** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

ISTRAVINO d.d. - Rijeka, i moj fijasko u berbi grožđa
----------------------------------------------------------------------------

Pismo odaslano u Upravu Istravina sa primjedbom i predlogom u vezi branja grožđa.

---------------------------------

Borivoj Bukva ISTRAVINO d.d. - RIJEKA
Adamićeva 13. Tome Strižića 8.
51000 Rijeka 51000 Rijeka
Tel: 091-587-68-67
e-mail: borivojbukva@yahoo.com


Predmet: Primjedba i predlog na branje grožđa u Novigradu, Istra.


U berbu grožđa pozvali su me u utorak, tako sam u srijedu 17.09. zaputio se sa autobusom u Novigrad sa gđa. Sekom kako su me telefonski obavjestili, da se javim njoj. Pošto gđa. Seka vodi evidenciju o pobranom grožđu i svakom pojedincu odnosno ekipi koja bere, to jutro u autobusu nakon dva dana berbe, upozorila je dvije ženske osobe da se više angažiraju oko branja, a tako i jednog mlađeg muškarca oko 30-35 godina starosti. Znači, to je već bila ekipa onih koji ne umiju brati, ne žele se angažirati ili imaju nekih zdravstvenih problema pa im teže ide branje. Također više osoba odustalo je od berbe grožđa, i nije ih bilo u autobusu.

U ekipu tog jutra mene je zapao taj neradišni muškarac, zatim osoba mojih godina po prvi put u berbi i gđa.simpatična ženska mojih godina ili nešto starija. Žena je blaga, vesela, dobrostiva i vrijedna. Toga dana za marendu rezervirala je stol za preostalu nas trojicu, i
dijelila nam obrok.


Sa novopridošlom osobom ja sam brao grožđe a žena sa mladićem. Skor je bio gotovo izjednačen, sa 1-2 košare više oni ili mi, ukupno smo nakupili toga dana 136 košara. Zadnjih pola sata mlađa neradna osoba nije željela raditi, pokušavao je eskivirati od posla po svaku cijenu. Meni je prišao i kazao: - Od sada jedan plaća rundu pića, tako ćemo se izmjenjivati. Bio je bez cigareta, a i ja sam bio pri kraju s kutijom i dao mu 2 cigarete. Tako
je skončao prvi dan.


Sutradan, mlađa neradna osoba prilazi mi i obavještava me da ja radim sa gđa, a on će raditi sa mojim jučeranjim kompanjonom. Tada se razotkriva stvarnost i pravo stanje stvari.
Ja i gđa. beremo tako da je skor 11:5, 13:7, 14:7, uvijek za nas. Kažem ja gđa.: - Čini mi se da ste jučer vi brali, sav teret rada prebacili na sebe!?
Ona mi je na to odgovorila: - Da, tako je bilo. Ali što ćete, - cijeli život moramo trpjeti mi žene!?


Za ime boga?, pitao sam se tada, zar je moguće da taj mladić ne prati što, koliko i kako radi? Zar nije ni zapazio da je ta žena teglila i za njega radila cijeli bogovetni dan!? Da nije niti malo poštovanja i poniznosti izrazo prema toj ženi. Dali je on uopće bio svjestan što ga očekuje sa druge strane, da možda neće imati tu prednost da druga osoba radi za njega i tegli. Ne vidjeti to, ne spoznavši to, ne poštivati to, van svake je pameti i domišljatosti... Ja sam bio naprosto zapanjen ponašanjem i drskosti tog neradnika.


Kod svakog reda, kad smo se sreli pri kraju branja i prebrojali košare, ja sam ga upozorio da "mora raditi"! Kazao sam mu da ja nisam došao ovdje zezati se, već nešto zaraditi, moje je vrijeme dragocijeno i ne tratim ga sa bilo kime. Ovdje u vinogradu se radi, kad izađe vani neka čini što hoće i radi po volji, to me se ne tiče. U vinogradu se mora raditi zbog same ekipe, a i zbog njega samog da se zaradi više.


Pri kraju radnog dana i predzadnji red, skor je bio 13:9 za nas, tad mi je prišao i kazao: " -dao sam si više truda i angažirao sam se!?" Bilo je to dovoljno što mi je kazao, da sam donio čvrstu odluku da prekinem sa berbom. Seku sam obavjestio da zatraži zamjenu, jer mene sutra neće biti na berbi.

Ja osobno ništa nebih imao protiv, da je taj skor bio 12:8, 11:9, 12:10 i slično, to bi bilo prihvatljivo i razumno, jer neki zbilja ne mogu više učiniti. Ranijih godina mlađe berače sam podučavao i tako sa svakim prolazio po više rundi da bi 2-3 dan sve proradilo, uspostavila bi se ravnoteža i zadovoljstvo u ekipi. Očito je da se za prvi dan bralo 40+40+40+ 16 košara neagilnog mladića = 136 košara, moja je gruba procjena.

Ovog mladića nije bilo moguće tesati: prepotentna, arogantna, bezobrazna osoba, pun sebe i svojeg viđenja na svijet. Čovjek koji stalno priča, koji pogurava košaru nogom dok se to može, koji se ne može sagnuti već ćući ili stoji, pikira na grozd jednom rukom, ubere i baci u košaru dok je druga ruka slobodna. Koji prije no što uhvati grozd okrene se u lijevo, desno, dok priča taj ne bere... Niti malo poštovanja prema ljudima, prema branju grožđa, prema berbi, vinogradu ili vlasniku tog vinograda.


Druga mogućnost izbora nije postojala, i spomenuo sam Seki: - Što ću ja s tim bosancem!? Odgovor nisam dobio.

U organizacionom pogledu za narednu godinu potrebno je nešto izmjeniti, a to je da se postave prave osobe na prava mjesta. Oformiti ekipe koje će raditi i žele raditi, i dati svakom mogućnost izbora. Ako ti netko ne odgovara, ta osoba nije angažirana ili ne želi da radi, da si možeš birati suradnika i oformiti pravi tim, osoba s kojima ćeš raditi.

Neradnike i zabušante, bolesne iz bilo kojih razloga po fizičkoj ili psihičkoj osnovi, retardirane i ostale, dati na zasebnu listu i oformiti timove takovih, pa neka oni rade kako rade, po njihovoj volji ili želji, ukoliko to Organizatoru i Vlasniku vinograda odgovara.

U ovom mom slučaju bilo je jasno tko s kim. U ekipi kojoj sam ja pripadao nije bilo mjesta toj mlađoj neangažiranoj osobi, ako se već od prije znalo za njega i njegovom ponašanju.

Lijepo je raditi s ljudima, lijepo je angažirati se i pomoći drugome u nevolji. Ali tegliti na svojoj grbači nekog tko to ne zaslužuje, to ja ne činim. Bio bih lud da sam pristao na takav njegov angažman i njegovu logiku rada i ponašanja.

Molim vas ovo pismo neka pripomogne beračima i organizaciji branja u narednoj godini, da se takvi i slični slučajevi više ne dešavaju.

Živim u nadi da se i sljedeće godine nanovo sretnemo u jednom od vinograda u Istri, ali na jedan kvalitetniji i ugodniji način, kako za mene a tako i ostale.

Uz poštovanje!

U Rijeci, 19.09.2008. godine Borivoj Bukva


MOJA NAPOMENA: Sve u životu što nam se dešava, nosi određenu poruku, i tu ne postoji slučajnost, nje nema. Bit poruke je prepoznati ju, točno utvrditi poruku, što vam je za činiti, i promjeniti se na način da ju primjenjuješ u svakodnevnom životu. Vjerujem da niste zaboravili Zijaha Sokolovića i njegove monodrame - komedije "Audicija". Gledajući je smijali ste se isto kao i ja. Međutim, iskusiti je na način da ju i proživite s osobom koja igra tu ulogu, dva cijela bogovetna dana, to je zbilja i previše. Očito je da sam "trpljenjem" stavljen na kušnju! Spoznao sam i poruka upučena meni je ta, da nikada, nikada više ne pišem o negativnim stvarima koja su prisutna tu pokraj nas, i prate nas u životu. Svijet ne možemo promjenijti, ali zato sasvim sigurno možemo promjeniti sebe.

U Rijeci, 23.09.2008. godine Borivoj Bukva



---------------------------------------------------------------