Bog Te Blagoslovio!
utorak, 29.01.2008.
San!!!
Ovo je prića o mome jednom snu. Koji je za mene više bio java nego san. To se sve desilo neku većer. Uglavnom malo umoran prije spavanja idem se kratko pomolit i otvorit Bibliju. Gdje otvorim tu ću proćitat. Bibliju sam otvorio na sam kraj Ivanova evanđelja. Gdje Ivan svjedoći o Isusovim zadnjim danima. Proćitao sam Isusova ukazanja apostolima poslje njegova uskrsnuća. Poslje ćitanja u glavi mi je najviše ostao jedan citat (Isus se obrača nevjernom Tomi) :
"Budući da me vidiš, vjeruješ.
Blago onima koji ne ugledaju, a povjeruju."
(Ivan 20,29)
Mene je to nako malo potaklo na razmišljanje. Zapravo sam se zapitao kolika je jaka moja vjera. Nakon toga sam ošao spavati. San mi je izgledao kao da se sve dogadja u nekom drugom vremenu ali stvarnom. Sanjao sam da ležim u krevetu i žmirim. Na uho sam cuo da netko otvara vrata od terase. Sto je nemoguće jer se mogu otvoriti samo s nutarnje strane. Od tog zvuka me pomalo hvatao strah. Točno sam osiječao sve. Vratima sam bio okrenut leđima. Nisam znao tko je to ali sam sumnjao da je Isus. U meni je sve bilo nemirno. Strah mi oduzeo cjelo tijelo. Jednostavno sam sebi nisam mogao vjerovat da se tako osjecam. Ćuo sam njegove korake kako mi se polako približava. Strah je sve veći. Srce mi je htjelo iskočit. Isus me je jednostavno dotakao. Kroz mene je prošla struja. Takav osječaj sam več jednom osjetio u taboru na polaganju ruku. Mene je znoj oblio. Poslje toga sam se odmah probudio. Toga osječaja više nije bilo. Ali strah je vladao u meni.
Odmah mi je u glavu došlo pitanje.
Zar sam ja spreman na njegov dolazak?
Ako me je samo u snu bilo toliko strah, kako će mi tek onda biti kad mi bude vrijeme da otiđem kod njega, ili kad se ponovno bude vračao na zemlju?
To pitanje me mući cijeli dan. Neznam što da mislim.
