''Bubni pa preživi...''
05.12.2005., ponedjeljak
Ajooooj... kad komentiram, onda stvarno komentiram.. =)
 Photo by SilverSurfer Komentar na post od angie 24…. Stavljam ga ovdje jer nakon što sam ga napisala bilo mi je bad stavit ga, draga moja, tebi ispod posta.. zanijela sam se, ogroman je.. eheheh… ovako... jedina osoba koja je mene ikada baš 4real and deep under povrijedila bio je Luka, nad-prijatelj, srodna duša.... nakon njega je su bila 2 mala povrijeđivanja, ništa usporedivo.. eto, povrijedio me iako mi zapravo nije ništa zločesto napravio, samo je otišao.. to je boljelo opako jače od ikoje emocije.. sama sam bila kriva.. to je bilo ono ''jedna strana uvijek osjeća nešto više'' i kada mi je nakon cijelozivotnog poznanstva (ista ulica, isti razred srednja i osnovna škola) i godina i godina najintenzivnijeg ''Bonnie & Clyde'' prijateljstva, rekao da sam njegov svijet ja sam ignorirala, pravila se glupa, dok jednostavno nije mogao to više podnijet i počeo me, povrijeđen i željan više od prijateljstva, odgurivat jer iako mi je bio SVE nije bilo dovoljno.. to je moja najveća rana, nikada neće zacijelit.. on je razlog naslova mog bloga, moj najveći učitelj... jer tada sam šutila.. nisam ‘’bubnula pa prezivjela’’… pazljivo biram prijatelje i nikada, stvarno nikada nisam bila u situaciji da su me olajavali ili bilo što ruzno mi rekli/napravili… PRIJATELJI.. čudno, ali baš NIKADA... a sad ono ''čujenje nakon dugo vremena''.. da li to funkcionirat moze.. BITI PRIJATELJ, POVRIJEDIT SE I OPET PROBAT ISPOČETKA…? . hmm.. evo moje sitke... upoznali smo se u drugom srednje, M., (muško biće)... 4 godina prijateljstva ali onog intenzivnog.. no.... jednom mi se slago i to se samo gomilalo u meni dok se nije nakupilo svega i svačega (i stvari koje nemaju veze s njim) i nisam pukla s izjavom ''gle šta ti mene stalno zoveš, zar ne kuziš da te već godinu dana nisam ni jednom nazvala a ti mene stalno, od kad si me slago ne vjerujem ti i ne mogu ovako funkcionira, trudila sam se ali ne mogu… mozda bi bilo bolje da mi se više ne javljaš''.. na to njegova šokirana izjava ''a dobro da si mi rekla, sad se imam razlog bar večeras ubit u alkoholu''.. paff.. muka mi je došlo na tu izjavu i svaka mogućnost da bi ga sljedeći dan nazvala s isprikom isparila je u mirisu tog alkohola.. ''koji kreten, koje dijete, koji tipičan muško (ne generalizirat, znam!)''... time mi je samo potvrdio da je isti onaj nezreli klinac koji radi sranja, i to me zderalo jer sam imala osjećaj da se ja mijenjam a on ostaje isti.. ja sam njemu jako puno značila.. jako puno... jako puno... volio me više nego ja njega, tek sada to kuzim………i tako tišina, vrijeme prolazi….. 3 godine kasnije…….. biram njegov broj.……. pričali smo vječnost, niti jedna emocije nije nestala... od tada svaki dan je ‘’naš’’… on se promijenio, ja sam se promijenila.. pašemo si u potpunosti.. volimo se opako.. i to je ona prava, zrela ljubav prema osobi... bojala sam se da će mi spustit slušalicu kada sam nakon 3 god zvala, ali nije.. nakon toga zamjerao mi je neko vrijeme.... derale su ga paranoje da ću ga opet ''ostavit'' ali, nakon što sam ga ‘’opet’’ upoznala ‘’new and improved’’ obećala sam mu: ''nikad više.. kako ne kuziš prije si mi bio jako drag.. ludice, sada te VOLIM..!!!''... nikada nisam mislila da bi moglo biti ovako.. nikada nisam baš previše vjerovala u ''ispočetka''.. ali nama kao da je trebalo neko vrijeme da sazrijemo i konačno mozemo biti ovo što smo sada.. NAJDIVNIJI, NAJBOLJI PRIJATELJI... SVAKI DAN... (po nekoliko puta.. eheheheheheheh...=)))) ).. p.s. bez prljavih misli, on mi je ''pravi, najpraviji'' prijatelj... onaj koji te zna u DUŠU...jer smo prošli SVE.. i isplivali jači nego ikad.. čak i kada se činilo da je rečeno sve... :* ………………… evo.. =)) komentar isklesan u ludilu zapaljenih prstića.. danas sam počela pisati sličan post, nisam stigla završit… duuuud moj Veliki najdrazi… hvala ti na svemu.. jesam, zadovoljna sam.. i zadovoljena.. ;) hihihhi popodne si napravio jednu od svojih ''krasotica'' jer si znao da sam lagano ''low''... pjevala sam ti ovu pjesmu kao majušno ''hvala''.. znam da cuti je na blogu nije zamjena za moj glasić (heheheh) al guštaj se.. Creed ''My Sacrifice''... this one’s 4 you, zasluzio si… ;))) Who’s the man??!! Tiiii…. Zašto…??? …. jer nikada me ne ostavljaš da sjedim na grančici sama…. ako i odeš na tren, budnim okom iz prikrajka brižno me gledaš… :* Creed... ''MY SACRIFICE'' Hello my friend We meet again It's been a while Where should we begin? Feels like forever Within my heart Are memories Of perfect love that you gave to me Oh, I remember When you are with me I'm free, I'm careless I BELIEVE Above all the others We'll fly This brings tears To my eyes... My sacrifice We've seen our share Of UPS AND DOWNS Oh, how quickly life Can turn around In an instant (LJUDI SMO, A LJUDI SU GLUPI...!) It feels so good to reunite Within yourself and Within your mind Let's find peace there I just want to Say HELLO again I just want to Say hello again ''GREŠKE''... radimo... ''IZNOVA''... postoji... ''DRUGA ŠANSA''.... mijenja zivote... ....vjerujem... ....J**EŠ PONOS... po-nosu! VJERUJEM..... VOLIM..... PRIHVAĆAM.... TRAŽIM I DAJEM ŠANSE.... p.s. heheh i sad sretnem Taf Gaja online... jao, jao... |
