Marketing
Depeche Mode, Ljubljana, 14.06.2006.
Nema se šta puno reći... bilo je fenomenalno, ali malo tko će shvatiti taj osjećaj sve dok ne ode na koncert obožavane grupe.
Nakon ukupno pet sati putovanja vlakom, stigli smo u Ljubljanu, jako lijep gradić, koji me njegov stari dio - centar - podsjetio na Veneciju...zapravo rekla bi da je Ljubljana mješavina Zagreba, Venecije i nekog našeg grada na moru... Imala sam osjećaj da će iza ugla neke uličice izbiti pogled na more, ali naravno ništa od toga. Nakon prekratkog šetanja po gradu, uputili smo se prema stadionu, i bili među prvima koji su tamo stigli, iako smo tek vaučere mogli zamijeniti od 17.00 sati.. a otkad su i trebali puštati na stadion. No međutim, tek su se nešto prije 19.00 "odlučili" da puštaju ljude unutra - koji su se morali poredati u red po dvoje ljudi, što me podsjetilo na dane od 1. do 4. razreda osnovne škole prije nastave hehe. Tako da smo negdje dva do tri sata imali ovakav pogled 
Kad smo ušli, naravno, odmah smo zauzeli mjesta...treći, četvrti red i onda je slijedilo čekanje. Opet! Ali nema veze...stigli smo malo sjest i odmoriti...što nam je bilo itekako potrebno za iduće višesatno skakanje...
Činilo mi se da je stage bio veći nego u Zagrebu, ili je to bilo zbog veće bizine njemu hehe ne znam, ali bila sam oduševljena veličinom, a i ogromnim zvučnicima. I taman kad me je najveća nervoza uhvatila zbog "aaaa ne mogu više dočekati da počne", Placebo su, kao posebni gosti, odjednom počeli svirati i svi su se počeli ustajati i skakati, tako da su nas iz četvrtog reda malo izgurali iza... ali nema veze... i dalje smo bili dovoljno blizu. Iako Placebo ne slušam baš, jako su mi se svidjeli, a posebno pjevač hehe Zanimljivo je bilo to što je poslije svake pjesme uzimao novu gitaru?! To baš nisam shvaćala, ali nema veze
Nakon njihove svirke, koja je trajala nešto malo više od pola sata... uslijedilo je opet čekanje! Namještanje stagea... puštali su onu muziku - ne znam šta je to, ali to sam čula i u Zagrebu mislim... prvo tiho, a onda kak se približavalo 21.00 sve glasnije i glasnije... I opet to iščekivanje... Ali sve se isplatilo kad su izašli na stage i kad je počela pjesma "A paint that I'm used to". Totalna ludnica... nakon prve pjesme sam bila sva mokra, nisam se mogla previše ni micati zbog gužve, slikanje i snimanje s mobitelom da ni ne spominjem (pravi izazov )
Nakon početke euforije, rulja se malo smirila uz "Walking in my shoes", "Stripped" i "Home", a nakon toga sam ja pala u trans kad je počela pjesma "In your room". Samo sam uzela mobitel u ruke, počela snimati i uživala, uživala...
Iza toga su počeli svirati niz najpoznatijih pjesama ("I feel you", "World in my eyes", "Personal jesus"...) i onda su se svi totalno raspametili, a i ja zajedno sa njima. Iako sam bila na izmaku snage, u tim trenucima dobiješ neku nadnaravnu i uspiješ i skakati i pjevati iz sveg glasa...
Činjenica da sam bila toliko blizu stageu, i onom jednom dijelu - mostu... još ne mogu vjerovati, vjerojatno nisam svjesna nekih stvari Ah, taj Dave Jedna cura u publici je imala majicu sa natpisom "Reach out and touch Dave", oooo daaaaaa
Nažalost, koncert je prebrzo završio, i kad su se ljudi počeli razilaziti, onda sam shvatila da je stadion bio pun... Polako smo se uputili u Orto bar, gdje je bio after party. Ha! Šta napisati u vezi toga? U donjem dijelu kluba su puštali metalce i malo žešće stvari, dok na katu isključivo Depeche Mode i Placebo, i poneku stvar iz 80tih. Smjestili smo se, naravno, pored šanka i prvu cugu sam ispila u deset minuta... valjda sam već bila na granici dehidracije Atmosfera je bila odlična, snaga mi je dolazila u fazama... Ali uspjela sam još stajati i plesati negdje do 3 sata kad smo otišli na kolodvor i sjeli u prvi vlak za Zagreb. Naravno, čim smo sjeli, zaspali smo i tako cijelim putem. Bilo je lijepo sanjati koncert na putu do kuće 
koji je trajao sve do 3 sata popodne... Ali unatoč premorenosti i ukupno 6 sati spavanja u ta dva dana, i 12 sati putovanja, žuljevima, bolovima u nogama i svim dijelovima tijela, provod je bio fenomenalan i opet bi prevalila takav (a i dulji) put radi odlične dvosatne svirke omiljene grupe
Post je objavljen 17.06.2006. u 10:30 sati.