IRANSKA NAFTNA BERZA I TRECI SVJETSKI RAT
Koliko je kriza sa Iranom ozbiljna prijetnja svjetskom miru? Da li su
moguci nuklearni udari na Iran? Zive diplomatske aktivnosti upravo se
odigravaju na svjetskoj politickoj sceni i veoma nalikuju onima pred
izbijanje prva dva svetska rata. Ovog puta vrse se i ozbiljne pripreme
za slucaj upotrebe nuklearnog oruzja. Sedamnaestog novembra prose godine
Vladimir Putin je proveo sedam sati u tajnom razgovoru sa turskim
premijerom Erdoganom, prilikom ceremnonije otvaranja podvodnog gasovoda
izmedu Rusije i Turske. Erdogan je, kazu obavjestajni izvori, obecao
Putinu, inace svom prijatelju, da Turska nece dozvoliti koriscenje
svojih vojnih postrojenja za americke napade na Iran. Ubrzo nakon toga
krecu intenzivne americke posjete Turskoj. Tamo idu i sef CIA Peter Gos,
i sef FBI, Robert Muler, i drzavni sekretar Kondoliza Rajs. I turski
nacelnik generalstaba Jasir Bujukanit odlazi na poziv SAD u Pentagon
gdje ga domacini ubeduju preciznim obavjestajnim podacima da Iran
podrzava Kurdsku Radnicku Partiju i njenu gerilu u Turskoj. Dakle, bolje
da Turska bude americki partner u napadu na Iran. Istovremeno SAD
pokusavaju da u borbu protiv Irana ukljuce i svoje saveznicke drzave
Bahrein, Saudi Arabiju, Pakistan i Jordan. Njima Pentagon uglavnom
predocava dokaze o djelovanju Al Kaide. Najzesci "dokaz" dobio je
Pakistan kada su americki avioni prije dva mjeseca izbombardovali jedno
selo u Pakistanu, gdje su se navodno skrivali teroristi. O ubijenim
civilima u tom selu, globalni mediji nisu izvjestili. O ubijenim
"teroristima" jesu. Tu je i najnovija prijetnja samog Osame Bin Ladena
(za koga su cak i vodeci globalni mediji prije tri godine objavili da je
umro). Ali nije vazno, sad je potreban ziv. Iz svog skrovitog mesta Bin
Laden je uspio da proturi svoju najnoviju prijetecu audio poruku.
Eksperti za arapski jezik kazu da je zaboravio da kaze citat iz Kurana,
sto je do sada redovno cinio, pa im to ne lici na Bin Ladena. Ali, nije
vazno, jer u SAD i Evropi koliko ljudi uopste zna arapski. Vazna je
poruka, koju on vjesto salje jedino preko "nezavisne" i "nevaljale"
arapske televizije Al Dzazira. To sto je ova televizija udaljena samo 16
kilometara od ogromne americke vojne baze Al Udeid u Kataru (koji je
glavni americki saveznik u Persijskom zalivu i okruzena Petom flotom)
nije mu prepreka. Postoje, naravno, i zemlje koje ne treba ubjedjivati,
ni bombama, ni diplomatski, ni medijski. One su srecne da budu uz
Ameriku, a protiv Rusije, koja je ovog puta stala uz Iran. Tako je
poljski ministar odbrane Radek Sikoski uvjerio ministra odbrane SAD,
Donalda Ramsfelda, u poljsku podrsku u eventualnim napadima na Iran.
Sikorski je godinama radio u americkom Institutu za preduzetnistvo gde
je bio kolega sa Ricardom Perleom, Majklom Ledinom i Lin Cejni (drugom
damom SAD). Svi oni su pripadnici neokonzervativnog krila u Busovoj
administraciji i cionisti. Takodje su Poljaci uverili Ramsfelda da ce u
slucaju eventualnog neslaganja medju zemljama NATO-a Poljska biti cvrsto
na strani SAD. E, za ta uvjeravanja i jos eventualno neka predstojeca,
posebno iz bivseg istocnog bloka, Rusija je malo zavrnula gas nekim
evropskim zemljama, ali i Ukrajni i Moldaviji. To je bila jasna poruka i
Austriji, Njemackoj, Francuskoj, Poljskoj, Rumuniji, Ceskoj, Slovackoj,
Sloveniji, Francuskoj, Italiji, Madjarskoj, Bosni, Srbiji i Hrvatskoj
sta ih ceka u slucaju da pruze podrsku SAD u napadu na Iran. Predsjednik
Bus odmah je optuzio Rusiju da koristi gas kao oruzije za politicko
ubedjivanje, a sa cime se slozila i briselska administracija EU, koju
kontrolise Vol Strit. Zemlje dalekog istoka imaju, medjutim, teze
probleme. Pojedini azijski obavjestajni izvori tvrde da je nedavna
odluka Burme da premjesti svoju prijestonicu iz Ranguna 320 kilometara
sjevreno u Pjinman, posljedica kineskog upozorenja (Burma i Kina su
saveznice) da u slucaju razaranja nuklearnog postrojenja u Iranu
(reaktora u Busaru) moze doci do formiranja radioaktivnog oblaka. Njega
bi zahvatila monsunaka vazdusna strujanja i dovukla preko Indijskog
okeana pravo u podrucije Ranguna. Na istoj putanji bi se nasli obalski
gradovi - Daka, Kalkuta, Mumbai, Cenej i Kolombo. Hiljade vladinih
sluzbenika iz Burme dobilo je samo dva dana da se spakuje i predje u
sjeverniji, visi i susi Pjinman. Sezona monsuna je izmedju maja i
oktobra, a napad SAD na Iran ocekuje se u martu-aprilu. U susjednom
Jemenu su i zapadne naftne kompanije zabrinute zbog toga sto i arapske
zemlje mogu biti obuhvacene monsunskim radioaktivnim padavinama u
slucaju nuklearnog udara na Iran, sto bi ugrozilo mnoge njihove radnike
, ali i poslove. Radioaktivni oblak bi ugrozio i Pakistan, Indiju, Kinu,
Rusiju, Japan. Pakistan, za sada americki saveznik, ima nuklearno
naoruzanje ali bi njegova upotreba provocirala Indiju, koja je takodje
nuklearna sila i ima strateski nuklearni sporazum sa Rusijom, Kinom I
Brazilom. Brazil, Venecuela i Kuba su takodje saveznice i zestoki
neprijatelji SAD. I, eto opste globalne pometnje. Zanimljivo je da su
sve ove zemlje posljednjih godina kupile ogromne kolicine
najsavremenijeg ruskog naoruzanja, a bas ruska nuklearna tehnologija se
koristi u Iranu, kao i u Indiji. Veliki broj ruskih inzinjera trenutno
je u Iranu. Da li je razvijanje iranskog nuklearnog programa zaista
razlog za toliku pometnju, kako tvrde zvanicnici i pojedini
"analiticari"? Predsjednik Medjunardne agencije za nuklearnu energiju
(IAEA), Mohamed El Baradej, vjeruje da Iran i kada bi htjeo da razvija
nuklearno oruzje ne bi to mogao da ucini ni za narednih 20 godina. SAD,
ipak, imaju panican strah od Irana. Opasnost su, tvrde Amerikanci,
islamski teroristi i njihova zelja da uniste zapadnu civilizaciju i
povedu sveti rat - Dzihad. Ali, gdje je tu logika? Iran, Irak, Saudi
Arabija, Kuvajt, kao i mnoge druge islamske zemlje u Kaspijskom regionu
leze na ogromnim rezervama nafte, a Amerika i zapadna Evropa su im
najbolji kupci. Zasto bi neko unistavao i terorisao najboljeg kupca, od
koga zapravo i zivi? Drugi "analiticari" tvrde da SAD i Izrael zele da
se docepaju nafte, ali zasto bi Amerika slala vojnike kada dolara vec
ima u izobilju i sasvim lagodno naftu moze kupovati koliko god joj se
prohtije. Bas kao sto to vec decenijama radi. Upravo tu i lezi problem -
u dolarima. Amerika ima monopol na trzistu nafte. Cijena nafte se
odredjuje u dolarima i prodaje na dvije berze - NYMEX-u ili Londonskoj
medjunarodnoj naftnoj razmeni (IPE). Obe berze drze Amerikanci i
trgovina naftom je moguca samo u dolarima. Ovo primorava centralne banke
sirom svijeta da drze velike zalihe dolara iako je zelena moneta
trenutno jemac za preko 8 triliona dolara americkog nacionalnog duga, a
Busova administracija odlucna da ovaj dug jos odrzava cak smanjujuci
takse. Trenutni dug SAD je 8,162 triliona dolara, a maskimalno zaduzenje
koje je Kongres odobrio iznosi 8,184 triliona. Ovaj plafon ce biti
dostignut vec sredinom februara. Americki monetarni monopol je perfektna
piramidalna sema. Dokle god su drzave primorane da naftu kupuju na
trzistu i placaju u dolarima, SAD moze nastaviti raskalasen zivot.
Ogromne kolicine dolara koje SAD stampaju, zapravo nemaju nikakvu
stvarnu vrijednosnu podlogu, ni u robi, ni u zlatu. Vrijednost dolara
pociva samo na njegovoj potraznji. A da bi dosle do dolara, zemlje sirom
svijeta moraju da prodaju robu, rad, sirovine. Dolar sada cini 68%
svjetske monetarne rezerve, dok je prije deset godina to bilo 51%. Zato
Amerika mora, ne birajuci sredstva, da gura na naftno trziste dolar i
bori se protiv mnogo stabilnije valute - evra. U protivnom centralne
banke sirom svijeta bi svoje devizne rezerve obogatile i drugim
monetama, a dolari bi bili vracani u vagonima u SAD gdje bi nastala
razorna hiperinflacija. Jedina opasnost za ovu ekonomsku strategiju je
konkurencija neke druge berze koja bi se bavila trgovinom nafte. Iran
bas to zeli i planira da u martu otvori sopstvnu berzu i naftu prodaje
je za stabilan evro, ali mozda i kineski juan, jer Iran vec ima nekoliko
dugorocnih strateskih ugovora sa Kinom o isporuci nafte i gasa. Zato je
americki "naftni ambasador" Stiven Man, koji je ucestvovao u uspjesnim
pregovorma oko izgradnje gasovoda iz Turkmenistana preko, Avganistana do
Pakistana, upozorio nedavno Iran da prestanu da grade naftovod prema
Indiji. Dakle, Busova vlada ne moze dozvoliti Iranu da otvori berzu
nafte i prodaje je za evre. Zato ce SAD uci u bilo kakav rat, kako bi
odrzali dolar kao svjetsku rezervnu monetu. Sve ovo se u vodecim
medijima vjesto sakriva i predstavlja dio precutne svjetske politike.
Price o razvoju nuklearnog oruzja samo su izgovor kako bi se u javnosti
ova intervencija opravdala. Jer kako objasniti gradjanima SAD, ali i
svijeta, da Supersila nista ne stvara i ne proizvodi, vec decenijama,
ali da obilato ekspolatise druge nacije i zeli tako da nastavi. I zbog
toga mora stalno da ratuje. Samo mali broj ljudi u SAD, zna da u zemlji
veoma brzo moze doci do ekonomskog sloma. A takodje i svim onim zemljama koje cuvaju svoje devizne rezerve u dolarima. I svijet, na zalost, mora da ratuje da bi SAD bila imperija.
Post je objavljen 30.06.2008. u 12:20 sati.