piju nam krv svakodnevno, a mi smo nemoćni
|
OSIJEK - »Ove godine možemo očekivati veću najezdu komaraca nego ikad. Povijesno visoki vodostaji Drave i Dunava, osim velikih šteta, pogodovali su i velikom razmnožavanju komaraca«, istaknuo je u četvrtak osječki gradonačelnik Anto Đapić dodavši kako je ove godine Osijek potpuno spreman za borbu protiv komaraca, ali i da je ishod »borbe« potpuno neizvjestan. Prepoznavši problem komaraca u Osijeku i okolici, u njihovo rješavanje ove se godine uključila i Vlada, pa je gradu doznačen znatan novac koji bi, ako se njihovo uništavanje bude obavljalo u skladu s monitoringom, uz novac iz proračuna Grada i Osječko-baranjske županije, bio dovoljan da se ne ponove katastrofalne najezde kao prethodnih godina. Iako je prag tolerancije 15 uboda u 15 minuta, Osječani i stanovnici prigradskih naselja prošle su godine u 15 minuta na svojoj koži mogli osjetiti više od 1100 uboda! Budući da je ova godina zbog poplava još plodnija za razmnožavanje komaraca, ne krene li se planski u njihovo uništavanje, može se očekivati potpuno opsadno stanje. »Do toga ne smije doći, iako će ove godine borba s komarcima biti potpuno neizvjesna. Grad je potpisao ugovor sa Zavodom za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije o javnim uslugama kontrole komaraca. Prema tom ugovoru tretmane komaraca u Osijeku sljedećih pet godina provoditi će Hrvatski zavod za javno zdravstvo«, kazao je Đapić. Ovaj petogodišnji ugovor vrijedan je 44,4 milijuna kuna. Prve četiri godine za tretiranje komaraca trošit će se 11 milijuna kuna, dok za petu godinu ostaje 400.000, što će biti uvećano kad za to dođe vrijeme. »Sada u ovome problemu svatko ima svoju ulogu. Grad je dužan osigurati novac, što je i učinio. Zavod za javno zdravstvo odgovarat će za tretiranje komaraca, dok će nadzor nad tretmanima provoditi Služba za monitoring i istraživanje komaraca Odjela za biologiju Filozofskog fakulteta u Osijeku«, objasnio je Đapić. Budući da je domet komaraca čak 30 kilometara, samo tretiranje u gradu ne može donijeti dugoročnije dobre rezultate, jer oni dolaze iz drugih netretiranih područja. Ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije Stjepan Rudan, istaknuo je da su zato dosad već tretirali 3000 hektara, a da će ove godine tretirati ukupno 32.000 hektara poplavnih područja, uglavnom uz Dravu te u Kopačkom ritu, koja su idealna za razmnožavanje komaraca. Novost u tretiranju komaraca je larvicidni tretman koji podrazumijeva njihovo uništavanje u vrijeme dok se nalaze u stadiju ličinke, dakle još su u vodi i nisu sposobni za let. Princip je jednostavan - područja na kojima se otkriju legla komaraca tretiraju se izbacivanjem ledenih granula iz helikoptera. Budući da Osječani na svojoj koži već dobro osjećaju ubode komaraca, kreću i aviotretmani. Zaprašivanje iz aviona već je trebalo biti gotovo početkom ovog tjedna, no za to je potrebno vrijeme bez vjetra, koji posljednjih dana uporno puše. Maja Sajler, Vjesnik, 05.05.2006. A ja se pitam kada će se vidjeti rezultati? Za nekoliko godina kad svi poludimo? Jer ovo više nije normalno! Nije humano. Ne znam stvarno ko tu laže...gdje nestaju novci za tretiranje komaraca? Imam bolju ideju... da na Osijek bace ogromnu mrežu protiv komaraca! Jer svi koji žive u Osijeku i okolici znaju o čemu govorim. A oni koji ne žive ovdje, ne mogu vjerovati pričama. Da... to su te stvari koje ne možeš objasniti ljudima, to treba doživjeti! Pita me prijatelj iz Zagreba: "Pa jel to tak stvarno grozno?" Samo sam ga pogledala i rekla "Dođi i osjeti čari!" Mislim da se ne može ni usporediti njegovih pet uboda tijekom ljeta sa mojih desetak tijekom prolaska kroz dio parka koji je u hladu (a koji traje otprilike tri minute). Uopće ne mogu ni zamisliti šetnju promenadom ili ispijanje kave u predvečer bez komaraca. Nekako su postali dio svih nas (da, jer i kradu dio nas - našu krv!) Da, Osijek više nije nepokoreni grad, nego grad komaraca. Sad ni sama ne znam jel to smiješno ili tužno? Smiješno mi je kad pišem o tome u svojoj sobi, koja je "zaštićena" sa mrežicom na prozoru i kad pomislim kako sam jučer mahala rukama i nogama i glavom i kosom i skakutala po gradu braneći se od napasnika (moja susjeda za golubove kaže da su leteći štakori...razmišljam šta bi rekla za ove krvopije!). A što je najbolje od svega, ove današnje komarce ne smeta ni sunce (prije je bilo - pobjegni iz hlada na sunce - tamo ih nema) niti ih čuješ... ne, nema zujanja... samo osjetiš ubod kad je ionako krv popijena (i onda počinje odvratni svrab), a ništa drugo ti onda ne preostaje nego ga otjerati ili razljepiti to malo krvi po sebi. A valjda od svega najviše vole se prikrasti i ugristi za dio tijela koji ne možeš ni počešati ko čovjek! Da, to su zglobovi na nozi, prsti na nogama... najdraža mi je peta! Ali nama je još lako. Šta reći o maloj djeci koja se igraju u pijesku u parku ili su na kupanju na bazenima? Ni sami ne znaju što ih spopada... i ne izgledaju nimalo slatko sa tim crvenim ubodima po cijelom tijelu. A pogotovo kad ih ugrizu za kapak, pa to sve natekne... ni okice ne mogu otvoriti... prestrašno... (dodajem još tomu kratku priču o strahu liječnice u ambulanti za hitne slučajeve koja se nije usudila pomoći djetetu, jer su ipak oči u pitanju, nego hladno poslala na dežurstvo očnog odjela - bio je neradni dan... a tamo dočekat pregled - isto kao i čekanje Godota!) Osijek nazivaju "grad slučaj", a ja bi rekla da je to zbog komaraca! Ali ima veze i s politikom, naravno, u sve se ona umiješala. Sjećam se razdoblja prije rata odnosno do prije 5-6 godina. Aviotretiranja komaraca su značila uništavanje istih i uvijek su se upozoravali pčelari da maknu pčele u zatovreno, na sigurno. Nakon toga komaraca nije bilo, usudila bih se reći, tjednima. Muhe, pčele, bubamare i ostale bube i bubice, sve su pokrepavale od toga. A sada otkad su navodno osječki zeleni ili tko već (ne bi sad ulazila u tu temu) zabranili aviotretiranje (u okolici Osijeka) zbog otrova (zagađivač okoliša), sada se isto vrši nekim kamionima koji rasipaju još veći otrov po ulicama. A što je najgore od svega, taj njihov "otrov" ništa ne pomaže. Dim koji raspršuju je malo bijel, malo siv, a ponekad se i zacrni. Ne želim ni napisati šta sve miješaju s tim otrovom da se više dimi. Ne... to uopće ne zagađuje okoliš! A komarci i dalje ostaju živi, samo polude od tog otrova i još više napadaju i grizu. Kremice i sprejeve protiv komaraca koje gledamo na reklamama neću previše ni spominjati... dokaz da ne treba vjerovati u reklame! Sad sam se upravo sjetila da sam ove godine čak jednom vidjela aviotretiranje, ali samo na području grada Osijeka, a ne tamo gdje bi trebali! Znači, okolica Osijeka, a ponajviše Kopački rit, odakle i dolaze. Da, mogu putovati 30 km... i taman ih dočekamo u gradu kao pravi domaćini! Ponekad razmišljam kako uopće izgleda "normalan" život bez komaraca? Ne, to ne mogu ni zamisliti. Ali čim otputujem, zaboravim na njih... Ono loše uvijek najbrže zaboraviš, ali isto tako čim se vratiš, dovoljan je jedan ubod i sjetiš se u kojem mjestu živiš! Mislim da glavni razlog osječana koji idu na godišnji odmor na more ili negdje drugdje, neće biti da se odmore od posla, da promjene okolinu, nego da odmore živce i pobjegnu od komaraca! A ako bude još gore (iako je ovo sada neizdrživo), počet ću razmišljati o stalnom odlasku iz ovog grada... Iako već sada imam dosta razloga za "bijeg" odavde, komarci će biti jedan od onih razloga pri vrhu! |
- (16)
-
-
-
PMS nije menstruacija, to je PREDmenstrualni SINDROM, koji se javlja vrlo često - prečesto bi rekla... i traje dugo, dugo... Nekad prije, nekad poslije, nekad cijeli mjesec. Ponekad imam osjećaj da žene NEMAJU pms samo nekoliko dana u mjesecu...i ti dani bi se trebali zvati "onim danima u mjesecu". Kad su žene zadovoljne sa sobom, sigurne u sve, sretne blabla. Naravno, postoje neke "taktike" kako se boriti sa pms-om, i neki recepti koje bi trebale isprobavati čim osjete da se bliži taj famozni sindrom. Ali nekad se ne stigne, pa se mnoge prepuštaju tom osjećaju "mrzim sve". E takvo ženino stanje bi trebalo zakonom zabraniti na javnim mjestima. Ili barem označiti nekom trakicom žene koje šetaju uokolo gradom i bijesne na svako živo i neživo biće. Jer nisu dobre za okolinu - a najgore su same za sebe. Ne znaju šta žele, a drugi su im uvijek krivci za sve... A ti drugi nisu uvijek muškarci, nego i žene bez pms-a. 
Ali vjerojatno i onda ne bi bila skroz zadovoljna, jer bi mi smetala njegova preteška desna ruka i dah na vratu. Zaključak: Teško je udovoljiti PMS-ovki.
koji je trajao sve do 3 sata popodne... Ali unatoč premorenosti i ukupno 6 sati spavanja u ta dva dana, i 12 sati putovanja, žuljevima, bolovima u nogama i svim dijelovima tijela, provod je bio fenomenalan i opet bi prevalila takav (a i dulji) put radi odlične dvosatne svirke omiljene grupe 
Pogotovo za one koji ne putuju nigdje (čitaj: na more!)...i osuđeni su cijelo ljeto lutati po sparnom gradu (ili kišovitom)...
poslušati, poslušati, ovo je skroz blesavo!
a da, i tih cigareta bi se trebala ostaviti...
