Marketing
PMS nije menstruacija, to je PREDmenstrualni SINDROM, koji se javlja vrlo često - prečesto bi rekla... i traje dugo, dugo... Nekad prije, nekad poslije, nekad cijeli mjesec. Ponekad imam osjećaj da žene NEMAJU pms samo nekoliko dana u mjesecu...i ti dani bi se trebali zvati "onim danima u mjesecu". Kad su žene zadovoljne sa sobom, sigurne u sve, sretne blabla. Naravno, postoje neke "taktike" kako se boriti sa pms-om, i neki recepti koje bi trebale isprobavati čim osjete da se bliži taj famozni sindrom. Ali nekad se ne stigne, pa se mnoge prepuštaju tom osjećaju "mrzim sve". E takvo ženino stanje bi trebalo zakonom zabraniti na javnim mjestima. Ili barem označiti nekom trakicom žene koje šetaju uokolo gradom i bijesne na svako živo i neživo biće. Jer nisu dobre za okolinu - a najgore su same za sebe. Ne znaju šta žele, a drugi su im uvijek krivci za sve... A ti drugi nisu uvijek muškarci, nego i žene bez pms-a.
Vidjeti nervoznu i neljubaznu ženu npr. na šalteru u banci nije lijepo, ali vjerojatno pomislite kako je nervozna zbog posla na ovim vrućinama, zbog velike gužve na poslu, ali možda samo ima pms. Da, SAMO pms. Samo se nasmješite bez pretjerane priče (iako će se i onda vjerojatno pitati: "A šta se sad ovaj kreten smješka?"). Ili vidjeti mamu kako pere (čitaj: "baca po sudoperu") suđe, i mrmlja sebi nešto u bradu - to nije zato što joj se ne pere suđe (jer tko ikad uživa u toj radnji?), nego zato što možda ima pms. Samo ju probajte nešto pitati... u najgorem slučaju ako se ponudite i oprati to suđe umjesto nje, dobit ćete odgovor: "Šta ti misliš da ja nisam sposobna ni suđe oprati?".
Uglavnom, htjela sam reći kako NEMA pretjerane pomoći za žene koje gadno dere pms, nego ih samo treba ostaviti da se same bore s tim, jer što god rekli, napravili, nema koristi, jer im ništa ne odgovara. A opet, koja lijepa riječ i malo više pažnje čini čuda. Ah... ko bi znao? Jer ni one same ne znaju.
Samo vrte neke filmove po glavi, nesigurnost i ljubomoru da ne spominjem. U jednom trenu su presretne, a u drugom zbog istog razloga jako tužne. Imaju volje za sve, dok u isto vrijeme ta volja nestane i povuku se u sebe. Sjede u sobi same i nemirne, dok im se neda nigdje izaći van.
Hm, sad se postavlja pitanje kako si pomoći? (jer naravno ovo zadnje sam pisala o sebi) Prepustiti se trenutku i čekati da prođe. Raditi ono što nam u tom trenutku odgovara i što mislimo da bi nas činilo sretnima. Pogledati romantični ljubavni film, isplakati se... zavaliti se u kadu i zapaliti nekoliko mirisnih svijeća... otići kod dečka i reći mu da želite cijelu večer ležati zagrljeni u krevetu...
Ali vjerojatno i onda ne bi bila skroz zadovoljna, jer bi mi smetala njegova preteška desna ruka i dah na vratu. Zaključak: Teško je udovoljiti PMS-ovki.
Post je objavljen 23.06.2006. u 20:20 sati.