Pregled posta

Krv nije voda - od 3. do 6. djela (kraj)

Sve sam već napisala u prošli put prije početka pa samo par mogućih nepoznatih pojmova -

- polegnuta osmica - simbol vječnosti i beskrajnosti
- 'Lifespan' - životni vijek
- (Irska) obala - Liam (Angel) je rođen u Irskom primorskom gradu Galway, koji je bio PUNO manji i nerazvijeniji u 19. st. (na karti možete vidjeti da danas imaju i zračnu luku u blizini)

- nakrivljena riječ u priči znači da je naglašena


Krv nije voda
(Blood Ties)
by Cynamin


Treći dio: Reakcija

Angel je bio u gotovo maničnom stanju, što nije bio baš lijep prizor. Kao prvo, bio je zaista previše budan za vampira u podne. I u svakom trenutku je radio nešto. Godine prašine i prljavštine su očišćene u rekordnom vremenu iz jedne od soba na drugom katu uglavnom nenastanjenog hotela. Dok je to trajalo oblaci prašine su dokazali da vampiri zaista ne moraju disati. Nakon toga su se odnekud pojavile deke i plahte i krevet je napravljen na najuredniji mogući način. Kad je Angel počeo poravnavati krevet po treći put, Wesley je shvatio da mora intervenirati.

"Angele, molim te!" rekao je sa vrata sobe.

"Što je?" upitao je, dižući pogled sa inspekcije bolno zategnutih pokrivača.

Wesley je uzdahnuo na vampirovo netipično ponašanje. "Samo...zastani malo. Odmori se."

Angel je zastao, ali oči su mu dobile odsutan izraz. "Ne mogu se odmarati," rekao je odlučno. "Ako se počnem odmarati, počet ću razmišljati, a ako počnem razmišljati..."

"Zašto onda ne pokušaš spavati?" predložio je Wesley.

"Ne mogu."

Wesley je bio spreman odustati...ali bojao se da će i sam preći u neko nenormalno stanje ako Angel počne činiti sobu savršenom još jednom. "Možeš li bar prestati uređivati sobu?"

"Mora negdje spavati."

"Znam i siguran sam da će biti veoma zahvalna na smještaju," rekao je Wesley bez traga poruge. "Ali sada se trebaš usredotočiti."

"Na što?" upitao je Angel prvi put u razgovoru gledajući Wesleya u oči. "Na njen pogled u bolnici, smrtni strah? Ili recimo na činjenicu da se još sjećam kakvog je okusa?"

Wesley se suzdržao da se ne strese na Angelove riječi. "Nijedno ne bi bilo baš korisno," rekao je.

"Pokušavam biti koristan, u redu?" Angel je rekao pokazujući prema urednoj sobi. Ponovo je zategao i podvukao pokrivač pod madrac.

"I bio si koristan. Ali moramo odgovoriti na pitanje - kako je došla ovdje?"

"Imaš pravo. To je sad najvažnije." Zastao je, ali je izgledao kao da će u sljedećem trenu nastaviti raditi. Duboko je udahnuo nepotreban zrak. "Imaš li koju teoriju?"

"Ništa, nažalost," rekao je Wesley. "Samo sam kratko razgovarao s Kathy o njenom dolasku ovdje. Ne sjeća se ničeg neobičnog - samo da je u jednom trenutku bila tamo pa ovdje."

Angel je kimnuo, napokon potpuno miran i sjeo na krevet.

"Sjećaš li se nečeg čudnog kad si je...?"

"Ubio?" upitao je Angel, oštro gledajući Wesleya. Odmahnuo je glavom. "Bila je mrtva. To je dovoljno."

Wesley se namrštio. "To se ne slaže sa mojom teorijom o putovanju kroz vrijeme," rekao je. "Ako je otišla prije smrti, trebao bi se sjećati da je nestala."

"Osim ako...moja sjećanja ne odražavaju promjene u prošlosti," rekao je.

"Istina," Wesley se složio. "Mrtva ili nestala u istoj minuti ne bi učinilo veliku razliku za povijest u cjelini, zar ne?" Izgledao je zamišljeno. "Morat ću naći Irske smrtovnice iz tog vremena. Da otkrijemo je li ovo putovanje kroz vrijeme ili...nešto drugo."

Angel je kimnuo.

"Nećeš doći dolje i sam tražiti?" upitao je Wesley.

Angel je odmahnuo glavom i ustao. Brzo je izravnao nabore koje je napravio kad je sjedio i tražio pogledom još nešto za raditi. "Moram biti siguran da je sve u najboljem redu. I ...valjda bi trebao pokušati malo odspavati." Ponovo se smirio na trenutak.

Wesley je kimnuo. "Učini to."

"Wesley?"

Bivši čuvar se ponovo okrenuo prema njemu već u hotelskom hodniku.

"Jedine čarolije ili obredi za putovanje kroz vrijeme za koje sam čuo zahtijevaju duge i komplicirane pripreme i rijetke knjige. Više muke nego što bi si netko prosječan htio priuštiti," rekao je. "Ako je netko doveo moju sestru u budućnost..."

"Vjerojatno je imao prilično neugodne razloge," završio je Wesley.

Angel je potvrdio glavom.

"Pokušat ću nešto naći." Okrenuo se da ode i skoro se sudario s Gunnom koji je došao iza njega.

"Imam nešto drugo za vas," rekao im je.

"Da?" upitao je Wesley.

"O onom slučaju," Gunn je rekao. "Cordelia je stavila na pretraživač da na netu izdvoji sve članke povezane s žrtvama. Ovo se pojavilo." Dao je list papira Wesleyu.

"Obitelj Reesa Jordana zahvaljuje..." čitao je naglas pa zastao. "Ovo jest čudno," složio se.

"Što to?" upitao je Angel.

"Pa, izgleda da je obitelj dobila velikodušnu donacije tvrtke 'Lifespan' nakon smrti žrtve. Ali nigdje ne piše zašto ili čime se bavi 'Lifespan'."

"Još jedna zagonetka," rekao je mrzovoljno Angel.

"Izgleda da je ovo dan zagonetki," dodao je Gunn.

Wesley je ponovo pogledao u list papira. "Da, ali možda ćemo ovu lakše odgonetnuti. Vidjet ću mogu li naći više podataka o 'Lifespan'-u i jesu li povezani s drugim žrtvama." Ponovo je krenuo otići iz sobe. "Gunn?"

Gunn mu je odmahnuo rukom. "Želim razgovarati sa Angelom."

Wesley je kimnuo i ostavio ih same. Angel je gledao Gunna na trenutak, onda otvorio ormar i postavio novije ručnike u kupaonicu, a one od prije stavio u ormar. Nekoliko trenutaka su oboje šutjeli. "Što želiš?" napokon je upitao Angel s rezigniranim tonom.

"Samo sam znatiželjan."

Angel ga je kratko pogledao. "O čemu?"

"Zašto nikad nisi spomenuo sestru."

Angel je skrenuo pogled. "Ne govorim o svojoj obitelji i ne govorim o svojim žrtvama," rekao je jednostavno. "Ona je oboje."

Ton je govorio da tu nema rasprave, ali Gunna je bilo teško omesti. "Nisi ti jedini koji je ubio sestru," rekao je.

"To nije isto," rekao je Angel čvrsto. "Ti nisi ubio svoju sestru - već je bila mrtva. Bila je čudovište, bezdušni vampir, kakav sam bio i ja kad sam ubio svoju."

"Znam to," rekao je Gunn. "Ali se svejedno osjećam isto."

Ponovo je pogledao Gunna. "Ne želim razgovarati o tome," rekao je.

Gunn je odustao. "Kako hoćeš," rekao je. "Ostavit ću te na miru. Hoćeš li se odmoriti prije nego dođe Cordy?"

"Pokušat ću."

Imao je osjećaj da će mu trebati odmor prije nego se opet suoči sa prošlosti.
_______________________________________________________________________

Cordelia je morala priznati da joj je bio žao djevojčice za koju je zadužena. Dobra vijest je bila da je Kathy sad vjerovala u sve što su joj rekli. Loša vijest je bila što je sad bila još izgubljenija nego prije.

Očito joj bilo drago otići iz bolnice. Također se činilo da joj je bilo olakšanje što se Cordelia vratila sama iako ni jedna ni druga nisu ništa rekle o tome. Cordelia joj je donijela jednostavnu odjeću da ima što nositi dok ne odu u pravu kupovinu. Sve je bilo u redu dok nije isprobala kombinaciju majice na špaline i suknju.

"Jesi li sigurna da je ovo komplet?" upitala je s nelagodom gledajući tanke špaline i suknju do koljena.

Cordelia se nasmiješila što je mogla umirujuće. "Izgledaš odlično," rekla je.

Djevojčica se još s nelagodom kretala u čudnoj odjeći.

"Bit će ti drago kad izađemo," pokušala je Cordelia. "Vani je vjerojatno toplije nego što si navikla."

Kathy je oklijevajući kimnula bez riječi dok ju je Cordy ispraćala iz bolnice.

Ni izvan bolnice nije mnogo govorila. Očito je bila iznenađena promjenama koje su se dogodile u dva stoljeća. Nije pokazivala strah, samo neku tugu i rezignaciju. Ma koliko se Cordelia trudila, nije joj htjela reći što misli. I jedan je razlog vjerojatno bio što nije imala ništa zajedničko sa Cordeliom. Bila je sigurna da bi Angel puno bolje mogao pogoditi što joj sad prolazi kroz glavu. On zna odakle je potekla, poznaje je bolje od ikog drugog. Ali nagovoriti Kathy da razgovara sa svojim starijim bratom....koji ju je ubio....? Još je manje znala kako to izvesti.

Pa se smiješila, bila ljubazna i puštala malu da govori ili šuti koliko želi. Na kraju se počela žuriti jer se što prije htjela vratiti u Istrage Angel, a i Kathy se izgleda htjela maknuti s ulice. Trebala je vrijeme za prilagodbu, a sve joj je odjedanput bačeno u lice.

Kathy je iznenada zastala ispred hotela Hyperion,. Cordelia je stala i pogledala djevojčicu. "Kathy? Što je?"

"Liam...živi ovdje?" upitala je.

Cordy je potvrdila glavom. "Živi ovdje." Na Kathyin pogled je objasnila je. "Prije je to bio hotel." I dalje zbunjenost. "Konačište?"

"Aha."

Cordelia se nasmiješila. "Osim toga, nije kao da živi u cijeloj kući. Tu je i ured. A nismo ni počeli uređivati zadnjih nekoliko katova."

Kathy je i dalje gledala veliku zgradu. "Zajedno radite," rekla je sjetivši se.

"Da, tako je."

"Ali što zapravo radite?" upitala je.

Cordelia se samo nasmiješila i nježno stavila ruku na njeno rame. "Vjerovala ili ne, pomažemo ljudima. Ljudima koji imaju...čudne probleme."

Kathy ju je pogledala. "Liam?" upitala je u nevjerici.

"Pa, Angel," Cordelia je rekla mirno, "pomaže, da."

"Angel...?"

"Tako se zove sada," objasnila je Cordelia.

Nije mogla pročitati što je prošlo preko Kathyinog lica. "Oh."

Zakoračila je nekoliko koraka da potakne djevojčicu na ulazak. "Stvarno pokušava činiti dobro," rekla je Cordelia po stoti put, činilo joj se. "Tvoj brat je moj prijatelj."

Kathy je šutjela nekoliko dugih trenutaka i nije se pomakla. Baš kad je Cordelia pomislila da ju je toliko prestrašila da više ne želi razgovarati, napokon je rekla:

"Cordelia?"

"Da?"

Došla je uz Cordeliu. "Hoćeš li mi ispričati...?"

"Ispričati ti što?"

Progutala je. "O mom bratu."

Cordelia se nasmiješila i povela je u hotel. "Biti će mi drago."


Četvrti dio: Povezivanje

Wesley i Angel su šuteći sjedili u predvorju hotela Hyperiona okruženi knjigama, dokumentima i raznim ispisanim listovima papira. Wesley je prelistavao skup papira koje je isprintao ranije tog dana. Angel je po knjigama tražio nešto o putovanju kroz vrijeme.

Otkad se pojavila Angelova sestra hotelom je vladala čudna atmosfera. Svi su se pokušavali ponašati kao obično, ali nije im baš išlo. Wesley je pokušavao u isto vrijeme istraživati zagonetku djevojčice i trenutni slučaj. Cordelia je najviše vremena provodila sa Kathy tako da je nisu puno vidjeli otkad su njih dvije došle u hotel. A Angel... pa bilo je za očekivati da će pojava njegove davno pokojne sestre najviše utjecati na njega. Bio je napet i povučen - i više nego obično.

Angel je naglo zatvorio svoju knjigu i zvuk je odjeknuo tihim predvorjem. "Zabrinut sam za nju," rekao je. To je bilo prvo što je rekao od malog razgovora s Gunnom.

Wesley je iznenađeno digao pogled. "Ha?"

Angel je pokazao glavom prema dvorištu gdje su Cordelia i Kathy ozbiljno razgovarale o nečemu. Temu nije bilo teško pogoditi.

"Još nije razgovarala s tobom?"

Odmahnuo je glavom.

"Daj joj vremena Angele," predložio mu je bivši Čuvar.

Angel je kimnuo. "Znam. Ne...očekujem da razgovara sa mnom. Samo...volio bih da to učini."

"Ona je sad u vrlo zbunjujućim okolnostima," Wesley je naglasio.

"Znam," složio se Angel. I znao je, vjerojatno bolje od bilo koga. On je točno znao odakle je došla.

"Jesi li pronašao nešto?" rekao je Wesley mjenjajući temu.

Angel se namrštio. "Ništa." rekao je rukom pokazujući prema knjizi. "Nema ništa o pravom putovanju kroz vrijeme." Naslonio se u fotelji i zatvorio oči. Nije dobro spavao u zadnje vrijeme. "Što je s tobom?" upitao je nakon nekoliko trenutaka."Imaš li što?"

“Hmm," Wesley je nejasno odgovorio. "Nisam mogao pronaći podatke o njenoj smrti," napokon je rekao.

"I...?" Angel ga je potakao.

"I... da. Našao sam... tvoju ostalu obitelj."

Angel je malo utonuo u fotelju i kimnuo.

"Ipak, nisam još odustao." Brzo je rekao Wesley.

Angel je odmahnuo rukom na to. "Trebala bi biti...sa ostalima."

Wesley je odložio svoje papire. "Da, naravno." Uzdahnuo je. "Onda idemo sa pravim putovanjem kroz vrijeme, zar ne?"

"I dalje nema smisla," Angel je rekao s iritacijom u glasu. "Vidio sam da umire. Osjetio sam da umire. Zašto se jedino ja sjećam toga?"

Wesley je slegnuo ramenima. "Nije mi drago ovo reći, ali...možda tvoje sjećanje odražava ono što se trebalo dogodilo, a ne što se stvarno dogodilo."

Angel ga je iznenađeno pogledao. "Želiš reći da je trebala umrijeti?"

"Pa... zapravo, da."

Pogled mu se ohladio. "Neće umrijeti, Wesley. Neću to dopustiti."

"To nisam ni rekao," složio se Wesley. "Ali...čak i ako je ti nisi ubio, trebala je već odavno biti mrtva. Znaš to."

Potvrdio je glavom. "Znači ovdje govorimo o djelovanju nekoga izvana, zar ne?"

"Upravo tako. Ali tko je to učinio i zašto...?"

"Dobro pitanje."

I tada je Cordelia vrisnula.
***
Kathy je sjedila na klupi u vrtu ispred hotela, skupljenih koljena uz tijelo ispod široke, tamnozelene majice. Sunce kasnog popodneva je bilo vruće na njenom licu i osjećala je čudno zatezanje kože. Vjerojatno će je boljeti kasnije, ali radije je bila ovdje vani, nego unutra... Pogledala je prema vratima u predvorje i na trenutak vidjela široka ramena i tamnu kosu. Kathy je uzdahnula, privukla noge bliže sebi i posvetila pažnju svom društvu u dvorištu.

Cordelia je veselo pričala kako su se ona i Liam - ne, ne Liam, Angel - ponovo sreli u ovom gradu. Kathy je već čula što je bilo dvije godine prije. Postojale su velike rupe u priči...vjerojatno događaji za koje je Cordelia smatrala da nije njeno pravo da ih ispriča. Kathyini osjećaji su postajali sve zbrkaniji što je dulje slušala što govori Cordelia.

"I baš sam trebala postati lagana večera," Cordelia je rekla s neobičnim smješkom dok se prisjećala. "Kad eto Angela, opakog tipa, stoji na vrhu stepenica. Zli vampir je mislio da je Angel bezvezan, ali on mu je pokazao. Spasio me, skočio preko ograde i isto vrijeme je pogođen ono tri puta..."

Kathy je nesvjesno napravila grimasu.

"Aha, bilo je prilično odvratno," Cordelia je potvrdila i sjela uz nju. "Morala sam pomagati u vađenju metaka. Zapravo...hm, nisam puno pomogla. Znam da ga je teško ubiti, ali nisam očekivala da je spreman primiti metke za mene."

Kathy se malo namjestila na klupi bez komentara.

"Hej, jesi li dobro?" upitala je Cordelia oprezno.

Samo ju pogledala.

"Možeš mi reći." rekla je blago dotaknuvši djevojčicu po ramenu.

Kathy je naslonila glavu na koljena. "Ne znam što da mislim," priznala je. "Imala si pravo - nisam kući. Ne znam što da radim."

"Pa," rekla je Cordelia, "što želiš raditi?"

"Osim da se vratim kući?"

Cordelia joj se tužno nasmješila. "Osim toga."

Kathy je pogledala mladu ženu...prijateljicu svog brata. "Želim..."

"Da?

Kathy nije mogla, a da još jednom ne pogleda prema predvorju.

Cordelia se nasmješila. "Razgovarati s njim." Završila je njenu rečenicu.

"Ne znam mogu li to," priznala je Kathy, dodirujući vrat. Još ju je dosta bolio.

"To će biti dobro za tebe," rekla je Cordelia. I ona je pogledala prema predvorju. "Za oboje, čini mi se."

Kathy je zbunjeno pogledala Cordeliju.

Cordelia se malo nasmješila. "Ti si mu obitelj," rekla je blago. "On...ne voli govoriti o prošlosti, nikad zapravo, ali kladim se da mu jako nedostaješ. Mislim, ti si mu sestra! Ja nemam sestre ni brata..." Cordelia je naglo prestala govoriti i lice joj se iskrivilo u grimasi.

"Cordelia?" Kathy je upitala zabrinuto.

"Pozovi.." počela je govoriti, tada joj se lice zgrčilo od boli. Nagnula se naprjed, držeći se za glavu i ispustila nejasan uzvik. Kathy je skočila na noge ne znajući što da učini.

Onda je iznenada kako je i počeo, napad je završio. Cordelia se naslonila u klupi sa još jasnom boli na licu, zatvorenih očiju. Duboko je udahnula. "Wesley!" zazvala je. "Angel!"

I iznenadana je sve živnulo. Kathy je u čudu gledala kad Englez kroz vrata u dvorište. Mičući im sa puta, gledala je kako pomaže Cordeliji da se uspravi sa zabrinutim izrazom lica.

Kutom oka je primjetila kretanje i vratila pogled prema vratima. Liam - Angel - je stajao tamo kao da bi i on pojurio u pomoć da može. Stajao je tik do linije sunca koja ga je ograničavala jednako kao kameni zid. Njegov izraz...Kathy nije mogla odvratiti pogled.

Wesley je uveo Cordeliu u hotel i Kathy ih je pratila. Angel je odmah došao uz Cordeliju, pomažući joj sa se smjesti u fotelju i dao joj čašu vode i pilule. Uzela ih je i brzo ih progutala pa se naslonila na naslon zatvorenih očiju.

"Što joj je?" upitala je Kathy zbunjeno.

Angel je odgovorio ne skrećući pogled sa Cordelije. "Imala je viziju," rekao je. Onda, Cordeliji, "Jesi li dobro? Što si vidjela?"

Otvorila je oči. "Obred. Dvoje zavezanih ljudi. Adresu."

Wesley joj je dodao papir i kemijsku i brzo je zapisala. "Evo," rekla je. Pogledala je osunčane prozore i namrštila se. "Moramo odmah krenuti, ako ćemo ih spasiti."

Angel se uspravio, zgrabio crni kaput i deku. Uzeo je ključeve iz džepa i dobacio ih Wesleyu.

"Ti voziš," rekao je.

Wesley je pogledao ključeve i kimnuo. "Nazvat ćemo Gunna putem," rekao je. Pogledao je Angela koji je namještao deku preko glave i ramena tako da mu i šake budu pokrivene. "Jesi li spreman?" upita je Wesley.

Angel je kimnuo, zaklonjen debelom tkaninom.

"Idemo," promrmljao je Wesley i njih troje su izašli iz hotela.

Kathy im se pridružila prateći ih u stopu.


Peti dio: Stvarnost

Scenu koju su našli je bila vrlo poznata u općenitom smislu. Više spodoba u ogrtačima su stajale oko nešto uzdignutog, improviziranog oltara. Na tkanini koja je prekrivala i oltar i po ogrtačima su bili ispisani neobični znakovi u obliku dvije nazubljene linije sa polegnutom osmicom između njih. Na otaru je bila i velika knjiga, dvije neupaljene svijeće, dvije posudice vjerojatno ispunjene krvlju i veliki obredni nož.

Jedna od spodoba koji je očito bio vođa okupljenih stajao je ispred stola pognute glave usredotočen na knjigu. Ostali su se besciljno kretali oko njega i očito još nisu sudjelovali u obredu. Umjesto toga su se kretali i razgovarali u tihom žamoru.

Okomito prema oltaru su stajala dva stola. Na njima su bile labavo zavezane dvije žrtve obučene u običnu odjeću, a ne u ogrtače kao ostali. Prva je bila starija žena na kojoj se unatoč jednostavnoj odjeći i nakitu moglo vidjeti da je bogata. Druga žena je bila mlađa u tridesetima, obučena u obične traperice i majicu. Lice joj je bilo mršavo, blijede, bolesne boje. Nijedna se nije opirala.

Angel ih je pažljivo promatrao, pripremajući se na djelovanje. "Svi su ljudi," prošaptao je.

Sagnuvši se uz njega, Wesley je upitao gledajući obred koji je počimao. "Jesi li siguran?"

Angel je kimnuo.

Šutjeli su još nekoliko trenutaka. Dok su gledali, figura u tamnijem ogrtaču je digla glavu i žamor je smjesta zamuknuo. Oni do njega su bez vidljivog signala počeli paliti svijeće. Ozračje očekivanja se proširilo grupom.

"Nije im prvi put," komentirao je Wesley. "Previše su izvježbani."

"Hoćemo li brbljati ili učiniti nešto?" prekinuo ga je Gunn.

"Naravno," rekao je Wesley. "Gunn obiđi ih i otiđi do glavnog ulaza. Moramo osigurati da te žene izađu. Ja ću ih pokušati osloboditi. Cordelia..."

"Ostati ću sa Kathy," rekla je gledajući prema Angelovoj mlađoj sestri. Djevojčica je istovremeno izgledala prestrašeno i iznenađeno. Ne bi ni bila tu da nisu odlučili da je bolje da bude s njima nego da ih sama čeka u autu.

"U redu," složio se Wesley. "Angel....."

Vampir je očito bio spreman za borbu, njegovo cijelo tijelo napeto.

Wesley je s neugodom primijetio Angelov odlučan izraz. "Samo nemoj ubiti nekoga."

Angel se uspravio bez komentara. Izašao je iza gomile kutija ne skrivajući se više. Na licu mu je titrao smiješak. "Ma vidi ti to!" uzviknuo je. Cijela grupa ga je zapanjeno pogledala. "Očekivao sam zabavu, ali ovo... !

Vođa se odvojio od svojih začuđenih sljedbenika. "Prijatelju, mislim da si zalutao u krivo skladište," rekao je hladno.

"Nisam," rekao je Angel gledajući zavezane žene. "Mislim da sam baš na pravom mjestu." Pokazao je svoje vampirsko lice.

Grupa se uspaničila i krenula u bijeg.

Vođa ih je uzalud pokušao zaustaviti. "Budale!" vikao je, ali oni su i dalje trčali oko njega tražeći bilo koji izlaz iz zgrade. Ljut i znajući tko je kriv za ometanje, zgrabio je nož i krenuo na Angela. "Upropastio si obred!"

Angel je rubom oka vidio da Wesley odvezuje žene.

Kaos i vrištanje je ispunilo prostoriju kad je vođa zamahnuo na Angela izrađenim nožem. Iznenađen naglom agresijom Angel se nije uspio izmaknuti do kraja. Oštrica je prorezala njegov rukav i zarezala kožu. Angel je siknuo na bol plitke razderotine i uzmaknuo.

Vođa je iskoristio taj mali prostor i zgrabio knjigu sa oltara. Bez pokušaja daljnjeg napada na Angela, okrenuo se i pobjegao među ostale prema izlazu. Angel je zarežao i potrčao za njim, ali u njega su se zabili dva uspaničena čovjeka u bijegu. Nisu ga htjeli zaustaviti, samo su htjeli pobjeći kao i ostali, ali dok su se makli od njega, vođa mu se izgubio sa vida.

"Kvragu!" opsovao je Angel.

Ipak je njihov mali upad u skladište bio uspješan u glavnom cilju. Obje žene su bile oslobođene i neće ih ozlijediti, ubiti ili učiniti im što god je bilo planirano za njih. Starija žena je pobjegla sa grupom sljedbenika. Mlađa žena je sjedila na stolu i odupirala se Wesleyu koji joj je pokušavao odvezati gležnjeve.

"Kako ste mogli? Kako ste mogli?" stalno je ponavljala. Počela je zvučati histerično.

"Gospođo, molim vas!" Wesley je uzviknuo. Branio se od njenih ruku dok je odvezivao konopac.

Smirivši se od svoje nedovršene borbe, Angel je vratio ljudski izgled i prišao Wesleyu. "Što se događa?" upitao je zbunjen ženinim ponašanjem.

"Pa.. neugodna je," uspio je reći Wesley.

Gunn im pridružio trenutak kasnije malo zadihan. "Druga žena je sama izašla," rekao je. "Izgledala je ljutito." Pogledao je Angela. "Dobar stampedo."

Angel se kratko nasmješio.

"Tko ste do vraga vi?!" Žena je zavikala na njih.

"Mi .." počeo je Wesley.

Nije čekala odgovor. "Znate li što ste učinili?" vrisnula je.

"Spasili smo vas," rekao je strpljivo Wesley.

"Ne želim biti spašena!" zavikala je konačno izvlačeći jednu nogu iz konopca. Izgledala je ljuto i uvrijeđeno.

Sva tri muškarca su je začuđeno gledala.

"Mislili smo da vam spašavamo život," rekao je Gunn.

Ljuto ga je pogledala. "Odlično," rekla je ogorčeno. "Možete li me spasiti za dvije godine? Ili za pet godina?"

"Bolesni ste," tiho je rekao Angel.

"Angel!" prijekorno je rekla Cordelia krivo shvaćajući što je htio reći. Ona se tek sada približila sa Kathy iza sebe tako da je propustila prvi dio razgovora.

Angel i žena su ignorirali komentar. "Pa što ako jesam?" rekla je.

"I zbog toga ste to učinili?" upitao je Angela. "Većina ljudi nisu dobrovoljne žrtve."

"Imam svoje razloge," rekla je.

Angel je izgledao zgroženo. "Razloge za samoubojstvo?"

Nije mu odgovorila na to.

"Imate li obitelj?" upitao je Angel sa mnogo blažim tonom. "Muža? Djecu?"

"Imam," oprezno je odgovorila.

"Mislite da im radite uslugu?"

"Znam da im radim uslugu," odgovorila je. "Možete li zamisliti koliko bi neki ljudi platili za samo nekoliko godina života?"

"Mogu," rekao je Angel sa tonom koji je govorio da je shvaća bolje nego što je očekivala. Raširila je oči. Nastavio je mirno i uvjerljivo. "Misliš da bi tvoja obitelj ovo željela?" upitao je opet blagim tonom. "Sva moja obitelj je davno umrla." Tiho je rekao.

Iznad ženine glave je pogledao Kathy u oči. Čuo je sestru kako je naglo dahnula. "Dao bi gotovo sve da provedem još jednu minutu s njima," rekao je. "Da samo razgovaram s njima, da su živi..."

Ponovo je pogledao u ženine oči. "Nemoj uzeti svojoj obitelji zajedničko vrijeme koje vam je preostalo," zamolio je.

Žena je samo gledala u njega, ušutkana njegovim iskrenim riječima.

"Razgovaraj s njima," rekao joj je Angel i izašao sa ostalima iz tihog skladišta.


Šesti dio: Utočište

Našla ga je na zadnjem katu hotela, u sobi koja je bila poluraspadnutom stanju. Drvo se vidjelo gdje se gips trunio sa zidova. Prozor je bio gola rupa u zidu. On samo crna silueta nasuprot vanjskog svijetla.

Ničim nije odavao da je svjestan Kathyine prisutnosti i dugo je skupljala hrabrost da progovori. Prisilila se da uđe u sobu i konačno je stala uz svog brata sa prozorom između njih. I ona je pogledala vani. Nepoznati grad se činio hladan i neprijateljski. "Stvarno se sve promijenilo," rekla je jedva šapatom.

Odgovorio je nakon male stanke. "Promijenilo se," složio se. "Izvana."

Pogledala ga je. Prvi put ga je stvarno pogledala. Sa očima prikovanim na svijetla grada, umjetno svijetlo ga je činilo još bljeđim. Na njegovom licu je bio izraz kojeg nikad nije vidjela... prije nego je umro.

"I ti si se promijenio," rekla je. "Ali više iznutra."

"Možda," rekao je, ali nije bilo sigurnosti u njegovom glasu.

"Prije si više govorio."

Angel ju je pogledao, iznenađen njenim laganim tonom. Usta su mu trgnula u pokušaju smiješka. "Valjda."

Ponovo su oboje šutjeli. Kathy se odmah uozbiljila. "Razgovarala sam sa Cordeliom. O tebi. I o vampirima."

Upitno ju je pogledao.

"Stvarno si umro," rekla je s malim drhtajem. Prvi put je to rekla na glas. Bilo joj je teško to govoriti i gledati ga. Mrtvaci ne bi trebali hodati uokolo! "Ono je kući došao demon, ne moj brat."

"Pa... tako je."

Duboko je udahnula i nastavila. "I sad...imaš i dušu. Tada nisi imao," rekla je sređujući činjenice u glavi.

Angel je kimnuo.

"Znači promijenio si se," rekla je uvjereno.

"Kathy," rekao je Angel nesretno, gledajući kroz prozor.

"Da?"

"Nije tako jednostavno," rekao je. "Možda nisam isti kao kad.... sam te ubio. Ali nisam više ni čovjek."

Tvrdoglavo ga je pogledala. "I bi li me sad ubio, Angel?"

Šok na njegom licu nije mogao biti lažan. "Ne!" rekao je glasno ponovo je gledajući u oči.

Nasmiješila se. "Vidiš! Promijenio si se. Osim toga..." nacerila se prema njemu razvedravajući ugođaj. Posegnula je rukom prema njegovoj glavi. "Što si učinio svojoj kosi?"

Angel se odmakao od njenog dodira s tragom zabavljanja i neugode na licu. "Sviđa mi se takva," promrmljao je.

Kathy se široko nasmiješila na to. "Ti to pokušavaš zadiviti nekoga?"

"Ne, ja..." naglo je shvatio da ga Kathy zadirkuje i nasmješio se. Izgledao je gotovo onako kakav je bio prije smrti. Ipak u očima je ostalo nešto čega prije nikad nije bilo - duboka tuga. "Bože, nedostajala si mi," rekao je.

"I ti si meni nedostajao," rekla je Kathy. "Kad si otišao."

Nisu ništa govorili nekoliko trenutaka. Soba je bila tiha. "Hvala," prekinuo je Angel tišinu.

"Za što?"

Slegnuo je ramenima. "Što si došla razgovarati sa mnom," objasnio je. "Zašto si došla ovdje gore?"

"Tražila sam te," odgovorila je jednostavno.

"Da, ali..." zastao je trenutak. "Zašto si odlučila razgovarati sa mnom?"

Razmišljala je nakratko. Morala je objasniti. Zato jer je sada slika čudovišta bila zamijenjena slikom njenog drukčijeg, mnogo ozbiljnijeg brata. Ali to se zapravo dogodilo zbog Cordelie. "Cordelia," napokon je rekla.

"Cordelia?" zbunjeno je upitao.

Kathy je kimnula. "Vrlo lijepo govori o tebi."

"Zaista?"

"To te čudi?"

Činilo se da je Angelu nelagodno. "Nedavno smo imali problema." Zastao je pa se ispravio. "Ja sam imao problema. Oni su samo bili... u blizini."

Kathy nije shvaćala što je želio reći, ali imala je osjećaj da ne želi objašnjavati. "Ipak," rekla je."kazala mi je da si joj spasio život."

Angel je kimnuo. "Pa, ona je... prilično posebna. I nisam je mogao ne spa... "

Kathy je bila iznenađena s nečim u njegovom tonu. "Liame," upitala ga je. "Sviđa li ti se?"

Malo se nasmijao. "Ne na taj način. Ima netko drugi koga v..." zastao je i ponovo je nestala sva vedrina. Još nešto što joj ne želi objasniti. Pogledao ju je. "Cordelia mi je više .. kao sestra." Rekao je s nešto nelagode.

"Aha," Kathy mu je dala mali, utješni smiješak. Oklijevajući je uzvratio.

Ponovo je pogledala na grad ispred njih. Izgledao je lijepo, ali čudno. I potpuno nepoznato, toliko drukčije od njenog doma. Od toga se osjetila još više izgubljenom. Ali sad bar više nije bila sama. "Ovo je dobro mjesto za kričanje," rekla je tiho.

"Što?"

"Nemoj reći da si zaboravio," rekla je tužno. "Kad biste se ti i otac posvađali ponekad bi sa mnom otišao na obalu ... "

"Da...sjećam se," rekao je žurno.

Kathy se malo nasmiješila. "Hoćeš li kričati sa mnom?" upitala je pružajući mu ruku.

Kratko se nasmijao na silu. "Cordelia i Wesley su dolje," počeo je. "Mislit će..."

"Već su otišli kući," rekla je Kathy.

"Kathy, ne..."

Začuđeno ga je pogledala. "Tako si ozbiljan. Kričanje bi ti dobro došlo. Da oslobodiš osjećaje..."

"Dogode se loše stvari kad oslobodim osjećaje."

"Onda bar stoj uz mene dok ja kričim?" Kathy nije htjela odustati.

Nasmijao se i uhvatio je za ruku. Nije ništa rekla kad je osjetila hladnoću njegove kože.

"Onda?" rekao je nakon stanke.

Šutjela je trenutak pa slegla ramenima. "Nije zabavno kričati ako mi se nitko neće pridružiti," izazvala je. Ipak je bilo jasno da se Angel neće predomisliti. "Zašto si došao ovdje gore?" upitala je. "Sumorno je."

Uzdahnuo je. "Ona žena," počeo je.

"Spasio si joj život," rekla je Kathy pomalo zadivljeno. Nikad ne bi očekivala da će njen brat svake noći spašavati živote.

"Nije htjela biti spašena," odgovorio je uznemireno.

Kathy ga je pogledala. Bilo je još nešto što joj nije rekao. "Je li se to već dogodilo?"

Kimnuo je. "Ponekad se događa. Svejedno me svaki put iznenadi. Kako netko može samo odbaciti svoj život..."

"Ljubomoran si na nju!" rekla je naglo Kathy.

"Ja... da, valjda jesam."

"Ali zašto?" rekla je Kathy potpuno zbunjeno. "Ona umire! A ti... ti ćeš živjeti vječno."

"Ne, ne," naglašeno je odmahivao glavom. "Ona je živa."

I dalje nije shvaćala.

"Ja sam mrtav Kathy," objasnio joj je dižući njihove sklopljene ruke ispred nje. "Imaš li osjećaj da je ovo živo?" upitao je.

Kathy je odgovorila svojim pitanjem. "Želiš živjeti?" upitala je. "Želiš umrijeti?"

Angel je potvrdio glavom. "Jednog dana," rekao je. "Ali ne mogu biti živ i... spašavati živote." Naglo je promijenio temu razgovora. "Što je s tobom? Zašto si željela kričati?"

Kathy je ponovo pogledala kroz prozor. "Promijenio si temu."

"Znam."

"Nedostaje mi dom," rekla je. "Nedostaje mi majka i otac... i Anna i sve. Jedino tebe poznajem ovdje." Suza joj je skliznula niz obraz.

"Ššš," tiho je rekao i zagrlio je. Prvi put ju je zagrlio otkad je došla tu i suze su joj slobodno potekle. "U redu je," prošaptao je. Nakon nekog vremena se smirila. "Hoćeš li opet razgovarati sa mnom?" napokon je upitao. "Hoćeš li mi dopustiti da ti pomognem?"

Šmrcnula je i tužno se nasmijala. "Hoću," složila se.

I bit će joj drago.

Kraj



Post je objavljen 21.12.2005. u 10:17 sati.