Druženje
Sretna nova 2006. godina, puno sreće i zdravlja !! Prijatelj je popravio komp tako da ćete uskoro dobiti i prve nastavke nove duge priče. I da, pogledajte reklamu dolje, stvarno je zgodna. Nije glupa kako reklame znaju biti. Ok, da prijeđemo na priču. Ovo je jedna dosta lagana priča, ali nije fluffy, uglavnom iz Angelovog gledišta. Događa se u drugoj sezoni malo prije nego je Angel izgubio dušu. U vrijeme relativne bezbrižnosti kad nisu znali za klauzulu sreće u proklestvu.
- ep. What's My Line? - kad je Buffy spasila Angela od Spikea i Drusille , a njih dvoje je zatrpala zapaljena crkva (i skubijevci su mislili da su mrtvi)
- ep. Suprise - između ostalog kad su Buffy i Angel spavali zajedno
- hemoglobin - krvni protein koji krvi daje crvenu boju i omogućuje joj prenošenje kisika
- onion (eng. luk) - crveni luk ili kapula po dalmatinski. Buffy je pogrešno izgovorila riječ anion (negativno nabijen ion)
- nakrivljene riječi u priči su naglašene
Druženje
(Hangin' Out)
by Ralkana
Poricanje vlasništva – Ne posjedujem ih; oni su od Jossa, Mutant Enemya i ostalih Viših Sila. Da su moji, mislim da bi bili puno, puno sretniji.
Vrijeme radnje - Događa se negdje između ep. What's My Line? i ep. Surprise.
Spojleri –Općenito za sve prije ep. Surprise.
Komentare i kritike poslane na Ralkana47@yahoo.com ću vrlo cijeniti. Hvala!
Angel je tiho hodao gotovo praznim hodnicima Sunnydaleske srednje škole. Nekoliko učenika koji su se mimoišli s njim su mu dobacili sumnjičave poglede. Trudio se pogledati ih uz ljubazni smiješak i ponašati se kao da pripada tu. Većina se opustila na to, neki su mu i uzvratili osmjeh. Malo je odmahnuo glavom. Istina je da bi mogao otići do bilo kojeg od njih i reći im da je demon od 240 godina koji pije krv i naglas bi mu se smijali sve dok ne bi promijenio lice i zabio im zube u vrat. Ali nepoznati odrasli odmah pobuđuje sumnju. Pitao se kako je čovječanstvo dosad preživjelo s takvim mentalitetom.
Otresao je mračne misli kada se približio vratima knjižnice. Prije nego je ušao pogledao je kroz mali prozor na njima. Od prizora koji je ugledao ga je u isto vrijeme preplavilo olakšanje i napetost. Olakšanje jer je Buffy bila tamo, živa, zdrava i neozlijeđena. Napetost zato jer su ona, Xander i Willow bili pognuti nad knjigama. Još knjiga je bilo rašireno po stolu. Namrštio je čelo dok je razmišljao o čemu se radi. Nije čuo da se nešto sprema u Sunnydaleu pa što onda istražuju tako koncentrirano?
Zadubljen u misli nije osjetio da mu se netko približava dok nije došao odmah iza njega. Okrenuo se da se suoči sa pridošlicom i samo zbog svojih natprirodnih refleksa uspio zaustaviti udarac koji je zamalo zadao Gilesu. Čuvar je raširio oči i automatski čvršće stegao knjige koje je nosio.
«Angel!»
«Giles. Oprosti, iznenadio si me.»
«U redu je. Nema štete.» Pogledao je iza vampira u knjižnicu. «Još su zadubljeni, koliko vidim.»
«Što istražuju? Prilično je mirno otkad su Spike i Dru...» Nije dovršio rečenicu; smrt njegove 'djece' je pobudila pomiješane osjećaje kao i obično. Tuga zbog onoga što je njegov demon učinilo tako davno se mješala s olakšanjem što je napokon gotovo. Ponovo je pogledao Gilesa i iznenađeno vidio da se Englez smješka.
«Vjerujem da se muče sa periodičnim sustavom elemenata. Ili kako sam čuo od Buffy, periodnim sustavom mentalnih nepogoda,» rekao je. Angel je znao da izgleda zbunjeno jer se Giles malo nasmijao. «Sutra imaju kontrolni iz kemije.»
«Uče za test?»
«Aha.» Vrata su se otvorila i smiješak se pojavio na njegovom naočitom licu kad je vidio tko je to rekao. «Velika frka. Mislila sam da sam ti čula glas... što radiš ovdje?»
Prije nego je mogao odgovoriti, digla se na prste i poljubila ga. Bio je to brzi poljubac, tek doticaj usnama i odvojili su se prije nego se začulo nakašljavanje iza njih. Buffy je pogledala preko Angelovog ramena sa vragolastim smješkom.
«Ma Giles... da sam znala da ćeš se tako zacrveniti kad ga poljubim, češće bi ga ljubila!» Istegla se do Angelovog uha i prošli su ga žmarci kad je osjetio njen topli dah na svojoj hladnijoj koži. «Iako mi ne treba razlog da te češće ljubim...»
«Da, pa, mogli bismo ući u knjižnicu da nam Angel može reći razlog svog posjeta.»
Ušli su i odmah odvukli pozornost od knjiga. Willow mu se otvoreno osmjehnula, ali vidio je iskru iritacije u Xanderovim očima.
«Smrtko!» uzviknuo je, ignorirajući ljute poglede od Buffy, Willow i Angela i strogi pogled od Gilesa. «Što te dovodi ovdje?»
Angel ih je svih pogledao; znatiželjno su čekali njegov odgovor. Slegnuo je ramenima. «Samo sam došao vidjeti jeste li čuli što novo o Sunnydaleskom... noćnom životu.»
Buffy je raširila oči. «Zašto? Što si čuo?» Počela je brže govoriti. «Je li opasno? Moramo to ubiti. Odmah.»
Stavio joj je ruku na rame, pokušavajući je smiriti. «Ne... ništa nisam čuo. Zato sam došao. Mirno je.»
«Previše mirno. Kladim se da se nešto događa; moramo ići.»
«Buffy, moraš učiti za sutra,» zabrinuto je rekla Willow.
«Will, ja sam Ubojica! Sveta dužnost, sjećaš se? Moram ići ubijati!»
«Buffy, nemaš što ubijati,» rekao je Giles, malo zbunjen na naglu energičnost.
«Možda imam. U tren oka nešto može izaći iz zle hibernacije. Ždrijelo pakla bi se moglo otvoriti i svih nas progutati.»
«S obzirom da sjedimo na njemu, mislim da ćemo prvi doznati, Buff,» rekao je Xander, dobacivši mu razdraženi pogled.
«Buffy, ako si zabrinuta, ja ću otići u kratku ophodnju. Ne moraš - »
«Ne!» zgrabila ga je za ruku. «Ja sam Ubojica, to je moj posao. Mislim... ja bih trebala ići. Možemo ići zajedno.»
Angel je pogledao u njene molećive oči i znao je da je molba dvoznačna. Nije htjela biti ovdje, ali nije ni htjela da on ode. To saznanje, saznanje da ga netko želi uz sebe ga je ogrijalo iznutra.
«Vani se ništa ne događa; ako hoćeš možemo u ophodnju prije nego odeš kući.»
Ljutito je pogledala knjige sa tihim gunđanjem. Angel joj je kratko stisnuo ruku i okrenuo se Gilesu.
«Nisi ništa čuo, zar ne? Pretpostavljam da bi rekao Buffy.»
Čuvar je odmahnuo glavom. «Ništa, sve je prilično mirno u zadnje vrijeme.» Oči su mu živnule. «Ali dobio sam dvije knjige o kojima smo razgovarali neki dan.»
Angel je malo raširio oči od znatiželje. «Dorvanijske pentatekstove?» Na Gilesovo kimanje vampir je dodao gotovo zadivljeno. «Bili su izgubljeni stoljećima.»
«Pa bilo je prilično... uh, teško saznati gdje se nalaze. Imam drugi i peti svezak. Još uvijek pokušavam naći ostale. Želiš ih pogledati?» upitao je, pokazujući prema svom uredu.
Angel je odmah krenuo u tom smijeru, ali zaustavio ga je čvrst stisak male ruke na njegovom laktu. Okrenuo se i ugledao Buffy u punom sjaju durenja. Nije mogao mogao odoljeti i sagnuo se da brzo poljubi njenu punu donju usnu.
«Sjedi,» šapnuo je. «Potuci kemiju. Odmah ću se vratiti.»
Gotovo je ušao u ured kad je svojim nadprirodno oštrim sluhom čuo kako mrmlja, «Upomoć. Momak mi se pretvorio u Gilesa... da mu skratim muke?»
«U ovim uvjetima bi to bilo ubojstvo iz milosrđa,» suho je odvratio Xander. Angel se napola okrenuo da dečka prostrijeli pogledom, ali ga je zaustavio veseli osmijeh na Xanderovom licu. Samo se šalio; Xander možda nije Angelov najveći obožavatelj, ali vampir više nije očekivao kolac u leđa svaki put kad je dečko bio u blizini. Ušao je u ured i našao Čuvara usredotočenog na dvije velike, rijetke knjige.
* * * * *
Angel je na stolu listao Gilesov najnoviliji vrijedni dodatak knjižnici demonologije. Stari tekst je bio fascinantan, ali nije mu posvećivao punu pažnju. Pogled mu je stalno bježao prema maloj grupi oko njega. Obavijali su ga Buffyini tihi zvukovi frustracije, Willowine tihe, ali uvjerljive riječi i Xanderove neprestane šale.
Buffy je ponovo uzdahnula i s treskom zatvorila knjigu na što su se njeni prijatelji iznenađeno trgnuli. «Mrzim ovo! Nikad mi to neće trebati, Will! Moram znati razliku između Velkarskog i Bretelskog demona, a ne razliku... između kationa i oniona.»
«Pa,» Xander je razvlačio glasom. «Kation je pozitivno nabijen ion, a onion je povrće koje je odličan dodatak u mnogim receptima.» Na Buffyin pogled je namjestio prestrašen izraz i dodao, «Možda je vrijeme za pauzu.»
Buffy je odmah živnula, a Willow je iživcirano digla pogled. «Xander! Imali smo pauzu prije petnaest minuta!»
«Da, ali gladan sam.»
«Xandere, za ručak si pojeo pet kriški pizze. Plus vrećica pomfrita, čokoladicu snickers i sok nakon škole.»
«Ja sam dečko u razvoju!» Izvadio je vrećicu kokica iz ruksaka i prijekorno pogledao Buffy kad je odmah posegla i uzela punu šaku. Mršteći se, posegnuo je u vrećicu i bacio kokicu na nju.
Angelova knjiga je ležala zaboravljena na stolu dok je on gledao trojku pred sobom, potpuno zadubljen u prizor. Započeli su kratki rat kokicama i knjižnica se ispunila uzvicima i smjehom dok su bacali kokice jedan na drugog, ponekad ih stavljajući u usta, ali uglavnom se radije gađajući s njima. Angel je primjetio da su svjesni svoje okoline čak i dok se zabavljaju i paze da bitka ostane ograničena na stol i pitao se koliko bi mladih njihovih godina bilo tako obazrivo. Trepnuo je kad ga je iz misli trgla kokica koja ga je pogodila u nos. Digao je pogled i vidio Buffy kako mu se vragolasto smješka.
«Otvori usta,» zapovijedila je. Prije nego je mogao poslušati ili protestirati, Xander je otvorio svoja.
«Mislim da si krivo pročitala etiketu, Buffster. Kokice sa okusom sira, ne hemoglobina.»
Nagovještaj smiješka koji je igrao na kutovima Angelovih usta je naglo nestao i odvratio je pogled. Dečko je uzviknuo kad ga je Willow zvučno udarila nogom ispod stola i siknula, «Xandere!»
Angel se osjećao malo bolje kad je vidio kako Buffy bijesno gleda malog. «Xandere, donesi mi sok. I, hej, baš ti hvala što častiš.»
«Hej -- » Ali izgleda da je shvatio da ozbiljno misli, jer je gotovo odmah prekinuo protest. Uzdahnuo je. «Dobro,» promrmljao je, odgurnuo svoju stolicu od stola i krenuo prema izlazu knjižnice.
«I za mene sok, molim!» Willow je sa smješkom viknula za njim i promrmljao je nešto nejasno prije nego su se vrata zatvorila za njim.
Buffy se ugrizla za usnu. «Angele - »
«U redu je, Buffy.»
«Ne, nije! Bože, ponekad zna biti takav kreten!»
«Ne sviđam mu se. Ni on se meni baš ne sviđa . Ne očekujem da će se to uskoro promijeniti, a ni ti to ne očekuješ. U redu je, tako jednostavno stoje stvari,» rekao je uz polusmiješak. Buffy je okrenula očima.
«Dobro, mudrijašu. Svejedno.»
Angel je posegnuo preko stola i uzeo nekoliko kokica iz napola prazne vrećice. Jednu joj je ubacio u usta i raspoloženje mu se popravilo dok je gledao kao žvače i smiješi mu se. Taj smješak ga je privukao i nagnuo se i na kratko joj uhvatio usne svojima, smiješeći se na toplinu njene kože i tihi, sretni zvuk koji je ispustila. Pogledao je prema Willow i vidio da je naslonila glavu na ruku i sretno se smiješi prema njima. Trenutak mu je pokvario Xander kad je bučno stavio limenke soka ispred djevojaka.
«Izvolite, moje dame. Vaše - » Zagrcnuo se kad mu je Angel vješto ubacio kokicu u grlo. Kašljao je nekoliko trenutaka i onda ljutito pogledao vampira, koji je imao jedva primjetan smiješak na licu.
«Brzi refleksi,» rekao je Angel na hihotanje djevojaka.
«Dobar pogodak, dragi!»
Bijes je na trenutak sijevnuo u Xanderovim tamnim očima, ali onda je uzdahnuo. «Da,» rekao je gunđavo. «To je bio prilično dobar pogodak. Za mrtvaca.» Kokica se odbila od njegovog uha i okrenuo se prema Willow. «S druge strane, to uopće nije bilo dobro. Onda hoćeš rat, je li, gđice Rosenberg? Vrijeme je za tešku artiljeriju!»
Skočio je prema njoj i ona uzviknula kad ju je počeo nemilosrdno škakljati.
Buffy se smijala dok se Willow bezuspješno branila od Xanderovih prstiju i istovremeno mu prijetila. Ubojica se trgla kad su je Angelove ruke uhvatile i povukle je u njegovo krilo.
«Nećeš pomoći prijateljici? S druge strane,» promrmljao je dok se njegova ruka približavala njenom stomaku. «Možda će tebi trebati pomoć... »
Izvila se ustranu da izbjegne njegove prste. «Da se nisi usudio – Angel!» zahihotala se. Kaos se nastavio nekoliko minuta dok ga nije prekinuo strog glas.
«Što se ovdje događa?»
Svi su se smirili istog trena i iako je Giles izgledao strogo, zapravo se jedva suzdržavao od smjeha na prizor tri tinejđera i 240-godišnjeg vampira kako ga gledaju kao da ih je uhvatio u krađi slatkiša.
«Dopustio sam vam da koristite knjižnicu za učenje očekujući da će to biti tiha aktivnost. A sada kad sam se vratio, kokice su posvuda i čuo sam krikove koji su se vjerojatno čuli na drugom kraju škole.»
Četvoro je odmah promrmljalo isprike i Gilesa je dodatno zabavilo kad je čuo Angelov duboki bariton pomiješan sa ostalim glasovima. Okrenuo se postrance da sakrije smiješak.
«Jasno je da ste završili sa učenjem za danas. Idite kući. Ali molim vas, sredite prije nego odete. I Buffy, brza patrola... »
«Znam ja u kojem grmu leži zec,» Buffy je promrmljala spremajući knjige u torbu. «Samo nas hoće izbaciti da ja idem van i ubijam negativce.»
«Nema negativaca u zadnje vrijeme, sjećaš se?» Xander je odgovorio, skupljajući kokice sa poda.
«Ššš! Uklet ćeš nas!» rekla je Willow.
«Osim toga,» dečko je nastavio. «Prije si bila sva nabrijana za razbijanje negativaca.»
«Aha, ali onda sam mislila da ću cijelu noć mlatiti kemiju umjesto vampira. Čim sam se počela zabavljati sa momkom -- usput, vratit ću ti za škakljanje,» zaprijetila je pogledavši Angela koji kupio kokice sa stola.
Dok je slušao njihovo čavrljanje, shvatio je da se osjeća sasvim uključeno uz Buffy i njene prijateljima. Večeras je zadirkivao svoju djevojku i ona je zadirkivala njega, Xander se prema njemu ponašao rivalski – iako malo previše neprijateljski, i na kraju je na njega vikao predstavnik autoriteta u njihovim životima, muškarac od kojeg je stariji par stoljeća. Nije se sjećao je li se ikad osjećao tako uključeno, tako živo, čak i kad je zaista bio živ.
Bilo je vremena u prošlosti kad je mislio da je blizu tom osjećaju, ali njegovi novostečeni saveznici ili mogući prijatelji bi uvijek otkrili njegovu pravu prirodu i otjerali ga. Angel se više nije sjećao koliko puta je pobjegao u noć, ostavljajući snove o pripadanju među vriskovima i krikovima užasa. Ali Buffy i njena obitelj su ga poznavali. Vidjeli su njegovo istinsko lice, svijesni su njegove prošlosti i ne zamjeraju mu zbog toga – osim možda Xandera, pomislio je sa smješkom.
Angel se bez riječi pridružio maloj grupi na izlasku iz knjižnice. Rukom je lagano zagrlio Buffy i nije mogao potisnuti osmjeh koji mu se raširio licem poput zore. Osjećao se ispunjeno. Poljubio je Buffyinu zlatnu glavu i svim snagama ignorirao glasić koji je tiho mrmljao u njemu, Molim te, Bože, da ovo potraje...
kraj
|
