zakon dan..! cijelo prijepodne sam bila u nabavi (laminat, stol.. bla bla bla), malo škicnula na net, skočila do salona i sada sam doma.. popodne sam slobodna.. pa šljakam opet navečer.. jedva čekam da dođe jesen... onda ni ja ni mačak nećemo morat toliko šljakat.. a nije sad da moramo.. ima to i velike veze sa «satisfaction»... danas mi se desilo nekoliko lijepo-neobičnih stvarčica... najneobičnija.. jučer spavanje oko 2, dizanje u 8... i nije mi uopče bilo teško (what's up with that!?).. i geganje do kupaone.. prolazim hodnikom (preko cijelog zida je veliko ogledalo, malo se škicnem onako pospana, prođem, stanem, vratim se.. gledam se.. šutim i gledam se.. (??) i u tom trenu pomislim «isuse, kako sam danas nekako lijepa».. (???????? Ja si nikad nisam lijepa! Jer realno nisam ljepa pa ne razmišljam o tome...).. ali danas sva nekako jesam.. sva raščupana i natečena, bez šminke, bez pudera.. oči su mi bile tako kristalno bistre, ogromne tamne kugle.. A usne natečene i dva broja veće... (što znači da ću vjerojatno dobit herpes! =) ) Jesus, koji čudan trenutak.. ne bi ga ovdje ni pisala jer svi mogu pročitat al želim ga zapamtit.. neobičan osjećaj zadovoljstva i veselja, a opet toliko čudan i ne-tipičan za mene (bez obzira što sam žensko)... druga stvarčica.. djevojka kojoj sam neki dan radila nokte (ona gotičarka) me danas nazvala da vidi dal sam u studiju i onda uletjela i donijela mi «Griotte»!!... waaaau... baš lijepo od nje! D.D pročitala sam tvoj post.. nisam baš sigurna da li je upućen konkretnoj frendici (iz real life koja čita tvoj blog) ili svima koji te čitaju... ali.. mislim da ti mogu samo jednu stvar reć, i vjerojatno nije ono što bi voljela ćut... =) u bilo kojoj životnoj situaciji JEDINO je čovjek taj koji sam sebe može izvuć ili uništit... iako znam koliko je potrebna podrška ipak sam svijesna (po sebi) da ona dolazi tek kao sekundarna stvar... ne možemo sve svoje nade stavit na ljude oko nas očekujući da će oni biti «ti» koji će nas držat i «izvlaćit» iz ponora... svatko ima svoje probleme i mora ih rhješavati sam, a ne «ti pomogni meni, ja ću pomoć tebi»... u to čvrsto vjerujem... rekla si mi jednom da sam malo «agresivna».. sada se s tobom slažem.. ja sam mali agresivac i mislim da svatko od nas to treba biti.. jedino tako možeš pobijediti sama sebe i sve negativno (u i oko sebe) poslat u jedan glasan (u sebi izrećen) «fuck you!».. povezat ću sa srodnom temom.... oduvijek sam imala ljude koji me udaraju po glavi i govore «moraš to, nikada nećeš moći to, zadovolji se s malim stvarima u životu...».. za to sam im neizmjerno zahvalna.. jer prkos prema njima je taj koji je mene prvi pokrenuo, a tek tada se vožnji priključila «vjera u sebe» (koja je kod mene preizražena i poprima neobične oblike pa se ponekad pretvara u «bahatost» (u očima ljudi koji me ne poznaju) jer ljudi često «vjeru u sebe» zamjenjuju s umišljenošću i ne vole kada je netko drugačiji, zadovoljniji.. jer «tko sam ja da mislim da zaslužujem više!?»... ) tko sam ja!? ''JA'' sam najvažnija osoba u svome svemiru i to me NE čini egoistom (fakat nisam egoist).. jer nesretni ljudi ne mogu usrećit druge... (to je ko da čovjek sa polomljenim nogama i rukama ide nekom drugom pomoć, prvo sredi sebe! A usporedba mi je moćna.. ali…).. mislim da bi primarni cilj svakog čovjeka trebao biti «prihvati i istraži ono što jesi» ... jer... «Jedina osoba s kojom do kraja života moraš živjet si ti..» taj kliker mi se upalio... samo mi je ta rečenica jedno jutro sinula i odmah sam ju zapisala.. to ne znači da drugi ljudi su manje važni ali moramo sami sebi bit «beskompromisno prvi»... jedino sebe moram pogledat u oči i zato ne polažem drugima račune niti im dopuštam da me to traže.. trudim se uvijek biti fer prema svima ali im ne podilazit, neki kompromisi su jednostavno preveliki.. d.d. i hope you dance.. svi mi imamo izbor.. kada nas život pozove na ples možemo sjest ili zaplesat… i hope you dance… budi hrabra, ustrajna, neumorna i maaaalo agresivna.. =) i ne prihvaćaj kompromise jer od života uvijek dobijemo SAMO ono što ZNAMO da zaslužujemo… I hope… you never fear those mountains in the distance Never settle for the path of least resistance Living might mean taking chances But they're worth taking Lovin' might be a mistake But it's worth making … Don't let some hell bent heart Leave you bitter When you come close to selling out Reconsider Give the heavens above More than just a passing glance And when you get the CHOICE to sit it out or dance… I hope you dance! BlackRose |
< | srpanj, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | ||||
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv