Opet to radim. Svjesna sam toga, ali ne mogu si pomoći. Zbrka u glavi, k. mi fali! (hahahahaha to sam upravo smislila)
Radim iste greške (ma to nisu greške) to su neke stvarčice koje te puknu s vremena na vrijeme...kad ludujem (a ovaj put nisam pila kavu!), ali bitno je da se pravim pametna kako greške, a kojih si svjestan, treba ispravljati s vremenom. Treba učiti, treba se pokušati mijenjati... da, da, to je lako reći i drugom savjetovati, ali kad ti trebaš to napraviti, onda je malo teže.
„Takva sam, uzmi ili ostavi“ valjda je moj životni moto Ako nekome nešto smeta, zašto ne kaže? Šutnjom se samo potvrđuje... prihvaća ono što jest. A kritike bi prihvatila. Barem mislim. Ovisi. Zapravo kritike baš i ne. Treba znati lijepo pojasniti. Ja uvijek kažem kad mi nešto smeta. I to na najbolji mogući način. A šta mogu ako tom nekom drugom taj moj način ne odgovara? Nek i to kaže. Ma šta pišem?! Pa naravno da ne kažem uvijek... ponekad kažem, ponekad prešutim... ponekad dobro prihvaćam kritike, ponekad uopće ne... ovisi o raspoloženju... da, da, tom prečesto promjenjivom raspoloženju. Ali šta mogu, kad sam takva! Protiv sebe ne možeš. Ali možeš bar pokušati promijeniti neke stvari. Npr. otvoriti se… reći… barem pokušati izgovoriti… ne znam. Za sve uvijek ima neko objašnjenje. Za svako mišljenje, za svaku reakciju, za svako ponašanje ima neki razlog. Ali teško je objasniti tako da netko može u potpunosti shvatiti. Sebe ponekad ne shvaćam, a onda bi bilo jako sebično od mene tražiti da me drugi shvate Ali bar se potruditi da me shvate. E to već cijenim. Ali opet sve kreće od mene same. Kako netko da me shvati, ako šutim? E sad opet, moja šutnja ovisi o osobi koja je pored mene. Ponekad razmišljam kako taj netko treba na neki način “zaslužiti” da mu se otvorim. Ne, ne, krivo sam se izrazila…taj netko treba to znati izvući iz mene A jebote, sad sam shvatila da ne pišem samo o sebi! Pa ja poznam i druge osobe koje su poput mene. Hm…trebala bi onda razumjeti tu šutnju…? Ili se pitati što mi ta osoba govori s tim ponašanjem? Da ja ne budem takva? Ali kako opet drugog “natjerati” da kaže ono što mu je u glavi? I ne samo to… da pojasni zašto ima takvo razmišljanje? Ali možda opet, možda ne želim čuti objašnjenje? Možda je šutnja ponekad dobra? Možda ne želim čuti to nešto. Možda želim vidjeti djela... jer bez djela, riječi ne vrijede.
Hm...ništa sad više ne znam Ako netko shvati ovaj post, nek se javi! Ovo su već preteške filozofije. Idem spavat.
Čovjek se navikne na sve, pa tako i na samoću. No, moram priznati da me samoća iz dana u dan sve više muči. Uistinu tada poželim nekoga tko bi razumio osobu poput mene, što uopće nije lako.
Kad umrem otići ću u raj, jer sam živjela u paklu.
Najvažnija stvar na svijetu nije gdje smo, već u kojem smjeru idemo.
Ne očekuj ništa od života, pa se nećeš razočarati.
Ono što jesmo, proizvod smo vlastitog razmišljanja.
Rekao bih da sam visok stoga što cijelog života nastojim uhvatiti zvijezde.
Voljeti nekoga znači voljeti sebe kroz tu osobu.
Život je dugotrajni proces umiranja.
Možeš imati ogromno bogatstvo, čak i zlatne planine - ali, ako nisi zadovoljan, neće biti mira u tvom srcu.
Bogat si tek kad imaš nešto što nikad ne bi mogao kupiti novcem.
Život ti se pretvara u ono što misliš.
Sreća u ovome životu ovisi manje o tome što vam se događa, a više o načinu na koji to prihvaćate.
Čovjek pun duha i u potpunoj se samoći izvanredno zabavlja svojim mislima.
Svatko želi biti netko; nitko ne želi raditi na tome.
Svaki čovjek je dijete svojih postupaka.
U gomili ljudi pronađe se i poneki čovjek!
Kad imaš sve, ne vidiš ništa, progledaš tek kad nemaš ništa.
Ne misli da je trenutak sreće nešto maleno.
Sreća i postoji samo u kratkim trenucima.
U životu postoji pet stvari koje se ne mogu vratiti:
- Kamen kada je bačen
- Riječ nakon što je rečena
- Mogućnost nakon što je izgubljena
- Vrijeme kada je prošlo
- Ljubav za koju se ne bori.
Bila je jedna lutka od soli. Pitala se: "Što sam ja?" Sretne žirafu i pita ju: "Što sam ja?" – "Pojma nemam!" Dođe do lava: "Što sam ja?" – "Ne znam što si, lutka od soli..." I tako u potrazi dođe do oceana ogromnog i pita more: "Što sam ja?" – More se nasmiješi i kaže: "Dođi i vidi! Dođi k meni i zakorači!" I dođe i zakorači i što je više koračala – to se više topila i ostalo je samo malo glave i u onom ushitu reče: "Sad znam što sam ja."
“There are painters who transform the sun to a yellow spot, but there are others who with the help of their art and their intelligence, transform a yellow spot into the sun.”
Pablo Picasso (1881-1973)
Indijanski etički kodeks
1. Ustani sa Suncem i pomoli se. Moli se sam. Moli često. Veliki Duh će slušati, samo ako ti govoriš.
2. Budi tolerantan prema onima koji su se izgubili na putu. Neznanje, ljutnja, ljubomora i pohlepa izlaze iz izgubljenih duša. Moli se za njih da pronađu vodstvo.
3. Traži sebe, kroz sebe. Ne dozvoli drugima da upravljaju tvojim putem. To je tvoj put i samo tvoj - drugi mogu ići s tobom, ali nitko ne može ići umjesto tebe.
4. Ophodi se prema gostima u kući s puno obazrivosti. Posluži ih sa najboljom hranom, daj im najbolji ležaj, odnosi se prema njima s poštovanjem i čestitošću.
5. Ne uzimaj što nije tvoje, bilo od neke osobe, zajednice, divljine ili nečije kulture. Nije zasluženo i dato. Nije tvoje.
6. Poštuj sve što postoji na Zemlji, bilo ljude bilo biljke.
7. Poštuj tuđa mišljenja, želje i riječi. Nikada ne prekidaj nečiji govor, prigovaraj ili grubo oponašaj mimikom izrečeno. Dozvoli svakoj osobi pravo na osobno izražavanje.
8. Nikada ne govori loše o drugima. Negativna energija koju time odašilješ u univerzum vratit će ti se višestruko.
9. Svi ljudi čine pogreške. Sve pogreške mogu biti oproštene.
10. Negativne misli uzrokuju bolesti uma, tijela i duha. Vježbaj optimizam.
11. Priroda nije naša, ona je dio nas. Ona je dio naše svjetovne obitelji.
12. Djeca su sjeme budućnosti. Sadi ljubav u njihova srca i zalijevaj ih sa mudrošću i učenjima života. Dok rastu, daj im mjesto da rastu.
13. Izbjegavaj ranjavanje srca drugih. Otrov te boli će se vratiti tebi.
14. Budi iskren u sva vremena. Iskrenost je ispit nasljeđa i dosljednosti unutar ovog univerzuma.
15. Drži sebe u ravnoteži. Svoje umno Ja, Duhovno Ja, Emocionalno Ja, i Tjelesno Ja. Sva trebaju biti jednako snažna, čista i zdrava. Jačaj tijelo da ojača um. Rasti bogato u duhovnosti, da izlječiš emocionalne rane.
16. Donosi svjesne odluke, kao što ću i kakav biti, kako ću djelovati i nositi se sa svojim djelima. Budi odgovoran za svoja djela.
17. Poštuj privatnost i osobni prostor drugoga. Ne diraj tuđe vlasništvo, pogotovo ne diraj svete i duhovne relikvije. To je zabranjeno.
18. Budi prvenstveno iskren prema sebi. Ne možeš biti pažljiv i pomoći drugima, ako nisi pažljiv prema sebi i ne pomažeš prvo sebi.
19. Poštuj tuđa vjerska opredjeljenja. Ne sili druge da vjeruju u tvoje.
20. Dijeli svoju dobru sreću. Dijeli i sudjeluj u davanju milostinje
Tekst pronađen u staroj crkvi Sv. Pavla u Baltimoreu iz 1962. godine...
Idi smireno kroz buku i užurbanost i sjeti se mira koji se može naći u tišini. Koliko je moguće budi u dobrim odnosima sa svim ljudima. Govori svoju istinu smireno i jasno slušaj druge, čak i glupe i neuke, i oni imaju svoju priču. Izbjegavaj bučne i agresivne osobe, one su teret duhu. Ako uspoređuješ sebe sa drugima možeš postati ogorčen ili ponosan, jer uvijek će biti i većih i manjih od tebe. Raduj se svojim dostignućima kao i svojim planovima. Održi entuzijazam za svoj vlastiti poziv ma koliko on skroman bio, to je pravo blago u promjenjljivim vremenima. Budi obazriv u svojim poslovima, jer svijet je pun prevara, ali neka te to neometa da vidiš vrline koliko je ima. Mnogi ljudi teže za visokim idealima i svuda je život pun junaštva. Budi ono što jesi (budi svoj), pogotovo nemoj glumiti ljubav i nemoj biti ciničan prema njoj jer usprkos svoj ogorčenosti i razočarenjima ona je vječna kao i trava. Spokojno primi iskustvo godina, skladno napuštajući stvari iz mladosti. Gaji duhovnu snagu da te štiti od iznenadne nesreće. Nemoj sam sebe žalostiti izmišljotinama, mnoga strahovanja nastaju od umora i usamljenosti. Osim održavanja samodiscipline budi blag prema sebi.Ti si dijete svemira ništa manje nego što su to drveće i zvijezde. Imaš pravo da budeš ovdje. I bilo ti jasno ili ne, nema sumnje da se svemir razvija kao što bi i trebao. Dakle budi u miru s Bogom, ma kako Ga zamišljaš i bez obzira kakav ti je posao i kakve aspiracije u bučnom komešanju života imaš, zadrži mir u svojoj duši. Pored sve prljavštine i jadikovanja ovo je divan svijet...
Ako nekome nešto smeta, zašto ne kaže? Šutnjom se samo potvrđuje... prihvaća ono što jest. A kritike bi prihvatila. Barem mislim. Ovisi. Zapravo kritike baš i ne. Treba znati lijepo pojasniti. Ja uvijek kažem kad mi nešto smeta. I to na najbolji mogući način. A šta mogu ako tom nekom drugom taj moj način ne odgovara? Nek i to kaže. Ma šta pišem?! Pa naravno da ne kažem uvijek... ponekad kažem, ponekad prešutim... ponekad dobro prihvaćam kritike, ponekad uopće ne... ovisi o raspoloženju... da, da, tom prečesto promjenjivom raspoloženju. Ali šta mogu, kad sam takva! Protiv sebe ne možeš. Ali možeš bar pokušati promijeniti neke stvari. Npr. otvoriti se… reći… barem pokušati izgovoriti… ne znam. Za sve uvijek ima neko objašnjenje. Za svako mišljenje, za svaku reakciju, za svako ponašanje ima neki razlog. Ali teško je objasniti tako da netko može u potpunosti shvatiti. Sebe ponekad ne shvaćam, a onda bi bilo jako sebično od mene tražiti da me drugi shvate 
Ali bar se potruditi da me shvate. E to već cijenim. Ali opet sve kreće od mene same. Kako netko da me shvati, ako šutim? E sad opet, moja šutnja ovisi o osobi koja je pored mene. Ponekad razmišljam kako taj netko treba na neki način “zaslužiti” da mu se otvorim. Ne, ne, krivo sam se izrazila…taj netko treba to znati izvući iz mene 
-
-
-
