''Bubni pa preživi...''
28.10.2005., petak
Kako je Mawa Maca postala Mačor... mrrrriiijau
|
(POST JE NAPISAN 27/10... Ne morate ostavit samo komentar na zadnji post, uvijek škicnem i zadnjih par postova tako da se možete izguštat iako je ''prošlo''.. NIJE PROŠLO!!! =)))) 14:04 sms ''Prošo.prošoooo! Weeeeeee :-D'' Vatromet! Šampanjac!!!!!!!!!! Heheheh.. Ne nije riječ o nikakvom ispitu, niti rovanju tunela kroz središte zemlje... Naš dragi blogger, gemini je postao muškarac.. heheh.. polozio je vozački.. =)))) e, pa, slatkica Č*E*S*T*A*M..!! :* :* Hm.. mawi... Ali ja se stvarno ne sjećam onog ''ako polozim od prve druzimo se na zimovanju''????? heheheh kako si to samo poslozio u svoju korist, zloćo mawa! =))) .. sjećam se onog ''ti u bircu, ja u bircu cugamo gusti sa mobom u ruci (hej ipak je 0 kuna!)...''... heheh a jesi luuuuuuuuuud.. hej, to mozemo sutra! A onda odjednom si počeo puštat neku vodu u kadu i krast od susjeda neke tamo svijeće.. heheh.. kako si se samo okuražio sad kad te više nije trta Znaš Već Koga... =))) ma, bilo kako bilo - tvoja KOSA JE MOJA!!!!!!! Pa se ti požuri u zagreb kad god želiš! hihihi...!!!!! Mawi, ti si trešnjica na šlagu (danas! heheh) !!!!!!! Još jednom, weeeeeeeee prošooooooo....!!!!! Pusa! =) ''Tvoja'' Zloća... ;)))) p.s. ljudovi, danas je DIVAN DAAAAN!!!!!! |
27.10.2005., četvrtak
Stvari neizrčene.. neka teku.. Taf Gaj #2
 (Nastavak na jučerašnji post... p.s. Nemojte pomisliti da je ovo ''priča'' o ljubavi.. o načinu na koji o svemu pričam svjesna sam da moze djelovati tako.. ali nije.. ovo je samo priča o dvije slične, potpuno različite duše... ovo zapravo nije priča o Njima, već priča o MENI...) Jučer sam započela seriju ''bpp'' na neki način, sluzbeno.. i u svoj ekstazi tog ''higha'' nekako prije grnjenja sna pronašla sam u krevetu zrno sumnje.. ''Da li je ovo greška.. na blogu, pred svima Vama biti ''gola''...???? ''.. potom sam učinila onu dječju stvar koju često radim.. ne znam zašto.. valjda vjerujem u predosjećaj, u znakove, u neki čudan ''prst sudbine''... ili jednostavno volim dati šansu nečemu da me izbaci na drugi tijek misli.. uzela sam knjigu koja mi je bila do kreveta, zatvorila oči.. s mislima na svome zadnjem postu.. ponovila pitanje intenzivno.. ''Da li je ovo greška.. na blogu, pred svima biti tako ''gola''...???? zatvorenih očiju otvorila sa, knjigu, položila vršak kažiprsta na stranicu.. otvorila oči.. i evo što doslovno piše...: ''.. Ne znam što me potaklo da pokušam govoriti tim čudnim jezikom. Mozda silna potreba da se susretnem s njim, kažem što osjećam. Možda jer sam morala dopustiti svojoj duši da razgovara sa mnom – srce mi je bilo puno nedoumica i tražilo odgovore. Nisam točno znala što činim, bila sam uvjerena da ću ispasti smiješna. No bilo je tamo muškaraca i zena svih dobi. To me ohrabrilo i ja se pomolim Svetom Duhu da mi pomogne da prevladam svoj strah. ''Pokušaj'', rekoh sama sebi. ''Treba samo otvoriti usta i imati hrabrosti izgovoriti stvari koje ne razumiješ. Pokušaj.'' Odlučih pokušati. Ali još prije, pomolih se da ta noć – kraj jednoga dana toliko dugog da se nisam mogla prisjetiti točno kako je započeo – bude moj novi početak. Bog me, izgleda, čuo. Riječi počeše navirati slobodnije – postupno gubeći značenje ljuskog jezika. Srama je nestajalo, pouzdanje je raslo, jezik je počeo slobodno teći. Iako nisam razumjela ništa od onoga što sam govorila, to je bilo itekako smisleno za moju dušu. Sama činjenica da imam dovoljno hrabrosti da govorim nešto bez smisla ispunjavala me ushitom. Bila sam slobodna, nisam trebala tražiti niti davati razrješnjenja svojih čina. Ta sloboda me uzdizala do neba – gdje me Najveća Ljubav, koja oprašta sve i nikada se ne osjeća napuštenom – primala natrag u svoje okrilje. ''Čini se da mi se vjera vraća'', mislila sam, zapanjena čudima koja ljubav moze učiniti. Osjećala sam kako me Djevica prigrlila u naručje, pokrivajući me i utopljavajući svojih ogrtačem. Čudne riječi izlazile su sve brze iz mojih usta. Počeh plakati, a da nisam znala zbog čega. Veselje je obuzimalo moje srce, preplavljivalo me. Bilo je jače od strahova, od mojih uskih uvjerenja, od nastojanja da unaprijed osmislim svaki trenutak mog zivota. Znala sam da je taj plač dar, kao kad sveci plaču u ekstazi. Otvorih oči, ugledah tamno nebo i osjetih kako se moje suze miješaju sa kišom. Zemlja je oživjela, ta padajuća voda donosila joj je čuda sa visina. Mi smo bili sudionici tog čuda. '' I što da kažem.. patetično, ali nevjerovatno.. Tako sam se jučer osjećala.. tako se osjećam danas..! slobodno.. ushićeno.. sretno, jer provodim dragocjene sate sa svojom Dušom... i baš nam je lijepo!!! |
26.10.2005., srijeda
Stvari Neizrećene.... neka teku... Taf Gaj #1
 (ovo je slika mene.. mene, kakvom sama sebe vidim.. mene, kakvom se osjećam.. ova slika sam JA...) U serijama , na filmovima.. znate onu sitku gdje dvoje ljudi (najčešče muško i žensko) pratimo paralelno, mi znamo sitku, znamo što ''privatno misle'' oni ne znaju.. i tako.. oni su lagano rastrojeni (bilo da je riječ o ljubavi ili prijateljstvu).. on radi i sjeti se nje, ona isto njega.. ali nitko ne radi ništa.. ona se sjeti nekih slatkoća prošlosti, on se trudi ne sjetiti lijepih posebnih trenutaka koje su dijelili.. ne vide se, ne čuju.. nastavljaju zivote.. dok je među njima more nedorečenosti, more bezrazložne šutnje.. a svatko ima kao ''svoje razloge''... koji su najčešće čiste slabosti i strahovi.. (iako nije uvijek tako, ponekad je osjećaj jednosmjeran, kao vjerojatno u mom slučaju, ali uopće mi nije bad! niti malo..) Ili jučer u ''Stažistu''... on i ona su kao ''fuck buddies'' i ona mu kaze ''hej ne mogu to više bit, ajmo bit opet frendovi.. mislim kad ne mozemo bit par.. nije sad da netko od nas nešto osjeća.. (?) '' (on ŠUTI.. a mi kao gledaoci znamo da osjeća opako puno prema njoj..) na TO ona nabaci još veći smiješak i kaze: ''.. hej.. mislim bar ja ne osjećam.. heheheh''.. on se veselo nadoveze ''ni ja..! namig-namig'' i svatko ode na svoju stranu.. ali... čim okrenu leđa jedno drugome - promjena.. face kisele, jer znaju da su slagali... ili prešutjeli, ista stvar.. ona sjedi nesretna, on sjedi nesretan.. ZAŠTO LJUDI TO RADE? To mi se desilo jednom.. Rekla sam NIKADA VIŠE.. Previše me koštalo.. cijena šutnje je ponekad prevelika.. svjesni smo toga prekasno.. Zato ''BUBNI PA PREZIVI''... moja mantra... zato Box sa strane ''jedina stvar koju zelim svima'' i nize ''spoznaja''.. jedino je gemini to povezao.. ;*.. to sam ja, to je ovaj blog - bubni što osjećaš pa prezivi jer time nisi ranjiva već si opako moćna nakon ''prakticiranja''.. preporucam svima... Uvijek sam u sličnim situacijama presutjela jer sam izljev osjećaja smatrala SLABOŠĆU , ranjivošću.. sada znam bolje.. sada iz toga crpim SNAGU, jer znam da ČINIM pravu stvar, umjesto da razmišljam o tome.. ne mogu doživjet još jedno ''žaljenje''... NIKADA VIŠE..zato sam pokazala sve.. a na ovom blogu ću ti reći sve.. to sam duzna sebi, svome duhu i duši.. Jedina stvar koja razdvaja duše je – ljudska glupost....... Ponos... tko prakticira ponos, dobije po-nosu, prije ili poslije.. najčešče od samog sebe.. a taj udarac se zove ŽALJENJE.. ne samo žaljenje za propustenim prilikama, već zaljenje za istinom, zaljenje što smo bili dio ''ljudske gluposti''... ziheraš.. ljudi koji me znaju su mi potvrdili da sam prestrašenka ali apsolutno nisam ziheraš.. stavljam se ''out there'' (kao sada) totalno, brutalno, bpp... i zato ću reći sve.. jesi li ti sposoban za ovakvu iskrenost? jesi.. ali ''čemu'' zar ne, ipak ti si taf gaj... i iziskuje previše truda... taj ''trud'' koji čeka neka druga bića u tvome zivotu, sadašnjosti i budućnosti, ne mene.. s time mogu zivjeti.. ne mislim da sam ''posebna mala BlackRose''... bitno mi je znati da je moj ''trud'' čekao tebe i da sam ti to dala do znanja.. ne osjećam se ni malo ranjivom, već nadmoćnom.. ne znam zašto.. nisam ništa posebno, ali bar sam iskrena.. Rekao si, hraniš se tuđim emocijama, e onda uz emotivnu mene sigurno nisi (i nećeš sada) ostati gladan... Emocijama se hranim i ja, a zašto onda stojeći pored tebe već dugo osjećam silnu glad..? Taf Gaj, uzmi tren, na ovaj post pročitaj i komentare... |
24.10.2005., ponedjeljak
Flashback...
|
(ovaj post napisan je prije jedno dva tjedna.. čim sam ga stavila odmah sam ga obrisala, jer verbalni komentar od U.C.-a, ''posebnijeg bloggera'', malo me ''posramio''.. i dan danas me čudi što sam tako reagirala, al baš sam bila grrrr... rekao je u šali s podsmjehom ''ajoooj pms non-stop''.. malo bljak feeling.. kada netko nabaci foru dok si ranjiva niti ne shvaćajući da njihove riječi imaju težinu, i to samo zato jer je ''on'' to rekao.. zašto ga sada ipak stavljam? čistim folder i nisam htjela obrisat.. pročitala sam još jednom.. i upotpunila.. neki dan sam sanala osjećaj onog ''nekoga'' kako mi čuva leđa pa je post kao naručen mi sjeo... p.s. na ''Pleme #1''postu imate moj EXTRA komentar ''di sam bila, što sam radila, sa ćime sam radila'' ova 3 dana..) *********** Nije dobro/preporučljivo pisati post kada znaš da će se satojati od niza nepovezanih misli i stotinu pitanja.. stoga ću Vas pitati samo jedno: Asocijacija, mišljenje, stav o pojmu/osobi – ''ziheraš''....? Ja sam zapravo realno/sveukupno gledajući ziheraš.. koji se trudi ne biti ziheraš, ali u nekim bitno-životnim stvarima još uvijek je... ...''tko ne riskira ne profitira'' stoji, i rečenica je koju je ravnatelj moje škole ponovio na vijeću profesora jer.. hehe.. na upit ''No zašto si to napravila?'' jedna dražesna učenica odgovorila mu je upravo tom famoznom poduzetničkom uzrečicom.. (nestašna djevojčica sam naravno bila ja =).. ali, ta uzrečica me ne prati u potpunosti kada je srce u pitanju.. ...Iako, s druge strane.. u poslovnom smislu npr dosta riskiram ali opet ne idem glavom u zid, uvijek se zapravo vodim po nekom feelingu.. međutim, financijska propast je NIŠTA usporedivo s lomom srca.. inače moja osobnost (fuck horoskop, ali ipak sam blizanac) varira iz jedne krajnosti u drugu.. nikako da se ustabilim (jel ta riječ uopće postoji!?) negdje u sredini.. centriram.. nikako da vidim uz crno i bijelo i njanse sive.. zapravo nikada u životu nisam osjetila sredinu.. balans? potpuno stran mi pojam i u neku ruku zazairem od njega.. ne znam zašto ga asociram s ''dosadom''...? , ...Kada bi se osobnost čovjeka morala usporedit s nekim sportom mislim da bi moj bio ping-pong.. oštri brzi potezi (kada mi se nakupi ili osjetim nepravdu reagiram u afektu eksplozivno i odriješito..), lagana loptica glasnog, a opet mekog, zvuka kada udari u čvrstu podlogu stola ili reketa.. kratka putanja.. da, ping-pong... brza promjena raspoloženja, čas sam lijevo čas sam desno ne stigneš me ni pratit.. dok skužiš da sam vesela već postanem zvrkasta.. pa mazna.. pa hitro tužna.. za sekundu opet vesela.. itd... hehe.. koji je ''Vaš sport''? ...vraćam se na temu.. s jedne strane pazim, s druge strane sam spremna na najveće ''gluposti-ludosti'' ali.. e tu dolazi taj ziheraški gen... ludosti, ali NE SAMA.. moram znati da imam nekoga da mi čuva leđa, da mi pruži sigurnu i čvrstu ruku dok hodam rubom ponora i testiram granice.. taj ''NETKO'' mora biti muško... vjerojatno zato imam fetiš na ruke... (...UPDATE... sanjala sam neki dan OSJEĆAJ da mi ''netko'' čuva leđa.. bilo je taaako lijepo.. neusporediv osjećaj.. na trenutak sam pomislila da nije samo san.. ali, bio je.. samo san.. u trenu si me spustio na zemlju.. ima dosta ljudi koji bi voljeli biti moj ''čuvar leđa'' ali.. nije stvar u rukama, nije stvar u osobi.. stvar je u osjećaju.. koji se ne forsira, on se jednostavno - osjeća, ili ne osjeća.. možda ''čuvar leđa'' iz moga sna nije ''idealan'' ali... savršenstvo nesavršenosti.... ako ovo čitaš, znaš da si u snu bio Ti...) =) ''tipično žensko''.. koliko god me drugi doživljavaju kao ''odlučna, sama sebi dovoljna'' uvijek trebam nekoga da me pazi i mazi... ma, fuck that, želim biti taf gaj kao Ti...! ........ ne želim....... ....maaaaazite me..... ....pazite me.... ....ja sam opasno, krhko biće... |
21.10.2005., petak
Pleme #1.... guilty by association... =)
 Dana 13/06/2005 izborio se za svoj prvi dah moj ''Dom'', moj brlog, mlinac-misli, dnevnik – moj BLOG... ako pogledate prvi post ever (od 19/06 ali tražite '' BLOG.... Da ili ne? 15/06 jer sam prenosila postove), vidjet ćete ''zašto blog?''.. na to ''zašto'' sada se mogu samo slatko nasmijati jer nikada nisam slutila koliko me može dotaknuti, i svojim ručicama stisnuti, svijet bloga i stanovnici ovoga svijeta.. mene, gospođicu Realna Skeptičarka... gospođicu IceCube... gospođicu Svi Konci U Rukama... Cyber-svijet.. baš nikada me nije privlačio, oduvijek sam ga smatrala ''nerealnim, poprilično prijetvornim''.. ali.. kroz zadnja 4 mjeseca mojom (kako bi to blogger nam Gemini Luka rekao) ''plažom života'' prošetali su neobični (divni, svako na svoj način) virtualno-stvarni ljudi.. ostavili su svoje tragove, od kojih neki su vrlo duboko urezani u pijesku.. i itekako stvarni.. nikada nisam msilila da je to moguće desit se jednoj anti-cyber Meni... Meni koja je inače STRAŠNO privatna i cyber-distancirana osoba... Danas, evo nekoliko mjeseci after i šačicom mudrosti more, sa smiješkom se mogu sjećati svoga naivnog stava da je ovo ''samo blog''... nije.. ovo su ljudi, ovo smo ''mi'' – bloggeri ... PLEME kojem nisu potrebni šatori, ni vatra, niti hladno oružje za lov.. mi imamo svoje monitore, tipkovnice, kutije i misli.. (napominjem da blogger nije chatter!)...Pleme... zazirem od pripadnosti i grupacije, ali... ja Vam pripadam, dio sam Vas, i Vi ste dio mene.. htjela – ne htjela.. kako grozno, kako nestvarno.. kako stvarno, kako lijepo... Započinjem seriju od nekoliko postova posvećenih Vama.. Vama Posebnim Individualcima kojima pripada dio moga ''Stvarnoga Svijeta'' (znate tko ste), Vama Plemenu, Sebi kao dijelu našeg svijeta Blogovski-Asimiliranih Individualaca... Ovo je samo uvod, priprema na ''seriju'' (koja će biti OPAKO OSOBNA, stoga ako je nekome od Vas Koje Volim horor biti ''Zvijezda Večeri'' speak now or forever hold your peace...).. opet službeno počinjem redovito (koliko je to moguće!) pisati, prvi dio kreće danas popodne s tipkanjem, ne znam kada ću ga stavit, čim završim.. ne znam da li će serija postova ići odmah jedan za drugim, po naslovima ćete vidjeti.... ovo je #1.. nadam se da neće biti pre sociološko-znantveno-istraživački jer će biti MOJE-ŽIVOTNI.. ako jesu, pobunite se... =) Uvest ću vas u svoje misli, srdašce i podijelit s vama svoje ISKUSTVO .. iako ovo pišem isključivo za sebe (jer zelim ''zapamtiti'') s veseljem prihvaćam vaš in-put prije početka pisanja postova, i out-put na postove.. Osjetite se slobodnim podijelit sa mnom VAŠE ISKUSTVO (na mojim komentarima, ili postom na svome blogu na koji ćete me uputiti, naravno)... Koliko i da li je Blog utjecao na Vaš svijet? Da li ste zastali i upoznali nekog ''posebnijeg'' (jer svi smo posebni =) ) i pustili ga u svoj ''stvarni svijet''...? Vaša iskustva posebno me zanimaju... kao i mišljenje.. raspištoljite se! Voljela bih da ovo bude DIJALOG, ne samo monolog... Neka prsti zaplešu, dragi moji Bloggeri...! All for one, one for all! =))) p.s. oduševila me lančana reakcija i solidarnost neki dan kada su blogovi opet imali svoj kolaps-show! =)  |
19.10.2005., srijeda
blog.hr lagano pili MOZAK tupom škripavom pilom...
...i cucla sisaljkom tekućinu koja se iz njega cijedi... grrr.... bang-bang! Jel konkurencija bolja ili same old story?? |
17.10.2005., ponedjeljak
Feed me....
 Tempted by your wicked kisses I surrender and give in to you... My tounge is dancing on your lips Would you like to see it's secret dance of love..? Eyes burning red Hands going down under Fingers eager to touch that place.. Come inside me I'm waiting... Tormented by hunger... p.s. ma koji Brad Pitt??!! give me some of that! uranjam u sliku, ne mogu isplivat.. ne želim.. mmm.. usnama je meko, ručicama je toplo.. lik je hmm... ;) I'm hungry... feed me... grrr... ;) post prati pjesma.. malo neobična, ali tako se osjećam word 2 word... napaljeno al romantično.. heheheh.. |
12.10.2005., srijeda
What you're gonna do, it's really up to you...
 Ratnik Svjetlosti nikad ne zaboravlja staru izreku ''Šutnja je zlato''. Nepravde se događaju. Svatko se može zateći u okolnostima koje ne zaslužuje - osobito kad se nije kadar obraniti. Mnogo puta poraz pokuca na Ratnikova vrata. I tada on šuti. Ne troši snagu na riječi, jer zna da od njih neće biti koristi; bolje je uložiti napor da odoli, biti strpljiv, i imati na umu da nas Netko pazi budnim okom. Netko tko vidi patnju nedužnog i s njom se ne miri. Taj će mu Netko dati ono što mu je napotrbnije: VRIJEME. Prije ili kasnije, sve sile će opet biti na njegovoj strani. Ratnik Svjetlosti je mudar, ne razglaba o svojim porazima.. (Tko je Ratnik Svjetlosti..? post 02.07.) |
07.10.2005., petak
''T-day''...
|
http://i20.photobucket.com/albums/b245/toots_149/Animated/Rudolphstumor.gif ....posjet ginekologu nikada ne može biti lijep.. i nije da ima puno opcija, u svakom slučaju ''T day''... 1. Trudnoća 2. Tumor so.. take you're pick.. it's not like you have much of a choice.. oh, it's such a perfect day.. i'm glad i spent it with you.. such a perfect day, you just keep me hanging on... (from a rope) |
06.10.2005., četvrtak
Šutnja... Smrt jedne Ljubavi
|
Sjedimo u autu, pričaš šutim... Pitaš me, čekaš šutim... Nemam više snage, volje čudno za jednu pričalicu.. Nemam više neizgovorenih riječi one se uvijek iznova gube, ne slijede puteve koji vode do tebe.... Da pričam..? Čemu? Ulaganje u propast. Tvoje shvaćanje jedina je pobjeda kojoj težim. Kada bi shvatio bila bi najsretniji gubitnik. Ne treba mi ništa više, ni poljupci, ni fenomenalan sex, ni novo namješten stan, ni restoran, ni dobar auto... Samo razumijevanje, pogled u kojem vidim da me, nisi samo slušao, već i shvatio.. Čeznem da me čuješ... Ti ne čuješ, nastavljaš pričati i pitaš me ''Malička... pa zašto šutiš?''... Što da kažem? Opet sve ispočetka... ............ Sjedimo u autu, pričaš šutim... Pitaš me, čekaš, šutim... šutim... šutim.................................. ...nikad nećeš znati koliko boli šutjeti pored tebe.... (post prati pjesma... 3doors down ''away from the sun''....) |
03.10.2005., ponedjeljak
Long overdue...
 A man... a beast I should study, I know I should but I can't seem to force my brain to momorize all those so totally unimportant things.. All those dates, all those years.. Like somebody cares was it monday friday or wednesday when an ''important'' person was born why was a war 500 years ago led, when we're meeting ''SPECIAL'' people everyday, when we're fighting wars everywhere... In our minds, in our heads.. In our families, in our beds... Among eachother, among different rase All over the world allways the same just in a different place.. We kill for love, kill for hate... We kill for sports, kill for wealth.. So.... if you say that an animal is a beast, you should be calling an animal .... a man.... BlackRose, 12.4.1999. post prati pjesma, as always... a slika.. ne kažu bezveze ''slika govori 1000 riječi..'' |
