** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče
20.07.2005., srijeda
ZEN I DRUGE PRICE - 74
RAZMJENA MISLJENJA
------------------------------ U slucaju da pokrene i dobije raspravu o budizmu s domacinima, svaki lutajuci svecenik mogao je, prema obicajima, ostati u hramu. Ako bi u diskusiji bio porazen, morao je otici. U jednom hramu, u sjevernom dijelu Japana, zivjela su zajedno dva brata svecenika. Stariji je bio ucen, a mladji priglup i bez jednog oka. Neki lutajuci svecenik naidje i zamoli ih za prenociste, propisno ih prethodno pozvavsi na diskusiju o uzvisenom ucenju. stariji brat, umoran od naporna rada, rece mladjem da ga zamijeni. - Idi i zahtijevaj razgovor u tisini - upozori ga. Tako mladi svecenik i stranac odose do oltara i sjedose. Ubrzo putnik ustade, zurno ode k starijem bratu i rece mu: - Tvoj brat je divan mladic. Porazio me. - Prepricaj mi razgovor - zbunjeno rece stariji brat. - Pa, - objasni putnik - prvo sam ja podigao jedan prst, predstavljajuci Budu, Prosvetljenog. Onda on podize dva prsta, oznacivsi Budu i njegovo ucenje. Ja podigoh tri prsta, predstavljajuci Budu, njegovo ucenje i njegove sljedbenike u harmonicnom zivotu. Zatim on zatrese svojom stisnutom sakom pred mojim licem, pokazujuci da sve spomenuto potjece od jedne sustine. Tako on pobjedi i ja nemam pravo ostati ovdje. Rekavsi to, putnik ode. - Kakav je to covjek? - zestio se mladji brat, dosavsi nesto klasnije do starijega. - Cuo sam da si dobio diskusiju. - Nisam ja nista dobio.Tako rado bih ga isprebijao. - Reci mi temu rasprave - upita stariji. - Zamisli, cim me je ugledao, podigao je jedan prst, vredjajuci me sto imam jedno oko. Posto je stranac, pomislih da bi trebao biti uljudan, pa podigoh dva prsta cestitajuci mu sto on ima dva oka. Onda taj neodgojeni bijednik podize tri prsta, sugerirajuci da nas dvojica imamo samo tri oka. Ja se naljutih i priprijetih mu sakom, ali on pobjeze i to okonca stvar! /Svjetlost, magazin za duhovnost, Zagreb, svibanj/lipanj 2005, broj 40./ |
