Bruno Groening
petak, 19.12.2008.
Biografija - govor
Govor Brune Groninga 31. 08. 1949. g. na | Traberhofu u Rosenheimu
„Moji dragi sugrađani! Moje sestre i braćo!
Svi vi već godinama tražite pomoć. Svi vi već godinama-tražite svoje zdravlje koje ste već prije puno godina izgubili. Znam da su se tu i drugdje okupljali ljudi gdje god sam koračao i stajao, i svuda je bila ista slika. Svatko traži pomoć, svatko traži iscjeljenje. Ne želim time reći da su liječnici, koji su možda učinili sve da bi vam pomogli loši, jer nisu bili u stanju da vam tu pomoć i pruže. Ne. Liječnik je dao sve od sebe da vam pomogne. Liječnicima nije dano da svima pruže pomoć koja se očekuje. Ali jedno se mora reći. Jedini liječnik, liječnik svih ljudi jeste sam naš gospodin Bog.
Čovjek se već prije više tisućljeća udaljio od prirode, od vjere u našeg gospodina Boga. Svatko je vjerovao da se sam može probijati "Sada smo na ovoj zemlji i sredit ćemo se kako želimo, već ćemo si nekako znati pomoći", mislili su ljudi. Ali ja vas uvjeravam da nikome ne može biti pomognuto bez našeg gospodina Boga. Jedino On jeste i ostaje naš otac, sam On jeste i ostaje najveći liječnik svih ljudi! I onaj tko vjeruje da se može odvojiti od prirode, koju je tako lijepu stvorio gospodin Bog ovdje za nas, taj neka ide kamo hoće. Čovjek je mislio da se može razlikovati od drugih tako što će okrenuti leđa prirodi i početi se penjati po stepenicama kulture. Tu je pogreška, tu je ključ. To je ono što nedostaje ljudima: priroda. Vratimo se prirodi, vratimo se našem gospodinu Bogu, vratimo se vjerovanju u gospodina Boga, vratimo se vjerovanju u dobro u čovjeku!
Ja osobno ne pitam kojoj religiji i nacionalnosti pojedinac pripada. Najvažnije je da nosi gospodina Boga u srcu. Ali onaj tko je izgubio vjeru, a želi imati pomoć Božju, mora ponovo pronaći put do vjere u našeg gospodina Boga. Onaj tko je pronašao put i vjeruje i tko osjeća kao dužnost da točno slijedi tu vjeru, njemu je ta pomoć dana. Svakom čovjeku sam uvijek dao na znanje: Tko je našao put do mene neka ostavi kod kuće strah i prije svega novac (...). Molim vas da mi ne nabrajate vaše patnje pojedinačno (...). Jedno vam moram priznati, a to ćete mi i vi potvrditi: Prije su neke bolnice bile potpuno zauzete. Danas se više ne može govoriti i o bolnicama i o stambenim zgradama, postoje još samo bolnice. Jer u svakoj stambenoj zgradi, gdje ljudi misle da se mogu osjećati dobro, postoje bolesnici. Tome mora jednom doći kraj i stoga smo na najboljem putu da si pomognemo. Moram vas upoznati s time da su se mnogi liječnici izjasnili spremnima da sudjeluju u tom velikom božanskom djelu. Pozdravio bih gestu da se u potpunosti stavite na raspolaganje za pomaganje i iscjeljivanje ljudi. Tada bi napokon došao kraj bijedi ne samo jednog naroda, već svih naroda i svih ljudi. Rječica egoizam je svima vama dobro poznata. Čovjek bi trebao biti samo jednom u životu egoist, i to primajući u sebe ponovo izgubljeno dobro - zdravlje (...).
Čovjek se ne treba tako čvrsto držati za svoju bolest, ne tako jako misliti na nju, već otpustiti. Treba se pitati: Što se događa u mom tijelu (...)?
Ukoliko se sve ovo vaš tiče, ja tu ništa ne mogu napraviti sve dok imate ovlaštenje da primate Božju pomoć i to se tako treba i događati u božje ime".
