Bubamara šarena

Prolaze zadnji sati ove koju ćemo skoro zvati starom.

Naprijed idemo putem, bio on očišćen ili neugažen...tamo iza zavoja nas čeka nova.
Da li znamo kojim smjerom treba ići?
Crvena strelica nam pokazuje prema tamo...ali da li je to moj put?

Ja krećem... pa ću putem vidjeti kamo me vodi, ako mi se ne sviđa ili me ne vodi tamo gdje ja želim, skrenut ću na drugi, pa vidjeti kamo će me on odvesti...

Sretan put svima u Novu 2011!


p.s. Cijeli prosinac je draga blogerica Creatissimo vrijedno postavljala vrlo zanimljiva pitanja u svojoj cjelomjesečnoj igri, pa sam se i ja odlučila pridružiti i igrati se s njom.

Za moju mašinu šivalicu nema praznika ;-)

Dvije male i mekane torbice, jedna žuta, a druga crvena na točkice za dvije sestre.





Mašina se toliko užarila od silnog šivanja ovaj mjesec, da je dio za fiksiranje kukice za cik-cak otpao i sada cik-cakam uz pomoć špage s kojom zakvačim kukicu za kolut za namatanje konca na vrhu mašine. Zvuči komplicirano... ali nije, samo smiješno izgleda (to se nisam sjetila slikati).

Da bi i njoj bila lijepa 2011. godina, ispod bora će dobiti poklon bon za popravak u servisu.
Nisam sigurna tko će biti nakon toga veseliji, ona ili ja...

...želim vam svima u ove praznične dane!

Bila tamo i izlagala zajedno s Nepoznatim Zagrebom. Jeeeee, moj prvi sajam.

Upoznala sam hrpu kreativki i kreativaca blogera koji su kao i ja stajali iza svoje polovice stola, ali i onih koji su samo došli gledati.
Tamo su bile Sandra Z., Goga, Željka, Jožica, Suzana i Ivana.

A došle su nas posjetiti Tea, Izzy, Lucija i Ivana.

Bilo je i kreativki s foruma Radionica snova Primavera, Lipsy, Fri, Hana, Sanja......uf sada kad sam nabrojala, vidim da nas je biloooooooooooo.

Bilo je predivnih stvari tamo. Atmosfera je bila topla, energetski nabijena kretivnošću, idejama, jučer su nam i lijepo uživo bubnjali... jednom riječju sam uživala i bilo mi je drago što sam se odlučila biti dijelom tog sajma i uživo upoznati sve vas tamo!



Ovo je štand Nepoznatog Zagreba i mene (Sandra Z. je desno). A slike ostalih štandova i cjelokupne atmosfere su svi više manje stavili na svoje blogove, pa ja neću ponavljati, a i nisam baš tako puno fotkala (Nepoznati je imao fotić kod sebe, pa slike pogledajte kod njega), više sam pričala ;-)
Ako sam koga zaboravila, nek mi oprosti, jer je stvarno bilo teško zapamtiti baš sve.

Do nekog drugog sajma i ponovnog susreta!

Izbor poslastica za kraj.....


















Bolonje ću se sjećati kao grada:
- crveno-narančastih fasada
- lukova, stupova i šarenih podova
- mladih ljudi (univerzitetni grad)
- simpatičnih ljudi koji ne govore niti jedan drugi jezik osim materinji, ali se ipak bez problema razumiješ s njima
- bez kiči-kiči i ikakvih suvenira
- koji živi punim plućima
- ljubitelja pasa (a polovica od njih je u fensi skafanderima, mislim na pse, ne vlasnike)
- vrlo živahnog noćnog života na ulicama
- s knjižarom koja radi do ponoći, a možeš i pojest kad ogladniš od listanja knjiga
- s prekrasnim pogledom s tornja
- odličnog sladoleda čudnih imena u Gelotaurusu
.... i još stotinu malih lijepih sitnica...

Kada sam spustila pogled niže lukova i stupova iznenadilo me i fasciniralo (vidi se iz priloženog ;-) šarenilo podova... varijacija boja i oblika...a fotić je samo škljoc, škljoc, škljocao...

Bolonja je na prvi pogled za mene grad lukova i natkrivenih pješačkih prolaza...ono što dobiš prvo na tanjuru....

Nakon ptičice još dvije dječje torbice.

Pomalo egzotični slon u ovo zimsko vrijeme i jedan sasvim obični žuti pačić uskoro putuju u Split.