** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Trebamo velike tvrtke koje će zaposliti male

I na Zapadu su shvatili da trebaju industrijsku proizvodnju - govore dva članka koja sam dobio iz američkih i njemačkih izvora, neposredno pred pisanje ovog teksta. Nijemci naglašavaju da se ne živi samo od nanotehnike te informatike i komunikacijske tehnike, nego da moraju snažno razvijati strojogradnju, kemijsku industriju...
Svojim člankom »Spustimo se na zemlju« umirovljeni profesor Dušan Miličić (Vjesnik, 26. siječnja) pokazao je duboko nerazumijevanje problema o kojem piše. Nerazumijevanje kreće već od riječi proizvodnja, jer je zapravo mislio na industriju. A da se o stereotipima kojima nas zasipaju naši uvaženi 'stručnjaci' i ne govori.
Treba razmotriti opseg pojma proizvodnja. Višekratno je na ovim stranicama definiran pojam proizvodnje. Prvi put još 15. svibnja 1989. A prvi internetski dostupni tekst potječe od 11. studenoga 2000. kada je ukazano da je poticaj za proizvodnju u Hrvatskoj došao od sada odlazećeg predsjednika S. Mesića. Umjesto da dođe od predsjednika Vlade. Što je proizvodnja?
»Proizvodnja obuhvaća pet osnovnih područja: rudarstvo, poljoprivredu i šumarstvo s vodoprivredom i iskorištavanjem mora, industriju, građevinarstvo i promet. Djelovanje čovjeka u rudarstvu, poljoprivredi, vodoprivredi, šumarstvu i iskorištavanju mora usmjereno je na proizvodnju sirovina (praproizvodnja), a u industriji i građevinarstvu na proizvodnju umjetnina (artefakata), što je proizvodnja materijalnih dobara.«
Već prva teza da se proizvodnja ne može temeljiti na stalnoj potpori države je neodrživa, jer poljoprivreda trajno dobiva najraznovrsnije poticaje. A koliko smo se zadužili u inozemstvu za građevinarstvo te promet, i to u onom dijelu nepotrebnih troškova bojanja ili arheoloških iskapanja, vjerojatno ne zna nitko. Zadovoljio bih se sa sumom od samo pet posto tog iznosa. Mogao bih samostalno financirati sve časopise i knjige koje se natječu za potporu, na primjer MZOŠ-a. I još podosta toga drugoga.
Industrija nije počela zaostajati tek stvaranjem hrvatske države, ali su je čvrsta vrijednost kune, razni fiskalni i osobito parafiksalni nameti te antiindustrijska klima dokrajčili. Iz primjera u tekstu nedvosmisleno proizlazi da je ugledni autor mislio na industriju. Mogao bih se složiti da veliki dio industrije nije u stanju danas zadovoljiti najviše zahtjeve, ali ne može se dvadeset godina voditi politika deindustrijalizacije. Nije problem samo u tvornicama i proizvodnom programu. Primjerice Prvomajska je 1990. izvezla željeznicom u Rusiju fleksibilnu obradnu liniju. U kompoziciji je bilo 27 vagona. Danas nismo u stanju to načiniti. Nije dovoljno imati inženjere, treba imati i stručnjake nižih obrazovnih razina, vještih stručnjaka koji će crteže pretvoriti u uporabljivu tvorevinu. A njih više nema.
Ugledni profesor širi zapravo defetizam da ništa nismo u stanju proizvesti. Nudi nam male i srednje poduzetnike kao izvoznike. To su velike zablude. Trebamo prije svega nekoliko velikih poduzeća koja će uspješno zaposliti srednje i male.
A da su konačno i na Zapadu shvatili da trebaju industrijsku proizvodnju, govore dva članka koja sam dobio iz američkih i njemačkih izvora, neposredno pred pisanje ovog teksta. Nijemci naglašavaju da se ne živi samo od nanotehnike te informatike i komunikacijske tehnike, nego da moraju snažno razvijati strojogradnju, kemijsku industriju... Počeo je povratak industrije u matične zemlje, ali se traži inovativni pristup postojećoj industrijskoj proizvodnji.
'Zeleni' su u Hrvatskoj svojim djelovanjem snažno zakočili razvoj proizvodnje energije (»Ekolozi uništili energetski uzlet RH«, Nacional, 26. siječnja). Ti isti snažno su sudjelovali u uništavanju proizvodnje PVC-a u Hrvatskoj. Pa nismo izvezli tog 'zelenog' materijala 21. stoljeća u vrijednosti od nekoliko stotina milijuna eura.
I. Škarić je svojedobno rekao da je terminologija u funkciji rangiranja, ali i donošenja krupnih odluka. Hrvatska treba i industrijsku proizvodnju. Na pitanje - koju, ne može odgovoriti pojedinac. Ali već gotovo tri godine predlažem sastanak istraživačke zajednice na kojem bi se raspravljalo na kojim područjima Hrvatska može uspješno proizvoditi. Uzalud.
Netko mora zaraditi za potrebe medicine, obrazovanja, kulture...

Igor Čatić
Umirovljeni profesor Fakulteta strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
----------------