** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

LEGENDA O SLAPOVIMA MULTNOMA


Poglavica plemena Multnoma imao je prekrasnu kcer. Ona mu je bila osobito draga, jer je sve svoje sinove bio izgubio u okrsajima s drugima plemenima. Stoga se nadao da ce udati kcer za dostojnoga ratnika, i tako steci unucad - radost svoje starosti. I uistinu, otac je poslije duga biranja izabrao muza svojoj kceri - mladoga ratnika iz susjednoga plemena Klatsop. Bude dogovoreno vjencanje, i na dan svadbe, otpocese velike i slavne svecanosti, u kojima su se natjecali najbolji konjanici, plivaci, strijelci, plesaci... No usred najvecega veselja na selo se spusti taman oblak nesrece. Iznenada, ljude ophrva cudna, nagla bolest. Naprosto su padali iznemogli, i vise nisu ustajali. Stade ih jauk i zapomaganje, ali nitko nije znao sto ciniti. "Veliki se Duh rasrdio na nas," rekose ljudi jedni drugima. Sastade se veliko vijece. Na vijecu se pojavi starac, kojega dugo vremena ne bijase u selu, jer je samovao u planinama. Mnogi su mislili da vise i nije medju zivima. On je bio vrac i vidovnik plemena. Starac progovori: "Dosao sam, jer je vrijeme da kazem ono, sto sam cuo od svojega oca u mladosti. On mi je rekao da ce na moj narod sici neka velika bolest, kad ja vec budem star covjek. Veliki Duh trazi zrtvu - djevojka cista srca trebala bi poloziti svoj zivot za ozdravljenje plemena. Ona bi morala skociti s visoke litice iznad Velike rijeke." Kad su to culi ostali, pognuse glave, i razidjose se u sutnji. No vijest brzo prostruji selom. Mlade se djevojke zavukose u satore, ocekujuci da ce se neka od njih odluciti na zrtvu. Ali nijedna to ne ucini. Za to vrijeme nevjesta i zenik uzivali su u medjusobnoj ljubavi. Njih nije taknula strasna boljka. No kad je prosao dan i sisla vecer, nevjesta primjeti na licu svojega muza znakove nadolazece bolesti. Ona donese vode u krcagu, opere lice muzu, i ostavi krcag kraj njegove postelje. I klizne u noc, a da je nitko nije vidio. U zoru stize do visoke litice. Pope se na njezin vrh, i cekase sunce. Kad je sunce, veliko i sjajno, odskocilo od obzora, mlada zena okrenu lice k nebu, podize ruke, i rece: "Veliki Duse, rasrdio si se na moj narod. Hoces li ukloniti ovu nevolju, ako ja polozim za to svoj zivot? U mojemu je srcu samo ljubav i mir." Ona zatvori oci i skoci u ponor. Toga istoga jutra, ljudi stadose tajanstveno ozdravljivati. Puni radosti, smijali su se i plesali na suncu. Odjednom, netko od njih upita: sto je uzrok te nas je bolest napustila?" Poglavica tada pozove sve djevojke sela. Samo je jedna manjkala. Njegova kci. Mladi ratnik, njezin muz, pohita njenim tragom, a ostali su ga slijedili. Kad su se uvecer nasli na vrhu litice, ugledase u dubini djevojcino tijelo. Sutke sidjose, i ukopase je na mjestu gdje je pala. Onda se njezin otac pomoli Velikom Duhu: "Oce, daj nam znak da si moju kcer, a tvoje dijete, docekao onako, kako njoj dolikuje." U taj cas poce s litice u dubinu padati slap srebrne boje. Oko njega se uskovitla koprena bijele pjene. Na mjestu gdje je slap padao, ubrzo se stvori maleno jezero. Kazu da se pred zoru, na obali jezerca, katkada vidi lik mlade i lijepe zene. Ona zamisljeno gleda put vrha litice, odakle je skocila da bi spasila svojega dragog, i svoj narod.


(Bajka indijanskoga plemena Multnoma, prevela i prepricala V.K.) preuzeto iz knjige VRLINE MIRA koju je, kao zbornik prica, sacinila Vesna Krmpotic