Bruno Groening
petak, 03.04.2009.
Predavanje Brune Groeninga 1957. godine u Plochingenu
Dragi prijatelji, sad nakon što ste budno pratili pjesme o Isusu koje ste upravo čuli, točno čete znati o čemu se radi. Radi se naprosto o vama samima. Radi se o svakom pojedincu, o istinskoj pravoj vjeri. O vjeri u Boga, a ona započinje tek kad čovjek postane svjestan samog sebe tako da zna što je potrebno njemu samome i njegovu tijelu. Znam da većina ljudi, da, moram reći, gotovo svi ljudi više ne znaju prave stvari o samome sebi. Ali dragi prijatelji, slijedimo li pomno ovo učenje, tj. Kristov nauk, tada će svaki od nas požnjeti uspjeh.
Naravno da su ljudi tijekom prošlih stoljeća potpali pod sasvim drugo čisto ljudsko zemaljsko učenje. Danas čovjek više ne zna mnogo o sebi; prirodno, božansko gurnuo je u stranu, digao je ruke od samoga sebe. Nije smatrao potrebnim da posveti pažnju svome tijelu. Činio je samo ono što je smatrao ispravnim, onako kako je to shvaćao.
Dragi prijatelji, predstavit ću vam se ukratko preko mikrofona – ne bi vas htio uvoditi ni u kakvu drugu vjeru. Kažem vam sasvim jasno: ne znam mnogo, ne znam ništa drugo nego samo ono što ljudi današnjice više ne znaju, što ne mogu znati, kako sam upravo rekao jer su se prepustili ljudskom, a čovjek danas uzima sve previše ljudski a ne božanski. Stoga dragi prijatelji, žalosno je to po svakog pojedinca. On ne nalazi više put, koji mu je pokazao Krist. Ne zna više što je istinito. On, čovjek postao je sve površniji, odao se praktički svakom velikom grijehu, a da to i ne zna, a da to uopće ne opaža, bez ikakve grižnje savjesti, tj. jedva da ju i osjeća.
Ono što osjeća jest nesklad, ne samo da se nalazi oko njega već i u njemu, te svatko pa i vi dragi prijatelji, sam će si postaviti pitanje ''kako je sve to moguće?''. Kako je uopće došlo do toga da je zlo zahvatilo vaše tijelo i više se ne osjećate dobro; sami ste opazili da vas tijelo više ne sluša, da mu više ne možete zapovijedati, jer je u izvjesnom smislu stupilo u štrajk. Tu i tamo trza vas, tu i tamo organi više ne rade skladno, tj. onako kako bi trebalo da biste ispunjavali svoje zadatke. Organizam je jedan cjeloviti sustav iz kojeg mi, tj. svaki čovjek koji želi izvući pouku, a to je da nam je Bog svoje djelo pridodao u obliku tijela, putem kojeg nam je moguće spoznati njegovu veličinu i moć!
Međutim znam, da mnogi, pa i vi dragi prijatelji, niste opazili ni ono najmanje. Imate sasvim drugačiji stav o životu. Živite onako kao su vam to uzorno prenijeli vaši preci i po njihovim uputama. Ljudi se orijentiraju manje više po zemaljskom zakonu i čine sve da bi ga slijedili. No, u razmatranju ne želim ići predaleko jer me nećete razumjeti.
Ograničavam se na jedno, uvijek na ono isto da čovjek konačno postane svjestan samog sebe i da zna kako je on Božje stvorenje, Božje biće i da je Bog taj koji mu je tijelo posudio za život na zemlji! To znači da nas je Bog ovamo poslao i da nam Bog ne želi od svoje raskoši i divote reći i pokazati tek nešto već baš to!
Međutim, vezani smo za zemlju ovim našim tijelom i budući da nam je prva dužnost, zadatak svakog pojedinca da posveti pažnju ovom svom jedinom tijelu i da mu pruži ono što je i Bog namijenio. No kad prijeđem na određene poredbe, dragi moji prijatelji, tada ćete me bolje razumjeti. Moram to činiti već samo stoga da vam omogućim stvarno razumijevanje, kako biste me sami razumjeli i sami došli do vlastitih spoznaja.
Međutim, to će biti moguće tek kad sami obratite pozornost na svoje tijelo. Kad zlo zahvati neki dio vašeg tijela, pa vi sami kažete: '' to nije u redu''. trebat će vam jedna riječ: ''on je bolestan'' ili: tu i tamo je bolest''. Čak tvrdite da je to vaša bolest! Da prijatelji, gledajući s vaše strane, možda je to točno, ali gledajući s istinske božanske strane, to je posve krivo. Jer zlo je oko nas, a čovjek ga veoma lako može primiti u sebe samo ako se jedan jedini put zaboravi, slušajući i dalje druge ljude, s iskustvom ili bez njega, jer tako je to u životu među ljudima, većina ljudi može vam prenijeti samo svoje mišljenje, ali ne i uvjerenje.
Nadalje, ustanovit ćete i da ljudi stalno iznova govore: ''da, pokušao sam sve moguće''! čovjek je pokušao osloboditi svojeg bližnjega od zla. Vi dragi prijatelji poduzet čete također sve moguće da se oslobodite od zla, a kad si sami postavite pitanje: da, što vam je to donijelo? Ne biste li radije posegnuli za onim čemu pripadate i što vam pripada tako da u vašem tijelu zavlada red?
Ne biste li trebali odmah postupiti ispravno, umjesto da isprva samo pokušavate? Hoćete li živjeti prema mišljenjima vaših bližnjih i biti stalno izloženi iskušenjima? Jer vi, odnosno svaki čovjek sam po sebi jest zlo time što se miri sa zlom umjesto da ga se oslobodi, umjesto da se s njim uhvati u koštac, međutim samo se pokušava osloboditi tog zla, ali nikad ne pomišlja na to da mu je dužnost i obveza osloboditi se tog zla.
Nikad nije prešao na to, ostao je na putu iskušenja. Činjenica je sasvim jasna, jer čete i sami reći, da su vam svi ti mnogobrojni pokušaji samo naškodili budući da zlo nije nestalo iz vašeg tijela već ga je sve više zahvaćalo sve ga više ponižavajući, pa to isto tijelo danas ne možete sasvim koristiti.
Znam da će mnogi od vas reći: ''da, vjerujem i molim, idem i u crkvu''. Jednostavno rečeno: ''pa vjernik sam''! Također će reći: ''ja sam kršćanin''. Da, dragi prijatelji, da biste bili pravi kršćani potrebno je mnogo više od toga! To znači prvo; slijediti savjet našeg Spasitelja i činiti ono što moramo činiti, ići putem i vjerovati da ćemo postići svoj cilj. Nećemo se samo tješiti s riječima govoreći: vjernici smo, vi ste vjernik, vi ste kršćani. Ne prijatelji, treba manje govoriti, a više činiti. To znači da trebate prijeći na djela, te uistinu uvažavati Dobro, jer će Dobro biti prihvaćeno!
Možda nećete vjerovati, da će se Dobro, čisto božansko useliti u vaše tijelo jer se još uvijek bavite sa zlom, sa svim onim što nikad nije red već nered. No to ste već do sada utvrdili i opazili. Baš smo se stoga dragi prijatelji danas okupili da bismo konačno čuli istinu. Ići ću i dalje! Ne samo da ćete čuti istinu već ćete ju i osjetiti na vlastitom tijelu.
Međutim, sve se to događa tek onda kad poklonite stvarnu pozornost svom tijelu, kad slijedite ono što trebate slijediti i kad uistinu vjerujete da će do reda doći i u vašem tijelu. Kažem vam još jednom, to se neće dogoditi ranije nego onda kad se riješite zla, tako da od sada na dalje nemate više ništa zajedničko sa zlom. Naprosto se nemojte više miriti sa zlom, s ovim neredom te da idite putem kojeg je Bog propisao svakom čovjeku, svakom živom biću.
Postupa li tako, čovjek uskoro opaža da će se on koji se već nalazi na putu osjeća sve bolje i bolje, slobodnije, pa će postati uistinu osoba koja se raduje životu. No ovdje dragi prijatelji, namjeravate li uistinu ići ovim putem, ne smijete se više miriti sa zlom i živjeti dalje s njim, ili se premišljati te stalno sumnjati u dobro, jer je to veoma lako moguće, kao što je i kod vas bilo moguće da su vas okruživali vaši bližnji a čine to i danas, koji ne nose dobro u sebi, i koji ne vjeruju u dobro, u božansko. Jer sami kažete: '' ono što ne poznajem, u to ne vjerujem, ono što ne vidim, što ne osjećam, to za mene ne postoji''. Dakle čovjek je nevjernik već time što vam stalno govori: ''pokušaj ovo, pokušaj ono! Ili jesi li već pokušao ovo ili ono? Moraš pokušati''!
Gledajte, i ovdje stalno iznova navaljuju na vas – vaši bližnji, pripadnici vaše najuže obitelji, otac, majka, brat, sestra, tetka, ujak, što ja znam tko sve ne. Ili neki dobar prijatelj, dobar susjed, ili neki umišljeni glupan, koji vjeruje da već puno zna time što samo eksperimentira u svom životu i stalno nešto pokušava.
Međutim, nije sve isto, tj. nismo svi isti i svakog ne okružuje jednako dobra ili zla, nekog više, a nekog manje. No ostavimo sada svoju okolinu malo po strani i razmislimo o svom boravku ovdje na zemlji, o našem tijelu, o nama samima, pa ćete dragi prijatelji uskoro doći do samospoznaje.
Jer morate si nešto obećati i održati to obećanje! Kad jednom date obećanje morate držati svoju riječ da si sami možete reći: ''da, hoću! Najprije ću se odvojiti od zla, neću imati ništa zajedničko sa zlom! Spojit ću se sada s dobrim, s istinskim božanskim tako da budem u izravnoj vezi s Bogom!''
Znam da čovjek o sebi ništa ne zna. Danas već govorimo o tijelu, duhu i duši, a ipak stalno ima ljudi koji više-manje ne vjeruju u dušu, premda s druge strane govore: to je duševna bolest. Da, a gdje to treba raščistiti, dragi prijatelji? To bi vam trebalo biti jednako poznato kao i meni. Međutim baš vam zato ne može biti poznato jer se niste sa svim tim pomirili, jer niste učinili ono što trebate, tj. ne smijete više obraćati pozornost na ono izvan vas, već na svoju nutrinu u kojoj morate sami tražiti istinu. Uz osjećaj da opažate i sami ćete reći: ''taj mi je osjećaj stran, veoma je čudan.'' No ubrzo nakon toga iznova ćete se prebaciti nazad na zlo. Pa istražujete je li vas trza tu i tamo, možete li ovo ili ono. Da dragi prijatelji, imam dokaze, da se odmah namještate na neki zahtjev – ne, prijatelji to je previše!
Ne smije to ići tako daleko! Trebate se namještati samo na to da ovdje primate istinsko božansko poslanje, bolje rečeno da to postignete. Kako ćete to postići, utvrdite sami. No stalno moram govoriti da ćete uspjeti tek kad svom tijelu poklonite istinsku pažnju, kad obratite pozornost na ono što se u njemu zbiva, ne oko njega već samo u njemu, u vašem vlastitom tijelu. Ako vas okolina odvraća od toga i ometa vas, samo zatvorite oči i ne zahtijevajte da primjećujete sad ovaj ili onaj osjećaj. Ne prijatelji, ne ide to tako! Nego kad poklonite pažnju svom tijelu, nemojte opažati bilo što, već ono što se očituje na vašem tijelu, ono što osjećate. Konačno, morate spoznati da je to istina, koju treba uvažiti, ono za što sam već rekao da ćete pomisliti: ''neki čudan osjećaj!''
Da, čudno je da ćete od sada postupati drugačije nego do sada. Da, dragi prijatelji, moguće je samo tako, a ne drugačije! – mogao bih vam danas nabrojiti pojedine slučajeve, o svakom pojedinom palom čovjeku, koji je najprije izgubio dobro oko sebe, pa u samom sebi – i kako je iznova došao do tog dobra.
To je čovjek koji je preko zla na svom vlastitom tijelu opazio da to nije ništa dobro, da mu je to pridodano samo kao zlo, spoznavši da će ga zlo dovesti samo k zlu, a ne k Bogu.
Ovdje dragi prijatelji, uvijek je u svim slučajevima isto, kad kažem stotine, tada mislim na tisuće ljudi od kojih su njihovi bližnji digli ruke i rekli: ''sve smo moguće pokušali, da ih oslobodimo od zla, ali nismo uspjeli.''
To znači, da i jedni i drugi govore istinu, jer su vama i drugima dali na znanje: ''tu ne možemo pomoći.''
Gledajte prijatelji, ovdje već počinje istina! Čovjek je pokušao sve moguće, ne samo vi, nego i čovjek u vašem okruženju, kome ste vjerovali da vam može pomoći. No tek ste kasnije to uvidjeli, premda znatno kasnije.
Međutim, zadržimo se na ovome, kažem još jednom, kad ste saznali istinu i čuli od vašeg bližnjeg: ''pa, tu ne mogu ništa učiniti, sve sam pokušao i to je naprosto tako'', da, kao što ljudi znaju reći, - ''to je neizlječivo, protiv toga nema nikakvog lijeka, ništa ne možemo učiniti.'' Vjerujem, da i vi djelomično tako razmišljate! Ali dragi prijatelji, ovdje počinje istina, ovdje dolazite do samospoznaje, tj. doživljavanja iscjeljenja na vlastitom organizmu. Točno ste znali: ''moji najbliži digli su ruke od mene, pripadnici moje obitelji i svi oni koji su se brinuli o meni, i koji su pokušali sve moguće, te sami kažu: ne možemo.'' Kao što majka kaže: ''sve sam pokušala sa svojim djetetom'', kao što suprug kaže: ''sve sam pokušao da pomognem svojoj ženi.'' Ali bio je to samo pokušaj! Tako to kaže i brat za sestru i obrnuto, i tako to ide dalje. Da dragi prijatelji, tu jedan drugome nije mogao pomoći, jer nije znao za savjet i stoga nije mogao prijeći na djelo, nije zna što bi učinio, pa nije mogao išta učiniti.
Gledajte prijatelji, baš kad čovjek skupi ova iskustva i spozna o čemu se radi, tj. kad osvijesti sebe, tada će pronaći put nazad k onome čemu pripada. Lako je reći – ali teško je učiniti! Gledano s vašeg stajališta, htjeti će znati da pripada Bogu da sad stvarno misli o Bogu, koji ga je stvorio i koji mu je sve dao, koji mu je toliko dobro dodijelio da primi u sebe. Čini li tako, biti će dobro, ali ako samo pokuša, onda će mu svaki pokušaj okrenuti na zlo. ''Svaki je pokušaj propao'', reći će kasnije. Ali mora li uistinu pokušavati? Nije li to iskušavanje Boga? Je li vam to sve jasno? Kažem: da. Pa ipak, uskoro ćete reći, da sve ono što ste dosad činili bijaše samo iskušavanje Boga! Ne, prijatelji, tako to dalje ne ide!
Vraćam se na jedno: ljudi koji sami dožive iscjeljenje, uvijek su točno znali što hoće, pa su tako iznova našli put k Bogu, jer su stvarno vjerovali imajući samo jednu želju na srcu da oslobode tijelo od zla! Ali dok god se on kreće onuda gdje se zlo već udomaćilo, nikad ga se neće osloboditi!
To je isto kao kad vam kažem: čovjek je pao u jamu, izvlači ga se i stavlja ga se pored jarka, ali on nema ni snage niti oslonca da se pridrži, da stoji nego iznova pada. Svi koji su odrasli u toj jami, zamazani su, zaprljani. Budući da živite među njima i vi ćete se zaprljati, pa nećete nikada biti ni slobodni ni čisti! Da, kao što kažem, dragi prijatelji, to je istina!
Danas vam neću iznijeti previše usporedbi jer bi to bilo previše, već i zbog toga što vi nećete moći odmah razumjeti mnogo toga i dobro određeno za svako živo biće. Stoga vam zdušno savjetujem, učinite isto ono što su učinili i mnogi drugi, pa radite sada na samospoznaji da biste sada znali o čemu se radi! To je dobro! Dakle, oslobodite se od onog što ste u tijelu osjetili kao zlo, da nemate više ništa zajedničko s tim zlom, i da se stvarno spojite s Onim Kojemu, pripada svaki pojedinac!
Znam da su mnogi govorili, kako je nužno da se ovdje pojavi Groening. Ne dragi prijatelji! Nužno je samo to da sami dođete do samospoznaje! Osoba s tijelom Groeninga, ništa vam ne kaže – no Bog nam kaže sve! A sada, kad uvažavamo dobro, božansko, ponajprije vi – ja to već činim -, tada ćete i vi reći: ''da, sada je drugačije, to je sasvim drugačiji osjećaj, - neobičan!'' kažem još jednom – veoma neobičan osjećaj!
Da, kad biste već sada samo vjerovali, ali uistinu vjerovali i stvarno zadržali vezu s Bogom, da uistinu slušate boga! – To su Kristove riječi, da treba slušati Boga, a možemo ga slušati tek kad kročimo njegovim putem, djelujući, a ne samo govoreći: ''hoću'', ili se tješiti govoreći: ''učinit ću to''. Ne, treba se samo odvratiti od zlog puta! Pozivam vas sve dragi prijatelji, na veliki preobrat! Put kojim ste dosad išli bio je pogrešan! Ne trebam to toliko naglašavati, jer to i sami znate. Put kojim ste kročili bio je krivi – loš put! Na tom putu ne samo da vas je zlo okruživalo nego ste ga morali i primati u sebe, pa ste opazili nered u svom tijelu. Nered jest i ostaje zlo! Red je dragi prijatelji, dobro, red je Bog sam!
Znam da ima ljudi koji će reći: Bog pripada nama! Ne, prijatelji, mi, svako živo biće pripada Bogu, a Bog ima jedan tj. svoj zakon. Tko ga ne poznaje, ne uvažava, ne slijedi ga, ne može ni imati uspjeha. Svaki čovjek sam od sebe treba činiti dobro, ono što je ispravno, nikad loše! Ukratko: tko želi biti čist, neka onda ne ide u prljavštinu, u blato, neka ne prekapa po prljavštini i ne kopa po blatu, jer će se zamazati. A kad sve to čini i očisti se, da bi ostao čist, znači čist iznutra, tada neće ići na smetlište, nego će se okrenuti i reći: ''to je prljavština, to je blato, neću tamo ići, želim ići dobrim, čvrstim putem kojeg mi je Bog odredio, jer je On svakom živom biću stvorio put, k njemu, k Bogu.'' Dakle moramo ići tim putem!
Svatko tko ide tim putem zaštićen je, dobiva pomoć, odnosno dobiva uistinu pravu božansku snagu, koja ne razgrađuje već izgrađuje. Osjeća se jačim, osjeća da mu kroz tijelo protječe struja, osjeća se na tom putu veoma dobro, tj. pun zadovoljstva! A to zadovoljstvo jest Bog! Bog želi da osjećamo zadovoljstvo. Daje nam svo dobro, samo moramo sve što nam šalje primati u sebe! Dakle, činite to! Dragi prijatelji, sad stvarno morate prijeći na djela i pokloniti pozornost svom tijelu, te stvarno se odvojiti od sveg zla dosad primijećenog, znajući da će vas zlo poniziti. To sam već rekao i iznova kažem tako da znate, o čemu se radi, što je bitno, jer trebate znati: radi se uistinu o božjem poretku!
Dakle poklonite sada pozornost svom tijelu, nemojte primati nikakve misli izvana, već slijedite osjećaj koji djeluje u vašem tijelu. Nemojte sada razmišljati o kući, ni o svom poslu, obvezama, radu bližnjima, ne, nego samo o sebi. Te sad kada poklonite pozornost svome tijelu, dobit ćete toliko spoznaje da ćete i sami reći: ''da, ono što nam je upravo rekao, to je točno, to i ja uviđam, to je nešto novo za mene! Ali pridržavat ću se toga i dalje, jer želim dobro!''
Međutim prijatelji, ima tu mnogo više toga. Zlo koje vas okružuje, neće popustiti; baš sada kad ste se uistinu okrenuli k Bogu i kad ste voljni da kročite putem k Bogu, zlo će učiniti sve da zadrži svoj utjecaj na vas, tako da primate zle misli ili da slušate loše o jednom ili drugom vašem bližnjem, zapadajući stalno iznova u stare navike i govoreći: ''da, teško je to za povjerovati, da, ne mogu to vjerovati, to dobro ne može dugo i ostati, sigurno će se pogoršati!'' Jer skupili ste iskustva. Međutim, dosad ste uistinu i bili na zlu putu. Stoga sam vas pozvao da se obratite i krenete pravim putem, onako kako je to Bog odredio. Taj put ne vodi nizbrdo već uzbrdo!
Dakle prijatelji, odvojite se sada uistinu od sveg zla i obratite pažnju svom tijelu. Primajte u sebe samo ono što vas vodi k dobru. Uvažavajte dobro, jer ono postaje ostvarivo tek kad sami sebe više ne budete smatrali nedostojnim već dostojnim te kad uistinu budete voljni primati dobro i kad budete držali svoju riječ, svoja obećanja i sami sebi rekli: ''neću imati posla ni sa kakvim zlom!''
Dakle ne možemo s time trgovati, ne mogu dalje ništa drugo reći, nego samo istinu. Pa mi prema tome nemojte reći: ''dobro da Groening nije osobno prisutan, inače bih mu rekao: ''da, Groeningu, ja ipak moram misliti na to jer me to boli, trza me i ne mogu pokretati svoje udove, ne osjećam život u njima i – hoće li se to obistiniti? Smijem li vjerovati?'' i sve to.
Ne prijatelji, trebali biste svakako znati kako sam svakome zabranio da mi govori o zlu! Često su ljudi na mene navaljivali vjerujući da mi moraju pričati o svojoj patnji tj. nabrajati bolesti. Moraju o tome govoriti i od mene zahtijevati da se bavim njihovim bolestima. Ne prijatelji, krivo, sasvim krivo! to je moć navike, jer u njoj ste dosad živjeli. Tako ste navikli govoriti o zlu i još ga obrađivati. Ali trebate točno znati da ne želim ništa čuti o zlu, jer nemam ništa zajedničko s tim. Dakle ovdje vam je moralo mnogo toga upasti u oči, time što sami kažete: ''da, on ne želi ništa znati o bolesti, o zlu, kako ju zove, ne smijemo mu ništa reći!'' Stajali ste i pred velikim pitanjem: ''kako je moguće da me onda oslobodi bolesti?'' Ne želim uopće izgovoriti riječ bolest, ali vi o njoj često govorite, pa i danas! Pustite to prijatelji! To je zlo, a ne spas. Nikad vas zlo neće spasiti, već će vas samo uvaliti u nevolju, koja će vas poniziti!
Dakle kako se razlikujem od ljudi: time što ne želim imati ništa sa zlom i što ne liječim zlo. Jamačno ćete reći: ''pa zašto on stalno govori o zlu?'' Da, mislite na bolest i opisujete zlo kao bolest. Tako je. Prijatelji, nemam ništa zajedničko sa zlom i ne želim imati! Molim vas da se i vi sada odvojite od zla i ne bavite se njime.
Vjerujem prijatelji da sam vam puno rekao i vračam se na ono što ste slušali na početku (pjesme o Isusu). U njima su točno opisani život i htijenje Krista, samo ih prihvatite! Pa kad danas, sutra ili nekog idućeg dana potražite crkvu, božji dom, onda ćete i sami znati kako da dođete u vezu s Bogom, time što ćete svoje želje iznijeti Bogu, tako prirodno kao što se one nalaze u vašem srcu te ćete vjerovati da će vam Bog ispuniti tu želju.
No preduvjete svatko mora osigurati sam. Treba sam napraviti prvi korak, sam se mora opredijeliti za to kome pripada! To znači, da mora sam doći do samospoznaje; tek tada će to prijatelji biti moguće! Vjerojatno ćete reći: ''da, uistinu osjećam ono kako je Groening upravo rekao.'' Sad dolazi ono drugo: ''hoće li tako i ostati?'' pa dalje: ''hoću li uistinu ozdraviti, mogu li uistinu u to vjerovati?'' da, prijatelju, možeš! To međutim moraš i htjeti, tj. primijeniti u djelo, a ne samo ovog časa pokloniti pažnju svome tijelu, već uvijek, uvijek!
Energetska potrošnja veoma je velika. Za primanje samo jedne misli, čovjeku treba snage, energije. Stoga se uvijek mora pobrinuti za svakodnevno primanje nove energije. Bilo bi to isto kao kad bi kisik dopremio svom tijelu samo jednom. Reći ćete da ste ga jednom potpuno, duboko udahnuli i potrošen zrak izdahnuli, jer inače ne biste mogli postojati. Međutim to činite veoma često, uvijek, ali automatski, tj. odvija se samo od sebe. Čim tijelo zatreba nov kisik duboko udahnete, pa izdahnete, tada se osjećate veoma dobro i tijelo može opstati. Tada možete o njemu odlučivati, pokretati ga i nositi najteže terete. Ali kako možemo primati kisik u svoje tijelo? Samo ako raspolažemo izvjesnim energijama, kad nas organ sluša, da kroz organ tj. kroz tijelo primimo zrak, kisik.
No kako je s primanjem misli? Kad izgovarate te misli, jao si ga onome sa zlim mislima! Tada je on, čovjek morao govoriti ružno! Jao si ga onome tko u sebe prima zlo , taj ga i čini! Kad čuje nešto loše, tada to prenosi dalje i postaje loš! Kako bi bilo prijatelju, kad bi bilo obrnuto? Vjerujem da ste sada došli do spoznaje tj. činite suprotno od onoga što ste dosad činili, tako što više nećete slušati zlo već dobro, tj. slušati Boga!
Važno je da svakog dana kako sam ranije rekao – moram to često ponavljati -, poklanjate pozornost svome tijelu -, i da znate kako je ono vrijedno te pozornosti jer vam treba. Znate da svakodnevno trošite mnogo snage, energije, stoga što primate, slušate i gledate nepotrebne stvari, ili ste ih udisali, kušali ili osjećali, to je isto. Dakle, ne pregovarati nego djelovati; to je ispravno, dragi prijatelji! Svakodnevno mislite na svoje tijelo! Svakodnevno uzimajte novu, tj. dobru snagu, a to se događa onda kad se zatvorite prema okolini.
Sad kada ste se osvijestili, zatvorite se automatski od okoline. Mislite na sebe, na svoje tijelo, na dobrobit svojeg tijela, dajte mu hranu, neka u njega uđe potrebna snaga i činite to svakodnevno! A onda ćete nakon što uzmete dovoljno snage reći: ''osjećam se dobro, slobodno!'' Da, da biste otklonili zlo prijatelji, potrebno vam je mnogo, mnogo dobre snage! Naročito mnogo dobre snage onda kad se zlo ugnijezdi u vašem tijelu pa dosad niste mogli povjerovati da će nestati; u tom slučaju morate primiti dovoljno dobre snage i više od toga, kako biste raspolagali sa zalihama i da možete reći: ''da, uskoro sam uspio.''
Dakle ne radi se o Groeningu, već o vama samima, o svakom pojedincu! Znam, da su ljudi živjeli u uvjerenju da mole li se Bogu On ih mora uslišati i dati im ono što žele, kako oni žele, kako oni jednom riječju zahtijevaju! Prijatelji, to je krivo, svatko može izmoliti dobro, božansko! A to će biti moguće samo onda kad se čovjek namjesti uistinu na pravo božje odašiljanje i uključi se nanj. Dakle, možemo, tj. svatko od nas može primati odašiljanje Boga! A ima li dovoljno snage, dovoljno energije može steći uvjerenje da u njemu i oko njega ne vlada više nered, jer sada živi u istinsko božanskom poretku! Pa tada može poučiti i svog bližnjeg prenoseći mu čistu istinu kako ju je osjetio na svom vlastitom tijelu i kako je oslobođen zla.
Pa će vaš bližnji ćuti ono početi će vjerovati, jer osjeća da mu govorite istinu, vidjevši kako je jednom vaše tijelo bilo poniženo, a danas ste afirmativan čovjek koji se raduje životu. Bližnji će vam na to reći: ''da, dragi moj prijatelju i ja to želim, te vjerujem da si mi upravo rekao istinu!'' Da, prijatelji, to je istina: tražite istinu ne oko sebe već na sebi, u sebi, tu ona počinje! Tako je dragi prijatelji bilo i s mnogim vašim bližnjima. Neka bog daruje, a Bog i daje, te ono što nam daje trebamo primiti u sebe!
Ne budete li u stanju već danas u to vjerovati, vjerovat ću ja za vas sve dok uistinu ne povjerujete. Ne budete li u stanju već danas moliti, izricati molitve, činiti ću to za vas! Oslobodite se onoga što osjećate kao patnju.
Pomažem, a ova pomoć vas vodi k spasu, vodi vas k putu, kojim nas je vodio Krist, naš Spasitelj, a to je posvećenje! Želim vam svima mnogo sreće i obilja božje milosti! Neka vas Bog blagoslovi!
