IRANSKA NAFTNA BERZA I TREĆI SVJETSKI RAT
IRANSKA NAFTNA BERZA I TRECI SVJETSKI RAT Koliko je kriza sa Iranom ozbiljna prijetnja svjetskom miru? Da li su moguci nuklearni udari na Iran? Zive diplomatske aktivnosti upravo se odigravaju na svjetskoj politickoj sceni i veoma nalikuju onima pred izbijanje prva dva svetska rata. Ovog puta vrse se i ozbiljne pripreme za slucaj upotrebe nuklearnog oruzja. Sedamnaestog novembra prose godine Vladimir Putin je proveo sedam sati u tajnom razgovoru sa turskim premijerom Erdoganom, prilikom ceremnonije otvaranja podvodnog gasovoda izmedu Rusije i Turske. Erdogan je, kazu obavjestajni izvori, obecao Putinu, inace svom prijatelju, da Turska nece dozvoliti koriscenje svojih vojnih postrojenja za americke napade na Iran. Ubrzo nakon toga krecu intenzivne americke posjete Turskoj. Tamo idu i sef CIA Peter Gos, i sef FBI, Robert Muler, i drzavni sekretar Kondoliza Rajs. I turski nacelnik generalstaba Jasir Bujukanit odlazi na poziv SAD u Pentagon gdje ga domacini ubeduju preciznim obavjestajnim podacima da Iran podrzava Kurdsku Radnicku Partiju i njenu gerilu u Turskoj. Dakle, bolje da Turska bude americki partner u napadu na Iran. Istovremeno SAD pokusavaju da u borbu protiv Irana ukljuce i svoje saveznicke drzave Bahrein, Saudi Arabiju, Pakistan i Jordan. Njima Pentagon uglavnom predocava dokaze o djelovanju Al Kaide. Najzesci "dokaz" dobio je Pakistan kada su americki avioni prije dva mjeseca izbombardovali jedno selo u Pakistanu, gdje su se navodno skrivali teroristi. O ubijenim civilima u tom selu, globalni mediji nisu izvjestili. O ubijenim "teroristima" jesu. Tu je i najnovija prijetnja samog Osame Bin Ladena (za koga su cak i vodeci globalni mediji prije tri godine objavili da je umro). Ali nije vazno, sad je potreban ziv. Iz svog skrovitog mesta Bin Laden je uspio da proturi svoju najnoviju prijetecu audio poruku. Eksperti za arapski jezik kazu da je zaboravio da kaze citat iz Kurana, sto je do sada redovno cinio, pa im to ne lici na Bin Ladena. Ali, nije vazno, jer u SAD i Evropi koliko ljudi uopste zna arapski. Vazna je poruka, koju on vjesto salje jedino preko "nezavisne" i "nevaljale" arapske televizije Al Dzazira. To sto je ova televizija udaljena samo 16 kilometara od ogromne americke vojne baze Al Udeid u Kataru (koji je glavni americki saveznik u Persijskom zalivu i okruzena Petom flotom) nije mu prepreka. Postoje, naravno, i zemlje koje ne treba ubjedjivati, ni bombama, ni diplomatski, ni medijski. One su srecne da budu uz Ameriku, a protiv Rusije, koja je ovog puta stala uz Iran. Tako je poljski ministar odbrane Radek Sikoski uvjerio ministra odbrane SAD, Donalda Ramsfelda, u poljsku podrsku u eventualnim napadima na Iran. Sikorski je godinama radio u americkom Institutu za preduzetnistvo gde je bio kolega sa Ricardom Perleom, Majklom Ledinom i Lin Cejni (drugom damom SAD). Svi oni su pripadnici neokonzervativnog krila u Busovoj administraciji i cionisti. Takodje su Poljaci uverili Ramsfelda da ce u slucaju eventualnog neslaganja medju zemljama NATO-a Poljska biti cvrsto na strani SAD. E, za ta uvjeravanja i jos eventualno neka predstojeca, posebno iz bivseg istocnog bloka, Rusija je malo zavrnula gas nekim evropskim zemljama, ali i Ukrajni i Moldaviji. To je bila jasna poruka i Austriji, Njemackoj, Francuskoj, Poljskoj, Rumuniji, Ceskoj, Slovackoj, Sloveniji, Francuskoj, Italiji, Madjarskoj, Bosni, Srbiji i Hrvatskoj sta ih ceka u slucaju da pruze podrsku SAD u napadu na Iran. Predsjednik Bus odmah je optuzio Rusiju da koristi gas kao oruzije za politicko ubedjivanje, a sa cime se slozila i briselska administracija EU, koju kontrolise Vol Strit. Zemlje dalekog istoka imaju, medjutim, teze probleme. Pojedini azijski obavjestajni izvori tvrde da je nedavna odluka Burme da premjesti svoju prijestonicu iz Ranguna 320 kilometara sjevreno u Pjinman, posljedica kineskog upozorenja (Burma i Kina su saveznice) da u slucaju razaranja nuklearnog postrojenja u Iranu (reaktora u Busaru) moze doci do formiranja radioaktivnog oblaka. Njega bi zahvatila monsunaka vazdusna strujanja i dovukla preko Indijskog okeana pravo u podrucije Ranguna. Na istoj putanji bi se nasli obalski gradovi - Daka, Kalkuta, Mumbai, Cenej i Kolombo. Hiljade vladinih sluzbenika iz Burme dobilo je samo dva dana da se spakuje i predje u sjeverniji, visi i susi Pjinman. Sezona monsuna je izmedju maja i oktobra, a napad SAD na Iran ocekuje se u martu-aprilu. U susjednom Jemenu su i zapadne naftne kompanije zabrinute zbog toga sto i arapske zemlje mogu biti obuhvacene monsunskim radioaktivnim padavinama u slucaju nuklearnog udara na Iran, sto bi ugrozilo mnoge njihove radnike , ali i poslove. Radioaktivni oblak bi ugrozio i Pakistan, Indiju, Kinu, Rusiju, Japan. Pakistan, za sada americki saveznik, ima nuklearno naoruzanje ali bi njegova upotreba provocirala Indiju, koja je takodje nuklearna sila i ima strateski nuklearni sporazum sa Rusijom, Kinom I Brazilom. Brazil, Venecuela i Kuba su takodje saveznice i zestoki neprijatelji SAD. I, eto opste globalne pometnje. Zanimljivo je da su sve ove zemlje posljednjih godina kupile ogromne kolicine najsavremenijeg ruskog naoruzanja, a bas ruska nuklearna tehnologija se koristi u Iranu, kao i u Indiji. Veliki broj ruskih inzinjera trenutno je u Iranu. Da li je razvijanje iranskog nuklearnog programa zaista razlog za toliku pometnju, kako tvrde zvanicnici i pojedini "analiticari"? Predsjednik Medjunardne agencije za nuklearnu energiju (IAEA), Mohamed El Baradej, vjeruje da Iran i kada bi htjeo da razvija nuklearno oruzje ne bi to mogao da ucini ni za narednih 20 godina. SAD, ipak, imaju panican strah od Irana. Opasnost su, tvrde Amerikanci, islamski teroristi i njihova zelja da uniste zapadnu civilizaciju i povedu sveti rat - Dzihad. Ali, gdje je tu logika? Iran, Irak, Saudi Arabija, Kuvajt, kao i mnoge druge islamske zemlje u Kaspijskom regionu leze na ogromnim rezervama nafte, a Amerika i zapadna Evropa su im najbolji kupci. Zasto bi neko unistavao i terorisao najboljeg kupca, od koga zapravo i zivi? Drugi "analiticari" tvrde da SAD i Izrael zele da se docepaju nafte, ali zasto bi Amerika slala vojnike kada dolara vec ima u izobilju i sasvim lagodno naftu moze kupovati koliko god joj se prohtije. Bas kao sto to vec decenijama radi. Upravo tu i lezi problem - u dolarima. Amerika ima monopol na trzistu nafte. Cijena nafte se odredjuje u dolarima i prodaje na dvije berze - NYMEX-u ili Londonskoj medjunarodnoj naftnoj razmeni (IPE). Obe berze drze Amerikanci i trgovina naftom je moguca samo u dolarima. Ovo primorava centralne banke sirom svijeta da drze velike zalihe dolara iako je zelena moneta trenutno jemac za preko 8 triliona dolara americkog nacionalnog duga, a Busova administracija odlucna da ovaj dug jos odrzava cak smanjujuci takse. Trenutni dug SAD je 8,162 triliona dolara, a maskimalno zaduzenje koje je Kongres odobrio iznosi 8,184 triliona. Ovaj plafon ce biti dostignut vec sredinom februara. Americki monetarni monopol je perfektna piramidalna sema. Dokle god su drzave primorane da naftu kupuju na trzistu i placaju u dolarima, SAD moze nastaviti raskalasen zivot. Ogromne kolicine dolara koje SAD stampaju, zapravo nemaju nikakvu stvarnu vrijednosnu podlogu, ni u robi, ni u zlatu. Vrijednost dolara pociva samo na njegovoj potraznji. A da bi dosle do dolara, zemlje sirom svijeta moraju da prodaju robu, rad, sirovine. Dolar sada cini 68% svjetske monetarne rezerve, dok je prije deset godina to bilo 51%. Zato Amerika mora, ne birajuci sredstva, da gura na naftno trziste dolar i bori se protiv mnogo stabilnije valute - evra. U protivnom centralne banke sirom svijeta bi svoje devizne rezerve obogatile i drugim monetama, a dolari bi bili vracani u vagonima u SAD gdje bi nastala razorna hiperinflacija. Jedina opasnost za ovu ekonomsku strategiju je konkurencija neke druge berze koja bi se bavila trgovinom nafte. Iran bas to zeli i planira da u martu otvori sopstvnu berzu i naftu prodaje je za stabilan evro, ali mozda i kineski juan, jer Iran vec ima nekoliko dugorocnih strateskih ugovora sa Kinom o isporuci nafte i gasa. Zato je americki "naftni ambasador" Stiven Man, koji je ucestvovao u uspjesnim pregovorma oko izgradnje gasovoda iz Turkmenistana preko, Avganistana do Pakistana, upozorio nedavno Iran da prestanu da grade naftovod prema Indiji. Dakle, Busova vlada ne moze dozvoliti Iranu da otvori berzu nafte i prodaje je za evre. Zato ce SAD uci u bilo kakav rat, kako bi odrzali dolar kao svjetsku rezervnu monetu. Sve ovo se u vodecim medijima vjesto sakriva i predstavlja dio precutne svjetske politike. Price o razvoju nuklearnog oruzja samo su izgovor kako bi se u javnosti ova intervencija opravdala. Jer kako objasniti gradjanima SAD, ali i svijeta, da Supersila nista ne stvara i ne proizvodi, vec decenijama, ali da obilato ekspolatise druge nacije i zeli tako da nastavi. I zbog toga mora stalno da ratuje. Samo mali broj ljudi u SAD, zna da u zemlji veoma brzo moze doci do ekonomskog sloma. A takodje i svim onim zemljama koje cuvaju svoje devizne rezerve u dolarima. I svijet, na zalost, mora da ratuje da bi SAD bila imperija. |
< | lipanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv