brzkoshiba

07.09.2009., ponedjeljak

Kad nema mačkice...

Jeste, prošao je još jedan Međimurje open, četvrti po redu. Subota je, kako sam i najavljivao, nudila "fantastičan" teren. Sad jedino ne znam da li sam posenilio, al' ne pamtim da je teren bio baš toliko strm. I zarasao. I klizav. I opet strm. Sva sreća da se nakon onih silnih pljuskova, na opće zadovoljstvo svih trkača, počelo razvedravati. Nekako sam očekivao da ću ipak trčati par minuta/kilometru brže, ali kako je Edi rekao da je napravio 510 metara visinske razlike (najavljeno 500 thumbup), a obilazio je sva veća brda preko kojih sam ja, tupsonheadbang, naravno išao, uopće se ne čudim. U biti, od brda me više iznenadila nabujala vegetacija i teška prohodnost terena. Tako da sam morao na nekim dijelovima u trku tražiti nove varijante, što nikada ne završava dobro. Sigurno ne ću ovu trku pamtiti kao najbolje istčanu trku u životu, već zato što sam ostvario prvu pobjedu u kupu, otkad trčim u eliti. Na knap. A stvarno sam doooosta puta bio nadomak, više niti sam ne znam koliko drugih mjesta imam. Ali kako je Robi rekel navečer: trčal si kak je nogometna repka igrala taj dan: za#prosto#!smijeh. Ali tko će za par godina pitati kak je repka igrala, ili kak sam ja trčal. Biti će crno na bijelom jedna pobjeda na mom kontu yes. Jedna, ali vrijedna.
Nedjeljni sprintevi nudili su pregršt iznenađenja, pogotovo jutarnji na karti Sv. Juraj na bregu. Znal sam kaj me čeka, ali sam valjda potaknut trkom od dana prije krenuo ko muha bez glave, pa sam se, naravno, gadno prizemljio već na 3. kontroli. Malo nepažnje i gotovo. Pola minute tu, još pola na 9-ki, pa još oko minutu na 13-ici i tu me Salopek ulovio. Džabe sam mu pobjegao do kraja nekih 20-30ak sekundi, kad sam prije bio pimplav. Ali i takvo blijedo izdanje je bilo dovoljno za treče mjesto.
Popodne je uslijedio ravan i superbrz Čakovec. A noge boooole, a leđa booooleeeee, a guzovi boooleee. Nisam se mogao pomaknuti dok sam se spremao na start. Međutim, kad je krenula trka, sva bol je nekako nestala, jedino nisam nikako uspijevao razviti željenu brzinu. Staza je bila zanimljivo koncipirana (uskoro u analizi), te je zbog par zeznutih kontrola i par račvanja/djetelina trebalo dosta paziti na raspored obilazaka kontrola. Moram priznati da mi je ovo bila najbolje istrčana trka na tom terenu, ali i uopće, jer smatram da sam imao minimalne greške, možda 5-6 sekundi ukupno. Brzina 4:56 min/km zračne linije zubo. Zato mi je još više žao što nisam imao više snage, a i što nisu nastupili Klobo, Salopek i Štanfel. Mislim da bi tu bilo bijesnih vremena.
Sada slijedi organizacija naše trke, a ionako za zadnju Kup trku nisam siguran da ću doći. Moram malo prokalkulirati bodove i sagledati moguće scenarije naughty.
Čuvajte se, pazite se. Kissy -kissy

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.