Bruno Grňning je u desetljećima svoje unutarnje borbe koja je prethodila njegovom djelovanju u javnosti razvio jednu osobinu koja većini ljudi danas nedostaje.
Katharina Dienti (82), alternativna terapeutkinja iz M., mogla ga je promatrati nekoliko mjeseci na početku njegovog djelovanja iz najbliže blizine i opisala je ovu karakternu crtu slijedećim riječima: "... on je bio čovjek koji je uistinu ljubio Boga."
Iz te ljubavi prema Bogu izrasla je u njemu ljubav prema ljudima koja je za današnje vrijeme oslabljeno osjećajima vrlo neobična. Gospođa Dichtl je stalno mogla zapažati kako se s ljubavlju obraćao onim a koji su tražili pomoć, osobito izražajno je to zapazila u odnosima s djecom. On ih je jako volio, a gospođa Dicht! je mogla doživjeti spontana iscjeljenja.
Inge Thiede iz F. osobno mi je slične stvari priopćila o njemu. Godinama je imala kontakte s Brunom Grňningom i ispričala je daje iz njega nešto izlazilo što nikada više nije doživjela kod nekog drugog čovjeka. Ispričala je da se to teško može opisati i da se kod njega moglo osjetiti jako puno ljubavi i duboko suosjećanje, osobito prema bolesnima. Tu ljubav, koju je on isijavao, nehotično bi čovjek primao, jer ga se naprosto moralo voljeti.
"Ali to je bila neka druga čija ljubav od one između muškarca i žene", tako je opisala."Moglo bi ju se nazvati duhovnom ljubavlju." A odmah potom je dodala: "To je osjećaj koji ide do u središte duše i koji prenosi jaki osjećaj sreće i duboki mir koji se ne može opisati riječima. Taj osjećaj ljubavi nisam osjetila samo ja u nazočnosti Brune Groninga, već i puno drugih osoba, kako muškaraca tako i žena."
Sličnu su izjavu o njemu dali Christa i Werner Hasse iz S. Oni su također pričali o jakom osjećaju ljubavi, mira i snage koji ih je ispunjavao kada su bili s Brunom koji ih je češće posjećivao. Rekli su da je iz njega nešto zračilo. Primijetili su, kada bi on više dana ostao kod njih, da nisu bili umorni iako nije bilo puno prilike za spavanje, a začuđujuće je bilo i to što nisu osjećali glad. I Christa Pohl (55) iz G. je opisala ljubav, koju su ona i drugi osjećali u Bruninoj nazočnosti, kao duhovnu ljubav, u predavanjima u zajednici Springe, koju je ona posjećivala, Bruno Groning je vrlo često govorio o ljubavi prema ljudima, biljkama i životinjama. Ona je stekla dojam da je ljubav za njega bila nešto najvažnije. Za vrijeme predavanja osjećala je mir i spokoj i prekrasan osjećaj koji nije mogla opisati riječima.
Gospođa Pohl je rekla: "Ove osjećaje čovjek sam mora iskusiti da bi poslije to nešto što se ne da opisati mogao ostvariti."
Da li u Husumu, Hamelnu ili u Herfordu, na Bodenskom jezeru, u Munchenu ili na nekom drugom mjestu u Njemačkoj ili Austriji, ljudi koji su za života Brune Groninga imali veze s njim i imali mogućnost da ga pobliže upoznaju kao čovjeka, govore o njemu, kao što sam se i sam mogao uvjeriti, s velikim poštovanjem. U izjavama svjedoka se stalno spominje da je bilo nešto posebno na njemu, a da pri tom ne bi mogli pobliže objasniti taj osjećaj. Pored gore spomenutih pojmova spominje se i osjećaj svjetlosti ili jake snage koji su neki osjetili da izlazi iz njega. Drugi su pak opisali jedan neobjašnjiv ugodan osjećaj, doživjeli su izuzetnu lakoću i radost kada su bili s njim.