Bubamara šarena

Svatko ima svoj bioritam....pa tako i svako drvo skida svoj ogrtač u različito vrijeme.

Oznake: fotografija, Žumberak

Zaboravila sam da je danas srijeda i vrijeme za inspiracije srijedom...pa danas idu iznimno dva posta :-)

Uz sve ove jesenske fotke ovdje i predivnih boja još uvijek okolo nas na drveću i ispod drveća (dok ne dođe Zrinjevac i pokupi otpalo lišće, nažalost) evo što sam napravila kao jesenski ukras za ulazna vrata.

Oznake: inspiracije (srije)dom, jesen

Listovi kada padnu na zemlju ne ostanu na tom istom mjestu, nego dopuštaju vjetru da ih nosi, igra se s njima, kovitla ih, dok se ne smire za neko vrijeme....a onda sve počinje ispočetka novim zaletom vjetra.
Možda bi naše misli bile zaigranije, čišće, manje zapletene i kaotične, da dopustimo vjetu da se poigra njima kao lišćem na ovom putu. Da ih prevrne, izokrene, zarotira, digne u zrak i negdje spusti.

Oznake: fotografija, Žumberak

Ovu nedjelju sam provela u pitomom žumberačkom kraju.
Na putu za Svetu Geru upijala sam svijet oko sebe na drugačiji način nego obično.....sve mi je bilo kao da prvi put vidim....omirišem....osjetim....čujem......
Livade su me zvale da skinem cipele i hodam bosa, lišće me zvalo da šuškam dok hodam.....ptice su cvrkutale pjasmu dobrodošlice.....miris zemlje pomiješan sa mirisom suhog lišća vraćao me u djetinjstvo.......

Gledajući fotke koje sam uslikala na pamet su mi padale različite asocijacije, riječi, metafore....i složila sam jesensku priču u 10 slika...svaki dan po jedna.....




Svaki put nas nekamo vodi.
Pitanje je da li mi želimo ići baš tamo kamo nas on vodi?

Oznake: fotografija, Žumberak

Mala, velika, mršava, debela, na prugice, na točkice, šarena ili jednobojna, umiljata, frktava......mačke mogu biti vrlo različite, ali ipak sve imaju brkove i rep.



Rođendanski poklon jednoj mačkoljubici...

Oznake: torba, mačke, vez

Jesen okićena jabukama......prava inspiracija za štrudlu od jabuka !

Oznake: inspiracije (srije)dom, jesen

Nakon tjedan dana odmaka od grada, brzine, gužve, kontinenta, ponovno sam u centru zbivanja.
No nedjelja mi je bila u istraživačkom duhu.
Da krenem ispočetka.



Dolaskom na otok Cres odmah upada u oči sjeverno od trajektne luke Merag velika rupa u brdu. Naziva se Meraška jama. Samo porijeklo se ne zna (ja ga bar nisam mogla pronaći i ne znam ga). Da li je to nekada bila velika spilja, pa je propadanjem krova spilje nastala jama ili je neka druga sila napravila rupu mogu samo nagađati.

Dolazim na Cres već trideset godina i nikada još nisam bila u njoj. Ove nedjelje je eto bilo vrijeme za njezino istraživanje.
Dolaskom u selo Merag, koje je tek izgradnjom trajektnog pristaništa bilo povezano s ostatkom otoka cestom, parkiramo u lučici auto, među barčicama. Zgodno se auto uklopio među ribarske mreže i sidra.





Gojzerice smo navukli na noge i krenula je četveročlana ekspedicija u nepoznato. Krenuli smo strmom cestom na suprotnu stranu od kuda smo došli kroz jedan do sela. Žive ljudske duše nismo vidjeli, ali su zato tri mačke uživale na podnevnom suncu izležavajući se na drvenom stolu.
Nismo baš znali gdje točno trebamo ići, a onom poznatom planinarskom, kartu čitaj, a seljaka pitaj nismo se mogli okoristiti, pa smo krenuli za nosom i mislima da nemremo fulati toliku rupu.





Nakon zadnje kuće lijevo je bio neki ugaženi puteljak. Hm, da li da krenemo tamo? Pa idemo pokušati. Odmah smo naišli na proplanak pun isječenih drvaca za zimu. Na "divlje" smo se popeli uz šumu desno i naišli na ugaženu stazu. Krenuli smo njome prema rupi koju još nismo vidjeli. Uskoro je stazica postala vrlo uska i na mjestima je jedva bila usječena u vrlo strmu padinu. Netko je zavezao crvenu tkaninu na drveće kojom nam je pokazao da smo na pravom putu. Uskoro se otvorio pogled prema gore, vrhu rupe, a i dubine jame su se bijelile od nabacanog kamenja.





Vrlo brzo smo došli do mjesta gdje se vidjelo da je Meraška jama ustvari rupa od dvije rupe. Prvo smo krenuli desno prema onoj dubljoj. Hm, dosta strmi silazak je olakšavalo drveće za koje se moglo hvatati. U dnu jame je bilo vlažno i zeleno. Mahovina je obrasla sve goleme gromade kamenja u dnu, a s drveća je padala "kiša" kada se maleni ovjesio o granje. A od tamo je pucao pogled na vrhove jame. Mogu pouzdano reći da je jama jako akustična i nepogrešivo vraća zvuk natrag pošiljatelju :-)











Nakon što smo se nas troje od četvoro izredali u fotkanju okolice, krećemo natrag, jer nas trajekt neće čekati ako zakasnimo na njega, a čeka nas još i druga jama za pogledati. Penjemo se van iz prve jame i djelomice silazim u drugu. Odmah na početku nas dočekala ogromna gromada breče, a malo dalje i više njih. Bile su pod čudnim kutem i vrlo lako je moguće da je to bio strop nekadašnje spilje.....ali što ja znam, nisam geolog, ja samo mogu ispričati svoju priču, onako kako je možda moglo biti.

Ta druga rupa nije bila baš tako zanimljiva kao prva, pa smo se okrenuli vraćati do auta. Usput smo naišli na jednu planinarsku markaciju koja se jedva vidjela, a koja je vodila drugim putem odmah dolje u prvu rupu, a koju nismo skužili kada smo dolazili. A pronašli smo i pravu stazu koja je izašla na onaj prvi ugaženi puteljak s početka priče. Znači da bi se došlo na pravi put treba nakon skretanja s ceste lijevo nakon zadnjih kuća, skrenuti nakon desetak metara desno oštro u brdo, prije onog proplanka sa drvima. To isto nije markirano, ali se može vidjeti da nekada ipak netko hoda ovdje.



Puni doživljaja spustili smo se do auta, skinuli gojze i požurili na trajekt koji je već čekao na pristaništu.
Doviđenja Meraškoj jami smo poželjeli još jednom s trajekta, od kuda je i najljepši pogled na nju.
Doviđenja Cresu do druge godine!

Oznake: Putovanja, cres

Jesen puna plodova mi ovaj put donosi kulinarsku inspiraciju.
Bubamarin vrt je dobro rodio, a kako sam kasnije sadila i sijala, tako su na stabljikama ostali zeleni paradajzi. Hrpa njih.....

Ovo hladno vrijeme nije im išlo na ruku da dozriju, pa sam odlučila napraviti nešto od njih.



Pogled na vagu je rekao da ih ima 3 kile. Što s njima napraviti?
Nisam se nikada još u životu bavila zelenim paradajzima.
Jeste li znali da paradajz počne crveniti iznutra? Ja nisam.

Uz brzo guglanje našla podosta recepta za ajvar, namaz i marmeladu od zelenih paradajza.

Odlučila se za nekuhani namaz i ajvar.
Nakon degustacije obiteljske komisije, od dva člana, odlučujemo jednoglasno da je bolji namaz. Ali nema brige, i jedno i drugo će se pojesti sa zadovoljstvom.

Oznake: inspiracije (srije)dom, zimnica

U vremenu obilja spustili su svoje teške glave i dijele svoje plodove.

Oznake: fotografija, suncokreti

Kako se bliže hladniji dani i više ćemo biti u kući, evo jedne zanimacije koja ne zahtijeva puno vremena.

Da li se sjećate krpara? Uskih dugačkih i šarenih tepiha.
Moja baka još ima u svojoj sobi pokraj kreveta jedan, a u kući još nekoliko. U njihovo vrijeme mladosti, kada se za vrijeme hladnih i dugih zimskih večeri imalo vremena za ručne radove, čijanje perja, šivanje i tkanje, ona je i sama na tkalačkom stanu izrađivala ovakve tepihe od ostataka tkanina, plahti, svega što više nije bilo za nošenje i upotrebu.
Recikliranje na bakin način ;-)

Danas više nemamo po kućama/stanovima tkalačke stanove, ali na vrlo jednostavan način se može opet tkati od starih krpica.

Komad kartona izrežemo u oblik koji želimo istkati. Na gornjem i donjem rubu zarežemo škarama utore, gdje nanižemo osnovu (konac ili tkaninu). Ja nisam mjerila ravnalom pravilne razmake, pa sam zarezala jedan utor malo ukoso i jedan previše na jednom kraju (da ne bacim karton, samo sam ponovno zarezala tamo gdje sam prvo trebala...recikliranje :-)
Osnova konca ide samo sa prednje strane i zahakla se u utore koji drže konac napetim na kartonu.



Bilo koja tkanina se nareže na trake širine cca 2 cm, a dužine koliko je ima. I prstima se početak provlači ispod i iznad osnovne niti na kartonu naizmjence.



Na kraju reda se okrene i krene natrag, ali se pazi da tamo gdje je u prethodnom redu išla ispod konca, sada ide iznad. I treba paziti da se na krajevima ne zateže previše, tako da strane budu vertikalne.





Kada se dođe do kraja trake, druga traka se na ovaj način spaja s krajem prve trake.





Takvim spajanjem čvorovi postaju nevidljivi i poslije ljepše izgleda.



Tka se skroz do kraja i onda se prstima čvrsto povlači tkanje prema dolje...mora biti gusto pakirano...i kada misliš da nema mjesta, kada se nabije prema dolje, ima još malo mjesta. Ovo gusto pakiranje je važno, jer kada se skine tkanica sa kartona, s obje strane će biti prazno , pa se onda to gusto pakiranje ravnomjerno rasporedi da se popune prazni prostori na krajevima.

Na ljetnim radionicama u Centru za kulturu Trešnjevka radila sam ovo s klincima. A i moja malena je sama napravila nekoliko komada.

Ovo je moja prva, šarena tkanica.





Gotova tkanica može poslužiti kao podložak za čašu, podložak za vruću posudu...njome se mogu hvatati vruće rajngle....može poslužiti kao ukras ispod tegle za cvijeće.....a veće dimenzije kao otirač, jastuk, tepih u kupaonici......

Oznake: inspiracije (srije)dom, tkanje

Osim magle u šumi je bilo puno gljiva....na svakom koraku...malih, velikih, žutih, sivih, na točke, osamljenih, u komuni....

Oznake: fotografija, gljive