Bubamara šarena

...pardon, torba. Nastala je lani, pa je ipak kao lanjski snijeg. Nije se ipak otopila.... kao ovaj snijeg vani.

To je bio poklon...torba, a ne snijeg.... srednje velika, poštarska.



Trebala je bit cijela smeđa, jer sam ja bila sto posto uvjerena da imam doma smeđi samt, a bilo ga je tek za ove dodatke na poklopcu. Ali sam zato pronašla u ormaru ovaj zeleni i tako je torba zelena (sada tek kužim da se na slikama baš i ne vidi da je torba zelena).



Nema veze za boju, jer je i ova bila dovoljno smirena za mušku poštaricu.

Odlučila sam smanjiti zalihe materijala koje imam doma. Jedna od odluka za (n)ovu godinu.
Naravno da sam si dala malu odstupnicu, pa baš ako trebam nešto malo dokupiti ili ako nađem neki urnebesno dobri materijal koji mi se sviđa (što je kod nas vrlo teško, da ću samo tako naletjeti na njega, bez da se dobro namučim u potrazi), kupit ću ga.

Još mi je majka pomogla u popunjavanju zaliha kada je praznila svoj ormar, ali to su uglavnom neki tamni materijali (čitaj crni), za koje ne znam baš za što da ih upotrijebim same, jer ja ne volim crnu boju.
Možda kao podlogu za neki šareni mozaik.... ili za iznutra, da se ne vidi. Ma... smislit ću je već nešto.
Bilo kakva nečija druga ideja je ovdje dobrodošla!

Ustvari mi se baš sviđaju ovakve apstraktne aplikacije, nekako ih baš ne kombiniram i ne slažem predugo, nego kako mi dođe, onako... na prvu loptu.
Ispočetka sam nešto uvijek komplicirala, pa se nisam mogla odlučiti kako i gdje staviti, recimo otprilike trideset kombinacija je bilo u igri...... i u većini slučajeva sam se vraćala na onu prvu ideju.
Tako da sada više ne kompliciram....samo stavim i zašijem.
I budem zadovoljna kako je na kraju ispalo.

I vlasnik torbe je s ovom torbom vrlo zadovoljan.... i ponosno je šeće gradom.