Izazov...Da li je za vas izazov uzeti bojice i prazan list papira? Već vidim odgovore tipa: pa ja baš i ne znam crtati ili nisam još od osnovne škole ili...ili.....ili vas je strah praznog papira...ili se bojite s čime ćete ga ispuniti....ili...ili... Baš zbog toga mislim da je ovo izazov! Za mene je svakako bio izazov. Ne zato što nisam crtala od osnovne škole i zbog toga što i dalje mislim da moja krava kada ju nacrtam i dalje više sliči na prašćića. Htjela sam jednostavno crtati, bez nekog razloga i baš zato što me nitko nije tjerao i nisam morala mi je to bio izazov. Teško bih se odlučila na voštane pastele, jer ih nikada prije nisam voljela. Znate kada ostanu "one" mrvice pastele na crtežu, pa osjećaj nekakve ljepljivosti crteža....još se i sada stresem na tu pomisao. Trenutak "dizanja rolete" je bio početkom jeseni kod prijateljice, čija je kćer sjedila do mene za stolom i crtala. Crtala je pastelama, nekim neobično velikim koje nisu ostavljale mrvice po papiru. Pitanje sim pitanje tam i sve sam saznala o njima. A onda sam dodirnula crtež. Koji je to predivan osjećaj bio. I ja sam bila očarana na prvi pogled, a još ih nisam niti držala u ruci i isprobala. Koje je veselje bilo kada sam ih našla kod nas, sasvim slučajno. I kupila ih. Za mene su to postale THE pastele. Kažu da očaranost brzo prolazi...a ja sam još uvijek opčinjena kada primim te pastele u ruke. Te predivne pastele koje ne ostavljaju mrvice za sobom na papiru i s kojima je takav užitak prelaziti i ostavljati trag na papiru...savršeno bijelom i praznom papiru koji uskoro postaje poprište eksplozije boja i oblika. Izazov mi je bio i to što se nisam zamarala što će nastati od tog mog kretanja pastelom po papiru. Uživala sam u svakoj crti, krivini, sloju boje koji je ostajao kao trag. Neki put sam u par oštrih i agresivnih poteza završavala crtež, a drugi put sam mekim i nježnim prugama bojala, pretapala, zaokruživala i nestajala u slici beskonačno dugo. I svaki put sam podjednako uživala kao da mi je bilo prvi put. I kada opet uzmem pastele u ruke i opet će mi biti osjećaj kao da je prvi put. I samo se prepustim...i uživam. Da li mi se želi netko pridružiti? I ne trebaju to biti ove pastele, a niti pastele. Nađite ono što vas veseli i s čim uživate vući crte po papiru. I zaboravite krave i konje i ljude...crtajte što taj tren osjećate......tugu, veselje, znatiželju...pitanje koje vas muči......zahvalnost...bilo što. I nije važno što ste to nacrtali....važan je put kojim ste hodali dok ste crtali. A kada ste gotovi...stanite malo i zapitajte se: "Kako se sada osjećam?". Mislim da znam kakav će biti odgovor. |
< | siječanj, 2011 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |