** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Subject: ISKRENA SUCUT ISTINSKOM PJESNIKU SASI MERSINJAKU
To: borivojbukva@yahoo.com
Cc: "Valerio Orlić"
Date: Monday, August 11, 2008, 2:18 PM

----------------------------------

ISKRENA SUCUT I BLAZEN MIR ZELIMO NASEM SASI MERSINJAKU

ISTINSKOM PJESNIKU I POSLJEDNJEM HRVATSKOM BOEMU

ISKAZUJEM ZELJU GOSTOVANJA SA HRVATSKIM KNJIZEVNIM DRUSTVOM ''OSVIT''

NA JUTRU POEZIJE ZELJA NAM JE DA SE JUTRA NASTAVE ..... POZDRAV

----------------------------------


Hrvatsko književno društvo ''Osvit''--Rijeka

predsjednik pjesnik valerio orlic



http://www.tatjanaudovic.com



http://triesduja.blog.hr



NA OVOM BLOGU MOZETE VIDJETI NASE POSLJEDNJE DRUZENJE SA SASOM MERSINAKOM

17 .05 2008 NA VASEM JUTRU POEZIJE -POD STARIM KROVOVIMA-

- Hrvatska kultura je ostala siromašnija za jednoga velikoga istinskog pjesnika, koji je nesumnjivo bio institucija slobodne pisane riječi. 05. kolovoza 2008.g u Zagrebu, u 59. godini života nakon duge i teške bolesti napustio nas je posljednji zagrebački boem Saša Meršinjak. Od 91. godine Saša je predsjednik i voditelj kultne zagrebačke književne tribine Jutro poezije koja slovi kao najstariji pjesnički klub u svijetu, utemeljen u Zagrebu 1962. Već je za studentskih dana u Zagrebu uređivao Polet i Studentski list, a u književnosti se javio početkom 70-ih godina prošloga stoljeća.

- Saša Meršinjak objavio je dva romana: Predstave na granici (1978) i Ispovjednik (1978) te zbirke pripovijesti Akrobat (1974), Lude gljive (1998) i Gordijski čvor (2002). Za života su mu izašle dvije zbirke poezije: Šahovska polja spavača (1979) i U ruhu gurua (1994), a u rukopisu je ostao Snježni leopard. Kao voditelj Jutra poezije utemeljio je nagrade za poeziju"Josip Sever" i "Ružica Orešković" za mlade pjesnike te pokrenuo izdavaštvo, tiskajući u biblioteci "Jutro poezije" knjige i afirmiranim i neafirmiranim pjesnicima. Saša Meršinjak rodio se (19. rujna 1949.g., Nišu), studirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, bio je slobodni umjetnik, pisao je pjesme i prozu, eseje, novinske članke te filmske i likovne kritike.

U svojem životnom vijeku Saša je živio istinski radujući se svojem i tuđem pjesničkom peru. Živio je skromno u svojem malenom stanu kojega je izborio štrajkom glađu. Vjeran svojim filozofskim stavovima, bio je okosnica i zagovornik slobodne pisane riječi u nas. Nesalomljivi buntovnik, đentlmen finih manira, boem starog kova kojemu šešir nije bio samo glumački ''geg'' već odnos boemskog shvaćanja i življenja. Za Sašu boemština nije samo vidni oblik, otrcani privid stvarnost , boemština je jedan spoj ukusa i umjetničkog suživota . Za njega boemi nisu samo pijanci, propalice ili socijalni slučajevi koji odudaraju od svoga okruženja i svakodnevice, boemština je sveti i čisti odnos predanosti sprema umjetničkom pozivu. Saša je znao svojim šarmantnim šarolikim izričajem zadiviti i puk i gospodu. Inteligencijom i intelektualnim poimanjem upuštao bi se u filozofske razgovore, diskusije i kritike. Bio je osoba širokog svjetonazora, persona dobre i drage naravi, vedar uvijek spreman na šale i pošalice na svoj i tuđi račun. Te vrline krasile su ga i održale su se u njem do zadnjeg životnog trena.
Saša Meršinjak živio je život otvorenih očiju, smrt mu je bila suputnica na tom putu. Zloćudna bolest na grlu koja se ukorijenila nije ga onemogućila da do kraja živi svoj poetski zov. Vedra i zabavna duha pun ironije i samoironije nije odavao strah. Do zadnjeg časa je recitirao i ispijao votku-đus.
Imao sam tu čast u travnju 2008.g u jednom kafiću u Dolcu s njime sjediti i dogovarati se oko termina, dana susreta mojega Hrvatskog književnog društva ''Osvit''-a da sudjelujemo na Jutru Poezije. Uspjeli smo se brzo dogovoriti da to bude 17. 05 2008.g, iako je Saša htio da to bude odmah ili znatno ranije ali ja sam inzistirao radi organizacije da to bude znatno kasnije (to je bio nažalost zadnji naš susret i druženje).
Nakon dogovora oko termina našeg gostovanja na njegovoj tribini nastavili smo ugodno čavrljati o kulturnoj politici u nas, o pjesničkim šarlatanima i prevarantima u književnim institucijama, o podjeli kulturnih sredstava, književnim nagradama, ma o svačemu smo pričali čak o drugom karcinomu koji se ponovo pojavio na grlu. Teškim promuklim, hrapavim glasom pokušavao mi je objašnjavati bit i misao izrečenu, trudio se gestikulacijom, pokretima ruku, mimikom dočarati mi smisao riječi. Čak bi se ljutio kad bih mu rekao da ga ne razumijem i da se toliko ne muči izgovarat riječi već da bi bilo lakše da mi zapiše sto je mislio reći.
Mahnuo bi rukom i u međuvremenu bi posegnuo za velikom staklenom bočicom đusa u kojem se skrivala votka , te bi je polako izlijevao u plastičnu inekciju koja je bila spojena gumenom sondom. - Tako hraneći se i ulijevajući votku –đus kroz nos Saša je preživljavao svoje zadnje dane. Pun života i želje da produži život u svojoj agoniji, Saša je ostao do kraja života vjeran svome boemskom putu, slobodnom duhu i kreativnoj slobodi. Saša Meršinjak je bio jedan od posljednjih boema hrvatske i književne kultne sce

Valerio Orlić