidjet ćeš. Buffy, ti si Ubojica vampira. Glavna Ubojica, ništa te ne može zaustaviti. Popravit ćemo ovo, obećajem.

Tako mi je drago što si živa.

*****

Post je objavljen 17.01.2006. u 14:29 sati.