Bubamara šarena

Od većih gradova Njemačke, bila sam u Dresdenu.
Prije odlaska do centra, prva stanica je bio Muzej Karla Maya, jer je kod nas doma sada faza čitanja njegovih knjiga.
Sam muzej se nalazi u Radebeulu, predgrađu Dresdena. Zanimljivo je što muzej ima jedinstvenu zbirku indijanskih predmeta u Europi, a i kako tamo kažu jednu od najboljih i u svijetu. Muzej se nalazi u kući u kojoj je živio Karl May.









Sam grad Dresden, njegov stari dio centra, sam priča jednu posebnu povijesnu priču.











Görlitz se nalazi na samoj granici s Poljskom. Na drugoj obali rijeke Niesse se nalazi poljski grad Zgorzelec. Do 1945. godine je to bio jedinstveni grad Görlitz, koji se nakon promjene granica podijelio na dva dijela, jedan je ostao njemački, dok je drugi bio u Poljskoj. Danas oba grada spajaju mostovi i autobusne linije.

Gradovi u Češkoj su mi simpatični, svaki na svoj način, jer svaki ima neku svoju priču koja može biti ispričana na mnogo načina.
Neke gradove sam posjetila jer su jednostavno bili na mojem putu, a druge ciljano, jer sam baš njih željela vidjeti.

Prvi od njih je Znojmo. On je jednostavno bio usputna stanica, za protegnuti noge nakon nekoliko sati sjedenja u autu. I odmah pun pogodak. Nakon kruga po tipičnom češkom središnjem trgu, uličicama se dolazi do vidikovca, a dalje vode lijepa šumovita staza na jednu stranu dolje u kanjon rijeke, te na drugu stranu razgledna staza oko zidina staroga grada. Staze su dobro obilježene. Ja sam obišla samo onu oko zidina sa lijepim pogledima na rijeku Dyje. Staza završava u podnožju platoa crkve, sa očuvanim starim kućicama. Zanimljiva je uska ulica po kojoj voze auti do tih kuća, a po sredini ulice su stepenice za pješake (vidi sliku).









Hradec Králové bi opet posjetila. Svidio mi se pogled sa "Bijelog tornja", koji više nije bijeli, splet uličica u starom dijelu grada, lijepa pročelja, parkovi, ušće Orlice u Labu s mnoštvom pataka i nutrija...
U gradu su se potrudili i napravili tri ture obilaska gradskih znamenitosti, ovisno što koga zanima, moderno ili staro. Letke sam uzela u turističkim informacijama.









Karlovy Vary su jedno od mjesta koje sam htjela posjetiti, još tamo od srednje škole kada nam je propao maturalac (trebali smo ići u Prag i Karlove Vary). Znala sam da je to turističko mjesto posvećeno zdravstvenom turizmu, ali ovo što sam vidjela je bilo nešto meni nezamislivo. Horde turista su šetale glavnom ulicom sa lončićima u rukama i cuclale vruću vodu iz istih.
Ali čim sam se maknula od tog užeg centra, grad je odjednom poprimio drugačije, normalnije ozračje. Ipak cijelo mjesto živi od i za turiste. Drago mi je da sam to vidjela, ali se ne bih ovdje više vraćala.













I za sam kraj čeških gradova je ostao Písek. Gradić južno od Praga, kojem sam se eto ponovno vratila. Prije šest godina mi je ostao u jako lijepom sjećanju i u njega sam se željela jednom ponovno vratiti. I želja mi se ostvarila. Razlog je možda u mirnoći i spokoju grada, možda činjenici da sam provela lijepe trenutke na malom otočiću usred rijeke Otave, koja prolazi kroz grad, možda jer sam tamo bila sa prijateljima....tko zna. Važno mi je samo da sam opet dolaskom u taj grad osjetila isti poznati mir i oduševljenje.
Lijepi park u centru, najstariji kameni most u Češkoj, a drugi u srednjoj Europi, šetnica uz Otavu....i samo ozračje grada se utisnulo u moje sjećanje...i da, želim se opet jednom vratiti ovdje.







Idući put nastavljam o njemačkoj pokrajni Saskoj, gdje sam provela ostatak vremena na putovanju.

I ovo ljeto sam putovala, ali za razliku od lanjskog dalekog puta na sjever Europe, ovaj put sam se zadržala u srednjoj Europi, točnije u Češkoj i Njemačkoj.

Češki dio je bio miks prirode i gradova. Oduševio me prirodni fenomen Adršpašsko - teplické skály.











Za Adršpašské skály je tipično da odmah iza glavnog ulaza u prirodni rezervat stupiš u drugačiji svijet stijena nego što smo mi ovdje navikli. Najzanimljiviji detalj mi je da cijelim putem hodaš po pijesku, jer su staze sve pješčane i ne dozvoljava se skretanje sa staza (obavijesti na tablama). Divno je gledati ogromne stijene, gdje se osjećaš kao patuljak u njihovom podnožju. Puno različitih oblika je inspiriralo ljude kroz povijest da daju različita imena stijenama, ovisno o tome što su ljudi gledajući iz raznih kuteva vidjeli u njima.

Teplické skály pak od posjetitelja traže da neko vrijeme hoda dok mu se ne otvore nevjerojatni pogledi na različite formacije stijena. Staze su ovdje manje ugodne, jer ima dosta kamenja po putu, ali nema ograničenja da se hoda samo po stazama. Na početku parka, na vrhu jedne stijene se nalaze ostaci grada koji je služio za lokalnu obranu. Do njega se dođe po 300 stepenica, koje su novije povijesti, postavljene radi turista. Zanimljiva je i "katedrala", stijenovita šupljina, uska a visoka, sa zanimljivom igrom svjetlosti. Prolazi se i kroz "Sibir", splet hodnika, gdje sunce rijetko zalazi do dna, a snijeg se zadržava na dnu do kasnog proljeća.

I još mnogo se različitih priča ispričanih neobičnim stjenovitim oblicima može naći tamo, samo treba zaroniti u njihove dubine i otvorenih očiju upijati sve što se nalazi oko tebe.











Drugi put ću malo više o češkim gradovima.

Odavno sam vam već htjela pokazati kako se izrađuje špaga kumihimo tehnikom.
Kumihimo je potekao iz Japana. U davna vremena je kumihimo špaga imala funkcionalnu i dekorativnu ulogu u opremi samuraja, a danas se upotrebljava za vezanje obija (pojas) na kimonu i u neke druge svrhe.

Originalno se kumihimo izrađuje na posebnim okvirima (marudai i takadai). Na marudai-u se izrađuju okrugle špage, a na takadai-u plosnate.

Kao što se sve može improvizirati, tako se i za jednostavnije pletenje špage kumihimo tehnikom može koristiti krug od kartona. Jednostavno ga je izraditi, a kada se izliže od upotrebe i više ne drži dobro konac, baci se i napravi novi. Kartonski krug podijeliti na 16 dijelova i zarezati na vanjskoj starni kruga škarama utore za konac do 5 mm, a u sredini napraviti rupu vrhom olovke.


Duljina konca se određuje tako da se izmjeri trostruka dužina željene gotove dužine špage.
Za narukvice ili kada želimo vezati oba kraja špage, zgodno je započeti sa omčom, koju ćemo iskoristiti za vezanje čvora.



Početni položaj razilčitih boja konca određuje kako će izgledati šara na špagi. Ovaj položaj sa dvije boje će biti dvobojna spirala.



Okomite niti (ovdje plave) su radne niti. Iz početnog položaja, prvo uzmemo gornju desnu nit i stavimo je dolje desno u utor u kartonu (ni u kom slučaju ne križati desnu i lijevu stranu).Tako imamo 3 niti na donjoj strani kruga i jednu nit na gornjoj strani.
Zatim uzmemo donju prvu lijevu nit (od one tri) i stavimo je u utor gore lijevo.



Karton okrenemo u smjeru kazaljke na satu (može i obrnuto, ali bitno je da se disk uvijek okreće na istu stranu), tako da sada ljubičaste niti budu okomito. I opet isto radimo, desna gornja nit ide desno dolje, lijeva dolje ide lijevo gore....



Ovako izgleda s donje strane. Izmjeri se da li smo zadovoljni dužinom i jednostavno se završi pletenje tako da se poskidaju sve niti konca iz utora i s donje strane se izvuku van. Jednostavni čvor na kraju i špaga je gotova.



Ovako izrađene špage, ovisno o debljini konca s kojim se radi, mogu poslužiti kao ljetne narukvice, remeni za male torbice, ogrlica za nakit, ukrasni čvorovi za privjesak za ključeve, broševi......da samo nabrojim neke od ideja.



Ovo je najjednostavnija kumihimo tehnika sa 8 niti konca. Postoje naravno i kompliciranije s više niti konca, plosnate, četvrtaste.....a o tome neki drugi put.

I za kraj da vas upozorim da je ovo vrlo zarazno...čuvajte se kad jednom krenete plesti....nećete znati stati!