** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Novi list 2008-09-21

BEZ RAZVOJA TEHNIČKIH ZNANOSTI NEMA ODRŽIVOG RAZVOJA NI BLAGOSTANJA



Zemlja bez proizvodnje osuđena je na izumiranje



Važnost tehnike za suvremeno društvo mora se trajno tumačiti u svim stupnjevima školovanja, a tomu moraju zajednički pridonijeti politika, škola, visoke škole i industrija, ali i mediji

Piše Igor ČATIĆ



Vesternizirane zemlje su globalizirane zemlje znanja. Zato će prije sredine 21. stoljeća gospodarsko vodstvo u svijetu preuzeti zemlje BRIC-a. Gdje je tu mjesto Hrvatske u svjetlu nedavne zajedničke Izjave njemačkih tehničkih sveučilišta i inženjerskih udruga o budućnosti tehničkih znanosti?

Zemlje BRIC-a su Brazil, Rusija, Indija i Kina. Već je 2004. u hrvatskom dnevnom tisku upozoreno da će te zemlje između 2030. i 2040. godine preuzeti gospodarsko vodstvo u svijetu sa svim posljedicama za čovječanstvo. Za sada su to još uvijek nevesternizirane, ili barem ne dovoljno vesternizirane (pozapadnjačene) zemlje, koje punu pozornost posvećuju industrijskoj proizvodnji. Neke od njih, poput Kine, ostvaruju goleme trgovačke suficite, raspolažu deviznim rezervama višim od 1,7 bilijuna USD i ulažu u istraživanja i razvoj više od 130 milijarda USD samo u jednoj godini.

Sada je u modi sintagma »društvo znanja«. Svojedobno sam na jednoj tribini rekao da sada svi ponavljaju tu sintagmu, a da uopće ne razumiju o čemu je riječ. »Društvo znanja« ne znači da je prije bilo društvo neznanja. U proljeće ove godine u jednoj emisiji hrvatske dalekovidnice tri istaknuta znanstvenika tvrdila su da ne razumiju što je to »društvo znanja«. Bili su to profesori N. Budak, B. Čulig i S. Kulić. U čemu je poanta?



Postindustrijsko društvo i globalizacija


Osamdesetih godina prošloga stoljeća futorolozi u SAD-u uočili su činjenicu da se u industriji proizvodi sve više sa sve manje zaposlenih. Nije to bilo ni tako teško uočiti jer su imali primjer jedne druge proizvodnje, one poljoprivredne. Postavili su pitanje hoće li to novo društvo nazvati postindustrijskim ili nekako drukčije (N. Stehr, »Deutschland« 4/2007.). Došlo se do sintagme »društvo znanja«. Među ostalim, zbog činjenice da je eksplozivan razvoj tehnike rezultirao potrebom da svi, od seljaka do političkih vrhovnika, moraju znati znatno više. I da je zato potrebno, ali znatno intenzivnije, cjeloživotno usavršavanje. Međutim mnoge vesterizirane zemlje shvatile su doslovno sintagmu postindustrijsko društvo. Ukinule su izvor društvene energije, proizvodnju. Pa je u Hrvatskoj poljoprivredna proizvodnja na razini 60 posto one iz 1988. godine, a ona plastike bila je 2007. jedva 58 posto one iz 1990. godine. Istodobno je proizvodnja plastičnih dijelova bila tek 83 posto one iz 1990. Proizvodnja alatnih strojeva koja je bila devedesetih godina na razini prihoda od oko današnjih 500 do 600 milijuna USD i zapošljavala oko 10 000 radnika, sužena je na nekoliko poduzeća.

Ostalo je još protumačiti riječ globalizirano. Najnovija istraživanja pokazuju da je globalizacija vrlo stara. Među prvim globalizacijama bile su informatičke i, vrlo uspješne, širenje religija. Sada je odlika globalizacije komprimiranje vremena. Što to znači? Sve što se zbiva u prividnosti (virtual reality) i ostalim oblicima informatike i komunikacijske tehnike može se, poput softvera, prenijeti u realnom vremenu produljeno za prijenos signala. Ali prijenos signala omogućuje jedan relativno komplicirani realni proizvod, globalna mreža optičkih kabela. Pretežno kombinacija plastike i stakla.

Upravo informacijska globalizacija 21. stoljeća potakla je mnoge da izdvoje informatiku iz sustava tehnike. Pogrešno, jer informatika nisu samo računalni programi i računala te njihov prijenos. U informatičku djelatnost ubraja se i razvoj novih proizvoda, znanost, pa i pravo. Kao dokaz takvim promišljanjima poslužit će spomenuta Izjava.



Visokokvalificirani stručnjaci


Izjava započinje iskazom da su u zemlji vrhunske tehnike poput izvozno usmjerene Njemačke, stupovi preživljavanja strojogradnja, procesna tehnika, elektrotehnika i informatika (skraćenica od informacijska tehnika) kao i građevna tehnika te tehnika potrebna u zaštiti okoliša. To je oko 4,5 milijuna radnih mjesta u toj zemlji, što je prvenstveno zasluga oko 600 tisuća visokoobrazovanih inženjera i informatičara. Oni djeluju na radnim mjestima istraživanja i razvoja, konstrukcije, proizvodnje, prodaje i nabave te marketinga, ali i kao vrhunski menadžeri. Za uspješan razvoj tih područja broj takvih visokokvalificiranih stručnjaka trajno raste. U tom dijelu Izjave ima jedna bitna pojedinost. U nastavku Izjave rabi se općeprihvaćeni izraz inženjer koji uključuje i informatičare, a to isto vrijedi za tehničke znanosti koje uključuju informatiku. Treba naglasiti još jednu pojedinost. U Izjavi se rabe izrazi inženjer, istraživač itd., kao rodno neutralni.

Tko prati posljednjih dvadesetak godina razvoj u Hrvatskoj, zna da takvi stavovi postoje u Hrvatskoj već odavno. Barem od članka »I proizvodnja treba vrhunske kadrove« (»Danas«, 23. prosinca 1986.).

Navedeno o proizvodnom sektoru pokazuje važnost tehničkih znanosti i u budućnosti. Tko to ne shvati pravodobno, ostat će bez proizvodnje. »A zemlja bez proizvodnje je siromašna, osuđena na izumiranje«, zaključak je sustavnosne usporedbe Platonove idealne države i čovječjeg tijela (Dani Frane Petrića, 1997.). Bez razvoja tehničkih znanosti koji se ne može ograničiti samo na pisanje radova za privatne podatkare, nema održivog razvoja ni blagostanja. Sve to i svi oblici globalizacije zahtijevaju trajno jačanje razvoja tehničkih znanosti. Još je jedna misao već poodavno prisutna na ovim prostorima a njima započinje Izjava. Ona nije nova, potječe od Imanuela Kanta i glasi: »Tehnika je dio kulture«. Čest naglasak u izlaganjima čelnika Hrvatske zajednice tehničke kulture.



Tehnika i suvremeno društvo


Nažalost, u vesterniziranim zemljama poželjnija su zvanja poput odvjetnika, stručnjaka za marketing ili za odnose s javnošću. Zato u tim zemljama trajno opada zanimanje za studiranje na tehničkim i matematičko-prirodoznanstvenim fakultetima. Javnost nažalost ne shvaća važnost dovoljnog broja navedenih stručnjaka za uspješno gospodarstvo. Važnost tehnike za suvremeno društvo mora se trajno tumačiti u svim stupnjevima škole. Tome moraju zajednički pridonijeti politika, škola, visoke škole i industrija, ali, treba pridodati, i mediji. Uloga medija očituje se o dva smjera. Postavljanju sustava vrijednosti i promicanju tehnike u cjelini, a ne samo nekih njezinih dijelova.

Pouka tehnike na svim tim razinama, ali i na visokoškolskoj razini, zahtijeva odgovarajuća novčana sredstva za osoblje, opremu i infrastrukturu.

Jedna važna tema budućeg razvoja tehničkih znanosti je prijenos rezultata istraživanja u praksu. Sve zakonske zapreke tog prijenosa moraju se ukloniti. Svima koji pokazuju za to sklonost treba omogućiti završetak magistarskog studija (prije diplomski). Doktorat ne bi trebao biti studij, već uključenost u istraživačke projekte. Obrazovanje mora omogućiti trajno prihvaćanje novih znanja. Tu je osobita odgovornost svakog pojedinca i industrije. To nameće nove izazove i sveučilištu.

Njemačka je svjesna činjenice da će se morati otvoriti talentima iz drugih zemalja. To zahtijeva i drukčiji pristup ljudima drugih kultura. Svrha je ovog teksta poticanje rasprave o položaju tehničkih znanosti u hrvatskom društvu. To nije lagan zadatak jer se takvoj orijentaciji suprotstavljaju mnogi, od dijela znanstvene zajednice do zagovornika nekih parcijalnih politika.

Tekst je objavljen uz dopuštenje gospodina Igora Čatića