Bolonje ću se sjećati kao grada:
- crveno-narančastih fasada
- lukova, stupova i šarenih podova
- mladih ljudi (univerzitetni grad)
- simpatičnih ljudi koji ne govore niti jedan drugi jezik osim materinji, ali se ipak bez problema razumiješ s njima
- bez kiči-kiči i ikakvih suvenira
- koji živi punim plućima
- ljubitelja pasa (a polovica od njih je u fensi skafanderima, mislim na pse, ne vlasnike)
- vrlo živahnog noćnog života na ulicama
- s knjižarom koja radi do ponoći, a možeš i pojest kad ogladniš od listanja knjiga
- s prekrasnim pogledom s tornja
- odličnog sladoleda čudnih imena u Gelotaurusu
.... i još stotinu malih lijepih sitnica...
Uhvaćeni trenutak u škljocaju fotoaparata...
Kreativne stvarčice i moje črčkarije.....
Misli koje su me vodile...
kroz čudne asocijacije nastale.....
i na sasvim meni jedinstven način izrečene u
nešto što želim podijeliti s vama.....