Bruno Groening
utorak, 30.12.2008.
Biografija - ličnost Brune Groninga - mišljenje liječnika vještaka
Kako su liječnici ocijenili Brunu Groninga, koji je, prelazeći okvire gledišta čiste školske medicine o iscjeljivanju i zdravlju, mogao vjerovati u djelovanje neke više sile koja je kroz njega djelovala ? Što je on bio za njih, koji su oslobođeni predrasuda materijalističkog doba trezveno promatrali njegovo djelovanje? Hella Emrich, liječnica i jedna od izdavača časopisa "Nova Evropa", godinama je bila zajedno sa svojim mužem Louisom Emrichom u kontaktu s Brunom Groningom.
On je bračni par često posjećivao u njihovom stanu u Badenu i tako se razvilo srdačno prijateljstvo. U jednom razgovoru sa mnom ona ga je opisala kao jednostavnog ali vrlo inteligentnog čovjeka.
"Iz njegovog bića je izlazila velika toplina", ispričala mi je. "U njegovoj blizini čovjek se naprosto osjećao dobro. Kada nas je posjećivao sa svojom suprugom, često smo sjedili naprosto šuteći. Čovjek nije imao veliku potrebu da priča s njim; već sama njegova prisutnost je bila dovoljna da bi čovjek osjetio tako puno snage."
U svojoj knjizi "Tajne čudesnih iscjeljenja, pokušaj objektivnog prikaza spornih problema iscjeljivanja" ona piše o rezultatima dugogodišnjih istraživanja kod mnogih iscjelitelja.
U jednom poglavlju je opisala "fenomen Brune Gröninga": "Kada je postalo poznato da je Gröning na masovnim skupovima u Herfordu uspješno izvršio brojna iscjeljenja, nagrnuli su prema njemu bolesnici iz svih zemalja svijeta. (...) Rezultat je bio da su se liječnici počeli žestoko brinuti, ne u dobronamjernom smislu i radi provjeravanja, već neugodno iznenađeni i ozlojeđeni. Svim sredstvima se pokušavalo učiniti "protivnika" bezopasnim. (...) Obrazovale su se grupe koje su se strasno borile za ili protiv Göninga. Nastala je kavga oko Gröninga u koju su se upetljali i poslovni menađeri, o čijim intrigama ni sam Bruno nije imao pojma.. (...)
Nije se moglo smatrati mogućim - ako se samo uzmu u obzir novinski izvještaji -da su za Gröninga malo značili novac, položaj i titula.
'Želim ljude dovesti natrag do vjere u Boga. On će ih iscijeliti.' To je bio glavni sadržaj njegovog učenja o iscjeljenjima. (...)
Ukoliko je Bruno Gröning bio u određenim krugovima potpuno neshvaćen i oklevetan, onda konačno ne zbog toga što je svojim suvremenicima predstavljan jednostrano kao čudotvorni iscjelitelj. (...) To je prikrivalo njegovo stvarno i vrlo raznoliko biće: kršćanina, glasnika i objavitelja. Srž njegovog životnog sadržaja i težnje bio je poznat samo (vrlo) malom broju ljudi."48 Doktor Beyer, liječnik, koji se desetljećima bavio fenomenom duhovnog iscjeljenja, u velikom sudskom procesu 1955.-59. predao je sudu stručno mišljenje o osposobljenosti Brune Gröninga za duhovno iscjeljivanje. U tom mišljenju, kojem je prethodilo više razgovora s Brunom Gröningom, opisao je zadatak duhovnog iscjelitelja kao prolaznu stanicu, kao provodnu cijev, kao posrednika "velike sveprožimajuće stvaralačke snage ", a onda je prešao na svoj utisak o Bruni Gröningu:
"Upravo tako Bruno Gröning doživljava svoje djelovanje, a to i izriče jasno i čisto riječima:
'Ne iscjeljujem ja, već nešto iscjeljuje kroz mene.'
Ta svijest da ne djeluje iz vlastite snage, već da je oruđe neke više sile, jeste prava religioznost. Takvo iznimno naglašavanje, koje se zapanjujuće očitavalo kod Brune Groninga, pobuđuje, što je razumljivo, veliku pažnju, kao što su pokazali mnogobrojni događaji. Navala onih koji su tražili pomoć bila je tako ogromna da sama ličnost okruženog iscjelitelja ne bi mogla odgovoriti postavljenim zahtjevima. Također i državne vlasti, od kojih je tražena pomoć, nisu bile dorasle takvom neočekivanom elementarnom nasrtaju. Tako je došlo do velikog nereda, koji nije samo zbog nezaustavljivih vanjskih prilika morao izazvati javno negodovanja, već je i za nepoštene ljude oko Brune Groninga. postao kušnjom za postavljanje i ostvarivanje vlastitih ciljeva, tako da se na cjelokupno zbivanje nadovezao još i odium nepoštenja. Pritom se ličnosti Brune Groninga ne smije pripisivati sudjelovanje u tim nemilim događajima i okrivljavati ga. (...)
Budući da se tri i pol desetljeća bavim duhovnim iscjeljenjima, naspram ličnosti Brune Groninga stojim puno sigurnije od bilo koga drugoga tko u ovoj oblasti još nema iskustva i stoga nema saznanja ili je u najmanju ruku nesiguran. Moje mišljenje o njemu nije nastalo na osnovu različitih proturječnih članaka u tisku, već sam se s njim i više puta osobno susreo. Upoznao sam ga kao čovjeka od najbolje volje i sasvim poštenih namjera. (...) U tom pogledu ni stručna strana nije imala nikakvih premišljanja oko toga da on treba iskoristiti svoje sposobnosti za mnoge bolesne ljude kojima uistinu može pomoći." Jedan drugi liječnik s dugogodišnjim iskustvom na polju duhovnog iscjeljivanja, dr. Gemassmer, izrazio je svoje mišljenje o Bruni Groningu i ost. za sud 17. 04. 1955. godine.:
"Početkom siječnja 1954. upoznao sam Brunu Groninga i posjetio sam ga u njegovom stanu u blizini Munchena. U tijeku razgovora zamolio sam ga da osobno doživim neko iscjeljenje. Na to mi je rekao: 'Recite mi što se kod Vas događa.' Potom je započeo razgovor s jednim drugim gospodinom u udaljenosti od oko četiri metra i činilo se da me ne primjećuje.
Već nakon nekoliko minuta kod mene se pojavio osjećaj jake struje koja se penjala iz peta i prolazila kroz potkoljenice. Taj osjećaj struje izazvao je u jednom stopalu žestoku bol koja je nakon nekoliko minuta opet nestala. Sve više i više obuzimao me ugodan mir. (...) Sve sam se bolje i bolje osjećao. Osjećaj mira koji me prelijevao razvio se u jak osjećaj snage tako da sam tretman sam prekinuo i zahvalio Bruni. (...) Izuzetno sam se dobro osjećao. Uslijed mog putovanja već drugi dan nisam odspavao popodne zbog čega sam bio vrlo osjetljiv. Budući da sam gospodina Groninga napustio tek poslije ponoći, tek sam u dva sata u noći otišao spavati. Tako sam bio prekrasno svjež da sam pomislio da neću moći zaspati. Ipak sam nakon nekoliko minuta već zaspao, a slijedeći dan sam nakon svega četiri sata spavanja ustao sasvim odmoran. Stanovao sam u Starnbergu, 25 minuta od kolodvora. Na nesreću nisam mogao dobiti taksi i zato sam morao bez pauze trčati do kolodvora kako ne bih zakasnio na vlak. To je bio rezultat koji inače ne bih bio postigao. Tim doživljajem mi je postala jasna iscjeljujuća snaga koja dolazi od fenomena Bruno Groning."
Dr. Gemassmer je u nastavku podvukao kako takva snaga, koja se jasno očituje kod Brune Groninga, obvezuje svog nositelja da je primijeni. On je smatrao kao moralnu dužnost javnog reda da, "ako se pojavi fenomen takve snage, da mu se pruži mogućnost za zdravo djelovanje". Dodao je da je unatoč očitoj spremnosti Bruni Groningu to harmonično djelovanje ipak spriječeno od strane zdravstvenog zakonodavstva. Dr. Gemassmer je uz to još napisao:
"Budući da se od strane nadležnih organa na liječnike vrši moralni pritisak da ne surađuju s Groningom i budući da također nije dobio dozvolu za rad kao alternativni terapeut, spriječeno je dakle samim zdravstvenim zakonodavstvom harmonično djelovanje Brune Groninga."
U Bruni Groningu su se, po riječima dr. Gemassmera, otvorile unutarnje snage, koje se ne ispoljavaju samo u velikim energijama prema vani na druge, bolesne ljude, već i na njega samoga; te snage će ga iznutra rastrgati ukoliko ne posluša taj unutarnji poziv da iscjeljuje, koji mu je poslala neka viša sila. On nastavlja:
"Ali takvom čovjeku ne omogućiti da na harmoničan način ispolji svoju iskonsku snagu, čija je iscjeljujuća vrijednost na tisuće puta dokazivana, jeste odgovornost koju bi trebao odrediti zakon duha."
