Bruno Groening
utorak, 23.12.2008.
Biografija - ličnost Brune Groninga - bogat radni život
Nakon napuštanja osnovne škole Bruno Gröning je krenuo na trgovački zanat. Njegov otac, po zanimanju obrtnik, od samog početka je bio skeptičan prema ovoj odluci svoga sina i na koncu je njegova riječ i pobijedila. O tomu je Bruno Gröning u svom životopisu izjavio slijedeće: "Stoga sam na zahtjev svog oca morao ostaviti taj zanat jer je njegova želja bila da postanem građevinski obrtnik. Poslušao sam želju svog oca i izučio za tesara. Ali nisam napravio završni ispit jer je u to vrijeme u Danzigu vladala velika nezaposlenost. Zbog toga sam tri mjeseca prije kraja moga naukovanja morao ostaviti zanat bez završnog ispita jer je firma kod koje sam učio morala prekinuti ugovor zbog manjka posla."
1925. godine devetnaestogodišnji Bruno je uspio otvoriti stolarsku radionu za potrebe graditeljstva i za namještaj i tako se osamostaliti. Mogao je održati poduzeće dvije godine, a zatim je zbog loše ekonomske situacije u Danzigu bio prisiljen mijenjati poslove. Privremeno je radio u graditeljstvu, u preradi drveta, zatim u jednoj tvornici lakova i kistova kao i drugim djelatnostima. Zasigurno je bilo potrebno puno marljivosti i znanja da bi se u teškim vremenima između dva rata i uz skromna sredstva kao mlad čovjek mogao osamostaliti u Danzigu, a i onda kada je nakon dvije godine morao prelaziti na druge izvore zarade. Kao posljedica krize na tržištu rada sklapani su kratkoročni ugovori o radu i dolazilo je do iznenadnih otpuštanja s posla zbog lošeg poslovanja. Tako je Bruno Gröning već nakon godinu dana bio ponovno otpušten kao posljednji namještenik jedne tvornice lakova zbog smanjene proizvodnje. On u svom životopisu iznosi da je poslije 1933. bilo još teže naći posao jer su privredne prilike u Danzigu bile puno lošije nego u "Reichu", a firme su većim dijelom bile poljske, tako da su se Nijemci teško zapošljavali. (Njemački "Reich" je poslije Prvog svjetskog rata izolirao Danzig. Veza s njemačkim "Reichom" je bila moguća samo preko poljskog teritorija.) U međuvremenu je Bruno Gröning našao posao u jednoj tvornici čokolade, zatim u luci i potom u pošti u Danzigu. Do mobilizacije u "Wehrmacht" 1943. više godina je bio zaposlen u tvrtki "Siemens" i "Halske" kao monter za slabu struju. Njegovi kolege su stalno primjećivali da on na svim područjima rada pokazuje neobičnu spretnost, a čak je nadmašivao i izučene radnike. Puno njegovih radnih kolega je posvjedočilo da mu je na neobjašnjiv način uspijevalo naprosto sve čega se prihvatio, bilo da je popravljao satove ili radioaparate ili da je radio kao bravar. Osobito su mu ležale tehničke stvari. Kao što je i sam rekao, osobito mu je bilo važno da sve poslove izvršava sa zanimanjem i ljubavlju. Veliki broj djelatnosti koje je izvršavao promatrao je kao svoju životnu praksu, kao učenje i pripremu za svoj kasniji zadatak. Kao što je naglašavao, bilo mu je stalo do toga da upozna ljude u najrazličitijim djelatnostima i životnim situacijama.
