** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Kako si mogao?

Ako imate psa - pročitajte ovu priču
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču
Ako ľelite imati psa - pročitajte ovu priču
Napisao Jim Willis, 2001.

Kad sam bila ątene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima iľvakanih cipela i nekoliko uniątenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj. Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" - ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te čeąkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je neąto duľe nego ąto se očekivalo, jer si ti bio straąno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam sluąala sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da ľivot ne moľe biti savrąeniji nego ąto jest. Iąli smo u dugačke ąetnje i trčali po parku, vozili se autom, iąli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled ątetan za pse", kako si ti to rekao), ljenčarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeą doći kući.

Polako, počeo si sve viąe vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a viąe vremena si provodio traľeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tjeąila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim loąim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja ľena, nije bila ljubitelj pasa - ipak sam je srdačno primila u naą dom, pokuąala joj pokazati da je volim i sluąala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su doąle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i ľeljela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse. Oh, kako sam ih ľeljela voljeti, postala sam zatočenik ljubavi.

Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Drľali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraľivali moje uąi i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj ľivot da ih obranim, ako treba. Uąuljala bih se u njihove krevete i sluąala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iąčekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvoriątu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaą li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni.
Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se troąio na mene.

Sada imaą priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno drľanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo doąli do azila za ľivotinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "Znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su ąanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poątovanju prema svemu ąto je ľivo. Potapąao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoątovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon ąto si otiąao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeą se preseliti, ali nisi učinio niąta da mi pronađeą drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao"? U azilu nam pruľaju onoliko njeľnosti i paľnje koliko im dopuątaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko proąao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ruľan san ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasiti. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa ľivahnoąću ątenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju paľnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duľ hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeąkala po uąima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snaľno tuklo u iąčekivanju onoga ąto će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakąanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, viąe sam se brinula za nju. Teret koji nosi preteľak je za nju, to sam znala jednako kao ąto sam znala svaku tvoju promjenu raspoloľenja. Njeľno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tjeąiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine njeľne oči i proąaptala "Kako moľe"? Moľda zato ąto razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i ľustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuątena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokuąala sam joj objasniti da moje "Kako moľe? nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. ®elim da ti i drugi u tvom ľivotu nastave pokazivati ovoliko odanosti.

Poruka autora:
Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vaąim očima, kao ąto ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadrľava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u američkim i kanadskim azilima za ľivotinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnoľavanje.
Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za ľivotinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca vaľna odluka i to odluka za čitav ľivot, da ľivotinje zasluľuju naąu ljubav i brigu, da je pronalaľenje drugog prikladnog doma za vaąu ľivotinju vaąa odgovornost, te da bilo koje druątvo ili pokret za dobrobit ľivotinja moľe pruľiti dobar savjet i da je svaki ľivot dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podrľite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neľeljenih ľivotinja.



Sandra Š., Rijeka.......................wrote:

Šalji ovu priču dalje....

Sandra