Bog Te Blagoslovio!
utorak, 29.01.2008.
San!!!
Ovo je prića o mome jednom snu. Koji je za mene više bio java nego san. To se sve desilo neku većer. Uglavnom malo umoran prije spavanja idem se kratko pomolit i otvorit Bibliju. Gdje otvorim tu ću proćitat. Bibliju sam otvorio na sam kraj Ivanova evanđelja. Gdje Ivan svjedoći o Isusovim zadnjim danima. Proćitao sam Isusova ukazanja apostolima poslje njegova uskrsnuća. Poslje ćitanja u glavi mi je najviše ostao jedan citat (Isus se obrača nevjernom Tomi) :
"Budući da me vidiš, vjeruješ.
Blago onima koji ne ugledaju, a povjeruju."
(Ivan 20,29)
Mene je to nako malo potaklo na razmišljanje. Zapravo sam se zapitao kolika je jaka moja vjera. Nakon toga sam ošao spavati. San mi je izgledao kao da se sve dogadja u nekom drugom vremenu ali stvarnom. Sanjao sam da ležim u krevetu i žmirim. Na uho sam cuo da netko otvara vrata od terase. Sto je nemoguće jer se mogu otvoriti samo s nutarnje strane. Od tog zvuka me pomalo hvatao strah. Točno sam osiječao sve. Vratima sam bio okrenut leđima. Nisam znao tko je to ali sam sumnjao da je Isus. U meni je sve bilo nemirno. Strah mi oduzeo cjelo tijelo. Jednostavno sam sebi nisam mogao vjerovat da se tako osjecam. Ćuo sam njegove korake kako mi se polako približava. Strah je sve veći. Srce mi je htjelo iskočit. Isus me je jednostavno dotakao. Kroz mene je prošla struja. Takav osječaj sam več jednom osjetio u taboru na polaganju ruku. Mene je znoj oblio. Poslje toga sam se odmah probudio. Toga osječaja više nije bilo. Ali strah je vladao u meni.
Odmah mi je u glavu došlo pitanje.
Zar sam ja spreman na njegov dolazak?
Ako me je samo u snu bilo toliko strah, kako će mi tek onda biti kad mi bude vrijeme da otiđem kod njega, ili kad se ponovno bude vračao na zemlju?
To pitanje me mući cijeli dan. Neznam što da mislim.
nedjelja, 27.01.2008.
Fra Ivo Pavić!
Dobro vecer. Javljam se sa radosnim vjestima. Kako za koga. Uglavnom u četvrtak ovaj tjedan idem u Tolisu kod fra Ive, to je inace drugi dan korizme tako da ce mi u velike pomoci oko mojih odricanja tokom korizme. A pomoc mi stvarno treba. Uvelike se tome radujem. Mozda uspijem neke slike nabaviti pa ih objavim na blog ali sve u svoje vrijeme.
-Malo o fra Ivi:
Fra Ivo je jedan jako divan čovijek. Jak je u svojoj vjeri i molitvi te je odabran preko svog spasitelja Isusa Krista da preobraćuje ljude, nisam još čitao njegovu biografiju ali mislim da sam ćuo da se i on isto preobratio. Puno sam čuo o njemu. O njegovim djelima možda u nekim kasnijim postovima. Preporučam svakom ako ima priliku da otiđe kod njega.
Ovaj izlet miru je organizirila Zdenka iz prijašnjeg posta. Zdenka Bog Te Blagoslovio.
Inače ovaj post pišem za vas, pa ako netko ima veliku želju za nešta molit slobodno pišite molit ću se. Nema veze što vas nepoznam ali Božja ljubav je neograničena tako nemorate brinit što vas nepoznam. Zna on na koga ja mislim,,,,hahah,,,,
Ljudi sve vas Bog blagoslovio!!!
petak, 25.01.2008.
Božja ljubav!!!
Rijeke žive vode potecite,neka duh se razlije....nemoj se ljutiti što ću ti ukrasti ovu kiticu iz tvoje pjesme jer mi se jako sviđa i bacila me u duboko razmišljanje.
Evo stiha:
"Kolika je to ljubav,
Ljubiti nekoga tko ti svakodnevno nanosi bol.
Kolika je to ljubav, dati svoj život za
Nezahvalnika., moj Gospodine."
Što je zapravo Božja ljubav, kako je prepoznati, kako je osjetiti, doživjeti....
Puno pitanja mi navire pa idemo ispoćetka. Božja ljubav je ljubav koja ti daje snage kad si u najvećim kušnjama da izdržiš, daje ti sreće kad si najsretniji, daje ti radosti kad si najtužniji, daje ti otvorenosti kad si najzatvoreniji. Božja ljubav je svakodnevno oko nas, samo se treba prepustiti Božjoj ljubavi i imat ćemo je. Treba vjerovat gospodinu i nadati se njemu.
Ali kako je to moguće ja svakodnevno griješim protiv Boga, pa ja sam njegova slika i prilika zašto onda kad sagrješim me se ne odrekne. Kolika je ta njegova ljubav. Koliko ima ljudi na zemlji i svakom daje jednaku bezgraničnu ljubav. Zašto Bože to jednostavno nevidimo, žašto ne prestanemo ići uporno "protiv tebe". Koliko Ti trebaš ljubavi potrošiti na nas dok ne shvatimo tko si zapravo Ti. Hvala ti Bože na strpljenju i na ljubavi.
četvrtak, 24.01.2008.
Molitva za dublje poznavanje spasenja!!!
Ovo je jedna prekrasna molitva koju sam naucio napamet i molim je svaki dan po nekoliko puta. Molitva sluzi za lakse prepoznavanje evanđelja.
16Bez prestanka zahvaljujem za sebe i sječam se sebe u svojim molitvama,17da mi Bog našega gospodina Isusa Krista,Otac slave, dadne duha mudrosti i otkrivenja da ga potpuno upoznam: 18da mi da prosvijetlene oči moga srca da uvidim koliku nadu pruža njegov poziv,koliko bogatstvo slave krije njegova baština među svetima, 19koliko je u meni koji vjerujem izvaredno velika njegova snaga koja odgovara djelotvornosti silne moći njegove, 20 što je pokazao u Kristu uskrisujući ga od mrtvih i postavljajući ga sebi s desne strane na nebesima, 21 iznad svakog poglavarstva, vlasti, sile, gospodarstva i iznad svakog imena koje se naziva ne samo u ovome svijetu nego i u onome koji ce doci.
BTB!!
(Ef. 1,16-21);
Čudo na malom Anti!!
Mali Ante je djećak koji je nedavno navršio 10 godina, a poslušajte sada njegovu priču. (bar koliko se sjećam svega)
Mali Ante je sin jedne jako dobre i plemenite osobe. Ona se zove Zdenka Pravdić, rastavljena je i živi u Vetovu. Ante ima još i mlađeg brata Tomu i stariju sestru Antonelu. Dakle kako rekosmo Ante je rođen prije otprilike 10 godina. Sa svoja tri mjeseca pušten je iz bolnice, jer saznaje da ima jako tešku bolest. Doktori ga puštaju iz bolnice DA UMRE KOD KUĆE. NJegovo zdravstveno stanje sa ta tri mjeseca je bilo nikakvo. Ante je vegetirao, te nije vidio, govorio i hodao (to nije ni mogao onda, al kasnije će se shvatit da to ne može). Majka mu saznaje za Međugorje, te joj to ostaje jedina prilika da ozdravi sina. Majka je srećom bila jako tvrdoglava pa ja sa bolesnim sinom koji može umrijeti i na putu zaputila se u Međugorje. U Međugorju se dešava čudo. Mali Ante ostaje živ. Zdenki se totalno mjenja slika prema vjeri i Bogu. To joj to sada postaje prva stvar u životu. Kasnije Zdenka saznaje za Tabor. Mjesto mira i molitve. I za svećenika Zvjezdana Linića. Te odlući otići u tabor. Ondje se uputila sa Antetom i Antonelom. Mali Ante je onda imao oko 3-4 god. ali nisam potpuno siguran. Nakon cijelog dana u Taboru Zdenka se sprijatelji sa Zvjezdanom sto će se kasnije pokazati dobro i za neke mlade ljude. Toga dana Ante je progledao u Taboru (drugo čudo na Anti). Prošlo je nekoliko godina. Zdenka je super sa Zvjezdanom. I skoro svaki mjesec idu u Tabor. Sa Antinih 7 godina Ante prvi put progovara (treće čudo na Anti). Ostaje mu još samo da prohoda. Zdenka je 100% sigurna da i hoće. Zvijezdan je rekao da mu još jako malo treba. A doktori su rekli da on nema tog dijela mozga za hod i da nece moci nikad prohodati. Jucer sam zvao Zdenku rekla je da ce Ante prohodat. Nije mi smijela rec kuda ide. Samo je rekla da ce mi javit sve sta je bilo. Još uvijek ćekam njzin poziv. Al ne brinite sve vam javim.
BTB!!!
srijeda, 23.01.2008.
BTB (Bog te Blagoslovio)
Ovaj blog pisem kako bi tradicionalnim vjernicima (o njima nesto kasnije) priblizio vjeru u kojoj sam ja nasao svoj vlatiti mir,smirenost i ljubav. Vjera nije kao sto sam i ja mislio samo pripovjetka koja je napisana u Bibliji. Vjera postoji! Skoro pa vise nemozemo ni govorit da je to vjera jer se na ovom svijetu desilo toliko cuda (o njim cu isto pisat). No ipak cu govorit vjera jer mi se lakse izrazavat.
-"tradicionalni vjernici"
Tradicionalni vjernici (i ja sam bio medju njima) su vjernici koji idu nedjeljom na misu samo da bi kasnije mogliu otici na kavu. Koji dolaze u crkvu samo radi drustva a ne zbog Isusa. Njihova ispovjed se dogadja svake cetiri godine. Poslje ispovjedi jos vise grijese.....itd. Nemojte mislit da nekog osudjujem. NIje mi u cilju da nekog uvrjedim, na kraju krajeva, i ja sam nekad bio takav. Vec samo da vas upozorima da se s time nije za igrat.
