Voljena moja....
Danas sam te ispratila... stajala sam uz tebe po posljednji puta... poznati ljudi i neznanci stiskali su mi ruku, govorili neke riječi, tiho, pažljivo..ljubili obraze.. prihvlaćala sam njihove pristojne geste, njihove ruke sućuti, gledajući kroz mokre osjećaje u smijeru tvoga nijemog toplog osmjeha..
Draga divna starice...
Zadnji puta kada sam te vidjela ležala si sva majušna i nemoćna na bolničkom krevetu.. spavala si.. nagnula sam se, približila.. veseli šapat: «ajde pospanka, probudi seeee...».. otvorila si polako, nemoćno, kristalno plave sanjive oči.. trebalo ti je tren da se razbudiš i shvatiš gdje si ali mene si odmah prepoznala.. znala sam po osmjehu na tvome licu.. oči su se u trenu razbistrile, zacaklile sjajem koji, kažu mi, samo ja u njih unosim.. onako, još sanjiva, šutke si me gledala... šutjela sam i ja, smješeći se, želeći ti dati još koju minutu da se razbudiš... gledale smo se tako u tišini isprepletenom s nježnošću i privrženošću... nakon nekoliko trenutaka potpuno si me iznenadila.. to je jedan od onih trenutaka koje zauvijek drzimo zaključane u kutijii uspomena.. stavila si toplu ruku mi na lice i, kao da me po prvi puta vidiš, glasno i odlučno rekla «Isuse Bože... kako si lijepa..».. dirnula si me duboko, baš zbog načina na koji si to rekla.. iskreno.. kao da si iznenađena.. moj osmjeh nije imao granicu rastezljivosti.. mislim da sam u tom trenutku te voljela najviše na svijetu, onako svu slabašnu, a opet, punu životne snage i nježnosti koju na tebi toliko volim..
Draga moja.. Znam da si me voljela najviše.. uvijek si me branila, bezkompromisno stajala uz mene u svakoj bitci ove svojeglave duše.. podržavala moje odluke bez pitanja.. ti jedina.. ne mogu zaboraviti ponos s kojim si o meni pričala.. roditelji su razočarani sa mnom, znam... nisu jedni od onih «ponosnih» roditelja.. vjerojatno jer sam sva «neka svoja», jer na kraju dana uvijek pjevam ''I did it My Way...''..baš to si obožavala na meni.. i ja na tebi.. iste smo.. nas dvije protiv cijelog svijeta, protiv pravila, borimo se za naše duše i pravo na život, kršimo pravila bez opravdanja, hodamo po livadama, ne po ugaženim stazama.. falit će mi naš hod.. ti me inspiriraš, daješ mi snage... još uvijek si tu... tko će sada biti ponosan na mene..? sebicna sam.... ali.. plaćem sa smiješkomm jer sam te IMALA... jer još uvijek te imam.. zarobit ću dijelić tebe u sebi, tvoju snagu i tvoj duh.. draga moja sijeda starice...
Uvijek je bilo potrebno toliko malo da učinim te najsretnijom osobom na svijetu.. ti mene još uvijek činiš sretnom.. nedostajat će mi snaga koju u meni budi slika mene u tvojim očima... u njima sam divna i vrijedna.... kada ponovno se sretnemo, ta slika biti će još ljepša.. obaćajem... znam da vjeruješ u mene... hvala ti... volim te.....
Tvoja duša poletjela je u snu... voljela bih da sam mogla, milovanjem lica, poželjeti joj sretan put...
Draga moja vesela starice... ti si jedina koju vidim s krilima... i krila daješ meni..
Everytime ...
hvala ti... volim te...
RIP... 31/07/2005...
Tražit ću te na leđima sijedog leptira, snježna moja starice...
|