...čemu pisati kada će svaka rečenica biti.... ne znam... mrzim proljeće koje je ljeto... eto.. mrzim je velika riječ bla bla bla al mrzim! proljeće ne bi trebalo biti 30 stupnjeva u hladu, koji je smisao proljeća ak nemreš jest sladoled ko normalan čovjek već ti se u sek topiiii i dodješ doma sav uspuhan, vruć, znojan.. grrr...
....malodušje vlada.. agresija... bunt.. razbijački instikt... ovo vrijeme (+ sve što mi se dogadja) utjeće na mene.. stvara omocu nepravde oko zlobova, tjera me na drastične razmažene rečenice... čemu bunt? pitao je... heheehe.. a zar treba razlog za bunt? =)) onaj dječji, zakašnjelo-pubertetski je najbolji! =))
....loše se osjećam zadnjih mjesec dana.... kazu da sam ''iscrpljena'' da moram ići na ''punjenje baterija''.. nisam... samo mi je DOSTA.. o.k... za par dana mi više neće bit tako odlučno dosta al eto... ma oće... =)) i neću pisat smajliće, ali sama sebi sam smiješna u svojoj gluposti, istovremeno sam tuzna.. faca mi je ozbiljna, obrve malo naborane u ''mrgud'' pogledu...
....gušim se u neznanju, Budućnost je pred vratima, ja se skrivam, glumim da me nema doma… ona UPORNO zvoniiii… helloooooooou, NEMA me doma!!!! PRODUŽI DALJE!!!!
....mrzim te definirajuće riječi... ''tuzna, sretna, ljuta''... jer jedna emocija isključuje drugu.. ja sam sve to.. ISTOVREMENO... ovisno o minutazi.. da li je 12:05 ili 12:07... i onda me netko pita ''heeej, kako si?''... samo ostanem grrr i mozgam koja reakcija bi bila pretjerana.. killer look? jel-ti-mene-zezaš look? onda se ja osjećam GLUPO jer nemam odgovora.. a ne mogu dati onaj instinktivan ''super, dobro, zakon..''.. jer nije istina.. ne da mi se pojednostavljivat stvari, forme radi... samo da bi se stvar mogla nazvati ''imenom''... a opet ''jel imaš 10 minuta?'' ne bi bio primjeren odgovor s moje strane.. grrrrrr....
.. ne volim cendrat, već sam rekla da ovo nije ''cvilidreta'' blog.. volim biti konstruktivna ali opet... ponekad je vrisak premocan da bi se zatomljavao u centrimetrima prsnog koša...
..mogla bih napisati more, no ostavi ću ipak sve na jednom lavoru tople vode...
...eto, pitaju me zašto ne pišem.. čemu?! ne volim pričati samo da govorim.. ne volim pričati dok se nisam dogovorila sama sa sobom... a trenutno Ja i Ja pričamo svaka svoje.. zapravo ja šutim a ona druga glupača Ja melje kako će izvuć električnu gitaru i razvalit noktiće o žice… agresija u naponu snage…
....udaram se u glavu jednom rukom, drugom se mazim… borba sa samom sobom… idemo dalje.. ovdje se nema ništa za vidjeti.. molim vas udaljite se, policija dolazi mora označiti područje CRASHA… što se desilo?! Ljudi, nastavite hodati.. there’s nothing to see… samo moj skalp…
...skidam kožu s tijela.. ostavljam je na mjestu nesreće… odlazim gola.. ne znam gdje… negdje gdje će pojedini osjećaj biti bar dvominutna konstanta…
strah me…
ne zelim…
moram…
fuck, sad znam kak je Bambiju bilo…
...strah me.. želim bar još malo ostati ovdje, sklupčana u krevetu dječjih snova… a ova glupača od Budućnosti ne prestaje zvoniti.. pozvala je čak i pojačanje… pridruzuje joj se Odrastanje i istovremeno lupa po prozorima…
nema me doma… goooo awaaaay!!!!
|