''Bubni pa preživi...''
26.10.2005., srijeda
Stvari Neizrećene.... neka teku... Taf Gaj #1
 (ovo je slika mene.. mene, kakvom sama sebe vidim.. mene, kakvom se osjećam.. ova slika sam JA...) U serijama , na filmovima.. znate onu sitku gdje dvoje ljudi (najčešče muško i žensko) pratimo paralelno, mi znamo sitku, znamo što ''privatno misle'' oni ne znaju.. i tako.. oni su lagano rastrojeni (bilo da je riječ o ljubavi ili prijateljstvu).. on radi i sjeti se nje, ona isto njega.. ali nitko ne radi ništa.. ona se sjeti nekih slatkoća prošlosti, on se trudi ne sjetiti lijepih posebnih trenutaka koje su dijelili.. ne vide se, ne čuju.. nastavljaju zivote.. dok je među njima more nedorečenosti, more bezrazložne šutnje.. a svatko ima kao ''svoje razloge''... koji su najčešće čiste slabosti i strahovi.. (iako nije uvijek tako, ponekad je osjećaj jednosmjeran, kao vjerojatno u mom slučaju, ali uopće mi nije bad! niti malo..) Ili jučer u ''Stažistu''... on i ona su kao ''fuck buddies'' i ona mu kaze ''hej ne mogu to više bit, ajmo bit opet frendovi.. mislim kad ne mozemo bit par.. nije sad da netko od nas nešto osjeća.. (?) '' (on ŠUTI.. a mi kao gledaoci znamo da osjeća opako puno prema njoj..) na TO ona nabaci još veći smiješak i kaze: ''.. hej.. mislim bar ja ne osjećam.. heheheh''.. on se veselo nadoveze ''ni ja..! namig-namig'' i svatko ode na svoju stranu.. ali... čim okrenu leđa jedno drugome - promjena.. face kisele, jer znaju da su slagali... ili prešutjeli, ista stvar.. ona sjedi nesretna, on sjedi nesretan.. ZAŠTO LJUDI TO RADE? To mi se desilo jednom.. Rekla sam NIKADA VIŠE.. Previše me koštalo.. cijena šutnje je ponekad prevelika.. svjesni smo toga prekasno.. Zato ''BUBNI PA PREZIVI''... moja mantra... zato Box sa strane ''jedina stvar koju zelim svima'' i nize ''spoznaja''.. jedino je gemini to povezao.. ;*.. to sam ja, to je ovaj blog - bubni što osjećaš pa prezivi jer time nisi ranjiva već si opako moćna nakon ''prakticiranja''.. preporucam svima... Uvijek sam u sličnim situacijama presutjela jer sam izljev osjećaja smatrala SLABOŠĆU , ranjivošću.. sada znam bolje.. sada iz toga crpim SNAGU, jer znam da ČINIM pravu stvar, umjesto da razmišljam o tome.. ne mogu doživjet još jedno ''žaljenje''... NIKADA VIŠE..zato sam pokazala sve.. a na ovom blogu ću ti reći sve.. to sam duzna sebi, svome duhu i duši.. Jedina stvar koja razdvaja duše je – ljudska glupost....... Ponos... tko prakticira ponos, dobije po-nosu, prije ili poslije.. najčešče od samog sebe.. a taj udarac se zove ŽALJENJE.. ne samo žaljenje za propustenim prilikama, već zaljenje za istinom, zaljenje što smo bili dio ''ljudske gluposti''... ziheraš.. ljudi koji me znaju su mi potvrdili da sam prestrašenka ali apsolutno nisam ziheraš.. stavljam se ''out there'' (kao sada) totalno, brutalno, bpp... i zato ću reći sve.. jesi li ti sposoban za ovakvu iskrenost? jesi.. ali ''čemu'' zar ne, ipak ti si taf gaj... i iziskuje previše truda... taj ''trud'' koji čeka neka druga bića u tvome zivotu, sadašnjosti i budućnosti, ne mene.. s time mogu zivjeti.. ne mislim da sam ''posebna mala BlackRose''... bitno mi je znati da je moj ''trud'' čekao tebe i da sam ti to dala do znanja.. ne osjećam se ni malo ranjivom, već nadmoćnom.. ne znam zašto.. nisam ništa posebno, ali bar sam iskrena.. Rekao si, hraniš se tuđim emocijama, e onda uz emotivnu mene sigurno nisi (i nećeš sada) ostati gladan... Emocijama se hranim i ja, a zašto onda stojeći pored tebe već dugo osjećam silnu glad..? Taf Gaj, uzmi tren, na ovaj post pročitaj i komentare... |
