** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Boris – dječak koji je živio na Marsu

Objavljeno: 4.4.2008 15:22:26

Autor: Tatjana Lisjak

Slučaj dječaka koji posjeduje nesvakidašnje sposobnosti i znanje koje navodno crpi iz bivšeg života na Marsu i komunikacije s vanzemaljskom inteligencijom, zaintrigirao je rusku javnost i medije te postao fenomen o kojem se sve više govori izvan granica Rusije.

O fenomenu “indigo djece” posljednjih godina sve se više progovara, no malo je konkretnih primjera i priča u medijima koji bi ih tako približili javnosti. Jedan od tih rijetkih primjera je ruski dječak Boris Kipriyanovich iz grada Žirnovsk u regiji Volgograd.

Boriska je rođen 11. siječnja 1996. godine, a od najranijih dana dječak se bitno razlikovao od ostale djece, što je ubrzo nakon rođenja prva zamijetila njegova majka koja je po zanimanju liječnica. Njoj nisu promakle mnoge neobične okolnosti vezane uz vlastito dijete. Prva se dogodila samo 15 dana nakon rođenja kada su roditelji ustanovili kako je dječak sam sposoban uspravno držati glavu. Četiri mjeseca nakon poroda počeo je razgovijetno izgovarati prve riječi, a poslije godinu dana čitao je novinske naslove bez ikakvih poteškoća. S dvije godine naučio je osnove crtanja, a šest mjeseci kasnije savladao je osnove slikanja.

U to vrijeme roditelji su ga upisali u lokalni vrtić gdje su odgojitelji odmah uočili izvanredne sposobnosti neobičnog dječaka poput velike memorije, razvijenih jezičnih vještina i vokabulara te dosjetljivosti koja je uvelike odudarala od prosječne razvijenosti njegovih vršnjaka.

Iako su roditelji i odgojitelji svakodnevno radili s djetetom, njegovo znanje premašivalo je granice spoznaje svih koji ga okružuju. Roditelji su već godinama svjedoci Borisove misteriozne komunikacije s onostranim koju dječak uspostavlja sjedeći u lotus položaju pri čemu komunicira s nevidljivim. Zanimljiva su i redovita hodočašća na obližnje gorje Medvedetskaya Gryada koje Boris posjećuje od četvrte godine kako bi se, prema vlastitim tvrdnjama, “napunio” energijom.

Boris je od druge godine preokupiran tehnologijom, svemirom i životom u njemu. Uvjeren je kako je prije mnogo godina živio na Marsu i bio pripadnik davno izumrle civilizacije koja je poznata pod nazivom Lemurija. Pripadnici lemurijske civilizacije živjeli su pod površinom na Marsu te su često odlazili na ekspedicije na Zemlju, a Boriska vjeruje kako je jednim ekspedicijskim brodom i sam davno upravljao.

Odmalena je običavao satima govoriti o prošlom životu, lemurijskoj civilizaciji i njezinom kraju koji je uzrokovala nemogućnost spiritualnog ujedinjenja članova, opisujući pri tome nevjerojatne pojedinosti kao da se sve dogodilo prije samo nekoliko dana. Dječak je uvjeren kako i danas na Marsu pod zemljom i dalje obitavaju živa bića iako je planet odavno izgubio atmosferu.

Potaknuta dječakovim pričama, majka je Boriski kupila dvije knjige pisca Ernesta Muldasheva, koje je mladac proučio do najsitnijih detalja. Riječ je o naslovima “U potrazi za gradom bogova” i “Od kud potječemo?” u kojima se obrađuje tematika Lemurije koja je nestala prije 70 tisuća godina. Proučavajući bilješke o pradavnim civilizacijama, drevnim pagodama i piramidama, Boris je izjavio kako drevno znanje ne leži ispod Keopsove piramide u Egiptu već ispod druge piramide koju arheolozi tek trebaju otkriti.

Iako to predviđanje zvuči fascinantno, dječak je objavio i drugo koje je zaprepastilo i uplašilo mnoge. Boris smatra kako će se 2009. i 2013. godine dogoditi dvije velike katastrofe nakon naglog pomicanja zemljinih polova. Taj bi prirodni fenomen uspjeli preživjeti samo rijetki.

Dok dječakove izjave unose bojazan među puk, detaljni opisi tehnoloških dostignuća izvanzemaljskih civilizacija intrigiraju znanstvenike i stručnjake koji proučavaju NLO-e. Boriska do najsitnijih detalja opisuje konstrukcije svemirskih brodova i materijale koji se koriste za njihovu izradu. Na pitanje stručnjaka zašto letjelice koje ljudi šalju na Mars nikada ne uspiju stići do njegove površine, a da se ne sruše, odgovara kako Marsovci odašilju posebne signale koji uništavaju sve što se približi njihovu planetu, a moglo bi sadržavati tvari koje uzrokuju radijaciju.

Unatoč roditeljskim strepnjama, mladog “Marsovca” okolina nije odbacila već su ga mnogi bez osuđivanja prihvatili. Jedini problem s kojim se Boris susretao bilo je pohađanje nastave u javnoj školi jer je učestalo prekidao nastavnike i “tumačio” im gradivo koje su oni “netočno” prenosili. Problem je riješen tako što su roditelji unajmili privatnog učitelja i dječaka ispisali iz redovite nastave.


http://klik.vecernji.hr/art/45563