** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

09.02.2015., ponedjeljak

Franjo Vidrač zaposlen u Norveškoj

Zbog obitelji otišao sam 3000 km daleko, zbog obitelji vraćam se u Hrvatsku

Franjo Vidrač iz Bistre pokraj Zagreba otišao je raditi na sjever Norveške.


Autor:
Ivana Jović

– Kao da je jučer bio taj 5. prosinac. Jedan od najtežih dana u mome životu. Ostavljam svoje najmilije, suprugu Anamariju i kćerkicu Stellu (3). Teško je. Pokušavam biti hrabar, dođe mi da odustanem. Gledam u njih dvije, svoje najveće ljubavi, one su zaslužile bolji život. Uzimam kovčege i odlazim. Odlazim u hladni Tromso, 3000 kilometara udaljeni grad. Samo zbog njih dvije... – prisjeća se Franjo Vidrač (33) iz Bistre pokraj Zagreba koji je u prosincu prošle godine otišao raditi na sjever Norveške.

Posljednjih godina Franjo je radio mnoge poslove, čak i po dva posla istodobno.

Potraga za boljim životom

Prekovremeni su sati, kaže, postali normalna stvar, nikad nije bio bez posla... No, ni to nije bilo dovoljno. – Plaće su bile male, izgradili smo kuću, podigli obitelj, krediti i dugovi pritiskali su sa svih strana. Želim priuštiti sebi i svojoj obitelji normalan život, ali kako? Nakon duljeg razmišljanja, odlučujem se za Norvešku. Mnogi su se čudili zašto idem baš tamo, zašto ne, primjerice, u Njemačku.

Želim priuštiti sebi i svojoj obitelji normalan život

Odlučio sam se za Norvešku jer je konkurencija manja, a plaća mnogo veća. Volim raditi s drvetom i tamo mi se pružila prilika da radim u struci, kao stolar – kaže Franjo Vidrač, od milja zvan Frenky, i nastavlja: – Uvijek sam mnogo radio i imao nešto ušteđevine, ali krediti su me zakopali. Znam, kriv sam jer sam gradio kuću na kredit, kupovao sam hranu, vozio se automobilom... Ali zar to danas mora biti luksuz? Da uštedim u Hrvatskoj, trebao bih valjda raditi 246 godina. U Hrvatskoj dobijem plaću 3400 kn, pokvari se perilica rublja i treba kupiti novu. Nemam toliko novca, moram ili dići kredit ili plaćati na karticu. U Norveškoj dobijem plaću u vrijednosti od 23.000 kuna, kupim perilicu, plazmu, hladnjak, vodim obitelj na putovanje u Pariz i još mi ostane od plaće!

Dani su u Tromsu kratki, zima je jaka, sve je prekriveno snijegom

– Ondje je u mojoj struci plaća 180 kruna bruto po satu, što nakon poreza od 35 posto iznosi oko 130 kruna neto, a to je oko 115 kn po satu. Njihova je norma 7,5 sati po danu, odnosno 8 sati, ali se piše 7,5 jer ne priznaju stanku. Ja radim maksimalno 10 sati tako da u što kraćem vremenu zaradim više, što znači da ću u mjesec dana za 200 sati rada zaraditi oko 22.500 kn. Kako bih što više uštedio, pazim koliko i gdje trošim. Standard je užasno visok, ali omjer plaće i cijene života je super! Norvežani ne gledaju na svaki novčić – objašnjava nam.

Skupa hrana

Ne izlazi jer je u kafiću pivo između 80 i 100 kruna (oko 90 kn), hamburger, kebab, pizza stoje oko 150 kruna (135 kn). Hrani se u supermarketu REMA1000 koji je već nekoliko godina nagrađivan za najpristupačniju i najjeftiniju trgovinu. Uglavnom se hrani ribom jer nije skupa. Cijena kruha kreće se od 10 do 45 kruna. Automobili su tri puta skuplji, odjeća otprilike kao i u Zagrebu, tehnika i alat jeftiniji su...

U Tromsu živi oko 65.000 stanovnika. Hrvata ima jako malo. Norvežani rade usporenim tempom i sami priznaju da su lijen narod, no strogo se pridržavaju svih zakona. Posebno su plaćeni prekovremeni sati, subote su plaćene 50 posto, nedjelje i praznici 100 posto, no to vrijedi samo za državne firme. Na bolovanju možeš biti godinama, ali ako te ulove da varaš državu ili da radiš na crno, kazne su, kaže, rigorozne, i do tri godine zatvora. Stanarina odnosno najam stana, neovisno o kvadraturi, kreće se od 6000 do 12.000 kruna. Frenky je imao sreće jer njegov šef ima osam apartmana pa svojim radnicima iznajmljuje stambeni prostor po nižoj cijeni, od 3000 do 5000 kruna.

Prvi put sunce je vidio nakon 60 dana

– Ovdje je klima užasna, dani su kratki, zima je jaka, sve je prekriveno snijegom, hladan je vjetar... Zato objavljuju dvije vremenske prognoze: temperatura je, primjerice, -10, a osjećaj hladnoće je -22 °C. Ipak, Tromso je predivan grad. Polarna svjetlost oduzima dah. Priroda je zaista neopisiva. Cestovni promet riješen je tunelima i mostovima od otoka do otoka. Fantastično! Norvežani su pristojni, ljubazni, susretljivi. Kultura na cesti je velika, nema onog živčanog trubljenja. Grad je siguran. Jedva da sam vidio policiju, hitnu pomoć ili vatrogasce, pomalo iritantno miran grad – smije se Frenky.

Iako mi pruža premalo, Hrvatska je moja domovina

Iako sam ovdje tek dva mjeseca, ne osjećam se kao stranac. Od prvog dana me šef i kolege poštuju i cijene. Dokazao sam da znam raditi i mogu reći da sam uspio. Norvežani s kojima sam razgovarao baš i ne poznaju Hrvatsku, jedina asocijacija im je Dubrovnik. Razumiju nas, strance, zašto bježimo iz Hrvatske. Mogu zamisliti da ovdje neko vrijeme živim, ali ne i zauvijek. Ne mogu. Hrvatska je moj dom. Iako mi pruža premalo, Hrvatska je moja domovina. Najljepša je i ne bih je mijenjao ni za kakvu Norvešku.

Tuga za Božić

Teško mi je bilo kad sam došao jer su se bližili božićni blagdani, deprimirala me sama pomisao da ću, umjesto s obitelji, Božić slaviti miljama daleko...

Samoposlužna benzinska postaja. Gorivo se plaća na aparatu

Ipak, dolaskom u Tromso strah od nepoznatog vrlo brzo umanjio je moj novi poslodavac Norvežanin, koji mi je, kasnije ću to shvatiti, postao i više od šefa. Stiže Božić… Zamišljam kako s Anamarijom i Stellom kitim drvce.

Plačem u sebi, radim što više kako bih manje mislio na njih. Dobar čovjek – moj šef poziva me na večeru. S nevjericom dolazim u njegov dom, dvoje klinaca trčkara oko bora, supruga kuha večeru... Srdačno me zagrle, vesele se strancu, pričaju meni do tada nepoznatim jezikom. Nakon večere otvarali su darove.

U mislima sam sa svojim curama, 3000 km daleko. Posljednji poklon ispod bora bio je za mene: "Frenky uzmi, taj je tvoj", kaže mi gazda. Iznenađen, pomalo zbunjen otvaram dar. "Zima je duga i hladna, uzmi, od srca je", govori mi šef. U nevjerici gledam zimsku obuću zamotanu u lijepom papiru.

Nakon te večere donio sam odluku. Vraćam se za Uskrs svojoj obitelji. Zauvijek.


Preuzeto iz Večernjeg Lista
http://www.vecernji.hr/hrvatska/zbog-obitelji-otisao-sam-3000-km-daleko-zbog-obitelji-vracam-se-u-hrvatsku-987818

-----------------

lp, borivoj

Oznake: Vijesti


- 08:10 - Komentari (11) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< veljača, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (10)
Listopad 2015 (20)
Rujan 2015 (18)
Kolovoz 2015 (17)
Srpanj 2015 (24)
Lipanj 2015 (25)
Svibanj 2015 (25)
Travanj 2015 (25)
Ožujak 2015 (26)
Veljača 2015 (21)
Siječanj 2015 (27)
Prosinac 2014 (29)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (28)
Rujan 2014 (21)
Kolovoz 2014 (26)
Srpanj 2014 (28)
Lipanj 2014 (23)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (26)
Ožujak 2014 (26)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (25)
Prosinac 2013 (26)
Studeni 2013 (26)
Listopad 2013 (26)
Rujan 2013 (29)
Kolovoz 2013 (25)
Srpanj 2013 (17)
Lipanj 2013 (22)
Svibanj 2013 (28)
Travanj 2013 (26)
Ožujak 2013 (27)
Veljača 2013 (27)
Siječanj 2013 (26)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (27)
Listopad 2012 (28)
Rujan 2012 (27)
Kolovoz 2012 (23)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (22)
Svibanj 2012 (24)
Travanj 2012 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uvodna poruka:

Poštovani Blogeri!

Objavljeni postovi:

Hvala svim znanim prijateljima i neznanim posjetiocima na komentarima na mom blogu!