''Bubni pa preživi...''
13.03.2006., ponedjeljak
I saw the light fading out...
 Pjesma na blogu ispire mi mozak.. ne mogu je maknut.. jer znam da je istinita.. gledam spot... slušam riječi.. atmosfera.. točno tako se osjecam... ima toliko razloga zašto me nema.. realno.. onako 4 real.. činjenica da nemam vremena je istinita.. to tako je.... ali.. to je olakšavajuća okolnost.. to je ono nešto realno što me udaljava od misli, od bloga, od kopanja po psihi trazeći Stvarne razloge moga izbivanja... Željela ja to priznati ili ne moj crno-bijeli svijet je zakopan... duboko.. izviru samo oštri kutevi kockica ispod finog sivog pepela.. od kada sam otvorila ovaj blog i postala dio ''plemena'' desile su se stvari koje nikada nisam očekivala.. desili su se neki ljudi.. jedan posebniji ljud (on ovo ne čita).. preko nekih stvari teško prelazim.. ostali su oziljci.. nije bitno koliko duboki.. ali oni su tu... Vezem se teško uz ljude.. ali kada se vežem onda je to super-ljepilom.. nešto se promijenilo od kada je naše prijateljstvo ''puklo''.. svatila sam koliko je ovo sve krhko, a koliko me ''dira''... koliko je dovoljno jedno zatvaranje bloga da poremeti raspored mojih kockica.. zatvaranje njegovog bloga.. treba mi nešto sigurnije od kontakta koji se moze isključiti pritiskom na gumbić.. blogeri masovno nestaju... jedan dan ih ima, drugi nema... ostave samo pozdrav, znak, misao... ili obrišu blog... ''nepronađena stranice''... gledam sve one ''di si?'' komentare po zatvorenim blogovima... nema odgovora... nestaju.. e pa i on je nestao.. bila sam tuzna.. još uvijek jesam... pogodilo me.. jako... Ponekad odem na link njegova bloga.... tek toliko.. da se uvjerim da se nije vratio... nije.. povrijedilo me, iako nije imalo nikakve veze sa mnom (vjerojatno)... tada sam počela nestajati i ja... nesvjesno....... još uvijek nestajem.. svjesno.... It's easier to leave than to be left behind.. ...dragi ljudi nestaju... bila sam toliko usredotočena na TRAŽENJE samo da ne prihvatim da sam se počela GUBITI... Leaving New York's never easy but i see my light fading out... Ne zelim biti jedna od onih koji odlaze.. privremeno, zauvijek.. nije vazno.. ali već dugo pokušavam naći način da ostanem... da prihvatim... da se ne vezem... ali ako se ne vezem, what's the point...? uostalom kako to izbjeć...? distanciranost, indifentnost..? to nisam ja... Dragi ''moji''.... Što reći... kada imaš PREVIŠE toga za reći...? Što reći... kada govoriš, a ne znaš da li ikome pričaš...? I told you, forever... I love you, forever... Vaša (samo večeras) CrnaMarmelada :* |
