** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

MORDELLE, PETROVAC/BEDROVAC, Sv.TOMA, ŠTERNE, JURANSKA PEĆ, MONTEMEZ, GRADINA NAD MIRNOM, BOŽJE POLJE, MONKODONJA, MAKLAVUN, MALI SVETI ANĐEO, ISTARSKI STONHENGE, DVIGRAD, GROŽNJAN, TIČAN, VIŠNJAN, VIŠNJAN OBSERVATORY



Stare gradine i lokaliteti u blizini Visnjana i oni malcice dalje
koje sam obisao sa prijateljima, ljubiteljima astronomije, povjesti
i drevnih mudrosti 22,23,30, rujna i 5,6,7,8, listopada 2007. godine



- Mordelle, gradina utvrda vezana uz gradine Mali Sveti Anđeo - kultno mjesto, kameni krug i Sveti Anđeo u kojem je bilo naselje


- Petrovac/Bedrovac - koriste se oba naziva, bedrovac je lokalni naziv za tu gradinu 3 km jugozapadno od Višnjana, na njoj su vidljivi ostatci dvostrukog bedema, istraživana je 60-tih godina( samo pregledno istraživanje- radio ga je arheolog A. Šonje.Pronađeni su ostatci 2 groba jedan na istočnoj a drugi na zapadnoj strani gradine. Prostor gradine je devastiran probijanjem puta radi postavljanja antene za mobilne tel. Nalazi se na popisu istarskih gradina.


- Sv.Toma, gradina nadomak Vižinade, u podnožju brda mogu se naći ulomci keramike


- Šterne,mjesto u sjevrnom dijelu Istre, u blizini se nalazi "Istarska pustinja"


- Juranska peć, pećina impozantnog otvora (100 x 80m) nedaleko ...
( Izvor: http://www.ipazin.net/ )


- Montemez/ Montenez, gradina 1 km sjeverozapadno od Višnjana, ime brda je složenica i po mišljenju nekih arheologa znači grad /nez/ na brdu/monte/. Prostor je dosta devastiran jer se kamenje bedema gradine koristilo za gradnju kuća u Višnjnu te za međaše na samom brdu. Uprkos tome još su vidljivi ostaci bedema /na nekim mjestima/ širine 3-4m što nam ukazuje na važnu obrambenu ulogu /možda i sklonište za stanovnike gradine u Višnjanu/


- Gradina nad Mirnom/ima podataka u povijesti Kaštelira/ izuzetno važna gradina u obrani prostora- dominirajući položaj nad rijekom Mirnom


- Bozje polje /crkva i groblje/- prema legendi tu se odvijala bitka između stanovnika okolnih naselja i vojske hunskog vođe Atile kada je nadirao prema zapadu/Rimskom carstvu/. U zametnutoj bitci jedan ga je pastir pogodio u "slipo oko" i tamo je poginuo. Kuriozitet je reljef psoglavca- kako su često prikazivali Atilu - nad portalom crkve na groblju u Božjem poju.


- Monkodonja, Premda su aktivnosti na istraživanju i popisivanju gradina u Istri počele krajem 19. i početkom 20. stoljeća, za postojanje ove gradine nije se znalo do 1953. godine kada su je prilikom rekognosciranja terena otkrili kustosi Arheološkog muzeja Istre iz Pule, Boris Bačić i Branko Marušić.
Monkodonja je jedna od preko 350 gradina dosada registriranih na području Istre. Naselje je bilo opasano gotovo kilometar dugačkim bedemom, širine oko 3 metra, a visina mu je iznosila i preko 3 metra. On je bio izgrađen u tehnici suhozida od kamenih blokova koju su mjestimično težili i više tona.
Vanjsko i unutrašnje lice samoga bedema izgrađeno je od monumentalnih blokova, dok je prostor između njih zatrpavan sitnijim kamenjem. Kamenje potrebno za izgradnju bedema vadilo se iz samog prostora gradine, i na taj su način s jedne strane dobivali građevni materijal na samom mjestu izgradnje, a sa druge strane vađenjem kamenja dobivale su se terase koje su bile pogodne za gradnju kuća.
U gradinu se ulazilo kroz dvoja vrata, od kojih su se jedna nalazila na zapadnoj strani naselja, a druga na sjevernoj. Zapadna su vrata gledala prema obližnjoj morskoj obali, i bila su glavni ulaz u gradonsko naselje. Ova su vrata u početku bila jednostavan prolaz u bedemu, međutim zbog povećanja opasnosti od neželjenih upada s vremenom su nadograđivana tako da su postala jedna respektabilna obrambena građevina. Ona su osim što su morala onemogućiti prodor napadačima u samo naselje imala i funkciju odvraćanja od napada na samo naselje. Sjeverna su vrata puno jednostavnija i ona su u stvari jedan uski cik cak koridor kojim se ulazilo i izlazilo iz naselja.
Samo je naselje bilo podjeljeno u tri djela. na samom vfhu, okružena bedemom, nalazila se Akropola. To je bilo mjesto gdje su živjele bogatije obitelji, na što ukazuju ostaci velikih nastambi građenih od kamena i drva. Izvan zidina Akropole smjestili su se Gornji i Donji grad i u njima su se nalazili obrtnički prostori i kuće za stanovanje koje su bile puno jednostavnije od onih izgrađenih na Akropoli. Procjenjuje se da je u ovom naselju živjelo oko 1000 stanovnika, što je za prapovijesno razdoblje izrazito veliki broj.
Za vrijeme istraživanja gradine, koja još uvijek traju, nađeno je mnoštvo ulomaka keramičkih posuda za svakodnevnu uporabu, i određen broj metalnih predmeta koji su omogućili arheolozima da ovo naselje datiraju od ranog do srednjeg brončanog doba 1800 do 1200 pr. Kr.
Copyright Turistička zajednica Rovinj, tekst: D. Matošević


- Maklavun, brdo i istoimeni tumul iz brončanog doba smješten blizu sela Šošići kraj Rovinja. Prema načinu zgrčenog ukopa, pronađenoj keramici i brončanoj oštrici radi se o građevini staroj oko 4.000 godina.
Iznimnost ovog tumula je prisutnost ulaznog hodnika (dromosa) te pogrebna komora (tholos). Kako orijentacija ulaznog dromosa gleda na zimski solsticij, postoje snažne indikacije da se radi o prvom takvom poznatom solarnom opservatoriju na tlu Hrvatske. Astroarheološka istraživanja da se ispita ta hipoteza su u tijeku. ... i u utrci s kamenolomom Šošići koji polako troši brdo Maklavun.(Izvor: wikipedija)




- Astronomska osmatračnica Tičan, Zvjezdarnica Tičan. Zajedničkim naporima Astronomskog društva Višnjan, Općine Višnjan, Grada Poreča, Županije Istarske, državnom potporom te mnogim sponzorima i trudom mnogih pojedinaca, na brdu Tičan i kraj samog naselja Tičan, nastaje zvjezdarnica koja bi trebala preuzeti astronomska opažanja asteroida koja su godinama vršena iz samog mjesta Višnjan.
Planiran je i početak rada u drugim astronomskim područjima. U kupoli promjera 8 metara kani se postaviti modificiran i automatiziran teleskop, koji se nekad nalazio na talijanskoj zvjezdarnici Bazovica. ( Izvor:Wikipedija )



- Mali sveti Anđeo, jedini je kameni krug (megalitski krug) dosad poznat na teritoriju Republike Hrvatske. Nastao negdje oko 1000~2000 godina prije nove ere i nosi ime brda na kojem se nalazi. Ta megalitska, toloidna građevina je moguća prva prava sakralna arhitektura na području Hrvatske, a datira se u srednje brončano doba Istre.
Iznimnost ovog prethistorijskog lokaliteta smještenog između prethistorijske utvrde Mordele i gradine Veliki sveti Anđeo, čine mehablokovi koji su poslagani u 3/4 kruga. Na sjevernoj strani ih nema, što je snažna indikacija astronomsko kultne namjene vezane uz Sunce i izlazak i zalazak nebeskih tijela. Dio na kojem nedostaju kameni blokovi je dio gdje se izlasci i zalasci na javljaju.
Situacija danas: Neki su se blokovi srušeni, ali je lokalitet izuzetno sačuvan jer su u posljednjih 50 godina doline i padine unaokolo korištene kao smetišta grada Poreča pa se u tom pravcu nije kretala urbanizacija prostora. Arheoastronomska istraživanja da se ispita hipoteza astronomsko/solsticijske funkcije su u tijeku.


- Istarski Stonehenge
U neposrednom zaleđu Poreča, otprilike na prostoru između naselja Valkarin, Dračevac i Fuškulin, pejzaž obogaćuje desetak gotovo jednakih brežuljaka. Najveći od njih jedva nadvisuje stotinjak metara, no malo koja turistička zemljopisna karta navodi njihova imena, dok je svjetski značaj tih brežuljaka poznat tek malom broju usko specijaliziranih stručnjaka, uglavnom arheologa. Svi ti brežuljci imaju nešto zajedničko: vrhovi su im zaravnjeni, što se već pogledom izdaleka prepoznaje kao mjesto postojanja prethistorijske gradine. Prvi niz se obično naziva zajedničkim imenom Mordele, za drugi niz od tri u pravcu položena brežuljka poznat je samo zajednički naziv Picugi.
Taj dio Poreštine bio je središte vrlo bogate i razvijene civilizacije, suvremene dobu procvata najpoznatijih predantičkih civilizacija. U vrijeme Trojanskih ratova, pa i prije, upravo tu nadomak Poreča jahali su i vitlali mačevima heroji drevnih doba, stolovale poglavice naroda još nezrelih da se prozovu kraljevstvima, i iz tisućama kilometara udaljenih zajednica dolazili su ljudi da bi trgovali i klanjali se, možda zajedničkim, a možda samo lokalno najjačim, božanstvima.
Najstariji arheološki nalazi pronađeni na Mordelama sežu čak četiri tisuće godina natrag u prošlost i upoznaju nas s još neimenovanim brončanodobnim gospodarima Istre koji su tu bili prije Histra, dok su Picugi, s baštinom čija je starost identificirana na tri tisuće godina (i još pet do osam stoljeća naprijed prema našem dobu), svjedočanstvo o mnogim pojavnim, materijalnim pa i društvenim i duhovnim aspektima kulture Histra u Istri. Na cijelom tom kompleksu posljednja ozbiljna arheološka istraživanja obavljena su još u austrougarsko doba, i tada je bilo otkopano preko tisuću grobova s nalazima povezanim uz kulturu Histra, Grka, Kelta i Etruščana. Današnje arheologe taj kraj uglavnom ne zanima.
Središnji od tri brežuljka koji čine niz Mordele, kojeg zovu Mali Sveti Anđeo, nudi najveće iznenađenje u cijelom tom kompleksu. Uspon na vrh Malog Svetog Anđela prolazak je kroz ostatke nekoliko koncentričnih krugova zidina. Pred vrh naslagano je, ali i razbacano, nekoliko vrlo velikih obrađenih kamenih blokova, a samo središte zaravnjenog platoa čini kružna konstrukcija kamenih megalita, a svaki je od njih po dvije-tri tone težak. Nejednake su veličine i razmaknuti su jedan od drugoga, no nesumnjivo čine pravilan krug, namjerno tako složen, potpuno nalik na kamene krugove u Engleskoj, Škotskoj, Irskoj ili zapadnim dijelovima Francuske. Taj "istarski Stonehenge" (na slici), ili "tolos", kako ga nazivaju arheolozi i povjesničari, najstarije je i najbolje sačuvano kultno mjesto predantičkih naroda na području Istre.
Je li taj "istarski Stonehenge" također bio zvjezdani opservatorij, sunčani kalendar, ili nešto slično? Takvo sam pitanje postavio, pišući prije nekoliko godina, reportažu o Picugima i Mordelama u Glasu Istre, no na to pitanje tada mi nije imao tko odgovoriti. Ovih dana, na moje veliko zadovoljstvo, te je lokalitete počela proučavati ekipa višnjanske zvjezdarnice, na čelu s Koradom Korlevićem. Ne sumnjam da slijede doista spektakularna otkrića, jer osim mogućeg opservatorija, a u najblažem slučaju brončanodobnog hrama na Malom Svetom Anđelu, taj kraj krije još jednu veliku tajnu: dva niza brežuljaka, Picugi (s vidljivim tragovima oblika stepenastih piramida) i Mordele, "složeni" su u formaciju nalik na raspored zvijezda u pojasu i maču sazviježđa Oriona, što je raspored kojeg su vjerno slijedili graditelji egipatskih piramida, i mnogih drugih drevnih građevina staroga svijeta. ( Tekst skinut sa http://bookaleta.blog.hr/ )



http://www.ice.hr/davors/simotamo_zemljaHistra.htm ( mordele i picugi )


Dvigrad
Malo ima tako lijepih i uzbudljivih mrtvih gradova u neposrednom susjedstvu naseljenih mjesta, kao što je Dvigrad u Istri. Postoje brojne ruševine kula, kaštela i gradina, ali samo jedan je Dvigrad - on nije srušen vojnom silom ni ognjem, već je napušten da sam proživljava svoje umiranje. Prolaznicima na opomenu, a posjetiocima koji mu dolaze kao gosti na spoznaju kako su jednom izgledali istarski srednjovjekovni gradovi.
Povijest Dvigrada obično oko vidi u njenoj konačnici: ruševinama. Ali upravo te ruševine, to golemo kamenje želi namjerniku govoriti svoju priču.
Dvigrad je smješten u Drazi - dubokoj udolini koja se od Pazina proteže do mora, gdje završava u morskom kanalu - Limu. Lim je bio limes, granica između puljskog i porečkoj agera. U predhistoriji kao i u antici Dragom je vodio put od mora prema unutrašnjosti Istre. Dvigrad - i sama riječ govori - to su dva grada. Danas je vidljiv samo jedan, na sjevernoj strani u Drazi, a i taj u ruševinama. Drugi grad, s južne strane, nazvan Parentin danas se uopće ne vidi - ostao je samo zaravnak. Dvigrad je postojao već u prethistoriji, i njegovu povijest možemo pratiti i prema arheološkim nalazima i kasnije prema pisanim dokumentima. U okviru rimske provincije Istre Dvigrad je na graničnom području puljskog i porečkog agera. Bio je na odličnom mjestu, na sjecištu puteva. Arheološki nalazi govore da je mjesto cvalo dok je rimsko carstvo napredovalo, a kad je ono nestalo udarcima barbarskih naroda, i gradovi su se počeli osipati, osobito nakon teških i opakih bolesti koje su na nezdravom terenu, kakav je bio i Dvigrad, česte i pogubne.
Nakon velikog pomora stanovništva Istre u VI. i VII. st. na istarski se prostor spušta novo stanovništvo - Slaveni, Hrvati. Državna uprava još nije organizirana, a i zemlja je zapuštena. U to vrijeme zapuštenu zemlju kultiviraju benediktinci koji su upravo oko Lima ostavili traga u ranom srednjem vijeku.
Dolazi do oštrih i bezpoštednih borbi između akvilejskih patrijarha i Mlečana koji su početkom XIV. st. već imali snažan utjecaj na zapadnoj obali Istre. U tu borbu upliće se i poznata obitelj puljskih plemića Castropola, na strani Goričkih knezova kao patrijarhovih odvjetnika. U borbama između Đenovežana i Mlečana, Dvigrad je opsjedao đenoveški admiral Paganin Doria i razorio ga 1354. godine.
U daljnjim borbama Dvigrad je ponovno nastradao 1381., sada od Mlečana, koji su ga spalili, stanovništvo poklali, a moći iz bazilike Sv. Sofije odnijeli u Sveti Lovreč Pazenatički. Unatoč tome Dvigrad nije postao njihov posjed. Zaokružujući sustavno svoj istarski posjed Mlečani su obećavanjima i silom, već početkom XV. st., nastojali sve veće i jače istarske gradove podvesti pod svoj utjecaj.

Dvigrad je postao mletačkim posjedom 1413. godine kada je Venecija odredila da na čelu Dvigrada stoji podeštat, izabran između plemića grada Kopra, a kome će grad kao godišnju nagradu davati 390 lira. Prvo stoljeće mletačke uprave vrijeme je uspona Dvigrada: nakon toga dolazi do čestih kuga, stalnih malarija, što je i uzrokovalo tragičan pomor stanovništva, a s tim u vezi i smjene cjelokupnog stanovništva Dvigrada.
Od sredine 1544. do kraja stoljeća stalni su sukobi između Mlečana i Austrijanaca. Stanovništvo Istre nesigurno je i u selima i u gradovima. Nakon mletačko-austrijskog rata 1615. godine tkz. uskočkog rata, Dvigrad je doživio teške dane. Opsjedaju ga razjareni uskoci koj, ne mogavši ga osvojiti, osvetu okreću prema okolnim selima koje pale, robe i uništavaju.
Oko 1630. grad je posve napušten, u njemu borave samo najsiromašnije porodice, čekajući smrt grada koji ih okružuje. 1650. biskup Tommasini posjetio je Dvigrad i tu našao samo tri obitelji. Kad je 1714. napuštena bazilika Sv. Sofije, grad je prepušten umiranju bez priziva. Zidovi kuća su se srušili, zidine popadale, bunar u gradu bio je zagađen. U grad su se uselile zmije, korov i makija. Tako je do danas.
U Dvigrad ulazimo kroz gradska vrata koja i danas stoje, te stižemo u potgrađe koje je bilo zaštićeno prvim pojasom gradskih zidina. Putem, kojim su stoljećima prolazili Dvegrajci, kako ih zove Istarski razvod, stižemo do drugih vrata koja su izgrađena u drugom prstenu gradskih zidina. Tako se i ulazilo u grad: od vrata do vrata. Uz golemu branič-kulu s južne strane grada penjemo se putem koji nas vodi do trećih, posljednjih vrata, koja nas konačno puštaju u samo središte grada. Na vrhu, na živoj stijeni sagrađena je ranokršćanska crkva Sv. Sofije. Crkva je dominirala gradom svojom visinom, širinom i ljepotom. Crkva je imala tri lađe, a u sredini oslonjena na stupovlje srednje lađe, bila je u XIII. ili XIV. st. izgrađena propovjedaonica koja ima lijepe reljefe na ogradi, od kojih se posebno ističe onaj sa Sv. Sofijom koja u svakoj ruci drži po jedan grad. To je simbol Dvigrada. Bazilika se početkom XIX. st. urušila, propao je krov i od toga vremena zub vremena dokrajčio je ovu veličanstvenu građevinu. Na kraju, pitanje je samo dokle će još ovaj minuli grad svjedočiti vremenu, koliko mu još treba do konačne propasti...

Josip Bratulić


- Grožnjan http://www.groznjan-grisignana.hr/

- Tičan, pogledaj u wikipediji ili na pretrazivacima vise o mjestu.

- Višnjan, pogledaj u wikipediji ili http://www.astro.hr/visnjan/

- Višnjan Observatory a>

Dio lokaliteta i gradina je prekriven velom tajni i nije za siru
javnost, zbog mnogo cega... Nisu dovoljno ili nikako istrazeni,
zasticeni od otudjenja ili devastacije predmeta te ih nisam naznacio ovim popisom. Gore navedene lokalitete i gradine obisli smo u tri pohoda Istrom i to preko vikenda. Zahvalio bih se prijateljima sa kojima sam proveo ugodne trenutke druzeci se i putujuci Istrom: Maji, Sanji, Alenki, Lari, Nadi, Damiru, Ivici i
ostalima. Posebno bih izdvojio i pozdravio g. Korada Korlevica i
zahvalio se na njegovom tumacenju astronomije, povijesti i drevnih mudrosti.

U Rijeci, 12.10.2007. godine Borivoj Bukva