Bruno Groening
petak, 19.12.2008.
Biografija - neshvačeni - ne postoji neizlječivo
Skoro niti o jednom čovjeku nije toliko puno pisano u poslijeratnoj Njemačkoj kao o Bruni Gröningu. Ubrzo nakon što su se u ožujku 1949. godine u Herfordu u pokrajini Westfalen razglasili prvi uspjesi o iscjeljenjima, njegovo ime je bilo u ustima svih ljudi. Privukao je tisuće ljudi koji su - pretrpjevši tjelesne i duševne udarce rata i koje je stari medicinski sustav otpisao - u njemu pronašli svoju posljednju nadu. On im je pričao o Bogu kao najvećem liječniku, ne samo na Traberhofu u Rosenheimu, već i u mnogim drugim mjestima Njemačke, i kao što su napisale jedne novine, "biblijske scene" su postale stvarnost. Razum je vrlo brze u stanje takve događaje proglasiti bajkom jer se ne uklapaju u uvriježeni sustav uvjerenja, a činjenice ipak govore drugo. Nisu se samo u njegovo vrijeme mogla potvrditi iscjeljenja, već i danas nakon 30 godina od njegove smrti događaju se iscjeljenja samim praćenjem njegovog učenja, koja še medicinski ne mogu objasniti. Glede današnje katastrofalne situacije u zdravstvu postaje sve važnije da se ispita taj fenomen bez predrasuda. Onaj tko na prvo mjesto stavlja osobnu udobnost, taštinu i vlastitu novčarku i zbog toga prema prastarom maniru: "Što ne smije biti, ne može ni biti" osporava nevjerojatne mogućnosti iscjeljivanja duhovnim putem, taj postupa neodgovorno.
Ali je također vrlo potrebno povući jasne razlike na tom skoro nepreglednom području "iscjeljivanja duhovnim putem" i odvojiti pljevu od pšenice. Generaliziranja u smislu općeg odbijanja na osnovu negativnih iskustava jesu znak za nedostatak konzekventne provjere. Svugdje se mogu sresti šarlatani koji od ljudske patnje žele napraviti vlastiti profit. Od toga nas neće zaštititi niti liječnička diploma niti da država prizna prirodne iscjelitelje (Heilpraktiker).Lakovjernost je uvijek krivo postavljena i upravo za oboljelog čovjeka može imati teške posljedice. Tu su vrlo potrebne informacije od strane stručnih osoba koje nadilaze konvencionalno razmišljanje. Zbog toga sam se odvojio od svih uobičajenih predrasuda i poveo sam se zapanjujućim izvješćima o djelovanju B. Groninga koje doseže do u današnje vrijeme. Moje rezultate sam iznio na slijedećim stranicama. Tko unatoč svim dokazima još uvijek ima problema da povjeruje u ovo što je rečeno neka se sjeti Shakespeareovih riječi: "Ima više stvari na nebu i zemlji nego što si može sanjati vaša školska mudrost".
Čini mi se da ima smisla da se na početku takve provjere napravi izvješće o iscjeljenju koje bi živo svjedočilo o stvarnosti iscjeljujuće snage koja je putem riječi B. Groninga i do danas ostala djelotvorna.
Već je više od pet godina MargaretheMast (52) iz A. imala teške poremećaje cirkulacije u venama nogu (kronična venozna insuficijencija, CVI) što joj je zadavalo velike probleme. Izvijestila mi je slijedeće:
"Cirkulacija krvi u nogama je bila loša, krv se nakupljala i kao posljedica toga nastao je veliki zastoj u obadvije noge. Niti jedan trenutak nisam mogla stajati na nogama, a da pri tom ne bih imala osjećaj da će mi se noge raspuknuti. U toplim ljetnim danima bilo bi osobito loše, a pri velikoj vrućini nepodnošljivo. Zbog tog problema potražila sam kućnog liječnika koji je dijagnosticirao gore opisano stanje i prepisao mi najjače kompresivne čarape. Svaki dan sam nosila te čarape. Čim bih sjela, morala bih odmah podići noge na stolac unatoč čarapama.
Zadnje dvije godine više nije bio dovoljan niti stolac da bi se ublažili moji bolovi. Bio mi je potreban veliki stol s jastučićem. Moj kućni liječnik mi je rekao da se ova bolest ne može izliječiti i da on može pokušati održati to stanje uz njegove propise i primjenu nekih stvari kod kuće (naizmjenično tuširanje, trljanje nogu, nošenje ortopedske obuće)"
Osim toga već 25 godina je patila od grčeva u listovima koji su se isključivo pojavljivali noću i opirali se svakoj liječničkoj terapiji. Nadalje je 20 godina imala kroničnu upalu kože lica koja se unatoč mnogim kremama i losionima nije uklonila (propisani su bili u to vrijeme volunimat 20 gr., acidum salicilicum 0,25, glicehn 7,5, eucerin cum aguos AA 50,0, liniolitial - emulzija, aknefug - mlijeko). Preko 30 godina su je mučili konstantni bolovi u leđima zbog kojih zadnjih 10 godina prije uvođenja u učenje B. Groninga nije uopće mogla sjediti na normalnom drvenom stolcu. Morala je ostaviti svoj posao, a njezin suprug joj je kod kuće napravio specijalni kauč. Ispod jastučića za sjedenje stavio je masivnu dasku, a naslonjač kauča je napravljen tako da gospođa Mast kod sjedenja mogla zauzetu poluležeći položaj. Zbog smetnje kod cirkulacije u nogama morala je još uvijek držati noge na povišenom položaju.
Liječnici su potvrdili tešku osteohondrozu L 4/5 i L 5/S 1. Raspravljalo še o odlasku u mirovinu, a ortopedski liječnici su to i potvrdili. Velika ograničenja u svakodnevnom životu, uvjetovana tim oboljenjima, dovela su do depresija koje su bile povezane s dubokom tugom, obeshrabrenjem i sve većim osjećajem bezizlaznosti. Ispunjavali su je osjećaji krivnje prema obitelji i neprekidan osjećaj da je zakazala u životu.
Gospođa Mast:
"Tako nije bile čudo da se je ova nevolja prenijela na obitelj i da su djeca na kraju imala isto tako tužan izraz lica kao i ja. Taj osjećaj krivnje kojeg sam uzimala kao sasvim normalan mučio me je upravo godinama. Jako sam željela biti dobra majka, ali mi nije uspijevalo. Ta patnja koja je trajala preko dva desetljeća, ovdje se može opisati samo u naznakama. Ma koliko god sam se trudila da okrenem stvari na pozitivno, nije mi uspijevalo. Naprotiv na osnovnu patnju dolazila je druga patnja i nesreće su dolazile jedna za drugom. Svi liječnici, koje sam tih godina konzultirala, nisu mi mogli pomoći."
1988. godine gospođa Mast je doznala o učenju Brune Groninga. Ubrzo poslije toga nastupila su već prva iscjeljenja: "Nakon uvođenja u učenje Brune Groninga osjećala sam , izuzimajući kratke prekide, stalno struju u nogama. Ta struja je bila posebno fina i nježna. Prvo bi mi topli žmarci zahvatili donji dio potkoljenica, a zatim gornji dio da bi se na koncu to razlilo po cijelim potkoljenicama. Četiri mjeseca nakon uvođenja u učenje mogla sam skinuti kompresivne čarape. Od tada nosim perlonske čarape kao i prije i uobičajenu obuću. Mogu duže vrijeme stajati bez problema. Više se ne pojavljuju nikakvi bolovi. Nakon iscjeljenja ne moram više podizati noge na povišeni položaj." Gospođa Mast je iste godine, a na moju molbu i 1991. još jedanput otišla na naknadni pregled kod nadležnih kolega. 1991. god. napravljen je pregled doppler-ultrazvukom. U nalazu je kolega napisao: "Napravljen je pregled donjih ekstremiteta zbog sumnje na kroničnu venoznu insuficijenciju. Pregled obiju strana doppler-ultrazvukom nije potvrdio CVI. Ne može se uočiti nikakav vanjski varikozitet, točke pritiska venskog toka kao i znakovi tromboze negativni."
Nakon uvođenja u učenje Brune Groninga nestali su i bolovi u leđima koji su je mučili već tri desetljeća. Ponovo je mogla spontano sjediti i satima na tvrdom stolcu. Sjedila je dnevno osam do deset sati na normalnom drvenom stolcu. Gospođa Mast ponovo može obavljati cjelokupne svoje obaveze kao domaćica i majka. Sedam mjeseci nakon uvođenja nestali su noćni grčevi u listovima koji su je mučili 25 godina. Nakon što je pola godine primala u sebe iscjeljujuću struju, zauvijek je nestala i upala kože koju je imala 21 godinu. Više joj nisu potrebne nikakve masti ni tinkture. Slično joj se dogodilo s depresijama:
"Otkad sam u zajednici Brune Groninga, nemam više depresija. Puna sam života. U obitelj je došla radost i jedna potpuno druga osviještenost međusobnih odnosa. Iznutra sam postala mirna i optimistična. Veselim se svakom danu mog novo poklonjenog života. Možemo iskusiti pomoć u svakom pogledu. O tome bih mogla svjedočiti svaki dan iznova. Ne mogu dovoljno reći hvala za ovaj moj novo poklonjeni život."
Kako je sve to moguće putem učenja jednog pokojnika? Sa sigurnošću se ne radi o uobrazilji. Bili su mi dostupni nalazi liječničkih pretraga. Izjave pod prisegom osoba iz okruženja Margarethe Mast svjedoče na vrlo impresivan način njezinu patnju od više desetljeća. Osobno sam sreo iscijeljenu, a i puno drugih koji su se putem učenja Brune Groninga iscijelili od oboljenja koja su trajala više desetljeća i mogao sam se osobno uvjeriti u njihovo dobro zdravstveno stanje.
Postoji li uistinu veza između današnjih događaja i čovjeka koji je na Traberhofu kod Rosenheima govorio pred 30 000 ljudi o Bogu kao najvećem liječniku?
Kada sam prije nekoliko godina po prvi puta čuo o Bruni Groningu, osobito sam
uočio slijedeće njegove riječi:
"Ne postoji neiscjeljivo, Bog je najveći liječnik."
U klinici sam doživljavao svakodnevno suprotno. Često sam vidio kako su pacijenti, iznutra slomljeni prognozom kao: "S time morate živjeti" ili "Dajem vam još pola godine", napuštali bolnicu i bez ikakve nade gledali u ostatak života. Kada bih upitao kolege kako dođu do toga da kažu takve prognoze, ukazivali bi na statistiku i njihovo osobno iskustvo i govorili bi da žele biti pošteni prema pacijentima i da im ni u kom slučaju ne žele buditi lažne nade. Može li se akceptirati takav stav? Može li statistika dati pouzdane izjave o pojedinačnim sudbinama? Može li se prihvatiti da liječnik, budući da ne želi buditi lažne nade, umjesto toga izazove lažnu beznadnost? Što je sada istina? Tko je u pravu? Liječnik koji iz svog iskustva pacijentu predaje "neiscjeljivo" u njegov život, ili ovaj nepoznati čovjek koji nema nikakvu akademsku naobrazbu i koji je samo završio pučku školu, a ipak se usuđuje javno tvrditi da ne postoji neiscjeljivo? Milijuni liječnika već stoljećima u svom poštenom zalaganju teže oslobađanju ljudi od kandži bolesti. U modernim državama jedva da postoji bojazan da se zbog novaca i zalaganja liječnika ne pomogne ljudima u tisućama bolnica. S druge strane se ne smije zanemariti da su mogućnosti tradicionalne školske medicine ograničene. Statistike su jasne. Unatoč ogromnim ulaganjima i dalje se može uočiti znatan porast učestalosti oboljenja. I nadalje žestoko predvode oboljenja srca i krvotoka, reuma, alergije, tumori i mnoge druge.
Liječnik dr. Scheiner iz Munchena o tome piše:
„Statistika po vrstama bolesti znanstvenog instituta "Općeg mjesnog zdravstvenog osiguranja" (AKO) u Bad Godesbergu iz 1968. godine pokazuje daje učestalost oboljenja i dalje u porastu. (...). Pri tome AKO-ova statistika po vrstama bolesti uspoređuje slučajeve bolnica iz 1980. s onima iz 1988. Može se konstatirati znatan porast u svim sektorima. Tako su psihijatrijska oboljenja porasla za oko 50%, bolesti živčanog sustava i osjetilnih organa za 70%, bolesti skeleta, mišićnog i vezivnog tkiva čak za 90%, tumori za 30%, bolesti krvotoka za 35%. Istovremeno još nikada u povijesti naše zemlje nije po glavi i godini zatraženo i izvršeno tako puno liječničkih usluga. Godišnje njemački liječnici prepišu 500 milijuna recepta - naslagani jedni na druge sazdali bi toranj koji bi 200 puta bio veći od kolnske katedrale!"
Medicina je u krizi. Uz sve neosporive uspjehe u savladavanju akutnih oboljenja ona najvećem dijelu bolesnika može pružiti ublaženje, ali više ne i iscjeljenje. S druge strane pred sobom imam tisuće izvještaja o pomoćima i iscjeljenjima iz prethodnih godina koja su se dogodila priklanjanjem učenju Brune Groninga. Otkud ova razlika? Nije li to možda stoga što je moderna medicina zaboravila Jednog koga je Bruno uvijek stavljao u središte svog djelovanja riječima: "Najveći liječnik svih ljudi jeste i ostaje naš Gospodin Bog,"
Da bi se nešto više doznalo o tim pitanjima, na slijedećim stranicama želim
pobliže opisati događaje oko Brune Groninga i njegov život.
