Bubamara šarena

Znate li što je na ovoj fotki?

Dok sam danas smišljala čime bih podigla naglo padajuću razinu šećera i tražila po policama pala mi je na pamet zanimljiva misao.

Način na koji nešto radimo i kako to radimo najvjerojatnije smo usvojili u toku djetinjstva, gledajući roditelje ili neke bliske osobe kako to oni rade.
I tako smo i mi probali to nešto raditi (naravno kada su nam to dozvolili, da nije opasno, npr. nož u ruke ili slično) i navika je usvojena.
I prestali smo razmišljati o tome na koji način vješamo veš, gulimo naranče (hvala mojoj profi iz povijesti iz srednje što mi je pokazala najlakši način guljenja naranči, tako ih i dan danas gulim), redosljedu kojim trpamo kupljene stvari u vrečice, da li se prvo briše prašina pa onda usisava ili obrnuto, kojim riječima se javljamo na telefon, da li majicu prvo navlačimo preko glave pa tek onda guramo ruke u rukave ili obrnuto.........i tisuću drugih malih stvari kojih nismo uopće svjesni.

I tako ih nismo svjesni dok ne vidimo da to netko drugi radi na potpuno drugačiji način.



Kakve veze imaju ove žličice sa ovom temom (za one koji nisu pogodili o čemu se radi na prvoj fotki)?

Imaju veze itekako. Ako niste prije primjetili sve žličice imaju više ili manje savinutu dršku na jednu stranu.
Zbog čega imam žlice sa savinutom drškom?



Da bi otvorila ovakvu staklenu ljepoticu, koju uglavnom ne mogu otvoriti jednostavnim zahvatom okretanja poklopca rukom, koristim dršku od žličice koju ubacim između polopca i staklenke... i kad čujem plomp, staklenka je otvorena.

Otuda savinute drške žičica u mojoj ladici.

Sjećate se pitanja: "Na koliko različitih načina možemo upotrijebiti jednu šibicu?"
Mene sada zanima na koje sve kreativne načine vi otvarate poklopce staklenki?

I....... koliko ih ima???