Buffy i Angel fanfiction

petak, 21.10.2005.

19. poglavlje - Čuvarica ključa

Image Hosted by ImageShack.us

Ovo poglavlje je zapravo trebalo biti postano prošli petak (!) kad sam uspjela doći na internet, ali baš su onda morali održavati server i nisam mogla ništa. A kad ništa ne prevedem sve radi savršeno. Murphiyev zakon valjda... U ovom poglavlju će se Buffy nešto saznati što je simbolično sanjala u 12. poglavlju.

- Bizant (iz Wikipedije) - Bizant ili Bizantsko Carstvo je povijesni naziv za istočno Rimsko Carstvo koje je nastalo 285 godine kad je car Dioklecijan administrativno podjelio tadašnje Rimsko carstvo na Istočno i Zapadno. Naziv Bizant se nije koristio u vrijeme postojanja države nego ga je tek u 18. stoljeću uveo francuski povjesničar Montesquieu. Kao i drugi povjesničari tog vremena on je smatrao da Bizantsko carstvo nakon 5. stoljeća nije vrijedno imena Rimsko (zato jer je to bio zapravo početak kraja rimskog carstva - trulež izvana i iznutra - op.)Zato je on uzeo latinizirano ime glavnog grada Byzantium (od grčkog Byzántion, današnji Istanbul), za cijelo carstvo.
- VIP – skraćenica za ‘very important person’ (veoma važna osoba). Obično se odnosi na slavne ili važne na neki drugi način (politički, društveno, crkveno itd.)


Feniks gori
(Phoenix Burning)
by Yahtzee


DEVETNAESTO POGLAVLJE – ČUVARICA KLJUČA

Sljedeći mjesec je bio ispunjen sa mnogo (napornog posla) riskantnih borbi i teških situacija kao i svaki mjesec u Buffyinom životu -- ili životima, kako je odnedavno počela razmišljati. Šest noći u tjednu Angel i ona su patrolirali i borili se do prvog svijetla zore. Izveli su još četiri podzemne racije i sprašili u svakoj oko 25 vampira odjednom, istovremeno uništavajući većinu njihovih podzemnih jazbina ispod centralnog Londona. Već su dobivali dojave o jazbinama na površini i Buffy je imala planove za dnevne paleže koji bi trebali početi mjenjati situaciju.

Ona i Angel su bili zajedno nekoliko popodneva i večeri tjedno - slušali su glazbu koju je imao, ljubili se na trosjedu ili samo čitali priljubljeni jedno uz drugo. Buffy je pročitala dvije trećine Dawnine «Čuvarice ključa» i činilo joj se da je Dawn napisala vrlo dobru knjigu iako nije bila sigurna je li sasvim razumijela o čemu se radi.

«Zašto se uvijek pojavi zrcalo?» Buffy je jednom rekla, mršteći se na stranicu. «Kad god Anna traži svoju kćer nešto se dogodi sa zrcalom.»

«To je motiv,» odgovorio joj je Angel. Sjedio je na podu, naslanjajući se leđima na trosjed na kojem je ležala Buffy. Posegnuo je i potapšao njenu nogu u toploj čarapi. «Simbol. Odgovori za koje misli da će dobiti od svoje kćeri su zapravo u njoj cijelo vrijeme.»

«A to znači to?» odgovorila je onda Buffy. «Mislim, naravno da znači. Samo je to mogla malo bolje objasniti.»

Angel joj se nasmiješio i ona se nagnula da ga poljubi i maratonsko ljubljenje koje je uslijedilo ih je odvelo u uspavaću sobu po prvi put i zasad jedini nakon one orginalne, divne noći.

Naravno, uglavnom bi se malo ljubili i onda se razdvojili, razočarani. Buffy se sjećala kako je bilo teško tijekom njene četvrte godine srednje, ali sada je bilo puno gore. Onda je bila tinejđerica sa iskustvom od jedne noći; većina njene čežnje za Angelom je još bila nejasna i tajanstvena. Ali sada je točno znala što propušta, znala je mnogo toga što je htjela dati Angelu, podijeliti s njim --

Buffy je potisnula svoje nezadovoljstvo. - Sada je drukčije kada razumijem - rekla je u sebi. - Sada kada Angelova priroda ima svrhu u našoj vezi, lakše je prihvatiti. -

Čak su i ograničenja njenog poziva postepeno manje ograničavala. Frances je uglavnom prigovarala svakoj Buffyinoj inovaciji, a s druge strane Ishak ju je često podržavao. Buffy je počela dobivati dovoljno fleksibilnosti da počne činiti promjenu.

Njen sljedeći korak je bio najveći izazov dosad.
_____________________________________________________________________________________________________________

Buffy je raširila kartu. «Britanski muzej,» rekla je. «Trebala bi vam pričati o njegovoj značenju u povijesti, kulturi i tako dalje, ali za nas je to samo velika, stara, kamena zgrada sa hrpom soba bez prozora i zato je hotel sreće za vampire. I to već desetljećima. Je li tako?»

Ljudi u sobi su kimnuli. Buffy je s nešto neugode pogledala oko sebe. Nikad prije nije ulazila u nastanjene zgrade i nije dobro prikrivala svoj šok i zaprepaštenje. Po četvoro ljudi je spavalo na jednom madracu ili u mrežama koje su visjele u slojevima u svakom kutu. Odjeća im je bila prljava jer je bilo malo mjesta ili vode za pranje. Sa praga ju je raširenim očima gledalo desetak mršave djece. Na trenutak je zaželjela da je povela Angela sa sobom – ali ni jedan komadić tkanine nije bio potrošen na zavjese i jutarnje sunce je jedina svijetlost koju su imali. Osim toga zbog njihovog povjerenja je bilo bolje da je došla sama --

Duboko je udahnula i nastavila. «Bilo kakav uobičajeni napad će propasti. Ima samo par ulaza i stotine kvadratnih metara bez prozora. To su nemogući izgledi čak i za pet Ubojica i Angela zajedno. Tu vi dolazite na scenu.»

Tam je imala prekrižene ruke preko prsa. «I što želiš od nas?»

«Pa, kao prvo, nekoliko prijedloga,» Buffy je rekla oprezno. «Što biste učinili?»

«Pa -- valjda -- bi mogli stvoriti magične barijere,» rekla je Tam. S neugodom se promeškoljila na svojoj stolici.

Buffy se nasmješila. «Odlična ideja. To je baš što bi moja prijateljica Willow učinila. I učinila je jednom. Spasila me.» Prisjećanje na Willow joj je stvorilo knedlu u grlu. Kratko se nakašljala da ga je pročisti i nastavila. «Barijere bi bile super. Ako bi ti i druge vještice mogle podići barijere, odsjeći vampire jedne od drugih tako da ih možemo srediti grupu po grupu -- to bi nam puno pomoglo.»

Muškarac iz pozadine se javio. «Znamo i čarolije za spavanje.» Tam se napola okrenula i strogo ga pogledala, ali on ju je ignorirao. «Bolje rade na grupama nego na pojedincima. Po danu će vjerojatno svejedno spavati, ali bilo bi zgodno da se ne mogu probuditi neko vrijeme.»

«Magija će popustiti s vremenom,» upozorila je Tam. «Što budeš ubijala više vampira, magija će popuštati propocionalno sa smanjenjem njihovog broja.»

«To je ok,» rekla je Buffy. «Puno će pomoći ako bar ponekog ubijemo dok spavaju.»

Nakon kratke stanke Buffy se naslonila rukama na stol i nagnula se naprijed. «Onda -- jeste li s nama?»

Tam je naglo ustala, prolazeći rukama kroz svoju dugu, tamnu kosu. «Vijeće je tako dugo protiv nas. Morali smo se baviti magijom u tajnosti, skrivati se cijeli život. Sada ti tražiš od nas da se jednostavno otkrijemo -- »

«Zatrašujuće je,» rekla je Buffy. «I ja sam velik dio života skrivala neke prilično teške tajne. Znam kako je kad misliš da će se sve raspasti ako kažeš istinu.»

«Ti si Ubojica vampira,» frknula je Tam.

«U moje vrijeme Ubojica nije bila u VIP situaciji kao sada,» rekla je Buffy. «Nikome nisam smjela reći. Čak i mami sam rekla tek kad je prošlo gotovo tri godine. Nismo imale otmjene stanove, besplatni prijevoz ni ništa. Jednostavno smo po danu radile sve što i ostali. Škola, posao, svejedno. Po noći smo bile budne i borile se na život i smrt. Nitko nije znao. Govorili su nam da bi se dogodile užasne stvari da znaju.»

«Vijeće je to govorilo?» rekla je žena u blizini.

«Govorilo iznova, iznova i iznova u klasičnom Čuvarskom stilu.» Ovo je izmamilo nekoliko osmjeha; čak se i Tamino zabrinuto lice malo opustilo. «Znam da riskirate, ali razmislite o dobrim stranama. Ne samo da ćemo poubijati hrpetinu vampira, nego ćemo moći dokazati kako ste korisni. Vijeće neće znati za vas dok sve ne bude gotovo. A kad sazna već ćete pomoći u gotovo najvećoj borbi Ubojica vampira svih vremena.»

«Stvarno misliš da bi ovo moglo dignuti zabranu?» rekla je Tam.

«Možda,» rekla je Buffy. «Nadam se. Možda vam neće odmah dopustiti da podučavate druge -- ali bar će vam morati dopustiti da nam pomažete. I kad dobijemo tu bitku, razmišljat ćemo kako dobiti rat.»

Tam je pogledala po prostoriji, proučavajući izraze oko sebe. Napokon je kimnula. «Onda ćemo vam se pridružiti.»

Buffy se zadovoljno nacerila. «Odlično.»

«Kada to planiraš izvesti?»

«Nisam određivala ništa čvrsto dok ne vidim hoćete li biti s nama,» rekla je Buffy. «Moram još proći plan sa ostalima. Uskoro -- možda za tjedan? Je li vam to dovoljno za pripreme?»

«Naravno,» rekla je Tam. «Oni koji će pomagati vrlo dobro znaju potrebne čarolije, a imamo sve biljke i sastojke koje nam trebaju.»

«Dobro, onda,» rekla je Buffy. «Izbrojite koliko vas ima tako da mi možete reći koliko će ih biti s nama.»

«Mislim da ćemo svi sudjelovati,» rekla je Tam. «Ali često se selimo i pazimo da nismo u istoj grupi. Osim Vijeća ima i drugih koji nam ne vjeruju pa moramo biti nevidljivi. Moram ti reći gdje nas možeš naći -- »

«Dobro, smislite neko mjesto sastanka jer nema šanse da ćemo krenuti u ovo bez vas. I kad uspijemo u ovome -- Možda više nećete morati bježati.

Na Taminom licu se po prvi put raširio topao, otvoren osmjeh. «Buffy, drago mi je što si se razmjenjivala za moje tkanine.»

«I meni. Mislim, da si samo vidjela haljinu.»
_____________________________________________________________________________________________________________

Izgleda da se Agathi veoma svidio Angelov stan, pogotovo kad je našla Dickensa na policama sa knjigama. Xiaoting i Sumiko su očito pokušavale shvatiti zašto bi netko htio živjeti u prostoru natrpanom s toliko nepotrebnih stvari. Sumiko je izgleda bila facinirana slikama i crtežima po zidovima, pogotovo Wesleyevim.

Sky je bradom pokazala prema Sumiko. «Reci mi opet zašto nju uopće dovodimo na sastanke.»

«Mislim da se bolje osjeća kad je ne isključujemo,» rekla je Buffy. «Samo mala slutnja.»

«Bar se ne došaptava sa ostalima tijekom cijelog sastanka kao neki,» prekorila je Agatha. Sky posramljeno odvratila pogled od Buffy i naglo se počela zanimati za papire na Angelovom stolu.

«Zaista misliš da će Vijeće pristati na ovo?» rekao je Angel.

«U zadnje vrijeme nam dosta popuštaju,» rekla je Buffy. «I dali smo im dobre rezultate zbog toga. Možda su se opametili.»

Angel se malo nasmijao. «Poznajem Vijeće duže od tebe Buffy. Još uvijek radimo unutar granica. Možda su sada malo popustljiviji, ali zavaravaš se ako misliš da su ograničenja nestala.»

«Mislim da će dobiti kap,» Buffy je priznala. «Ali mislim da će na kraju popustiti i dati nam zeleno svijetlo. I ako nam uspije nešto ovako veliko -- »

«Nitko nas neće moći zaustaviti,» Xiaoting je rekla uzbuđeno. «Shvaćaš li da ako ovako nastavimo za nekih godinu dana London biti prilično sigurno mjesto za život?»

«Sigurno?» rekla je Sky. Izgledala je zbunjeno kao da ne može shvatiti taj pojam.

«Možda ćemo se sljedeće proljeće svi šetati po mjesečini,» rekla je Agatha. «Zabrinuta sam za Muzej. Vampiri su vjerojatno uništili umjetnička djela.»

«Ne znam baš,» rekla je Buffy. «Neki vampiri cijene fine stvari, zar ne?» Stisnula je Angelovu ruku.

«Znači Buffy sa svojom slavnom 'diplomacijom' privoli Vijeće.» rekla je Xioating sasvim ozbiljna lica. «Po noći svratimo do Muzeja -- ne možemo računati da će svi biti vani, ali izvana bar možemo vidjeti jesu li zabarikadirali neke prozore ili vrata tako da se znamo pripremiti. Onda ubrzo nakon toga na lijepo, sunčano jutro -- upasti ćemo unutra i prašnjavim muzejskim stvarima dodati još prašine.»

«Kako ćemo Angela dovesti unutra ako je vani sunčano?» rekla je Sky.

«Mogu izbjeći sunce u vozilu,» rekao je Angel. «A Keanov pokrov bi me trebao štititi od vozila do vrata.»

«Zvuči kao dobar plan,» rekla je Buffy.
_____________________________________________________________________________________________________________

«Zvuči kao samoubojstvo,» rekla je Frances. Mrštila se na Buffy s druge strane stola u Ishakovoj dvorani. «Kako možeš misliti da ćeš nadvladati stotine, možda tisuće vampira u Muzeju?»

«Ne pamtim otkad upozoravamo ljude da se ne nastanjuju blizu Muzeja,» rekao je Ishak. «Bio bi blagoslov da se konačno riješimo te proklete jazbine, ali kako vas uopće misliš sigurno uvesti unutra?»

Buffy je duboko udahnula. «Ne mogu vam reći.»

Markwith se naslonio u stolici i digao obrve. «Oh, ovo je dobro.»

«Imamo plan,» rekla je Buffy. «I to je prvoklasni, veliki plan s pet zvijezdica. Također je tajni plan.»

«Tajna za nas?» rekao je Ishak zaprepašteno.

«Aha,» rekla je Buffy. «Tajna čak i za vas. Obećavam da ćete poslije čuti sve pojedinosti.»

«Da pogodim,» rekao je Ishak. «Ne govoriš nam detalje jer ga ne bismo dopustili.»

«Pa, ne znam. Vi ste ljudi otvorenih nazora koji vole napredak,» rekla je Buffy. «Vjerojatno bi odmah pristali.»

«Ne razumijem tvoje ponašanje u zadnje vrijeme,» rekla je Frances. Izgledala je uzrujano - Stvarno uzrujano - pomislila je Buffy - Kao da bi mogla zaplakati. - «Ni tvoje ni Angelovo ponašanje. Ova -- samoubilačka tvrdoglavost -- izluđujuće. I neshvatljivo.»

Ishak je odmahnuo glavom. «Buffy u ova dva mjeseca si dokazala da si snalažljiva, inteligentna djevojka, ali ne možeš očekivati da pošaljemo svoje najbolje borce u nemoguću misiju samo na tvoju riječ.»

«Trebali bismo razmisliti o tome,» rekao je Markwith.

Čak se i Ishak zabuljio u njega. Buffy je konačno rekla. «Zar vi niste g. Sve-Polako-i-Oprezno?»

«Prepoznajem uspjeh kad ga vidim,» odgovorio je Markwith. Uzdahnuo je na Francesin pogled nevjerice. «Nisam rekao da odmah odobrimo. Samo -- razgovarajmo o tome. Razmislimo o tome par dana.»

Buffy se nestrpljivo pomakla na stolici. Nekoliko dana odgode bi odgodilo sve, a dotad bi se vještice mogle opet raštrkati.

Naravno, odlučila je provesti plan -- sa ili bez odobrenja Vijeća. Ipak sa odobrenjem bi lakše izveli vozila iz Nastambe.

«U redu, onda, « rekao je Ishak s uzdahom. «Raspravit ćemo to među sobom. Ali upozoravam te Buffy, odobrenje nije ni izbliza sigurno.»

«Glavno da razmišljate o tome, « rekla je vedro.

Sastanak je završio i Buffy je krenula prema svom stanu. Na njeno iznenađenje Frances joj se pridružila, ali nije ništa rekla.

Čim su se zatvorila vrata lifta, Frances se okrenula prema njoj. «Zašto danas Angel nije bio s tobom?»

«Trudi se biti budan što više danjih sati» rekla je Buffy. «Ali patrolira cijelu noć i mora se naspavati. Vjeruje mi da sam već sposobna sama se nositi s vama. Što, misliš da sam ga noćas poševila u zlo?»

«Da!» rekla je Frances. «Uopće ne razumijem -- ne razumijem vas -- »

Vrata lifta su se otvorila na Francesinom katu i Buffy ju je zgrabila za lakat i odvukla je niz hodnik. «Gdje je tvoj stan? Na ovu stranu? Uđi onda. Frances, ako još uvijek imaš problema sa mnom i Angelom, riješimo to sada, ok?» rekla je Buffy kroz stisnute zube kad su ušli u stan. «Jer podnosim sranja u vezi s tim već tri života i stvarno mi je dosta.»

«Trebalo bi ti biti dosta,» rekla je Frances. «Ali nije i ne razumijem zašto -- »

«O čemu brbljaš?»

«Zašto Angel nije čovjek?» Frances je uzviknula.

Buffy je zurila u nju na trenutak. «Zato jer je vampir.»

«Ne mora biti! Ne više! Dala sam vam sredstvo, iako ću možda zbog toga sve izgubiti, dala sam vam sredstvo za to i umjesto da ga upotrijebite, nastavljate nas svih izlagati riziku -- »

«Stani malo,» rekla je Buffy. «Ponovi. Dala si nam što?»

Frances je teško sjela u stolicu. «Dala sam vam krv,» rekla je. «Najveće blago relikvijarnice već cijelo stoljeće. Esenciju vječnosti. Koja vampiru može vratiti ljudskost.»

U Buffy se nada borila s nevjericom. «Dobro, Frances,» rekla je oprezno. «Mislim da bi se sjećali da si nam to dala -- »

«Kad sam nakon čarolije vratila Angelove stvari -- »

«To si bila ti! Ti si ukrala Angelove stvari!» Buffy je uprla prst u nju. «Kradljivice!»

«Kad sam nakon čarolije vratila Angelove stvari,» ponovila je Frances. «Unutra sam stavila bočicu. Znala sam da će je naći i pretpostavila sam da će je upotrijebiti. Zašto nije?»

«To je to?» rekla je Buffy. «Ona bočica? Mislila sam da je tinta -- ali to je krv? Krv koja može Angela učiniti čovjekom?»

«Hoćeš reći da nisi znala?» rekla je Frances zaprepašteno.

«Ne sjećam se upustva na njoj!» rekla je Buffy. «Nisam znala. Angel nije znao. Oh, Bože, kad čuje, biti će izvan sebe od -- čekaj malo.»

Pogledala je Frances, neprijatno suzivši oči. «Čekaj malo. Rekla si da Vijeće to ima već sto godina. Mogli su -- mogli su Angela pretvoriti u čovjeka već sto godina i nisu to učinili?»

Frances je kimnula i sad se činila posramljena. «To je bilo razdoblje odmah iza Pošasti. Vijeće je još, pa, pokušavalo izgraditi autoritet u očima javnosti i možda je onda unutrašnja politika bila pomalo Bizantinska.»

«Je li to znači da su bili lažljivi, podmukli gadovi?» Buffy je osjećala mučninu od zaprepaštenja. Doslovnu mučninu. - Ako ne vrisnem – pomislila je. – Povratit ću. Ili izgubiti svijest. - Tako neizreciva okrutnost...

«Tako nekako,» rekla je Frances tužno. «U zapisima piše da se usred noći u Nastambi pojavio demon Mohra -- tada je još nisu bili sasvim izgradili. Angel je vjerojatno bio u ophodnji. Vijeće je mislilo da su Mohranski demoni izumrli; taj je bio zadnji. Demon je rekao da su ga poslale Više Sile da bude izvor Angelovog Shanshua. Znaš li što znači ta riječ?»

«Sada znam,» rekla je Buffy. «I što se dogodilo?»

«Izvadili su demonovu krv i umro je kako su Sile tražile. Ali članovi Vijeća se nisu mogli složiti da li da daju krv Angelu. Esencija vječnosti je vrlo moćna Buffy - liječi rane, pomaže u odgonetavanju proročanstava, pojačava magiju -- »

«Znači rekli su, Hej, možemo upotrijebiti Angelovu nebesku nagradu za sebe,» rekla je Buffy. «I zadržali su je.» Frances je kimnula. Buffy se jedva suzdržavala da ne zabije šaku u zid. «Jesu li je istrošili? Ima li je sada uopće dovoljno da ga oživi? I stara je sto godina -- što ako se pokvarila ili tako nešto?»

«Naravno da se nije pokvarila!» prasnula je Frances. «To je esencija vječnosti! Neće se pokvariti kao nekakvo voće. I jesu upotrijebili većinu krvi tijekom godina, ali to ne bi trebalo biti važno. Dovoljna je samo sasvim mala količina da potakne promjenu.»

Buffy je spustila pogled na Frances. «I ti si se složila s tim. Kada si bila u relikvijariju, radila si preko puta Angela, samog sa njegovim knjigama, saznala si za ovu prljavu tajnu i nisi ništa rekla.»

Frances je digla bradu. «Ja stalno ne sumnjam u mudrost Vijeća, kao neki.»

«Mudrost Vijeća -- »

«Ali,» odlučno je rekla Frances. «Vijeće me u svojoj mudrosti imenovalo za tvoju Čuvaricu. To znači da se za tvoju dobrobit brinem prije svega, bez obzira koliko tebe nije briga za nju. Kada si se ponovo upustila u vezu s Angelom znala sam da može doći do katastrofalnih posljedica. Htjela sam te poštedjeti te mogućnosti. Da ne govorimo o nama ostalima -- »

Buffy je duboko uzdahnula i pokušala se smiriti. «Angel može postati čovjek.»

Frances ju je zgrabila za ruku. «Nitko ne smije saznati što sam učinila. S vremenom će posumnjati, ali neće znati zasigurno. Markwith ne zna da sam ovo učinila, ni Ishak -- »

«Ishak je znao za ovo?» slabašno je rekla Buffy.

«Saznao je kad je postao vođa, ,» rekla je Frances. «Smatrao je da je Angelovo gledište previše vrijedno da bi ga izgubili.»

«Da, ne smiješ bacati talente dobrih ljudi u vjetar ostvarujući njihove snove. Ovo će toliko povrijediti Angela -- »

«Možda na kraju neće biti važno,» rekla je Frances. «Sigurno će kad postane čovjek rado oprostiti pogreške u prošlosti.»

«Ne bih se kladila,» rekla je Buffy. Još jednom je duboko udahnula. «Ali -- ali bit će sretan. I ja ću biti sretna. Frances -- hvala ti. Ozbiljno.»

«Morala sam zbog rizika,» rekla je Frances. «Iako će mi biti drago što ćete konačno oboje biti sretni.»

Buffy je još bila bijesna, ali bijes je gubio žar i snagu pod srećom koja ju je počela ispunjavati. - Angel može postati čovjek - pomislila je. - Kad mu kažem da konačno može biti čovjek --

«Hvala,» ponovila je i istrčala kroz vrata. Već je udarila u dugme za lift desetak puta kad su se vrata otvorila nekih četrdeset pet sekundi kasnije. Šakom je udarila broj svog kata -- onda izgubila strpljenja i za taj kratki put i pritisla dugme za Angelov kat.

Dok je lift izluđujuće sporo išao prema gore, Buffy je lagano poskakivala na rubovima stopala i sjećala se te noći u Angelovom stanu. Kako joj je dao bočicu, ni ne sluteći --

Sjetila se njegovog lica, ozbiljnog i odlučnog kad joj je predao bočicu.

Natjerao ju je da je ponese sa sobom.

Vrata lifta su se otvorila i požurila je niz hodnik. Angel je prije nekoliko nekoliko tjedana unio u bravu njen otisak palca tako da je odmah utrčala kroz ulazna vrata u spavaću sobu gdje je Angel spavao. Skočila je na krevet i počela ga tresti. «Angel! Angele, probudi se... »

«Unhf,» rekao je Angel. Okrenuo se na leđa i pogledao je pospanim očima. «Ništa nije ovako važno prije podne.»

«Hoćeš se kladiti?» rekla je Buffy. «Angele, probudi se. Ozbiljno. Moramo razgovarati. Odmah.»

Angel se pridigao na jedan lakat. «Što je, Buffy?»

«Sjećaš li se one bočice koju si našao u svojoj škrinji?» Angel je kimnuo neutralna izraza lica. Buffy je duboko udahnula i nastavila, «Jesi li znao što je u toj bočici? Što to može napraviti?»

«Znao sam,» rekao je nakon kratke stanke.

*****

- 13:17 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Angelova tetovaža

Image Hosted by ImageShack.us

Kad sam tek počela gledati Buffy i gutati fanfiction sa interneta (prije nekih 5 g. :)) naišla sam na stranicu na kojoj su bile arhivirane priče raznih autora o porijeklu Angelove tetovaže. Dvije su mi se svidjele i imam ih doma, jednu sam i prevela. Moram priznati da dotad uopće nisam razmišljala o Angelovoj tetovaži - istina, sviđala mi se za razliku od većine tetovaža, ali to je sve. Kao što sam rekla to je bilo na početku moje fanovske opsesije ;). Uskoro sam našla zanimljive i uvjerljive teorije zašto bi je Angelus ili Angel dao napraviti. Ovdje sam stavila jednu kratku i jednu dužu teoriju koja mi zvuči vrlo uvjerljivo.

Inače postoji razrada te druge teorije na istoj stranici pa vam mogu prevesti i to ako vas zanima.

- "Becoming 1"(Postajanje) - predzadnja ep. 2. sezone BtVS-a kad Angelus izazove Buffy na borbu da je odvuče od prijatelja, bi Drusilla mogla sa vampirima oteti Gilesa koji mu je trebao otkriti kako da probudi demona Acathlu. Tu također prvi put vidimo Angelusa u prošlosti prije nego je protvorio Drusillu u vampira
- "Somnabulist"(Mjesečarenje) - ep. iz 1. sezone AtS- kad je Angel sanjao da ubija ljude da bi se uspostavilo da je to samo psihička veza sa Pennom koji došao u L.A. i ubijao urezujući križ u obraze svojih žrtava. On je bio engleski puritanac kojeg je 1800. god. Angelus pretvorio u vampira i 'podučio' ga ubijanju. U tom nastavku policajka Kate otkriva da je Angel vampir.
- "Darla"- ep. iz 2. sezone. AtS-a kada je Darla pobjegla iz W&H da Angela moli da je ponovo petvori u vampira. U istoj epizodi vidimo nekolko prizora iz prošlosti Angelusa i Darle i njegov prvi susret s Gospodarom (Darlinim sireom). Nazvao ga je "starim šišmišem" i podrugljivim ponašanjem jasno pokazao da ga baš nimalo ne poštuje.
- Kelti - ovaj naziv se koristi za europske narode iz starog (predrimskog) doba (do nekih 400 godina n.e.). Uz ostale među njih spadaju stari narodi Irske, Walesa, Cornwalla...
- Liam - ime mladog Irca prije nego je postao vampir Angelus

Image Hosted by ImageShack.us

Kratko objašnjenje by Cynamin

Giles: ”Ima li taj, hm, Angel, tetovažu, um, iza desnog ramena?”
Buffy: “Aha, nekakva ptica ili tako nešto.”
(ep. "Angel" iz 1. sezone BtVS-a)

Razni likovi imaju razne znakove za raspoznavanje. Za neke je to poseban ožiljak. Za Angela je to prilično velika tetovaža keltskog dizajna nešto iznad lopatice. U gore spomenutom dijalogu iz serije ona je dovela do sigurne indentifikacije Angela kao Angelusa. U fanfictionu to je zapamtljivi i zanimljivi znak.

Što je to?

Onda, što zapravo predstavlja tetovaža na Angelovim leđima? Buffyin opis “ptica ili tako nešto” je blago rečeno neprecizan. I iako pomalo sliči mitološkom storenju grifinu (za kojeg je rečeno da je napola lav, napola ptica) ni to nije potpuno točno. Ipak tako ga je najlakše opisati jer je to krilati lav koji stoji na slovu ‘A’.

Jedini razlog što odmah nisam zaključila grifin i zaboravila na to je izvor te slike. Nakon malo traženja (i dva tečaja o starim Krščanskim Irskim rukopisima evanđelja ‘early Christian Irish illuminated manuscripts’ op.prev.) sam shvatila da je taj crtež varijacija slike iz Knjige Kelsa (Book of Kells). Knjiga Kelsa je evanđelje iz kasnog 18. at. ili ranog 19.st., nepotpuno, ali bogato ilustrirano. Lik tog stvorenja je prikazan da stoji iznad stola reda - i ta stranica je služila za uspoređivanje sadržaja u raznim evanđeljima. Ta četiri stvorenja - čovjek, bik, orao i lav – svi imaju krila i simboliziraju autore evanđelja. Tako ako se pojavi krilati lav u kontekstu evanđelja, ne predstavlja grifina, nego Marka. Slični prikazi su nađeni i u drugim knjigama kao što je Evanđelje po Marku (sa ili bez krila) i u drugim religijskim rukopisima ili čak religijskoj umjetnosti u katedralama i crkvama.

Ostala pitanja – Kada, gdje, zašto i kako?

Najkraći odgovor je… ne znam. Pitanje ‘kad’ se može staviti u vrijeme nakon što je Angel postao vampir – lav stoji na slovu ‘A’ što ima logike jedino ako se radi o Angelu ili Angelusu. (Zanimljivi zaključak na Angel's Tattoo Page da to znači da Angel nikad nije vidio svoju tetovažu - prije spomenuta ukinuta arhiva s fanficima op. prev). Naravno, zbog toga je momak moje cimerice pitao ‘kako’ jer vampiri natprirodno brzo zarastaju… ali izgleda da se svejedno mogu tetovirati. ‘Gdje’ je vjerojatno Irska zbog Keltskog dizajna i Angelovog porijekla, ali to je samo nagađanje. To je mogao napraviti bilo tko, tko zna tetovirati i poznati su mu Keltsko- Kršćanski rukopisi.

Ah, ali ‘zašto’…? To je zanimljivo pitanje za razmišljanje, zar ne? Izvor dizajna nas podsjeća na izglednu Angelovu opsesiju religijom (izbor imena, “volim samostane”,… vjerojatno ću napisati posebni esej o tome). Ali nikad nismo saznali zašto se Angel – zao ili dobar – odlučio tetovirati ili zašto je izabrao baš taj dizajn.

I tako dok ne dobijemo više podataka…

Više o religijskom gledištu u Mariahinom eseju -


Angelova tetovaža by Mariah

Kao prvo – sasvim odbacujem mogućnost da Angelus nikad nije vidio svoju tetovažu. Odbacujem to jer sumnjam da bi on ikad učinio bilo što “samo tako”. Nije takav, a i ima reputaciju koja to podupire.

Onda, idemo…

Kao prvo, vratimo se na epizodu “Becoming 1” BtVS-a i na epizode “Somnabulist” i “Darla” iz AtS-a. Uskoro ćete shvatiti zašto su za ovo važni baš ti nastavci.

Dio Angelusove osobnosti je da je sebe vidio superiornim prema ostalim stvorenjima – ljudima, demonima, vampirima…svejedno. On nikad nije prihvaćao bilo kakvu vrstu autoriteta ili zapovjedi. Nije se trudio natjeravati ni svoje žrtve ni druge da se osjećaju ispod njega, nego ih je tjerao da njega vide kao nekog važnijeg i moćnijeg od njih, moćnijeg od bilo koga. “Ne vidi svoje žrtve kao nešto niže od ljudi, prije smatra sebe nadčovjekom, nečem više od čovjeka, superiornim.” – Kate. To je bilo vrlo precizno. Jedan od razloga što sam toliko voljela epizodu “Somnabulist” je što su duboko zagrabili i opisali Angelusov karakter.

A nabrojane osobine su osobine Boga. Angelus se rugao Bogu kad god je mogao. U Bogu su ljudi vidjeli spas, nalazili nadu, njemu su se molili kad su trebali pomoć (pogotovo u Liamovo vrijeme -- on je odgojen kao Irski katolik). Zar bi netko poput Angelusa prihvatio da postoji nešto što je iznad njega, moćnije od njega? Ne. (usputna napomena -- simbol Boga -- križ, simbol Isusa Krista -- je moćno oružje protiv raznih oblika zla, ne samo vampira (sjećate se opsjednutog dječaka u prvoj sezoni), predmet koji može oslabiti Angelusa -- opet Bog). Tako kad je upao u crkvu i ubio svećenika ili kad je u samostanu Drusillu pretvorio u vampira baš na dan kad je trebala postati časna sestra… ili kad joj je rekao “bog te promatra”, što bi se moglo protumačiti kao lapsus lingue ili možda znači nešto mnogo važnije -- da je on zapravo sebe smatrao bogom. I -- ono kako je Penna učio ubijanju -- “ovdje sa radi o ruganju Bogu”. To je rekao sam Angelus, sjećate se?

Sve to nas vraća na izvor simbola na njegovim leđima. Počet ću sa ‘A’ jer koliko vidim ima samo jedno objašnjenje za to. ‘A’ predstavlja ‘Angelus’ – njegovo ime. Možda griješim (hej, nekad sam mislila da ta tetovaža ne znači ništa posebno), ali to mi zvuči nekako točno. Također, ‘A’ je Keltskog dizajna. To je iz starih Irskih rukopisa što znači i da je i tetovaža je gotovo sto posto napravljena u Irskoj i možda je umjetnik bio Ketsko/Galskog porijekla.

Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us

Nakon toga prelazimo na životinju. Na prvi pogled izgleda da se radi o starokeltskom dizajnu za grifina. Stvarno izgleda kao keltski grifin, čak pomalo sliči i keltskom zmaju pa je razumljivo da to pomislimo, ali to nije točno. To je lav -- 100% sigurno. Baš ovaj dizajn lava dolazi iz Knjige Kelsa. To je stara religiozna knjiga iz 15 st. koji su napisali Colubanski redovnici iz samostana na Irskom otoku Iona. Prenesena je u samostan u Irskoj u kasnom 16. st (dovoljno dugo vremena da rukopis postane važan dio Irske kulture do Liamovog rođenja i edukacije i sigurno dovoljno vremena do Angelusovog “rođenja”). Knjiga sa gotovo potpunim ilustracijama sadrži tekstove četiri evanđelja -- Matija je bio anđeo, Marko lav, Luka bik i Ivana je predstavljao orao. Nisam sigurna znači li nešto što je Angelus za tetovažu izabrao baš lava (naprimjer, zašto nije izabrao anđela?). Ne znam je li to ima veze sa samim evanđeljem, jer koliko znam (i koliko sam čitala kad sam istraživala tetovažu) nema nikakve sličnosti između Angelusa i Marka. Ali ipak -- možda je razlog što je izabrao lava nema veze s evanđeljem. Katolicima u staroj Irskoj (možda ne samo tamo) lav je predstavljao Kristovu moć (tj. Božju) – nije čudo što ga je Angelus htio staviti uz svoje ime. Nadalje, Kelti su u svom paganskom stadiju vjerovali u životinjske bogove i talismane. Lav je kao životinja Keltima predstavljao vođu -- snagu, neuhvatljivost, predvodnika, snažnu volju, nepobjedivost. Slučajnost? Sumnjam. I uz sve to još nešto - lav je simbol Jude (ili simbol njegovog plemena, ali zar je to važno? Možda jest -- napokon Marko je pripadao istom plemenu). Po novom zavjetu, Juda je izdao Krista prodavši ga Židovima. Juda je izdao Boga. Da kažem jednostavno -- zbog te izdaje se može zaključiti da je sebe vidio superironim Kristu. Možda je to nategnuto, ali kad se odlučio na izdaju očito bar nije cjenio Krista koliko je trebao. Zabijanje noža u leđa Božjeg sina - ponovo slučajnost? Ne bih rekla.

To je sve. Mislim da sve to govori mnogo o simbolizmu Angelove tetovaže i njenom značenju ili je bar tako kad je gledate iz te perspektive. Po mom mišljenju svi ti djelići imaju smisla i logike.


- 10:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 11.10.2005.

18. poglavlje - Na Piccadily Circusu

Image Hosted by ImageShack.us

Prvo mali ispravak - prije kratkog fanfica "Connorova krvava, užasna smrt" sam napisala da se "Angel" premjestio u novu producentsku kuću nakon 2. sezone. Zapravo je bilo obratno - "Buffy" se premjestila sa WB- a (Warner Bros, na kojem su dotad bili "Buffy" i "Angel") jer ih više nisu htjeli financirati nakon 5. sezone. Tada je ih spasio UPN otkupivši seriju od WB i tako su snimili 6. i 7. sezonu. WB su se valjda nadurili (LOL) što je serija uspjela i bez njihove pomoći i nisu dali gostovanja s "Buffy" u "Angelu" sve do 7. sezone BtVs/4. sezone AtS iako UPN nikad nije imao ništa protiv.


Mogući nepoznati pojmovi u ovom poglavlju -

- Eros - samo je usput spomenut, ali volim mitologiju pa ćete dobiti sve podatke. To je grčki bog ljubavi (poznat i pod imenom Kupid) - Afroditin sin. Prikazivali su ga kao krilata dječaka s lukom i strijelama. Svojim strijelama je izazivao ljubav kod smrtnika i bogova. Jedan od koncepata Erosa u staroj Grčkoj je da je Eros prastaro božanstvo koje utjelovljuje ne samo snagu erotske ljubavi već također i kreativni poriv uvijek stvarajuće prirode, prvo rođeno svijetlo i uređenje svih stvari u svemiru.
U rimskoj mitologiji njegov dvojnik je bog ljubavi Amor (lat. za ljubav) - ali njega su češće prikazivali kao mladića i uz njega je u vezana jedna zanimljiva priča. Spasio je djevojku Psihu od nemani, ali njoj je bilo zabranjeno da ga pogleda u lice jer je smrtnica. Ona je to prekršila i Amor ju je bio prisiljen napustiti. Progonila ju je ljubomorna božica Venera i dugo je lutala doživješi mnogo nevolja dok Amor nije uspio od Jupitera (vrhovnog boga) izmoliti besmrtnost za nju tako da mu se mogla pridružiti na Olimpu. Na slici ovdje možete vidjeti njihov prelijepi kip Antonija Canove.
- Piccadily Circus - poznato veliko raskrižje u Londonu kružnog oblika sa 'otokom' u sredini na kojem je fontana sa kipom Erosa na vrhu. Tu ima mnogo trgovina i događanja, a zgrade su toliko pune reklama i svjetlećih natpisa da bi se po noći i bez ulične rasvjete sasvim dobro vidjelo .
- aperkat - udarac šakom u bradu odozgo (ono kad im glava odleti unatrag nakon toga)


Feniks gori
(Phoenix Burning)
by Yahtzee


OSAMNAESTO POGLAVLJE – NA PICCADILY CIRCUSU

«Meni izgleda da je zašlo sunce,» Xiaotingin glas je zvučao tiho preko radija vozila.

Buffy je okrenula glavu od upravljačke ploče i pogledala prema Angelu koji se skrivao u stražnjem dijelu vozila od slabog svijetla koje je još dopiralo kroz usko prednje staklo. Odmahnuo je glavom. «Rekao sam ti,» odgovorio je. «Još otprilike četiri minute. Reći ću kad.»

«Angel kaže da nije,» Buffy je rekla u mikrofon. «Dobit ćete dogovoren signal, u redu? Recite Čuvarima da ne trče pred rudo. To znači recite im da pričekaju.»

Sumiko ju je znatiželjno pogledala. Ona je sjedila preko puta Angela. Imala je svoj samostrel, posvećenu vodu i blaster -- ali Buffy je primjetila da je ponijela i mač. «Pazit ćeš na nju?» Buffy je upitala Angela.

«Hoću,» rekao je Angel. «Kad ne budem pazio na tebe.»

Buffy je još jednom provjerila oružja i otvorila vrata. «Reci Čuvarima da krenu s vatrometom čim im kažeš. Onda nam se pridruži s vampirskim licem.»

«Budi oprezna,» rekao je Angel.

«To vrijedi u oba smijera,» rekla je Buffy. «I ti budi oprezan, može?»

Angel je kimnuo. Buffy mu se nasmješila. «Vidimo se poslije zabave.»

Izašla je iz vozila i pogledala po Piccadilly Circusu. Nekad se taj predio sav sjajio od ogromnih električnih reklama i natpisa. Ostaci tih blještavih čuda su sad bili tamni, zapostavljeni i uništeni vremenom. Buffy je digla pogled prema kipu za kojeg joj je Angel rekao da predstavlja Erosa, boga ljubavi. Njegova tamno-siva krila su bila raširena na plavoj pozadini sve tamnijeg neba.

Jedna zgrada u blizini je bila nastanjena. Prigušena svjetla su osvjetljavala prozore i Buffy je vidjela brojne sjene ljudi kako se kreću u natrpanom prostoru dok se pokušavaju smjestiti za još jednu noć pod opsadom. Preko puta je vidjela Agathu i Sky; Agatha je hodala gore-dolje, ozbiljna lica, već spremna za borbu. Sky se digla na prste i široko mahnula Buffy koja se nasmiješila i odmahnula.

- Sky je pravo dijete - pomislila je Buffy. - Pitam se kako se bori? Izgleda da ću ubrzo vidjeti.-

Vrata vozila su se otvorila uz metalni zveket. Buffy se okrenula i ugledala Angela kako izlazi. Iza sebe je čula da je i Xiaoting iskočila iz svog vozila s druge strane raskrižja.

I onda jer čula.

Potmulo, dubinsko drhtanje točno na granici između vibracije i zvuka – odjeci eksplozija ispod Oxford Circusa, Trga Leicester, križanja Charing i Green Parka. Tuneli su se urušavali, popuštali u domino efektu baš kako su se nadali –

«Evo ih stižu,» prošaptala je.

Iz podzemlja, iz ruševina stanica podzemnog vlaka su prokuljali vampiri. Bili su prašnjavi, izgrebani, bijesni već sa vampirskim licima od žurnog bijega.

Izgleda da nijedan nije očekivao da će ih dočekati pet Ubojica vampira -- i jedan Angel.

Na trenutak su svi bili tihi i nepomični. Buffy je duboko udahnula kad joj je vjetar zalepršao kosom. – Otprilike tridesetak – pomislila je. – Bit će prava predstava. –

Sumiko je zakričala prekidajući tišinu i zaletjela se prema vampirima vitlajući mačem. Prvi vampir je ostao bez glave i prije nego su drugi shvatili što se događa.

I onda je počeo pakao. Vampiri su pojurili na njih, ludi od bjesa, straha ili možda samo zato jer su vampiri. Buffy je prestala razmišljati i počela se boriti.

Prvo je zgrabila samostrel i počela ispaljivati strijele; bliska šaka-u-lice metoda je bila definitivno zabavnija, ali bilo je logike u čuvanju snage kod ovako velikog broja neprijatelja. Uspjela sprašiti par vampira na taj način – i kutom oka je vidjela još nekoliko vampira kako eksplodiraju u prašinu pod strelicama ostalih Ubojica. Ali onda su došli preblizu za samostrel i Buffy se nasmješila. Odbacila je svoje oružje i stisnula šake.

Aperkat, brzi udarac šakom, lijevom, desnom, srušio ju je! Zgrabi kolac -- prašina. I bočni udarac desnom nogom, desnom šakom u glavu, lakat u stomak, kolac i prašina! UNH – otkotrljaj se, skoči na noge, blokiraj lijevo, udarac lijevim stopalom u prsa, opet udarac lijevim stopalom u prsa, KVRAGU, progutaj krv i udarac u bradu, drugom šakom u sljepoočnicu, niski kružni zamah nogom mu izmakni tlo pod nogama, kolac i prašina -

Buffy je uvukla zrak kroz puknuta usta i pogledala oko sebe. Agatha se borila sa vampirom dvostruko višim od sebe sa žarom kojeg Buffy nije očekivala od svoje uglađene prijateljice. Drugi vampir je Xiaoting pribio na zemlju – dok ga Angel nije srušio uz režanje koje se probilo kroz buku borbe. Skyine šake su letjele zavidnom brzinom i točnošću; smiješila se sa bijesnim zadovoljstvom dok se borila. Još dalje je ugledala Sumiko kako se kreće tako brzo da je bila gotovo zamućena, vrteći mač poput helihopterske elise i sjekući sve oko sebe.

Još jedan vampir je skočio na nju i Buffy se naglo bacila unatrag na ruke da izbjegne metalnu šipku kojom je zamahnuo prema njenoj glavi. Snaga njenog premeta ju je dovela do nekadašnje fontane; četiri metalna konja su joj se propinjala iznad glave. Kad se vampir približio, Buffy je skočila uvis i uhvatila se rukama za jednu konjsku prednju nogu. Zamahnula je nogama i svom snagom ih zabila u vampirov stomak. I prije nego je uspio kriknuti od boli brzo je podigla noge, udarivši ga stopalima u bradu. Srušio se na zemlju i Buffy se spustila na koljena uz njega zabivši mu kolac u srce u istom pokretu.

Ponovo se uspravila na noge i nasmiješila se. Sky je mlatila vampira na koljenima i Sumiko je odrezala glavu još jednom vampiru. Xiaoting je gledala oko sebe tražeći još kojeg vampira -- i nije našla ništa.

Ljudi su se naginjali sa prozora nastanjene zgrade, pokazujući na njih, smijući se i navijajući. Buffy se sretno nasmješila dok se pitala koliko će trkača noćas raznijeti dobre vijesti.

Angel je sprašio svog zadnjeg protivnika, a Sky je konačno ubila svoju bespomoćnu žrtvu. Buffy je prošaptala, «Pobijedili smo.» Onda je zavikala, «Pobijedili smo!»

«Što si mislila?» rekla je Xiaoting.

«Pet Ubojica!» Sky je kriknula. «I -- i još Angel. Nisu imali šanse, ha?»

Sumiko se pobjednički nasmijala i bacila mač u zrak. Okrenuo se oko sebe, srebrni bljesak na noćnom nebu, prije nego se vratio Sumiko, drška glatko upadajući u njenu ruku kao privučena magnetom.

«U 10 minuta smo ubili više vampira nego što bi u patroli ubili cijele noći. I uništili smo popriličan dio njihovih jazbina,» rekla je Buffy. «Da vidimo kako će se Vijeće na ovo žaliti.»
__________________________________________________________________________________________________

Nakon beskonačnog kritiziranja i prepiranja oko davanja eksploziva i riskiranja Ubojica za napad na Podzemlje, Vijeće je drage volje prihvatilo zasluge za uspješnu misiju. Čuvari koji su bacili eksplozive su slavljeni kao junaci – među kojima je na Buffyino zgražanje bio i ona krastača McGregor.

Ali to nije ništa bilo prema primanju kojeg su dobile Ubojice.

«Ovo je tako uzbudljivo,» rekla je Agatha stisnuvši Buffyinu ruku kad su ušle u lift. Agathina kosa je bila dignuta u kovrčice koje je ona zvala rokoko stil; bilo je malo pretjerano za Buffyin ukus, ali je dobro stajalo Agathi. «Nadala sam se da će biti bal.»

«Ne znam baš,» rekla je Buffy sumnjičavo. «Nisam sigurna hoće li mi biti zabavno ono što Vijeće smatra zabavom.»

«Pa izgledaš predivno, to ti mogu reći,» rekla je Agatha. «Haljina je onakva kakvu si htjela?»

«Genije si,» rekla je Buffy.

«Jesi li posve sigurna -- da se to tako nosi? Nema još nekih dodataka uz to?»

Buffy je pogledala na svoju haljinu koju joj je sašila Agatha nakon nešto oklijevanja. Razumljivo, bila vrlo jednostavna – tamno crvena, bez rukava, sa dubokim V izrezom sprijeda koji pokazivao nešto poprsja i prorezom sastrane koji je pokazivao dosta noge. Buffy se činila prilično obična, ali mora izgledati izazovno za nekoga tko nikad nije pokazivao članke u javnosti. «Vjeruj mi, Agatha. Baš treba biti ovakva. I ti odlično izgledaš.»

Agatha je zagladila svoju široku, plavu suknju i bijeli prsluk. «Oh, ovo. Da sam još imala korzet i nekoliko obruča napravila bi nešto stvarno krasno.»

«Reci mi iskreno,» Buffy se nasmijala. «Zar ti stvarno nedostaje korzet?»

«Baš nimalo,» Agatha se nasmijala s Buffy.

Vrata lifta su se otvorila i Buffy se nasmiješila. «Oh, ovo je savršeno!»

Vijeće je ispočetka htjelo javnu proslavu postaviti vani, kao što su činili inače. Buffy se pobunila na to govoreći da i Angel ima pravo doći, a ne može biti na proslavi ako je vani u rano popodne. Na njeno sretno iznenađenje ostale Ubojice su je žustro podržale i Ishak je naredio izmjenu plana. Čuli su kako Frances gunđa kako je nemoguće tako nešto izvesti u skladištu.

Ipak, Frances je uspjela. Dosta biljaka iz vrta je premješteno tu samo za ovu prigodu, tako da je zelenilo uz zidove oživljavalo prazni prostor, raščišćen radi proslave. U kutu je veselo svirao mali bend sa istrumentima koji su izgledali ručno napravljeni. Buffy nije mogla prepoznati vrstu glazbe – na trenutak su zvučali keltski, pa malo jazz i na kraju nešto sasvim nepoznato. Mnogo ljudi je plesao neki naizgled vrlo kompliciran ples – dugi redovi muškaraca i žena su mimoilazili, hvatajući se za ruke i brzo izmjenjujući partnere. «Izgleda da ne možemo samo otići tamo i skakati u ritmu,» rekla je Buffy.

Agatha je bila oduševljena. «Oh, to je kao škotski ples. Možemo lako naučiti korake ako promatramo.»

«Ti promatraj,» rekla je Buffy sa smiješkom. «Ja moram naći nekoga.»

Krenula je između ljudi, uživajući u iznenađenim i čak šokiranim pogledima na njenu haljinu. – U zemlji pidžama je lako zaustaviti promet - pomislila je Buffy. Ljudi nisu navaljivali na nju kao vani; osjetila je da se u Nastambi moraju ponašati pristojnije i suzdržanije. Svejedno bi se razvedrili kad su je ugledali, nasmješili se ili čak mahnuli. Taj osjećaj središta pažnje, skoro u smislu nekog slavnog je i dalje smetao Buffy. – Čak i sad kad sam to malčice zaslužila - pomislila je Buffy.

Konačno je ugledala Angela. Nije baš stajao u kutu, ali bio je postrance, očito se osjećajući neugodno s toliko ljudi. Buffy se pitala kad je zadnji put sudjelovao u nečem sličnom. - Prije više godina -- pomislila je. - Možda desetljeća. -

Buffy mu je došla iza leđa i nije ju čuo dok nije došla odmah iza njega. Okrenuo se i raširio oči.

«Čula sam da vampire privlače jake boje,» rekla je Buffy s malim smješkom. «Reci mi, je li to istina?»

«Istina je,» rekao je uzvrativši osmjeh. «Izgledaš prelijepo.»

Podigla se na prste i poljubila ga. «Hajde,» rekla je. «Idemo se družiti.»

Angel je izgledao uznemireno. «Ne družim se. Druženje nije jedno od mojih vještina.»

«Ma daj?» rekla je Buffy napućivši usne. «Kao da ne znam. Pomoći ću ti.»

«Zar ne bi radije ostala ovdje, samo nas dvoje?» Angel je lagano prelazio prstima niz njene ruke.

Buffy je ignorirala tople žmarce koji su joj krenuli uz kralježnicu. «Dobar pokušaj. Ali ova zabava je i za tvoja postignuća. Zalužuješ da ti daju zasluge. Zaslužuješ da budeš u sredini svega i uživaš.»

«To zadnje dvoje isključuju jedno drugo.»

«Angele,» rekla je ozbiljnije Buffy. «Ovi ljudi moraju u tebi početi vidjeti nešto više od čudovišta u podrumu. Ovdje Vijeće mora shvatiti kakav si zapravo. Svi moraju shvatiti. Kad te vide kakav si u stvarnosti, možda će i čuti što govoriš. Shvaćaš na što ciljam?»

Angel je uzdahnuo. «Dobro, onda,» rekao je bez puno nade.

Buffy je provukla ruku ispod njegove i povukla ga prema području sa najviše ljudi -- gdje su bili stolovi s hranom. Čudila se na ponašanje ljudi koji su dolazili i odlazili od stolova--- bili su očajno siromašni po njenim strandardima, boreći se da prežive svaki novi dan, ali ni jedan nije ni pogledao prema materijalima i oruđima koji su bili po policama gurnutih uz zidove. Nisu sa stola grabili voće, sir i kruh – pristojno su uzimali svoj dio kad bi došli na red.

Na plesnom podiju je ugledala Sky kako poskakuje kroz ples. Tražila je jednaku odjeću kakvu je inače nosila, ali njena majica je bila plava, a hlače crvene tako da je izgledala kao komadić duge među svom tom sivom odjećom. U drugom redu plesača je bila Xiaoting u plavoj haljini koja joj je prekrivala vrat sve do zapešća i članaka, ali bila je tako pripijena da se sa Buffyinom natjecala u izazovnosti. Posrtala je kroz plesne korake, stalno griješeći i smijući se tako jako da su se ostali plesači morali smijati s njom.

Ishak ih je primjetio i sretno ih pozvao rukom. Buffy i Angel otišli do grupe glavnih Čuvara; Markwith i Frances su bili tu, veseliji nego što ih Buffy ikad vidjela. Sumiko je stajala uz Markwitha. Buffy se nasmješila kad je vidjela Sumikinu haljinu. Zaključila je da je Agatha definitivno genijalka. Uz pomoć nekoliko slika iz knjižnice je uspjela napraviti bijeli kimono – možda ne savršen, ali solidan – sa širokom, tamno crvenom vrpcom oko struka. Sumiko je prvi put napravila nekakvu frizuru; digla je kosu u složenu kombinaciju punđa koje su joj davale izgled gejše.

«Divno, zar ne?» rekao je Ishak. «Ovo je krasan dan. Zaista krasan dan.»

«Htio sam da se ljudi ovako osjećaju,» rekao je Markwith. «Nadao sam se da će Ubojice ovo vratiti u našem gradu.»

Buffy je osjetila malo iritacije; zašto Markwith mora koristiti svaku priliku za propagandu svojih planova? Izgleda da se nešto njenih osjećaja pokazalo i na Angelovom licu jer ga je Markwith pogledao i rekao, «Hajde, hajde, Angele. Ne možete još uvijek imati prigovore, ne sada,» naglasio je svoj komentar s kratkim pogledom prema Buffyinoj izazovnoj haljini.

Na Angelovom licu se pokazala mješavina osjećaja – ljubomora, zaštitnički osjećaj i nepovjerenje – ali onda, na Buffyino iznenađenje, na licu mu se pojavio pokajnički osmijeh. «Znate što mislim o tome. Ali lagao bih kad bi rekao da mi je žao što ste vratili Buffy. Ja sam vrlo -- zahvalan -- što je ponovo ovdje.» Spustio je nježni pogled na nju i Buffy je dobila osjećaj da se topi iznutra.

«To je bilo stvarno super,» rekla je Sky zadihano kad je dotrčala do njih. Xiaoting je dolazila za njom. «Sljedeća je kalenada. Buffy, hoćeš li pokušati?»

«Ne hvala,» rekla je Buffy. «Angel ne pleše -- ili se to promjenilo u zadnjih par stoljeća?»

«To se nikad neće promijeniti,» rekao je ozbiljno Angel. «Ali ti bi trebala plesati. Koliko se sjećam voliš to.»

«Opet se uključilo to tvoje sjećanje,» rekla je Buffy. «Možda kasnije. Prvo želim skopčati kako.»

«To je potpuno nepotrebno,» rekla je Xiaoting prolazeći rukom koz svoju kratku kosu da se rashladi. U drugoj ruci je držala čašu vina. «Zapravo, puno je zabavnije kad nemaš pojma.»

I Agatha im se približila grickajući komadić sira. Ishak je stao na obližnju stolicu i podigao ruke da privuče pažnju. Cijela prostorija je gotovo odmah utihnula – stotine ljudi, bend čak i drugi Čuvari. «Dobri građani!» uzviknuo je Ishak. Čak i bez akustike Komore, glas mu je odzvanjao i ispunio prostoriju. «Uživamo u ovom vremenu uspjeha i nade zahvaljujući radu ovih pet žena. Vratile su se iz mrtvih da spase ovaj svijet kad ih je najviše trebao i moramo slaviti njihovu hrabrost!»

Pljesak je ispunio prostoriju. Buffy se suzdržala od prevrtanja očima. – Vratila se iz mrtvih – pomislila je. – Kao da sam imala izbora. –

Ishak je zaustio da nastavi s govorom, ali Markwith ga je iznenada prekinuo. «I ne smijemo zaboraviti na vrijedna dostignuća i odanost i naše Ubojice!» Rukama je pokazao prema Sky i opet se prolomio pljesak. Buffy se sa entuzijazmom pridružila pljesku zajedno sa Angelom i ostalim Ubojicama. Sky je čak pognula glavu i nasmiješila se. – Odlično – pomislila je Buffy. – Sad će mi Markwith postati simpatičan. -

U sljedećoj stanci je Ishak ponovo pokušao nastaviti -- kada ga je prekinuo glas. «Molim, oprostite, gospodo?»

Svi su se okrenuli prema bradatom čovjeku u gomili. Buffy ga je bolje pogledala -- on je bio jedan od ljudi koje su spašeni iz prvog paleža kojeg je vidjela sa Angelom. Čovjek je izgledao kao da ne može vjerovati da je progovorio bez dopuštenja, ali onda je oklijevajući istupio naprijed i nastavio. «Ove Ubojice su pomogle meni i mojoj obitelj iz zbog toga sam im zahvalan iz dubine duše. Ali -- ali pomogao nam je i Angel, i njemu se također zahvaljujemo.»

Na trenutak je vladala potpuna tišina -- onda se opet prolomio pljesak, jednako topao i pun dobrodošlice kao i za druge. Buffy se tako široko smješila bradatom čovjeku da ju je lice boljelo. Izgleda da je Angelu bilo poprilično neugodno, ali se uspio nasmiješiti i kratko kimnuti čovjeku. «To se odavno nije dogodilo,» šapnuo je Buffy.

«Dobro djelujem na tvoj imidž,» rekla je Buffy. Pogledala je ostale. Markwith je pljeskao sa ostalima.
__________________________________________________________________________________________________

Slavlje je trajalo do otprilike sat prije zalaska sunca. Buffy je zaista uživala -- plesala je kad joj se plesalo, ali uglavnom je razgovarala sa Angelom i svojim prijateljicama. Agatha se opustila nakon nekoliko čaša vina. Nakon što je cijelu proslavu gledala druge kako plešu, Sumiko je otišla na plesni podij i plesala bez greške kao i svi ostali. Markwith ju je gledao sa širokim, iskrenim osmjehom. Buffy se kasnije činilo da su njih dvoje otišli sa zabave otprilike u isto vrijeme - ali nije bila sigurna.

Kad je proslava završila nitko nije očekivao od Ubojica da pomognu oko sređivanja. Tako su sjedili i još malo razgovarali. Ispalo je da Angel dosta zna o mladosti Xiaotinginog Čuvara i zabavio je Xiaoting sa nekoliko duhovitih priča. Sky ga je sramežljivo pitala je li jači od običnih starih vampira. Xiaoting je radila grimase ljubljenja prema Buffy kad god Angel nije gledao od čega je pripita Agatha dobila napad smjeha.

Kad je pala noć, Buffy nije vidjela razlog za rani odlazak na spavanje --

«Trebao bih češće dolaziti ovdje,» Angel joj je promrmljao u kosu.

«Bolje ti je da te ne uhvatim ovdje s nekom drugom curom.» Lijeno se rastegla na travi i prošla mu rukom preko prsa. Na lišću iznad njih su se odražavali mali odsjaji zvjezda sa noćnog neba.

«Obećavam da neću ljubiti druge cure u vrtu,» Angel je obećao. «Osim -- možda je Xiaoting slobodna -- » Buffy ga je zaigrano pljesnula po ramenu na što se nasmijao.

«Vidim da te moram podsjetiti na svoje ženske čari,» rekla je Buffy. Ponovo ga poljubila, otvorenih ustiju, rukama ga povlačeći na sebe. Uzvraćao joj je poljubac dugo, dugo vremena. Kad su im se usne konačno odvojile, prošaptala je. «Zašto te ne bih nastavila podsjećati u tvom stanu.»

«Bolje ne.»

Buffy se namrštila. «Zašto ne?»

Angel ju privukao uz sebe i ponovo je poljubio. Poljubac je bio zahtjevan i gladan i pomilovao ju je posesivno, očajnički. Kad je završio poljubac, rekao je promuklo. «Ne noćas, Buffy.»

«Da,» rekla je Buffy. «Ne noćas.»

«Ali ubrzo -- obećajem, ubrzo -- »

Angel je izgledao slomljeno kako se ona osjećala. - Naravno - pomislila je. - Noći kad najviše želimo jedno drugo su noći kad baš ne smijemo biti zajedno. Mrzim cigane, mrzim proklestva i mrzim što želim da me muškarac koji me voli ne voli toliko.-

Napola se okrenula na bok da prikrije razočaranje u očima i Angel ju zagrlio odostraga. «Mislim ozbiljno, Buffy. Ja -- čekao sam neko vrijeme jer je došlo iznenada -- htio sam biti siguran -- ali sada -- »

«Ššš,» tješila je. Pomilovala mu je ruku. «Ne moraš se ispričavati za ono tko si.»

Ispustio je zrak, gotovo sa zvukom smijeha i odmahnuo glavom. «Mislim da možda moram -- »

«Ne,» Buffy je inzistirala. Okrenula se licem prema njemu i stavila mu dlan na obraz. «Želim ti nešto reći. Od trenutka kad sam saznala što si, stalno sam se pitala, zašto? Zašto ljubav mog života mora biti vampir? Oko nas se stalno događaju neobične stvari i čuda, cijelo vrijeme, ali nikad čudo koje bi te učinilo čovjekom. Koje bi ti dopustilo da opet živiš. Ponekad sam mislila da bih žrtvovala svoj život da tebi vratim tvoj.»

Angelovo lice je rasvjetlilo zadivljeno zaprepaštenje. «Buffy -- »

Prekinula ga je. «Ali sada razumijem zašto. Sve je dobilo smisao. Vraćanje iz mrtvih, življenje bez kraja -- to nije samo tvoja sudbina. Nego naša.»

Šutio je proučavajući njen izraz lica. Pridigla se na laktove i nastavila. «Kada su uzeli malo Noorine kose -- shvatila sam da mogu vratiti bilo koju od nas, iznova, iznova i iznova - užasno sam se osjećala. Zar ću se stalno vraćati, iznova i iznova? Umirati iznova i iznova? Do kraja vremena? I -- i dalje mi se to ne sviđa. Nimalo. Ali bar znam, bez obzira koliko puta se to dogodi - uvijek ćeš biti tu za mene. Uvijek ćeš me voljeti. Možda smo zato suđeni jedan drugom. I koliko god bilo nepošteno, to je mnogo bolje nego da moram nastaviti živjeti bez tebe. Volim te. Mislim da mogu podnijeti da ću se vratiti, ako znam da ćeš ti biti ovdje.»

Angel ju je čvrsto zagrlio, zagnjurivši lice u krivinu njenog vrata. Uzvratila je zagrljaj i pustila da je ponovo spusti na travu. Kad je ponovo digao glavu, oči su mu se vlažno sjajile. Dodirnula ga je po obrazu.

«Angele -- »

«Oprosti,» rekao je. «Nikad nisam tako gledao na to.»

«Ali pomaže, zar ne?» promrmljala je. «Razmišljati na taj način? Znajući da ćemo se uvijek moći vratiti jedno drugom?»

«Da,» prošaptao je, ali neka tuga mu je ostala u očima.

Ponovo ga čvrsto prigrlila uz sebe i dugo vremena su tako ležali u tišini.

****

- 12:27 - Komentari (3) - Isprintaj - #

petak, 07.10.2005.

Novi Buffy video spot

Image Hosted by ImageShack.us

Juhu, skopčala sam kako poslati veće slike (i neugodno mi je što ranije nisam shvatila tako nešto jednostavno).

Uploadirala sam još jedan Buffy video koji sam napravila. Ovaj je potpuno drukčiji od prvog. Pjesma je puno laganija, a i cijeli video je napravljen od kratkog dijela samog kraja zadnje epizode 5. sezone "Buffy" i još manjeg komadića iz jedne epizode "Angel"-a. Nije od brzih kadrova iz cijele serije kao prvi video. I najvažnije, video je AU po tome jer je u ovoj verziji Buffyversa Angel mora biti nekako ubijen u 3. sezoni 'Buffy' npr. uspjela ga je ubiti Faith otrovnom strelom. Bez toga ovaj video nema logike. Shvatit ćete kad pogledate.


Riječi pjesme

A Thousand Miles
by Vanessa Carlton


Making my way downtown
Walking fast, faces pass and I'm homebound
Staring blankly ahead
Just making my way
Making a way through the crowd

And I need you
And I miss you
And now I wonder

If I could fall into the sky
Do you think time would pass me by
Cause you know I'd walk a thousand miles
If I could just see you tonight

It's always times like these
When I think of you
And wonder if you ever think of me
Cause everything's so wrong and I don't belong
Living in your precious memory

Cause I need you
And I miss you
And now I wonder

If I could fall into the sky
Do you think time would pass me by, oh
Cause you know I'd walk a thousand miles
If I could just see you tonight

And I, I don't wanna let you know
I, I drown in your memory
I, I don't wanna let this go
I, I don't

Making my way downtown
Walking fast, faces pass and I'm homebound
Staring blankly ahead
Just making my way
Making a way through the crowd

And I still need you
And I miss you
And now I wonder

If I could fall into the sky
Do you think time would pass us by
Cause you know I'd walk a thousand miles
If I could just see you, oh, oh

If I could fall into the sky
Do you think time would pass me by
Cause you know I'd walk a thousand miles
If I could just see you
If I could just hold you tonight

- 10:48 - Komentari (2) - Isprintaj - #

srijeda, 05.10.2005.

Mačka i miš

Image Hosted by ImageShack.us

Kratki, mračni fanfic. Moglo bi se reći kratki horror fanfic, ali pošto sve ove priče na neki način spadaju u horror nekako bi mi zvučalo glupo. Buffy i Angel su mi apsolutno najdraži junaci, ali zato mi je Angelus najbolji negativac. Većina obožavatelja "Buffy " i "Angel"-a se slažu sa mnom, a i očito da je to bila namjera Jossa kad je u serijama dobio nadimak "Pošast Europe" i opise kao što su "bez trunke ljudskosti" (Sudac), "takav gad da su ga se i drugi vampiri bojali" (Doyle) i "mitski opak" (Wesley).

A što ga čini tako opakim negativcem? Nadugo ću o tomu poslati neki drugi post, ali ukratko umjesto da samo ubija kao ostali vampiri, Angelus se voli poigravati sa svojim žrtvama. Tomu dodajte lukavost, vještinu manipuliranja i aroganciju i dobijete tipa prema kojem je Hannibal Lecter janješce. Iako je stvarno opasan u serijama, samo u fanfictionu Angelus može pokazati pun potecijal sadizma i zlobe jer pisce fanfica nitko ne ograničava cenzurom, niti potrebom da na životu ostave glavne likove. Tako u fanficu od Angelusa nitko nije siguran. Ovaj fanfic koji sam prevela je prilično blag prema većini priča sa Angelusom, a opet je zanimljivo napisan i autorica stvarno odlično opisuje atmosferu i zato sam ga odabrala. Ipak ako ne volite priče gdje samo negativac dobiva happy end, radije preskočite ovu priču. Poglavlje 'Feniksa' stiže za koji dan.




Mačka i miš
(Cat and Mouse)
by Cas


Saržaj: London, 1860. i mala mračna, izopačena priča sa Angelusom, nema spoilera
Upozorenje: krvavo
Poricanje vlasništva: Lik Angel/Angelus posjeduju Joss Whedon, Mutant Enemy Inc itd. Lik Sam mnogo duguje Jo iz Bleak Housea.


-----

London, Studeni 1860.

Sa zapada je zapuhao hladan vjetar s prijetnjom ranog snijega. Puhao je preko urednih ulica i trgova zapadnog dijela grada. Šibao svojim dahom dadilje koje su požurivala djecu da odu iz parkova u svoje tople domove. Zadnji listovi su bivali otrgnuti sa stabala i pretvarali se u trule mrlje po cesti. Ostale su ogoljene grane da beznadno posežu prema sivom nebu, njišući se pod naletima ledenog vjetra. Ulice su postajale sve prljavije, užurbanije i bučnije unatoč hladnoći. Oznake trgovina su se ljuljale na vjetru, a cviljenje njihovih spojeva su zaglušili uzvici uličnih trgovaca i torbara, škripa kotača kočija i kloparanje konjskih kopita na kaldrmi skliskoj od blata i druge prljavštine. Zbog toga je bila nesigurna za pješake koji su htjeli preći cestu. Tu je poduzetni siromah mogao zaraditi za kruh uz uzvike, ”Pomest ću prelaz za vas, gospodine!” i ponekad za svoj posao dobiti četvrt penija ili ako je sretan pola penija. Po zimi su najviše radili, ali i najmanje zarađivali.

Skupljen u nekorištenoj veži nečije kuće, kraj prijelaza blizu konačišta Greys, odrpan, ušljiv dječak se naslonio na svoju metlu i zadrhtao. Osim uobičajenog dima i drugih gradskih mirisa, namirisao je snijeg u vjetru i bojao se. Znao je kako snijeg može biti opasan, kako se lako može pretvoriti u zavaravajuću toplinu koja vodi u bijelu smrt. Svake zime su deseci siromaha i prosjaka umirali od hladnoće u snijegu i ledu.

Njegove nemirne oči su primjetile moguću priliku za zaradu i požurio je pred bogatog poslovnog čovjeka koji je prelazio cestu. Dječak je bio zakržljao i mogao je imati od osam do četrnaest godina, pregladnio kao što su bili većina njegove vrste. U očajničkoj žurbi da zaradi još jedan novčić nije se izmakao i prolazeća kočija ga je do kože smočila prljavom vodom. Sve to je bilo za ništa jer je muškarac odbio mahnuvši rukom uz riječi “Bježi od mene, kradljiva ništarijo,” što je bilo grubo jer dječak nije krao, skoro nikad.

Bilo je već kasno i imao je izbor da plati konačište ili da jede. Postojala je i treća opcija, ali prošli su sati kad su unajmljivali za rad na pruzi, a osim toga tamo je išao samo kad je bio istinski očajan. Danas će podnijeti bolnu prazninu želuca, ali mora se skloniti od nadolazećeg snjega. I uvijek postoji mogućnost da će naći nešto za jesti na putu u donji dio grada gdje je spavao. Ali taj dan nije našao ništa i došao je prekasno da se izbori za mjesto uz peć u kuhinji u kući u kojoj su iznajmljavali sobe. Tako je završio stisnut u sobi sa još dvadeset ljudi, povremeno se laktom braneći od kradljivih dodira. Ako je ikad imao majku koja se brinula za njega, nije je se sjećao, ali netko ga je očito nazvao njegovim imenom – Sam. A što se tiče njegovih prijatelja, kako možeš biti prijatelj s ljudima protiv kojih se moraš boriti da ti ne uzmu hranu ili ono malo novca kojeg imaš?

Temperatura se malo digla tijekom noći i umjesto očekivanog snijega, pala je kiša. Svugdje se pojavilo blato. Kad je Sam sljedeće jutro došao na svoj prijelaz imao je što za raditi, ali kao i dan prije sa malo zarade. Radio je cijeli dan, nesigurna hoda, omotan u staru vreću koja ga je više-manje branila od kiše.

I onda u kasno popodne kad su se svijetla u trgovinama počela paliti prije sutona, kiša je prestala. Fenjeraš je došao u ulicu paleći plinske fenjere koji su bacali blag sjaj u sve dubljoj tami.

Na tu scenu je ušetao visoki, bogato odjeven muškarac sa štapom od španjolske trske, kožnim rukavicama na rukama i ulaštenim, crnim čizmama. – Stvarno upadljivo otmjen tip – pomislio je Sam kad ga je vidio kako hoda pločnikom preko puta. Kad je krenuo preko ceste, Sam je potrčao ispred njega i pomeo konjski izmet sa puta njegovih čizama. Kad je s nadom pogledao prema gospodinu, vidio je da mu se zabavljanje sjaji u očima.

“Dobro učinjeno, dečko!” rekao je gospodin kad je došao do pločnika. Sam je čvrsto stisnuo novčić koji mu je čovjek nemarno dobacio i vratio se u vežu. Raširio je oči kad je pogledao u dlan. Četvrt funte! Pun neodlučnosti je zurio za figurom koja je odlazila, polako se stapajući sa sumrakom. Nije mu mogao namjerno dati četvrt. Nitko mu nikad nije dao toliko za čišćenje prijelaza. Je li pogriješio? Prije nego se čovjek predomisli i vrati se po svoj novac, Sam je otrčao do pekare na uglu. Kako je bilo kasno, prodavali su što je ostalo u pola cijene. Kupio je pitu, još mlaku i progutao je čim ju je dobio u ruke, tako je bio gladan. Onda je kupio još jednu jer je bila tako dobra i ustajali kruh za ujutro. Ostalo mu je dovoljno da se zagrije jednim pivom i još je imao za smještaj nekoliko noći.

Tri dana kasnije više nije imao novaca. U suton je opet bio stisnut u dovratku uz prijelaz, ali nekoliko sati nije bio ništa manje prometa pješaka i kočija. Onda se polako prorijedio promet kao i njegove nade da će zaraditi dovoljno za konačište. Ipak još je bilo dovoljno ljudi pa se čekanje još moglo isplatiti. Trebao je još samo pola penija. Zvono iz zvonika Sv. Gilesa mu je najavilo da će kuća sa sobama biti otvorena još samo sat vremena, ali znao je da će teško uspjeti stići u donji dio grada za sat. Počeo je razmišljati gdje bi mogao otići, što napraviti, samo da se skloni od hladnoće.

Začuo se težak korak, odzvanjajući po pločniku. Sam je podigao pogled i ugledao obris nekoga kako hoda prema njemu, pojavljujući se i nestajući kako je ulazio i izlazio iz krugova svijetla koje su stvarali fenjeri. Obris je malo teturao i dječak je shvatio da je čovjek vjerojatno pijan. Onda oprezniji pristup. Ustao je obrisavši nos o rukav i iskoračio iz zaštite dovratka u hladnu noć.

“Pomest ću prolaz za vas, gospodine,” viknuo je.

Muškarac je zastao i spustio pogled na njega. Možda je otmjeno obučen, ali Sam je znao da nije neka visoka roda. Kad ga je prošli put čuo, govorio je sa naglaskom kao Irski mornari koji su se gužvali u natrpanoj kući gdje je noćio.

Muškarac je digao obrvu kad je dječak progovorio. “Pa, što imamo ovdje, mali obrok? I to sam, samcat,” promrmljao je sam sebi.

Samu je to zvučalo čudno, ali samo je ponovio “Pomest prolaz za vas, gospodine?” pokušavajući ne cvokotati zubima, pitajući sjeća li se koliko novca mu je dao prošli put.

Muškarac se nasmijao s vrlo neugodnim prizvukom i počeo teturati prema Samu. Imao je čudan, požudan izraz lica i Sam je uzmakao s naglom tjeskobom u želucu.

Ponovo se nasmješio i nosnice su mu se raširile kao da njuši zrak, ali mora da bio pijaniji nego što je mislio jer se spotaknuo i psujući se srušio u lokvu poprskavši lice prljavom vodom. Trenutak je ležao na trbuhu pa se iskreno nasmijao. “Pa sada nema baš svrhe da očistiš prolaz da mi čizme ostanu suhe, a?”

Sam mu je uzvratio osmjeh koji je naglo nestao kad je shvatio da nema više šanse da zaradi.

Ali čovjek nije završio. “Nemoj samo stajati tu, dečko!” rekao je. “Pomozi mi da ustanem.”

Sam se približio nesiguran zbog naglog mjenjanja raspoloženja i uhvatio muškarca za ruku. Bila je vlažna i hladna. Mora da je mu bilo hladno koliko i njemu iako to nije pokazivao.

Služeći se Samom kao potpornjem, čovjek se digao na noge. Njegova druga ruka se oslonila na njegovo koščato rame i Sam osjetio kako ga steže prstima kao da opipava koliko ima mesa na sebi. Kad se sasvim uspravio spustio je pogled na njega. “Nije ni vrijedno uzimanja," promrmljao je sebi.

Sam je uzdahnuo od olakšanja jer se pripremao za što god je čovjek želio od njega samo da se skloni sa hladnoće. Muškarac je primjetio njegovo ponašanje i nasmijao se kao da mu je pročitao misli. “Onda, kako se zoveš, dečko?”

“Sam, gospodine,” dječak je odgovorio zbunjen na bliskost. Obično ga nitko nije pitao za ime.

Muškarac mu se još jednom nasmiješio. “Pa, Sam, evo pola penija za tebe.” Dobacio mu je novčić i oteturao u tamu.

Te noći je konačno došao snijeg, guste pahulje koje su padale iz olovno sivog neba. Bijele u zraku, na tlu su se za samo nekoliko minuta pretvorile u tamnu, vlažnu bljuzgavicu.
_________________________________________________________________________________

Bilo je prevlažno i nedovoljno hladno da bi se snijeg zadržao tako da se već sav otopio kad je Sam sljedeću večer ugledao već poznatu figuru kako hoda niz ulicu. Brzo je otišao do prijelaza, očistio ga metlom i s očekivanjem stao na pločnik.

Ali umjesto da mu dobaci novčić, čovjek ga je zgrabio za zapešće, odvukao ga niz ulicu i bacio ga u malu, neosvetljenu uličicu. Isprva previše iznenađen da bi se protivio, Sam se digao na noge žaleći se, “Što sam učin’o?”

Muškarac se tada nasmiješio, užasnim, grabežljivim osmjehom i nešto mu se dogodilo sa licem. Sam je uzmaknuo udarivši leđima u cigleni zid. Bez treptaja je zurio u sjajne, žute oči koje su maloprije bile smeđe. Sledio se od straha.

“Daj mi svoju ruku,” stvor je zarežao. Sam je zacvilio, ali nije se pomakao.

“Daj mi svoju ruku,” ponovio je. Drhteći cijelim tijelom, Sam je podigao ruku i stvor ju je uzeo. Podigao je odrpani rukav iznad lakta i pregledao mu ruku. Unatoč svom užasu, Sam je primjetio da se stvoru ne sviđa njegova prljava koža. Prešao je jednim, hladnim prstom niz njegovu ruku od čega su mu se naježile dlačice na vratu.

Tada je stvor iznenada nagnuo glavu i Sam je osjetio oštru bol iznad zapešća kad je zabio oštre zube u njegovo meso. Prije nego je mogao vrisnuti, stvor mu je drugom rukom poklopio usta zagušivši svaki zvuk. I onda je kroz bol počeo osjećati divnu, toplu omamljenost. Koljena su mu zaklecala i svijet se počeo tamniti po rubovima.

Onda je naglo bilo gotovo, stvor je pustio njegovu ruku i omamljenost se opet pretvorila u bol. Suze su mu potekle niz obraze, ostavljajući dva traga na prljavoj koži. Stvor ih je sa gađenjem otresao sa svoje ruke kad ju je maknuo sa Samovih usta i promjenio se, opet dobijajući izgled naočitog gospodina kako je inače izgledao.

Sagnuo se tako da je Sama gledao u oči. “Znaš, Sam” rekao je usputnim tonom, povlačeći rukav Samove jakne preko krvavih rana na njegovoj ruci “Ne smiješ razmišljati o bijegu ili odlasku preko mora. Samo bih došao za tobom i uhvatio te, vjeruj mi. I onda bih te morao ubiti.”

Sam mu je vjerovao, ali je i shvatio sugestiju da će ako ne bježi, možda poživjeti. Mora da mu se nada pokazala u očima jer se muškarac nasmijao i nastavio, “Zar ne misliš da sam to htio, da sada ne bi bio mrtav? Eto sada, evo ti četvrt, uzmi si veliki, sočni odrezak, dobro se najedi.” I nasmješio se sasvim prijateljski kao da se noćna mora nije dogodila.

Kad je otišao, Sam je spuznuo na zemlju stežući ruku na koščata prsa i rasplakao se od straha, beznađa i očaja. Kad je nakon neodređenog vremena čuo crkveni sat da zvoni pola, progutao je jecaje i obrisavši rukavom mokro lice, polako se uspravio na noge.

Sljedeću večer ga nije bilo. Kako se sumrak približavao, Sam je prestrašeno gledao gore-dolje po cesti. O, razmišljao je on o bijegu ili transportu u novi svijet, ali nije bio siguran da netko tko se može pretvoriti u onog stvora nije sposoban, kako je i sam rekao, naći ga svugdje, vjerojatno sve da samih vrata pakla, ako želi. I onda baš kad se ulica ispraznila, kad se Sam počeo opuštati, začuo je teške, odlučne korake i prije nego je ugledao muškarca. Strah mu je stegnuo srce i skupio se u dovratku pokušavajući se stopiti sa drvetom.

Muškarac je došao do prolaza, čekajući. Onda je otišao do mjesta gdje je sjedio Sam i gledao ga raširenim očima.

Veselo ga je pogledao. “Znaš Sam, nije baš slično tebi da izbjegavaš svoje mušterije.”

“N... ne, gospodine,” odgovorio je Sam kroz cvokotave zube.

“Što, zar ću te morati moliti da očistiš prolaz za mene?” upitao je. Izraz mu je i dalje bio vedar, ali u tonu se pojavila oštrina.

Sam je zadrhtao. “Ne, gospodine,” ponovio je i ustao. Pomeo je prolaz za njega što je brže mogao, gledajući u tlo.

Kad je muškarac došao do njega, rekao mu je. “Ne znam što ti je Sam, stvarno ne znam.” Zbunjeno je odmahnuo glavom. “Skoro kao da se bojiš nečega.” Bacio mu je pola penija i otišao.

Sam je stajao i zurio za njim. Nije znao što da misli. Podigao je rukav da provjeri jesu li rane od ugriza još tu, da ne gubi razum.

Sljedeću noć ga nije vidio ni noć poslije nje, ali noćna mora se vratila treće noći. Pojeo je jednu mlaku pitu i počeo je jesti drugu idući prema prenoćištu. Bilo je hladno i mrazno i ulice su bile gotovo sasvim prazne. Skrenuo je u ulicu gdje je bilo prenoćište kad ga je netko potapšao po ramenu. Sam nikoga nije čuo i uplašeno je poskočio okrenuvši se.

“Pa zdravo, Same, kamo si krenuo?” rekao je dotjerani muškarac, zgrabivši ga za zapešće.

I tako je išlo. Sam ga je ponekad čuo da dolazi, drugi put bi se samo pojavio. Ponekad je bio grabežljivo čudovište, drugi put samo prolaznik koji mu je znao ime. Sam nikad nije znao što će biti. Ispočetka ga je ispunjavao užas svaki put kad bi ga ugledao, ali kako su dani i tjedni prolazili, otkrio je kako se možeš naučiti na sve, ma koliko grozno bilo. I onda tjedan dana prije Božića, nije vidio muškarca pet dana i otkrio je da postoje i gore stvari od navike na grozne stvari. Otkrio je da mu je potrebno što mu muškarac radi. Trebao je tu snažnu, bezumnu omamljenost sa glađu za koju nije znao da ima u sebi.

Pivo nije pomagalo. Pokušao se napiti do nesvjestice, ali samo se gore osjećao. Ni hrana nije pomagala. Jeo više i bolje nego ikad u životu. Novac koji mu je davao muškarac se pobrinuo za to. Nije primjetio tamne podočnjake koji su mu se pojavili ispod očiju ni kako unatoč hrani stalno gubi i ono malo kilograma koje je imao.

Kako se Božić približavao, obično je bila osigurana bolja zarada od ljudi kojima se budila savjest tih nekoliko dana u godini. Ali ove godine nije bilo važno. Samo je bilo važno da ponovo vidi njega.

I onda se pojavio na Badnjak, ravnomjernim korakom hodajući niz ulicu sa bezbrižnim izrazom lica. Pogledom je pokazao na prijelaz i Sam istrčao na cestu metući prljavštinu sa puta tih sjajnih, crnih čizama. Kad je došao na drugu stranu ceste, čekao je ispruživši ruku. Muškarac ga je gledao, zabavljanje mu je plesalo u tamno smeđim očima kad je ispustio pola penija u dječakovu ruku. Dječak se nije pomakao i muškarac je digao obrvu.

Sam ga je nastavio gledati. “Molim,” prošaptao je.

Pobjednički, zadovoljni osmjeh se razvukao na licu muškarca dok je naizgled razmišljao o molbi. Onda je jednostavno rekao, “Ne.” I otišao.

Sam je zurio za njim nekoliko trenutaka, a onda je potrčao, umornim, teturavim trkom. Sustigao ga je i uhvatio ga za njegov veliki kaput. “Molim…” preklinjao je.

Muškarac se naglo okrenuo “Miči te prljave šape sa mene!” rekao je udarivši ga u lice. Jačina udarca je srušila Sama i ostao je ležati na leđima, treptanjem tjerajući suze i osjećajući metalni okus krvi koja mu je potekla iz nosa. Oči muškarca su se zažutile na trenutak, ali su se odmah vratile u tvrdu i hladnu smeđu. “Odlazi,” rekao je i gurnuo Sama čizmom. Kad se dječak nije pomakao, udario ga je jače dok nije počeo uzmicati od njega odgurujući se nogama i rukama o tlo. Muškarac je odmahnuo glavom kao da je ozlojeđen i ostavio Sama da sjedi na hladnom pločniku dok su male pahuljice počele padati iz crnog neba.

Sa jecajem čistog beznađa, Sam je uzeo svoju metlu i posrčući se uspravio na noge. Pogledao je pola penija koji je ostao u njegovoj šaci. Sad je imao dovoljno da plati prenoćište. Ali umjesto da požuri u kuću ispustio je novčić i oteturao preko ulice natrag do svog dovratka. Sjeo je i stisnuo se u klupko, obgrlivši koljena uz prsa dok su mu suze tekle niz lice, a pahulje postajale sve veće.
_________________________________________________________________________________

Satima kasnije snijeg je i dalje padao kad je Angelus ponovo došao do Samovog prijelaza. Tek je prošlo devet, ali gusti snijeg je većinu ljudi potjerao kući. Nije se iznenadio kad je primjetio poznati oblik uz dovratak blizu prijelaza. Namješio se - dječak ga je čekao. Tada je suzio oči kad je vidio kako je snijeg pao preko njega, kako ga je gotovo već sasvim pokrio. Prišao je bliže i namrštio se sa nezadovoljstvom kad je shvatio da je dečko mrtav. Sav taj trud uzalud. Dječak bi bio posebno ukusan večeras. Sav taj očaj oslađujući krv više nego inače. Onda je zastao. Dečko mora da je znao za opasnost snijega. Možda je htio da se to dogodi. Moguće je. Sagnuo se i dodirnuo mu obraz. Hladno. Sva toplina, sav slador davno nestao. Nema smisla sada piti.

Uspravio se, ulično svijetlo iza njega čineći iluziju aureole oko njega, i izvukao cigaru iz džepa. Kresnuo je šibicu o potplat čizme i zapalio cigaru. Uživao je u okusu duhana nekoliko trenutaka pa rekao ironično. “Sretan Božić, Sam.” Okrenuo se i krenuo natrag prema pubovima i bordelima gdje ga je čekao svježi plijen.

Kraj

- 19:29 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Prijevodi priča obožavatelja tj. fanfictiona temeljenog na serijama "Buffy - ubojica vampira" i "Angel", slike, video spotovi i razne zanimljvosti u vezi tih serija (eseji, sociološke rasprave itd.) Opširnije u 'Uvodu'...

Linkovi

Sadržaj