** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Borivoj Bukva

U ZAVJETRINI VREMENA (Rijeka, 2003)

--------------------------------------------
RECENZIJA ZBIRCI PJESAMA "U ZAVJETRINI VREMENA"
BORIVOJA BUKVE
--------------------------------------------
Kao vrsni haikuist, priznat u svijetu i u nas, Borivoj
Bukva uspjesno artikulira pjesnikujuci cijelim svojim
bicem svoje duhovno-egzistencijalne poticaje i iskustva i u drugim formama, tako i u slobodnom stihu. Dusa pjesnika/slikara/budna je u svakom zivotnom okruzenju:
"...kad legnem pijan/stavite mi ako zelite,/platno pod
glavu/i kist u ruke" - ili:
"...Pricas mi da te ljubav zovu/I da se krijes medj'lavandom i kusem..."

Duboko svjestan tajnovitosti svog duhovnog bica, autor
ne pokusava "objasnjavati", jer zivot je izazov putovanja i bljesak trenutaka dozivljene Istine/Ljepote/Ljubavi.

"Ja putujem sebi neobjasnjiv/ko zvijezda sjajna/kad ostavlja trag na nocnom bljestavilu neba."
"...Beskrajno prisutna/kao tananost u otkucajima srca/
U mom disanju/negdje u metamorfozi sna."

Posebno je dojmljiva pjesma "Djevojka plese" koja sin-
tetizira i kristalizira duhovno mladostnu "fizionomiju"
grada Rijeke, mozda bolje od svake druge slike.
I tamne, ponorne egzistencijalne trenutke pjesnik "prebrodjuje" svojim duhovnim snovidjenjem, ukotvljenoscu na duhovnom putu i buducnoscu za vise dimenzije zivota.
Osjeca se razapetost izmedju viseg i nizeg,agonicko-bakhanticki hod, hrabro podnosenje zivota ali s plamom
duha u grudima. Poetski vrlo snazno, Borivoj Bukva se
zbirkom "U zavjetrini vremena" potvrdjuje kao suvereni
majstor poetske rijeci.

U Rijeci, mjeseca srpnja 2002. godine

Dr.sc.Jadran Zalokar
--------------------------------------------

RECENZIJA ZA SLIKE GRAFIKE "GOVOR TIJELA"
-----------------------------------------

U, za njega, novootkrivenom mediju-grafici, Borivoj Bukva nalazi jos jednu mogucnost prikazivanja zenskog tijela, motiva koji, u njegovom stvaralastvu, neprestano ponovo izvire. Njegove su zene poput njeznih, jednostavnih, naizgled plahih sjenki, na tragu art decoa, zamisljene i usnule kao zatocenice nekog drugog vremena i svijeta. Njihova mirnoca nije naruzena koloritom, vec svoju pricu prenose poput starinske crno-bijele fotografije. Cak i podloga korespondira sa slikom svojom nenametljivom strukturom rucno radjenog recikliranog papira.
Susret s grafickom tehnikom visokog tiska nagovjestio je moguce smjernice kreativnog izraza Borivoja Bukve.

Darija Stipanic, prof.likovne kulture
--------------------------------------------

SADRZAJ:
-------
- SUZANA,
- ANA,
- LJUBIH TE U UMAGU,
- MISLIM NA TEBE,
- PUNIM JEDRIMA,
- U KRUZNOM TOKU,
- MJESEC NAD LIVADOM,
- TRI KALICA,
- PJESNICKE VISINE,
- PROLAZNOST,
- U DUSI DUBOKO,
- Ja putujem...
- U VRELINI NOCI,
- TREPTAJ,
- NA PUTU,
- MORU,
- NADA,
- MOJA PORUKA PUTNIKU,
- VECE' NAD RAJSKOM LIVADOM,
- OSAMLJEN NA PUTU,
- ZA RASTANAK,
- ANDJEO CUVAR,
- DJEVOJKA PLESE,
- KAKTUS,
- NA OBALI MORA,
- SLIKAR,
- KASTAV,
- U PROCJEPU,
- GALEBA KLIKTAJ,
- NA UMORU,
- U SVITANJE,
- PAS PEKINEZER I DOGA,
- RIBAR,
- MORE,
- PROBUDJENE DUSE,
- VEPRINAC,
- STRIJELA AMOROVA,
- MUCENISTVO,
- TRSATSKI MEMENTO,
- LJUBAV,
- VOLOSKO,
- RIJECKI KARNEVAL
------------------------------------------

SUZANA

Zvjezdana kapljica,
kristalna suza na njenom licu,
otkriva ime voljene djevojke,
cudesne Suzane.

Ti koja pratis svaki pogled,
ti koja grijes svaki pokret,
ti koja poznajes moju ljubav,
ti si Suzana.

Osjecam zivu vatru tvoga bica,
zezenu kap u svakoj zili.
Pretoci se u meni, Suzana.

Karlovac, 12.11.1968.


ANA...

Kako se je zvala ona zena,
to pitanje me i danas muci.
Sreli smo se na Zrinjskome trgu,
setali sve do Koranskog slapa,
i dalje do autokampa.
Bilo je hladno, kisilo je,
maglom obavijeno jesenje jutro.
Na betonskoj ploci uz Koranu,
u zanosu svome gola se skinula.
Lijepa i bijela u magli nestvarna.
Budilo se jesenje jutro.
I sad se pitam, kao onog jutra,
kako se je zvala Anamarija...

U Karlovcu, 08.02.1973.


LJUBIH TE U UMAGU

Na tamnom nebu pokoja zvijezda i mjesec
u sjaju svom se kupa.
A more sumno sumi sve jace.
Ono se pjeni i baca po hridi,
bijes svladava, kidajuc lance valova.
To stijenje odoljeti moze,
i milujuc kamen, val se vraca,
i divno, sretno, ljube se sjetno.
Od Kristala do Doge
i starog grada uz more,
drzim te za ruku,
vodim kroz dugu noc.
Privijena uz mene, kao nekad,
s daskom vjetra osjecam:
eto, dolazis,
donosis i odnosis nase poljupce.
Jer ja te ljubih u Umagu.

U Umagu, 06.07.1973.


MISLIM NA TEBE

U prolaznosti sve se mijenja.
Mislim na tebe.
Kad proljece nestaje i sjecanje,
ljeto dolazi.

U Karlovcu, 07.05.1973.

PUNIM JEDRIMA

Plavetnilo neba i mora,
u tvojim ocima se kupa.
Bljestav Sunca sjaj,
i dan sto tece,
smijehom u daljinu...
Na krilima jedra
nosen vjetrom,
zaplovi moj brodicu...

U Malinskoj 06.07.1985.

U KRUZNOM TOKU

U kruznom toku sto tece,
u vrtlogu vremena ja hodim,
krugovima postojanja,
- nadanja sretna.
Dobro je da si dosla,
dobro je da si tu,
sa zrakama Sunca,
- nadanja tvoja i moja.
Ja hodim, krugovima postojanja,
i put mi se cini utaban i lagan,
- ti si tu...

U Rijeci 28.07.1986.

MJESEC NAD LIVADOM

Rosom okupano poljsko cvijece,
podno sumovitih obronaka brda.
Rijecica sto krivuda med' sasem, vrbacima,
i pritoci potocica. Poljski put na mjesecini.
Mostic maleni i Mjesec u vodi se kupa.

Zagledan u krov kuce i dim sto se dize, iskri,
s prozora svjetlost i majka sto ceka.
Toplina doma mami, ja zurim...

Nocas je Mjesec nad mojom dolinom,
prosuo srebro svjetlosti svoje.

U Rijeci 05.1989.

TRI KALICA

Kroz oblake,
kroz borove
zahvacene vjetrom,
plovi mjesec.
Uzburkani Kalici,
tri suze,
tamne k'o oci tvoje...
Zagledan u daljinu,
razmisljam sjetno!

Hahlici, 20.07.1990.

PJESNICKE VISINE

Lagano pjesnik svladava visine...
Na vrhuncu stoji, divi se krajoliku!
U ruci casu rumena vina drzi i pije.
Da l' vino il' krajolik, drazi je njemu?
Budalast je i pijan - pjesnik tad!

Obruc, 10.04.1991.

PROLAZNOST

U Dvorac od suza
udjoh i izadjoh.
Zidove tamne, svijetle,
i sjene prolaznosti ostavih
za sobom.
Na putu svome u vjecnost...

Rijeka, 10.01.1992.

U DUSI DUBOKO

Samo hrabrim prodiranjem,
u tamne predjele
nepoznate duse,
zvjezdanu zavjesu pomices.

Cvjetni poljupci k'o vrijeme,
sto ne zna za tok,
na svjetlost dana izaci ce.
U vjecnosti, ostavljen trag...

Ova slika, ova pjesma,
ovaj cvijet, ovaj san...

Otkud da znam, sto sam?

Rijeka, 01.02.1992.

Ja putujem sebi neobjasnjiv
Ko zvijezda sjajna
Kad ostavlja trag
Na nocnom bljestavilu neba.

Rijeka, 20.03.1993.

U VRELINI NOCI

Pogledom te pratim
moja prelijepa vilo.
Dolcem do Bonavie, kao ladja,
kukovima njises, ponesena.
Cudno je sada, dok koracam vrelim asfaltom,
ove zvjezdane noci, pogledati u tvoje oci.
Mozda ugledas sebe u mojim ocima,
krijes pogled.
Sa prozora bluz Ray Charlesa,
muzika koju volis...

Rijeka, 13.07.1993.

TREPTAJ

Prisutna
U snovima mojim
Ti trazis se
Nestvarna
Ko vila
U bjelini
Paucinom vezana
I treptaju budjenja...

Negdje
Nestvarna
Nedostizna
U mojem licu
Beskrajno prisutna
Kao tananost
U otkucaju srca
U mom disanju,
Negdje
U metamorfozi sna...

Rijeka, 10.08.1993.

NA PUTU

Puteva mnogo,
neizvjesnost puta je mami,
odluciti se ne moze...

Na putu prepreke,
tezina, daljina puta,
savladati ih treba...

Put kojim hoda
cini se ispravan,
svjetlost na kraju puta...

Ratnica ne zna za prepreke,
plamen u dusi je tjera
na put,
na put dalek se sprema.

Rijeka, 06.12.1993.

MORU

U susretu svjetlosti dana,
srebrnom bljestavilu sunca
i pjeni valova,
gledam te sjetno.
Plavetnilo tvoje i nebo
s beskrajem moga duha se spaja,
I ovoga casa nista nas ne odvaja...

Rijeka, 05.1994.

NADA

U dusi cemer,
strahujes, patis.
Za zivota iluzija,
onostran svijetu uteci,
u snu ili javi,
kaosa, smrti...
Uteci...
Od sebe, od tebe,
od nas...
Uteci...
Slike na zidu,
za tren,
nadu bude...

Rijeka, 28.06.1994.

MOJA PORUKA PUTNIKU

Putnice, ti sto hodis putem znanja,
budi strpljiv u stjecanju nauke i iskusenju.
Cuvaj se nerada i lijenosti,
radi sve ono sto je korisno,
sto ti donosi zadovoljstvo.
Druzi se s ucenim ljudima, slusaj njihova predavanja,
neka te ispravnim putem vode.
Slijepo nikoga ne slijedi.
Ne strahuj ako te zadesi zlo, ne plasi se nikoga.
Ne boj se kritike i ne trazi pohvalu.
Izmiruj posvadjane, narocito u doba velikih nepravdi.
Budi pravedan, hrabar i dosljedan.
Ukloni s puta sve sto smatras da ti smeta.
U svojoj skromnosti budi darezljiv.
Cini dobra djela.
U svemu izrazavaj zahvalnost i zadovoljstvo,
ne zalosti se.
Oholost i ponositost odbaci.
Ne hvali samog sebe, ne tezi za imetkom.
Cuvaj se skrtosti, ne primaj mito.
Ne cini nikome stetu.
Pazljiv i blag s osmijehom, vedra lica,
svojom stidljivoscu izbjeci ces nedolicno,
naglo i grubo ponasanje.
Razum ima granica preko kojih ne moze prijeci.
Dvolicnog, lazljivog ili varalicu izigrava pokvarenjak,
precesto zaklinjuci se pred drugima.
Lijepim manirima, kulturom ili pristojnoscu
izbjeci ces ljutitost i srdzbu.
Budi iskren i posten, ispuni obecanja.
Povjerljiv budi, imaj lijepo misljenje o drugima.
Lijepim rijecima reci ono sto vrijedi,
da te svatko razumije.
Ne govori ono sto te se ne tice,
ne pricaj lose.
Ne proklinji predmete, biljke i zivotinje.
Ne ogovaraj, ne laskaj, ne grdi, ne potcjenjuj.
Ne izruguj se drugima.
Ne sumnjaj, jer dio sumnje je grijeh,
prihvati ispriku drugog.
Samo tako bez zavisti i mrznje,
cist u dusi, s osmijehom, vedra lica,
put te vodi, putnice, tvom odredistu,
tvom utocistu.
Uz istinu, ljepotu i dobrotu ti zracis,
postat ces Zvijezda, putnice,
postat ces Svemir, i vise od toga,
postat ces COVJEK.

Rijeka, 03.1995.

VECE' NAD RAJSKOM LIVADOM

Vece' u mrak lagano tone,
srebrni Mjesec pun, stoji na tamnom nebu.
U noci iz mraka zvjezdice iskre.
Miris pokosene trave, na vjetru, i moji koraci u noci.
Logorskoj vatri ja zurim, zelim da je vidim.
Da - divan prizor - pred kojim stojim,
mnostvo uz vatru, gitara i pjesma koja osvaja srca.
Kroz mrak leprsaju iskrice, ko da zvjezdama hrle,
nad vatrom Mjesec, moj stari dobri drug.
Vrijeme ne mogu slijediti,
i svake noci Mjesec novim svjetlom sja,
ko ove, dogodine opet uz vatru.
Iskrice valja sacuvati, pohraniti duboko u srcu
za novu vatru, a Mjesec - ko zaljubljen sanjar -
na nebo ce poci,
da mir i spokoj nasoj livadi donese.

Gozd Martuljk, Slovenija, 28.07.1995.

OSAMLJEN NA PUTU

Svjetiljku svoju nosim,
Svjetlonosi ja zurim.
Dok srce moje pati,
ja placem, placem...
Suze niz obraz teku,
i sav bol moj i tugu,
mnogi pojmit ne mogu.
Moja ceznja je velika,
za tobom,
- moj narode, sto patis!


U Rijeci, 03.10.1995.
moj narode -/odnosi se na siroti-
nju diljem svijeta sto pati/

ZA RASTANAK

Umrijet cu jednoga dana,
ostanite u disku cijele noci.

Djevojcica golih nogu.
/U disku plesem cijelu noc./

Zapalite cigaretu.
/U disku pusim cijelu noc./

Napijte se, pijte cijelu noc.
/Iz diska pijan izlazim./

Veselite se kad umrem.
/Bozanska djeca igraju se i smiju./

Kad umrem jednoga dana,
ostanite u disku cijelu noc.

Proslavimo rodjenje moje,
dragi prijatelji.


U Rijeci 04. 1996.

ANDJEO CUVAR

Moj Andjeo cuvar
skriven od pogleda
pokretom ruku
doziva me k sebi.
Tvoj sam Andjeo,
tvoj cuvar,
tvoja misao, rijec i dijelo!
Ja, nevjernik zgrozen,
strahom razaped tad
spoznah Andjela.
Umoran, bez ljubavi kobne
Nebesku slavu ne prihvatih
u sreci ja ne prepoznah.
Ah, ljubavi, nesretna tajno,
ljubiti je trebalo, milosrdje skupo.
Kaznjen, razapet na krizu,
Andjelu se klanjam i molim:
Ljubiti ne znam! Oprosti!

U Rijeci 06.1996.

DJEVOJKA PLESE

Djevojka plese
ulicama Rijeke.
Crne joj kose
i blistave oci.

Prolaznici,
srca rastvorite!

O struku joj se
uska haljina svija,
noge bose
i bedra bijela.

Prolaznici,
srca rastvorite!

Ulice su pune,
a djevojka sama.
Tuga sto srca para
dusu sirote!

Prolaznici,
srca rastvorite!

U Rijeci, 06.1996.

KAKTUS

Nabrekla izraslino,
debelim socnim
mesom zadires
u suhu zemlju.
Rascvjetani cvijete
sto trajes kratko,
uzdahe mamis.
Bodljama prijetis
i prkosis susi.
Trazis zavidno tlo
razvaline nedostupne,
i cinis tajnovitim
mjesto boravka.
Nabrekla izraslino
u ruci djevojke,
koja te njeguje
i cuva.
U cvjetnjaku
uz kamen
na suhoj zemlji, ti:
Nabrekla izraslino!

U Rijeci 07.1996.

NA OBALI MORA

Ribarske barke,
i zvijezde na nebu.

Valovi narusavaju
tisinu noci,
sto nalikuje oluji,
izgubljenog mira
u mojoj dusi.

A more
krije tajnu,
zvjezdanim notama
sarajuci nebom.

Usnuh nad morem
tamnoputim iz Rijeke.


Malinska, 08.1996.

SLIKAR

Slikar,
kako je usamljen uz platno
u bijelo odjeven!

Slusa tisinu sobe,
i otkucaje srca
duse
ko platno cisto.

U sumrak promatra more,
kroz prozor sobe
i bor pun cvrcaka,
dok lagano kistom
po platnu boji.

Slikar,
kako je usamljen u sobi svojoj
u bijelo odjeven!
Dusu svoju
platnu je dao.
Kako je usamljen slikar
u bijelo odjeven!

U Rijeci, 10. 1996.

KASTAV

Na brdu iznad Rijeke
Kastav,
grad povijesti
od davnina.
Uzanim ulicama
ko iz bajke
tajnoviti ljudi.
Na zidinama Crekvine
oronuli kamen
zub vremena
i proslosti.
Vjecno ce stajati
prkositi zbilji
u prolaznosti.
Zvonik crkve
nad gradom Kastvom,
i zvon zvona
kastavstinom,
sve do mora...

U Kastvu, 10. 1996.

U PROCJEPU

Ti cudna duso
iz zara i pepela
u borbi sagorjela,
k'o feniks, bez stida
pretvaras se i glumis
u bezzeljnost odijevas.
Izgubljeni Duse bestidni!
Sva nadanja i htijenja,
sve zelje na izdisaju
kremiraj i zapecati.
U ljubavi nemas lijeka
vec cemer i patnju.

Zasladjeno i zabranjeno voce
na kusnju se dajte drugome.
Ne onome tko mrgodno i mracno
probire po kosari zelja
trazeci izgubljeni san.

Na zalasku u smiraj dana
dok Sunce gubi svoj sjaj;
I vrijeme me guta, iz trena u tren,
ne bjezim u skroviste,
vec izlozen kusnji, na stratistu
trazim sebi spas!


U Rijeci 09.11.1996.

GALEBA KLIKTAJ

Kliktaj galeba
od otoka do otoka
kruzi.

Iz maslinika
u buri nastaloj
zatreperase vjetra zice.

Bijela jedra
mojih putovanja
i bijela krila galeba.

Do vraga!
(moj mornaru,
moras poci.)

Kliktaj galeba
uz jecaj zena
od otoka do otoka
kruzi.

Do vraga!
(moj mornaru,
moras poci.)

U Rijeci, 03.1997.

NA UMORU

Na gubilistu tamne noci,
o Boli, sto stenjes i isces mir,
jadi mracne u smrtnika,
bicem uzitka, krvniku se predajes.
U ropstvu, okovana lancima
s dna, ponora pakla
obuzdaj se i podigni, kreni.
Prostacko mnostvo te zove,
i zazarenim cemerom ismijava.
A ti se digni do Neba,
i mrtvacki plast odbaci.
Pokazi se, Duso,
poslusaj Noc kako nestaje,
dok Sunce se budi.

U Rijeci 05.11.1997.

U SVITANJE

Zvona Sv.Vida
u zoru
u svitanje Rijeke.
Slusaju vas
usnuli gradjani
sto zurno
na posao idu.
Ulicni cistaci
lagana hoda
i brzih metli,
cisteci grad
zure na pocinak.
Konobarice kafica
stolnjake
uz prvu kavu
donose.
Na raskrizju
ulica
u osvit zore
Suncem
ispunjena svjetloscu
Grivica.
Zvona crkve
Sv.Vida u zoru,
u svitanje
Rijeke.

U Rijeci 06.1997.

PAS PEKINEZER I DOGA

Pas pekinezer, sramezljivi Mjesec
i duga cesta, nikad kraja.
Nepoznati prolaznici i pekinezer
na lancu, ne zeli hodati.
Toplina asfalta u vrelini noci,
pas pekinezer i susret s dogom.
U zadnji tren dizem psa u narucje,
a doga skoci i vise od glave.
Ah, tezak je to trenutak!
Ah, maleni psicu moj!
Ah, smrt te stalno vreba,
samo da stignemo do kuce!
Kucni prag
tako dalek za nas dvoje.

U Malinskoj 07.1997.


RIBAR

Mirno more
ribarev stap
i riba
u mislima.
Kamenita obala
i more,
treperi
u odsjaju Sunca
ljetnih vrucina.
Nad pustom
hridi,
ribarev stap
sa mamcem
u vodi.
Posvuda
ribe
u vodi
dubokoj.


Na Silbi, 08.1997.


MORE

More valovito,
more bucno
u zvjezdanim
nocima.

/Punim jedrima,
gonjeni vjetrom plovimo./

Debelo more
usuda i patnje.
More nade
i slijepe smrti.
More dubokih
tajni.

/Punim jedrima,
gonjeni vjetrom plovimo./


U Rijeci, 08.1997.

PROBUDJENE DUSE

U nasu dolinu kad u sumrak
obasjan mjesecevim sjajem,
uz logorsku vatru
maleno drustvo primi Svjetlost,
probudjena dusa kida se i pati
u urliku zadrijemale zvijeri.
Vi tamna nebesa skrovite duse,
zvijeri sto sanja i trpi,
u zbilji ambisom Antakarane,
duz rascjepa i ponora
rascvjetale Ruze pakla prihvati.
Na pepelu sagorjele zudnje
orgijanja dugih i nocne tlapnje
mislima more utkane
pred ocima mi samo kosmar.
Kao sto logorska vatra
pomraci mjeseca sjaj,
u dusi plamen buktinjom gori
i feniksom se cini.
Vjecnom je nalik Suncu
dok blista, blista...


U Rijeci 08.1997.

VEPRINAC

Na brdu
crkva
cuju se zvona.

Gore visoko
suma Ucka
cuju se zvona.

U podnozju
Opatija i more
cuju se zvona.

Na brdu Veprinac
crkva bijelih zidova
cuju se zvona.

U Opatiji 11.1997.


STRIJELA AMOROVA

Strijela Amorova
u srce se zabila
poput noza
u toplo meso.

Jos ne.
Ne tako duboko.
Jos ne.

Strijela Amorova
k'o munja Ilije
parajuci nebom
paleci unistava i razara.

Jos ne.
Ne tako duboko.
Jos ne.

Strijela Amorova
u srce se zabila
i boli, boli,
polagano do srzi boli.

Jos ne.
Ne tako duboko.
Jos ne.

U Rijeci 07.1997.

MUCENISTVO

U ubodu noza
s mrznjom ko djelat,
na pragu svijesti
u logoru smrti.
Pruzit cu konop
pod vjesalima,
i samoubojicom
objesit cu se bez krivnje.
Pogledom zvijeri
da moju slutnju napoji,
krvavih ociju cu ti prici,
a ti ces vristat i jecat.
Moj crni otrov
k'o krv ce leci u casi gorcine
koju cu ispit.
Ti ces se tresti cas gristi!
A bozanska simfonija
muzike sfera i suzvuka krvi
kupat ce te u moru
smrtne tisine.
Zalivena strepnjom
u mojem glasu mucnine
i vrtloga silnih bujica
nosena sumnjom;
Do pakla sam bolest!
Do pakla sam glad!
Do pakla sam smrt, zavezanih ociju
s macem u ruci!
U srcu sotone crv sumnje
i mozda ne sasvim napusten,
vjecno osudjen, na vjetrometini
zbiljnosti il'sna, ja bludim.


U Rijeci 03.11.1998.

TRSATSKI MEMENTO

Kad legnem pijan,
stavite mi kamen pod glavu,
i polegnite na travu.

Kad legnem pijan,
izmedzu ruzmarina i kusa,
u hladu bora.

Kad legnem pijan,
stavite mi ako zelite,
platno pod glavu,
i kist u ruke.

Kad legnem pijan ja!

U Rijeci, 25.06.2000.


LJUBAV

Pricas mi da te
Ljubav zovu
I da se krijes
Medz' lavandom i kusem
U mirisu noci
I zvjezdanoj noti
U svjetlosti dana
I hladu jela
Na stazi kamenitoj
Gdje ljude spajas
I ljubav od tuge
Razdvajas
Cujem da te
Ljubav zovu.

U Kostreni, 08.1985.

VOLOSKO

Volosko
vezano
vodom,
vrtlozi
vjetrom
vremena.
Volosko
vatreno
vruce
vjecno.
Vrijedno
vrhunsko
Volosko.

Volosko, 23.08.2000.


RIJECKI KARNEVAL

Rijeci se veseli
karneval blizi.

Otvoreni grade Rijeko!

U spektru boja
bljestavila svjetlosti.

Otvoreni grade Rijeko!

Dolaze iz zemalja
prijateljskih dalekih.

Otvoreni grade Rijeko!

A radosti idu.
Ljubav, mladost, igra
i smijeh.

Ah, otvoreni grade Rijeko!

U Rijeci 15.02.2001.
---------------------------------------

Biografija:
-------------

Borivoj Bukva je rodjen je 10. studenog 1948. Karlov-
cu. Osim haiku poezije, pise i prozna dijela, a bavi se i likovnim stvaralastvom, ezoterijom i teozofijom.
Objavio je slijedeca dijela: SVJETILJKE I ZIVOT, Rijeka,1994, price u prozi;PETA RIJEKA, Rijeka,1996, zbirka poezije; U PROLAZU, Rijeka,1996, zbirka haiku poezije;DODIR USANA, Rijeka, 1998, zbirka haiku poezije;MJESECEV JAHAC, Rijka,1999, zbirka haiku poezije;LEPTIROV POLJUBAC, Rijeka, 2000, zbirka haiku poezije;PAS KOJI JE MISLIO DA SAM ZEC, Rijeka, 2001, zbirka haiku pozije i SKOK RIBICE, Rijeka, 2002, zbirka haiku poezije.
Objavljuje clanke iz oblasti kojima se bavi u mnogobrojnim knjizevnim casopisima i listovima u zemlji i inozemstvu, a cesto gostuje i na radio i TV stanicama.Sa grupom entuzijasta uredjuje na internetu stranicu "Karolina Rijecka":
http://karolina-rijecka.com
Mozete ga takodjer naci na web stranicama:
http://mahaganesh.freehomepage.com
http://www.likoz.croadria.com/bukva.htm

Clan je: Drustva haiku pjesnika-Rijeka, Drustva hrvat-
skih haiku pjesnika, Haiku drustva Slovenije, Drustva hrvatsko-japanskog prijateljstva i Drustva jugosloven-
sko-japanskog prijateljstva pri Univerzitetskoj sekciji Novoga Sada.
Sudionik je konferencije Svetskog haiku udruzenja(WHA) odrzane u rujnu 2000. godine u Tolminu (Slovenija).
Izlagao je na 36 samostalnih i 120 kolektivnih izlozbi
u zemlji i inozemstvu.
Ilustrator je i urednik vise knjiga, kao i autor mnogobrojnih haiga crteza.
Dobitnik je nekoliko vrednih priznanja i nagrada za
svoje stvaralastvo.
Pjesme su mu objavljivane u casopisima, na web sajtovima u antologijama, kako u zemlji tako i u inozemstvu.

U Rijeci 12.03.2003