23.06.2008.

trazim paketic zvaka u torbi razmisljajuci o cigareti nakon svega. brze bolje zamjenjujem zvake za cigarete i pomisljam "kako dobra ideja". Ustajem s klupe i odlazim pred nju okrecuci se svakih tridesetak sekundi i pogledavavsi iza sebe. ulica je mracna i nema niti jednog covjeka. nasmrt se bojim takvih. opet guram ruku u torbu, ovaj put' u potrazi za ipodom. ne zelim cut' suskanje po travi i slicno pa pustam glasno glazbu dok me obuzima sreca sto mi rade obje slusalice. tocno se sjecam redosljeda prvih sest grupa. soundgarden, sixpack, alice in chains, pearl jam, azra i ekv. iako je glazba odavno svirala okretala sam se jos par puta dok se nisam uvjerila da nema bas nikoga.
"I nista vise nije vazno, lice sveta zlobno i lazno se raspline za cas.i nitko vise nije bitan, svi su pesak prezren i sitan. pesak ispod nas."

duboko se ispricavam sto me nije bilo.*