Bubamara šarena

Crvena jabuka je tjerala kišu s prozora...

...ja sam joj poželjela dobrodošlicu...da ispere prašinu koja se nakupila u mojoj glavi i sprečava da dobro vidim što se nalazi ispod......da natopi iscrpljene izvore nadahnuća......da lupkanjem kapi stvori predivnu melodiju umirućih tonova....da jednostavno bude tu zajedno sa sivim plakajućim nebom......da poslije kada odlazi joj mogu poželjeti sretan put i zaželjeti dobrodošlicu suncu koje će se pojaviti iza oblaka....

...opet ljepljivi prsti,
pun želudac slatkih bobica,
zujanje pčela,
miris samljevenog grožđa,
slatki mošt u čaši,
beskrajno plavo nebo
...i na kraju dana slatki umor.

Osim slika i sjećanja, s puta sam ove godine donijela doma i ponešto za sebe.

Dvije knjige i nešto novog pribora...



...i znanje kako napraviti nešto ovakvo.




Veselim se šarenim jesenskim danima i svemu što me čeka i što će se događati ovih dana...prva je na redu berba slatkoga grožđa.

Uživajte i vi u svemu što radite!